Hahn i Mogherini: Usvajanje zakona o radu prvi značajan korakaw33

Usvajanje Reformske agende od vlasti Bosne i Hercegovine je ključan korak na putu evropskih integracija zemlje, saopćeno je u zajedničkoj izjavi visoke predstavnice za vanjsku i sigurnosnu politiku i potpredsjednice Evropske komisije Federice Mogherini i komesara za politiku susjedstva i proširenja Johannesa Hahna povodom usvajanja Reformske agende u Bosni i Hercegovini

Vlasti Bosne i Hercegovine, uz konsultacije sa Evropskom unijom i međunarodnim finansijskim institutucijama, su dogovorili specifican set reformi koje su definirane kao prioritet zemlje. Cilj ovih reformi se odnosi na legitimne socioekonomske brige građana Bosne i Hercegovine te njihove zahtjeve za radna mjesta i bolju perspektivu.

"Očekujemo da vlasti zemlje u cjelosti provedu Reformsku agendu bez odlaganja. U tom pogledu, usvajanje novog zakona o radu će biti značajan prvi korak", navedeno je u saopćenju.

Napredak u provedbi Reformske agende će također biti potreban kako bi BiH podnijela aplikaciju za članstvo u Evropskoj Uniji.

Evropska unija je spremna da nastavi podržavati Bosnu i Hercegovinu u pogledu savjeta i finansijske podrške, kako bi pomogla zemlji da provede Reformsku agendu i napreduje na putu ka Evropskoj Uniji.

Nikšić: Nećemo podržati novi Zakon o radu

Na sastanku predstavnika Saveza samostalnih sindikata BiH i SDP BiH održanom danas u Sarajevu predsjednici Sindikata i SDP-a BiH, Ismet Bajramović i Nermin Nikšić, potpisali su zajedničku izjavu kojom je osuđena odluka Vlade FBiH da pusti u parlamentarnu proceduru Zakon o radu koji nije usaglašen sa predstavnicima sindikata BiH

Prijedlog zakona o radu kojeg je predložila Vlada FBiH, predvođena sa SDA i HDZ, neće dobiti podršku Socijaldemokratske partije BiH.

“Radi se o zakonu koji brutalno degradira prava radnika, slabi poziciju sindikata te u konačnici treba dovesti do smanjivanja plata radnika. To će kao jednu od prvih posljedica imati i urušavanje penzionog sistema u Federaciji BiH. Jasno je kako se radi o pripremi terena za lakšu rasprodaju državnih resursa, što je očito jedini cilj trenutne neodgovorne vlasti”, ističe Nikšić.

Napominje da je neprihvatljiv način na koji je Vlada FBiH uopšte utvrdila prijedlog ovako bitnog zakona, ignorišući u potpunosti socijalni dijalog i kršeći sve poslovničke procedure kako bi zakon što prije došao na dnevni red Parlamenta Federacije BiH.

“Vlada koja je spremna kao svoj prvi potez u četiri mjeseca vlasti umanjivati prava radnika i pogodovati tajkunskim interesima pojedinaca, treba odmah da ode sa vlasti”, naglasio je Nikšić.

SDP BiH daje punu podršku opravdanim zahtjevima Saveza samostalnih sindikata BiH i najavljuje nastavak političke borbe protiv usvajanja ovakvog zakonu o radu, te smjeni trenutne vlasti. “Nikada nećemo podržati zakon čiji je ključni motiv donošenja stvaranje pravnog okvira za lakše otpuštanje radnika, smanjivanje plata i drugih radničkih prava. Ko god tako nešto traži od vlasti BiH ne misli dobro ovoj zemlji”, zaključio je Nikšić.

Inzko: Interes građana je da se pokrene ekonomija

Visoki predstavnik Valentin Inzko danas se pridružio ostalima u Evropskoj uniji i široj međunarodnoj zajednici, pozdravljajući usvajanje reformske agende za Bosnu i Hercegovinu od Vijeća ministara BiH, Vlade RS i Vlade FBiH

"Reformska agenda je usvojena i sada je pred BiH nova faza, a to je provedba onoga što je dogovoreno. Ono što sada trebamo vidjeti kod bosanskohercegovačkih partnera je napredak u provođenju agende. Ovo je faza u kojoj se uski politički interesi moraju gurnuti u stranu zbog viših interesa zemlje i njenih građana. Moramo vidjeti novi način vođenja politike, usmjeren ka konkretnim rezultatima. Jasan interes građana je da se pokrene ekonomija, otvore nova radna mjesta i krene naprijed na evroatlantskom putu. Politički predstavnici to duguju građanima", rekao je visoki predstavnik.

Međunarodna zajednica je spremna podržati reformsku agendu.

"Naša zajednička vizija ostaje reintegrirana, funkcionalna i prosperitetna Bosna i Hercegovina, država koja radi u interesu njenih građana i u potpunosti je uključena u evropsku porodicu", istakao je Inzko, saopćeno je iz OHR-a.

Stefanović: Kriminalne skupine neće biti jače od država Srbija, Crna Gora i BiH trebaju biti zemlje stabilnosti i sigurnosti

Srbija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina trebaju biti zemlje stabilnosti i sigurnosti, a ne one koje se prepoznaju po terorizmu i drugim sigurnosnim izazovima, izjavio je danas ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović, navodeći da njihove policije moraju zajedničkim radom pokazati da kriminalne skupine neće biti jače od država

Stefanović, koji je u Podgorici razgovarao s ministrom unutarnjih poslova Crne Gore Raškom Konjevićem i ministrom sigurnosti BiH Draganom Mektićem, nakon trilateralnog sastanka je istaknuo da je saradnja srpske i crnogorske policije na vrlo visokoj razini, da često rade kao jedna, dok saradnja s kolegama iz BiH napreduje.

”Moram izraziti zabrinutost zbog jako dobre saradnje narko-skupina u regiji i zato moramo još snažnije i zajedničkim naporima da se suprotstavimo tome. Kriminalci ne smiju biti jači od policije i države”, naglasio je Stefanović i dodao da saradnja u regiji iskreno napreduje.

Kako je navedeno u priopćenju MUP-a, Stefanović je poručio da ”moramo biti države jakih ekonomija, da se fokusiramo na privlačenje više investicija, na otvaranje novih radnih mjesta i na to kako da građani žive bolje i zadovoljnije”.

Ministar je upoznao svoje kolege i s koracima koje MUP Srbije poduzima na evropskom putu, ali i novom zakonu o policiji koji je završen i čije se usvajanje očekuje.

"Završili smo akcijski plan za Poglavlje 24 koji je uz manje zamjerke prihvaćen i mi smo ih već otklonili. Kada je riječ o novom zakonu o policiji on će, između ostalog, omogućiti karijerno napredovanje, uvesti nove sektore i ojačati Sektor unutarnje kontrole”, rekao je Stefanović.

On je objasnio da je "borba protiv korupcije i kriminala naš prioritet, ne samo u državi, već i u redovima policije".

U priopćenju je istaknuto i da je Stefanović nakon zajedničkog sastanka imao i bilateralni susret s ministrom Konjevićem s kojim je potpisao Protokol o saradnji u oblasti evropskih integracija, javlja Tanjug.

Zajednička izjava visoke predstavnice i potpredsjednice Evropske komisije Federice Mogherini i komesara Johannesa Hahna povodom usvajanja Programa reformi u Bosni i Hercegovini

Usvajanje Programa reformi od strane vlasti u Bosni i Hercegovini predstavlja ključni korak naprijed na putu europskih integracija zemlje.

Vlasti u Bosni i Hercegovini, u saradnji s Europskom unijom i međunarodnim finansijskim institucijama, usaglasile su konkretan set reformi koje su utvrđene kao hitni prioriteti za zemlju. Ove reforme usmjerene su na rješavanje legitimnih socioekonomskih zabrinutosti koje su izrazili građani Bosne i Hercegovine i njihovih zahtjeva za radnim mjestima i boljom perspektivom. Očekujemo od domaćih vlasti da sada u cijelosti i bez odlaganja provedu Program reformi. U tom smislu, usvajanje radnog zakonodavstva će predstavljati prvi važan korak.

Napredak u provedbi Reformske agende će također biti potreban kako bi Europska unija aplikaciju BiH za članstvo ocijenila kredibilnom.

Europska unija je spremna i dalje pružati podršku Bosni i Hercegovini, uključujući i savjete u vezi sa politikama i finansijsku podršku, u nastojanjima da se provede Reformska agenda i ostvari daljnji napredak na europskom putu.

Privatna firma 'Rudar' iznajmljivala rudare rudnicima Federacije

Da su iz rudnika u Federaciji na sumnjiv način izvučeni milioni maraka, potvrđuje  primjer rudnika “Abid Lolić” gdje je privatna firma Rudar iz Tuzle debelo naplaćivala poslove koji spadaju u redovnu djelatnost rudnika. Takva praksa je i u ostalim rudnicima u Federaciji.

Dva su ugovora na kojima je firma Rudar iz Tuzle u rudniku “Abid Lolić” zaradila četiri miliona i 332 hiljade maraka. Vrijednost  ugovora o izradi ventilacionog hodnika i niskopa u bloku šest u jami je dva miliona 176 hiljada maraka, dok je vrijednost ugovora o izradi transportno-ventilacionih postrojenja  u bloku pet i šest u jami “Grahovčić”  dva miliona i 155 hiljada maraka. Indikativno je da je najbolji ponuđač za oba posla, Rudar d.o.o, odabran za isti dan.I jedan i drugi ugovor  koji su,formalno identični,sadrži član 4., kojim su definirane obaveze izvođača radova.

Citat iz ugovora:

“Izvođač radova se obavezuje da će: angažovati stručnu i kvalifikovanu radnu snagu u skladu sa Zakonom o rudarstvu, obezbijediti transportna sredstva za izvoz iskopanog materijala, obezbijediti stručnu kvalifikovanu radnu snagu za održavanje mašinskog postrojenja i elektrouređaja, obezbijediti palioca mina i dopremu materijala do čela radilišta.”

Ništa ne bi bilo sporno da sve to ne spada u redovne aktivnosti rudnika. Dakle, rudnik ima i rudare i trake za transport i kvalifikovanu radnu snagu za održavanje mašinskih postrojenja i palioce mina. No, za te poslove, firma Rudar inkasirala je milione od rudnika “Abid Lolić”.

”Ja  sam izvođač radova. Oni su investitori. Ja angažujem svoje palioce mina. A njihovi palioci mina rade na njihovim otkopima i radilištima. I taj palioc kad bi i kod mene radio,to bi morao  biti poseban ugovor za angažovanje njihovih palioca. Oni ne mogu da stignu. Oni jedva stignu da odminiraju na svojim radilištima”, tvrdi Ejub  Mumić, vlasnik firme Rudar d.o.o  u telefonskoj izjavi

Ovavke ugovore Rudar ima i u rudnicima Kreka, Đurđevik i Banovići, kao i u ostalim rudnicima sa jamskom eksploatacijom. U odbranu firme  Rudar, nakon pobune u rudniku “Abid Lolić, zanimljivo je, prvi je stao Sindikat rudara Federacije, koji vodi Safer Mušanović.

“Postoje neke indicije političke sprege, ja bih rekao neznanja između rukovodstva rudnika Bila I sindikata.Vi vidite da,inače,tamo gdje se dobro radi,kao što je recimo u firmi Rudar ili da ne kažem u nekim drugim firmama,onda postoji jedna dobra saradnja između sindikata i rukovodstva”, kazao je Mušanović.

Mušanovićev sindikat je smješten u direkciji  firme Rudar. Mušanović je, inače, predsjednik i sindikata banovićkog rudnika i odani je kadar Mirsada Kukića, osuđenika za privredni kriminal. Nezvanično saznajemo da iza firme Rudar, stoji Mirsad Kukić, koji na poziciju direktora EP BiH želi dovesti Nevada Ikanovića, bivšeg člana Nadzornog odbora banovićkog rudnika, koji je godinama  štitio Kukićev kriminal.

Šta sve imaju radnici u EU koji ostanu bez posla?

Zakon o radu koji preuzimamo  s evropskih polica, međutim ne preuzimamo i zakone koji se odnose na socijlanu sigurnosti onih koji u skladu zakonom o radu ostanu bez posla. Poslodavci otpuste radnika na osnovu novog Zakona o radu, a država otpuštenom radniku po starom zakonu daje naknade tek da preživi nekoliko mjeseci.

Pravo na novčanu nadoknadu u Federaciji ima nezaposlena osoba koja je radila najmanje osam mjeseci neprekidno ili s prekidima u periodu od 18 mjeseci.  Visina naknade je 40 % prosjećne neto plaće u Federaciji, što često ne prelazi 200 eura, a vremenski period primanje naknade je od 3 do 24 mjeseca, zavisno od dužine radnog staža osobe koja je ostala bez posla.

I baš tu prestaju sva prava na socijalna davanja nezaposlenima u našoj zemlji ukoliko niste bolesni ili nemate djecu. Premijer Novalić smatra da ništa bolje nije ni u evropskim zemljama.

„Mi nemamo dovoljno novca lai moramo priznati da i francuski zakon priznaje samo godinu dana nakon toga, i tu godinu ako se snađete nakon toga nemaju obzira prema vama,“ tvrdi Novalić.

Istraživanja ipak govore drugačije. 

Radnici koji u Francuskoj ostanu bez zaposlenja u dobi do 50 godina života mogu ostvariti naknadu za nezaposlenost u trajanju od dvije godine, stariji od 50 godina  nakandu mogu primati i tokom tri godine. U prosjeku, naknada za nezaposlenost u Francuskoj iznosi oko 65 % zarade zaposlenog.

Za one koji nisu radili dovoljno dugo da ostvare ovakvu vrstu nadoknade postoji sigurnosna mreže, koja pruža minimalnu naknadu. Nezaposlne osobe bez djece mogu primiti 514 eura mjesečno, a par s dvoje djece i do 1.079 eura.

Domaći sindikalci čini se znaju bolje od premijera, pa tvrde sve je bolje u EU.

Njemačko zakonodastvo poznaje i paušalne naknade za nezaposlene, putem kojih se ostvaruju minimalna primanja potrebna za život. Ta primanja se svake godine usklađuju s troškovima života.

Samci primaju 391 euro mjesečno ili 353 eura za one koji su u braku.

Nezaposleni roditelji primaju dodatnu naknadu za svako dijete u prosjeku 261 euro. Visina naknada kao i životni standard u našoj zemlji nisu ni blizu evropskih, tako da će tokom prilagođavanja evropskim zakonima mnogi u BiH  ostati gladni. 

Sarajevo: Penzioneri dijele penzije građanima jer su im beskorisne

Preko 300 penzionera iz Sarajeva odlučilo je da podijeli svoje penzije sa građanima Sarajeva jer su im kako tvrde beskorisne.

Saznaje penzioneri su se na ovaj neviđeno humani potez odlučili po uzoru na poljoprivrednike koji uradili nešto slično ali sa povrćem umjesto sa penzijama.

Penzioneri očekuju da će ovakav njihov human gest prepoznati aktuelna vlast te da će im uskoro osigurati veću i redovnu penziju.

PALA SA STOLICE: Angela Merkel povrijeđena

Njemačka kancelarka Angela Merkel imala je malu nesreću tijekom posjeta prestižnom Wagner Festivalu u Bayreuthu, pišu njemački mediji.

Iako se isprva pisalo da se kancelarka onesvijestila, njezini su suradnici demantirali napise, ali nisu pritom razjasnili što se zapravo dogodilo.

U svakom slučaju, probleme je navodno izazvao stolac u restoranu tijekom prve pauze opere “Tristan i Izolda”. Stolac je popustio, kancelarka je pala, a osoblje restorana popustljivi je stolac ubrzo zamijenilo novim.

Ne zna se je li najmoćnija žena svijeta zadobila ozljede, ali čak i ako jest nisu bile ozbiljne jer kancelarka je operu odgledala do kraja i poslije svega izjavila da joj se izvedba svidjela.

Na takmičenju za najsposobnijeg radnika BH Telecoma pobijedila kafe kuharica

Na takmičenju za najsposobnijeg radnika BH Telecoma koji je organizovan u okviru ove kompanije povodom međunarodnog Dana zapošljavanja preko štele, ubjedljivu pobijedu odnijela je kafe kuharica Sebija Tufekčić, 

Na ovom internom takmičenju kompanije BH Telecom učestvovalo je preko 1.500 zaposlenih preko štele, a samo njih pet ušlo je u uži krug za pobijednika.

Rade Kitić koji obavlja posao mahalca u kompaniji je osvojio treće mjesto. U kompaniji je poznat po tome što sve priče zaposlenih izmahala generalnom direktoru.

Na drugom mjestu je Mario Kitarović zaposlen kao lovac na daidžiće, amidžiće, i ostalu rodbinu koja još uvijek preko štele očajnički traži posao u ovoj kompaniji, a koji je osvojio drugo mjesto.

Prvo mjesto i uvjerljivu pobijedu te titulu najsposobnijeg radnika BH Telecoma za prošlu 2014. godinu odnijela je Sebija Tufekčić, kafe kuharica koja dnevno stigne skuhati i do 10.000 kafa uposlenima preko štele.

Sebija je u to ime osvojila besplatnu doživotnu pretplatu na Moja TV, te najnoviji iPhone.

“Presretna sam zbog ove nagrade, ali ovu nagradu nisam osvojila za sebe već za sve uposlene preko štele u BH Telecomu.” presretno je za portal Sarajevo365.com izjavila Tufekčić, među uposlenima popularna kao Sebi.

20 GODINA KASNIJE: Još se osjete posljedice rata u BiH

Dvadeset godina nakon rata u BiH, naša zemlja ima više oboljelih od ospica nego bilo koja druga država.

Britanski BBC je danas objavio reportažu o ovom problemu, ističući da su nekada milioni djece bolovali od ospica, ali da su one praktično iskorjenjene zahvaljujući vakcinaciji.

Ipak, u nekim država kao što je BiH, ovaj problem se još uvijek javlja. Razlog za to je bio nedostatak vakcina tokom ratnog perioda 1992.-1995.

Kako je izvjestio novinar BBC-a Guy de Launey vakcinisati djecu i odrasle u BiH je i danas lakše reći nego učiniti.

Mnogi od njih, koji su danas dvadesetogodišnjaci, čak i ne znaju da li su vakcinisani, zbog čega bi mogli imati zdravstvenih komplikacija u budućnosti.

De Launey ističe da problem dodatno komplikuje složen politički sistem u BiH, zbog čega trpi i zdravstveni sistem.

“Zato se pokazalo da država nije u stanju da se sama bori sa epidemijom ospica koja je nedavno izbila”, napomenuo je de Launey.

BRUKA I SRAMOTA: Dodikov sin udario tek vjenčanu suprugu!

Igor Dodik, sin Milorada Dodika, na čiju ženidbu je predsjednik manjeg BiH entiteta potrošio preko 200.000 KM udario je svoju suprugu Ivanu nakon kraće ali žučne rasprave u kući u Laktašima, saznaje portal Sarajevo365.com od izvora bliskog familiji Dodik.

Prema tvrdnji ovog izvora koji u strahu za svoj život želi ostati anoniman, svađa između skoro vjenčanih Igora i Ivane Dodik trajala je svega par minuta, nakon čega je Igor udario Ivanu kurcem u čelo.

“Nisam mogao da vjerujem šta se dogodilo, sve je bilo u redu dok se Ivana nije našalila da bi Mile bio bolji kao mesar a ne kao političar.” navodi pouzdani izvor za Sarajevo365.com

Ivana je prošla bez ikakvih povreda a slučaj niko nije prijavio policiji, a ovu nepotrebnu svađu su okončali dobrim seksom.

Treba dodati i to da su ovu informaciju odmah demantovali svi članovi porodice Dodik.

ČETNICI U ŠUMSKOJ NE MIRUJU: Napadnuti Bošnjački svatovi!4f5

Tokom jučerašnjih popodnevnih časova u prijedorskoj ulici Petra Petrovića Njegoša, nedaleko od željezničke i autobuske stanice, došlo je do incidenta kojeg su policajci okvalifikovali kao krivično djelo.

“Operаtivnom dežurstvu Centrа jаvne bezbjednosti Prijedor, 26. 07. 2015. godine oko 17,25 čаsovа, prijаvljeno je dа je u Ulici Petrа Petrovićа Njegošа, grаd Prijedor, nаrušen jаvni red i mir od strаne više licа. Nаkon zаprimljene prijаve policijski službenici su izаšli nа lice mjestа. Nа licu mjestа su slobode lišenа licа D.K. i M.R., te protiv istih nаdležnom tužilаštvu slijedi podnošenje izvještаjа o počinjenom krivičnom djelu ‘Nаsilničko ponаšаnje’. Policijski službenici nаstаvljаju dаlji rаd nа pronаlаsku ostаlih učesnikа, i kompletnom rаsvjetljаvаnju nаvedenog dogаđаjа”, saopćeno je iz Centra javne bezbjednosti Prijedor.

Nezvanično, u incidentu je učestvovalo nekoliko mladića srpske nacionalnosti i mladića bošnjačke nacionalnosti koji su bili u svatovskoj koloni, a do sukoba je došlo zbog isticanja zastave sa ljiljanima.

Prvo je došlo do verbalnog a potom i fizičkog sukoba dvije grupe, tokom kojeg je oštećeno nekoliko vozila, a lakše povrede je zadobilo nekoliko učesnika.

Prema riječima očevidaca, tokom sukoba su “sijevale” pesnice, “letjele” su flaše i pepeljare, te su se čule međusobne uvrede.

Uhapšene osobe su se nalazile u grupi koja je napala svatovsku kolonu.

PO UZORU NA AMERIKU: U Sarajevu žele izgraditi džamiju za gay orijentisane Muslimane

Glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo biće bogatiji za još jednu džamiju koja će po uzoru na sličnu koja postoji u Sjedinjenima Američkim Državama, primati gay orijentisane Muslimane.

“S obzirom na sve veći broj Muslimana za koje se zna da su gay orijentisani smatram da je sasvim opravdano iskoristiti primjer jedne demokratske države kao što su Sjedinjene Američke Države gdje već postoji džamija u kojoj klanjaju gay orijentisani Muslimani, i isto to primjeniti i ovdje u centru evropskog Sarajeva.” rekao je jedan od investitora u izgradnju ove džamije, Saledin Kuhlaš 

Planiran početak izgradnje ove džamije je krajem 2016. godine, a koštaće preko 2.miliona KM, i biće locirana na području opštine Vogošća, ali još uvijek nije dobila potrebnu građevinsku dozvolu.

Saledin Kuhlaš je diplomirao na fakultetu Islamskih Nauka u Indiji gdje je pobjegao kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, i vlasnik je lanca prodavnica gay odjeće koja se odlično prodaje u Indiji.

SARAJEVO OSTAJE BEZ VODE: Na 40+ suhe cijevi u glavnom gradu BiH?!

Zbog ljetnih vrućina i veoma visokih temperatura zraka na području Kantona Sarajevu u proteklom periodu, KJKP VIK Sarajevo bilježi rekordne potrošnju vode na cijelom području Kantona, prenosi novinska agencija Patria.

U dane vikenda u pojedinim zonama vodosnabdijevanja isporuka-potrošnja vode se povećala i do 40%. Konstantno dolazi do pada nivoa vode u rezervoarima kojim gazduje KJKP VIK Sarajevo tako da smo prisiljeni vršiti noćno obaranje pritiska, kako bi se obezbjedile dovoljne količine vode u rezervoarskim prostorima i održalo uredno dnevno vodosnabdijevanje.

Iako su sva izvorišta i podzemne akumulacije vode u konstantnom padu, sva izvorišta su u sistemu vodosnabdijevanja, tako da se crpljenje vode iz podzemlja i sa prirodnih vrela (kada nisu mutna) vrši konstantno i svi crpni agregati su u pogonu.

Kako se period visokih temeperatura zraka nastavlja u narednom periodu, za očekivati je da će izdašnost prirodnih izvorišta i podzemne akumulacije vode znatno opasti, a samim tim će i oslabiti dotok vode u rezervoare.

Trenutno najkritičnije zone vodosnabdijevanja su zone rezervoara Podhrastovi, Sedrenik, Grdonj, Bjelave, Igman, Hrasnica, Buća potok I i Buća potok II. Generalno u svim zonama došlo je do enormnog povećanja isporuke-potrošnje vode, a gore navedene zone izdvajaju se po rekordnoj isporuci – potrošnji vode.

Apelujemo na naše cijenjene potrošače da vodu koriste što racionalnije, da zaljevanje bašti, pranje dvorišta, tepiha i drugo bezpotrebno rasipanje pitke vode svedu na minimum, kako bi se obezbjedile dovoljne količine vode u rezervoarskim prostorima i održalo uredno dnevno vodosnabdijevanje.

Ukoliko se nastavi sa enormno visokom potrošnjom vode u ovim danima Preduzeće će biti prisiljeno uvesti dodatnu mjeru i u dnevnim satima vršiti obaranje pritiska u distributivnoj mreži, saopćeno je iz KJP Vodovod i kanalizacija.

U SARAJEVU VIŠE NEMA NOVCA: Bankrot gasi funkcije glavnog grada BiH!

Grad Sarajevo kao institucija je ostao bez novca. Iz godine u godinu od Kantona Sarajevo su izdvajana sve manja sredstva, a trenutno je u potpunosti ugrožen ustavni položaj Grada Sarajeva. Vijećnici Gradskog vijeća Grada Sarajeva su danas održali vanrednu sjednicu na kojoj su raspravljali o teškoj situaciji u kojoj se nalazi Grad Sarajevo kao institucija, ali i kao glavni grad Bosne i Hercegovine.

Iako su na današnju vanrednu sjednicu Gradskog vijeća Grada Sarajeva bili pozvani predsjednici političkih stranaka koje participiraju u Gradskom vijeću, predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH Edin Mušić, predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta BiH Lidija Bradara i predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Sejo Bukva, oni se danas na ovoj sjednici nisu pojavili.

Uvodničar na sjednici je bio gradonačelnik Grada Sarajeva Ivo Komšić koji je podsjetio da je Grad Sarajevo kao glavni grad BiH i Federacije BiH dvostruko doveden u pitanje. Grad nema samo finansijskih problema, nije riješen ni ustavni položaj grada.

Bosna i Hercegovina uvodi vize građanima Srbije sa teritorije Sandžaka

Bosna i Hercegovina će u narednih šest mjeseci razmotriti plan o uvođenju viza građanima Srbije sa teritorije Sandžaka, ekskluzivno otkriva portal Sarajevo365.com

Na ovako radikalan potez država BiH je prinuđena zbog toga što broj građana Srbije koji dolaze sa teritorije Sandžaka u BiH, od kraja rata pa sve do danas, prijeti da u potpunosti premaši broj rođenih u BiH koji žive na teritoriji BiH.

“Kapaciteti smještaja svih građana Srbije koji masovno dolaze sa teritorije Sandžaka u Bosnu i Hercegovinu su sve manji, a posebno zabrinjava činjenica da skoro svaka druga osoba sa tog područja traži mogućnost da zauvijek ostane u BiH, što se posebno oslikava u glavnom gradu Sarajevu.” rekao je za portal Sarajevo365.com Esad Sarajlić zamjenik šefa pregovaračkog tima BiH sa predstavnicima građana Sandžaka.

Očekuje se da bi ovaj plan mogao biti ostvaren najranije do početka 2018.godine, ali najkasnije do ulaska BiH u EU.

Poslodavci traže da se u novi Zakon o radu uvrsti i pravo radnika da ne dobije platu

Novi Zakon o radu u BiH koji će najvjerovatnije biti usvojen u Parlamentu BiH u četvrtak naišao je na oštru osudu Udruženja poslodavaca “Bruto” koji smatraju da nije dovoljno dobar za poslijeratne milionere, rekao je Asim Kurjak predsjednik Udruženja poslodavaca “Bruto” za portal Sarajevo365.com

“Novi zakon o radu je neprihvatljiv sa tačke gledišta iole pametnog biznismena, iz prostog razloga što u njemu nije navedena jedna od osnovnih tačaka koja bi zaštitila sve poslodavce i povećala im tako željeni profit, a to je tačka kojom bi se konačno regulisalo redovno neisplaćivanje teškom mukom zarađenih plata onih koji su nekako došli do posla.” tvrdi Asim.

Kurjak je je još dodao i to da ako se u Parlamentu BiH usvoji Prijedlog zakona o radu u kojem neće biti jasno precizirano pravo radnika da ne dobije platu, da će Udruženje poslodavaca “Bruto” organizovati proteste poslijeratnih biznismena ispred zgrade Vlade Federacije BiH.

HAOS U SARAJEVU: Masovni protest radnika zakazan za četvrtak!

Nakon što su došli do saznanja da će Dom naroda Parlamenta Federacije BiH zasjedati u četvrtak, 30. jula 2015. godine i da će se na dnevnom redu naći Prijedlog zakona o radu, Predsjedništvo Glavnog odbora SSSBiH je na 5. Vanrednoj sjednici potvrdilo Odluku o organizovanju protesta pred zgradom Parlamenta FBiH.

Protest će se održati u četvrtak, 30. jula 2015. godine sa početkom u 10:00 sati.

Iz Saveza samostalnih sindikata BiH pozvali su sve članove da odmah, a najkasnije sutra (utorak) kontaktiraju svoje sindikalne povjerenike kako bi se dogovorili o načinu dolaska na protest u Sarajevo.

“Poštovane kolegice i kolege, članovi sindikata, došao je trenutak da izađemo na ulicu, blokiramo Parlament FBiH i spriječimo zastupnike da izglasaju Zakon o radu koji nije po mjeri radnika i koji za cilj ima da nas pretvori u robove”, kaže se u saopćenju SSS BiH.

KURTĆEHAJIĆ: FEDERACIJA BIH IMA PRAVO DA ODRŽI REFERENDUM O UKIDANJU RS-A

Predsjednik Foruma bošnjačkih intelektualaca Jusuf Pušina kazao je da je usvajanjem odluke o raspisivanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine na jučerašnjoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, bačena rukavica u lice, ne samo visokom predstavniku u BiH Valentinu Inzku, već i cijeloj međunarodnoj zajednici.

To je istakao na javnoj tribini o temi „Dodikova politika razbijanja Bosne i Hercegovine i kako ga zaustaviti“ koju je danas u Sarajevu organizirao Forum bošnjačkih intelektualaca.

Neke od tema o kojima je bilo riječi na tribini su Dodikovo negiranje i nepoznavanje Dejtona, njegova najava referenduma za otcjepljenje Republike Srpske te njegova involucija od demokrate u nacionalistu i Vučićeva evolucija od nacionaliste u demokratu.

Pušina je ovom prilikom istakao da predstavnici RS-a, na čelu s njenim predsjednikom Miloradom Dodikom, „filigranskim“ potezima ugrožavaju BiH posljednjih nekoliko godina.

Po njegovim riječima, Dodik i određena skupina ljudi oko njega godinama insistiraju da se ukine funkcija visokog predstavnika u BiH, jer će tada biti otvorene mogućnosti za već ostvarenu majorizaciju da se zakoni mogu donositi po mjeri jednog naroda. Mišljenja je da problem nije samo u referendumu o ukidanju pomenute dvije institucije, već i nepoštivanju zakona i odluka visokog predstavnika i institucija BiH na prostoru RS-a.

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Suad Kurtćehajić istakao je da BiH ne može imati suverenitet bez Suda i Tužilaštva kao i da je visoki predstavnik jedini tumač civilnog dijela Dejtona. Stoga, smatra on, RS nema pravo da odlučuje o nadležnostima BiH jer je visoki predstavnik u BiH već donio odluku o tome, koja je prošla i parlamentarnu proceduru.

– Ako RS kao entitet može da odlučuje o određenim pitanjima, onda i Federacija BiH ima pravo da održi referndum o tome da li njeni građani podržavaju ukidanje RS-a, čije su vojska i policija izvršile genocid u Srebrenici – kazao je Kurtćehajić.

Zaključio je da je politika Dodika jako opasna jer je krenuo u narušavanje Dejtona te ga stoga Inzko mora zaustaviti političkim sredstvima.

Koga štite sindikalne vođe u Bosni i Hercegovini? Bogati sindikalci štite sami sebe, pitanje je svih pitanja ZAŠTO TO DOZVOLJAVAMO?.

SARAJEVO – Koga štite sindikalne vođe u Bosni i Hercegovini, pitanje je svih pitanja.

 Da li one uposlene u javnoj upravi ili radničku klasu koja jedva sastavlja kraj s krajem.

Odgovor su kazali same vođe sindikata, i glasi – štite one koji spadaju u privilegirani sloj društva. Da je riječ povlaštenom sloju svjedoči i činjenica da su prosječne plaće u administrativnom aparatu duplo veće od prosječnih plaća u realnom sektoru.
 
Iako tvrde da štite radnike, ispostavilo se da bi sindikalci mogli da izgube trenutne privilegije usvajanjem novog Zakona o radu.  Prvenstveno, mogli bi izgubiti, svoje, kako i sami priznaju ministarske plate.

Iznosi koje vođe sindikata primaju, ispostavilo se variraju od 1500 do 3500 KM na mjesečnom nivou, prenosi TV1. 
 
Ismet Bajramović, prvi sindikalac Federacije, mjesečno prima blizu 3.5000 KM. To je iznos tri prosječne plate u Federaciji. Osnovna plata mu iznosti 2.460 KM. Dnevno za topli obrok prima 8 KM. Osim toga, Bajramović prima naknadu od 500 KM, kao član Ekonomsko-socijalnog vijeća. 
 
Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS prima nešto manju platu, malo više od 2.100 KM. Osim toga Mišićeva za poziciju u Ekonomsko-socijalnom savjetu RS dobije 370 KM mjesečno. 
 
Pojedini čelnici granskih sindikata primaju više novca čak i od krovnih predsjednika. Tako na primjer Salih Kruščica, predsjednik Sindikata državnih službenika i namještenika FBiH, prema svemu sudeći, ima platu višu nego Ismet Bajramović. Ukupna mjesečna primanja Kruščice iznose 3.535 KM.  
 
Tomislav Vrhovac, čelnik Sidikata uprave RS, ima nešto skromiju platu čija osnova iznosi 1.622 KM, plus minuli rad, plus topli obrok koji na mjesečnom nivou iznosi  185 KM. Platu koja prelazi 1.600KM ima i Dževad Hodžić, prvi čovjek Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH.  
 
 
Pojedini granski sindikalci u Federaciji ranije su upozoravali da na plate sindikalnih predstavnika u Savezu samostalnih sindikata godišnje ode više od 600 hiljada dok ukupan budžet jedva prelazi million maraka. 
 
Iako sindikalci tvrde da štite radnike u realnom sektoru, stručnjaci tvrde drugačije. Kažu ovakav sindikat štiti zaposlene u javnoj upravi čija je prosječna plata 1.500 KM, u preduzećima poput Elektroprivrede čija se prosječna plata kreće od 1.600 do 1.800 KM. 
 
S druge strane zaposleni u privredi primaju prosječnu platu od 750 KM, a zaposleni u rudnicima 950 KM. 
 
Iako tvrde da štite sve radnike koji su članovi sindikata, odziv na proteste koje krovni sindikati organizuju su jako mali. S druge strane, protesta koje sami radnici organizuju, je sve više.

Režija Olimpijskog komiteta BiH koji na spisak svojih stipendista nije stavio najboljeg atletičara svijeta na 800 metara u ovoj sezoni Amela Tuku Stigle sjajne vijesti

Samo dva dana nakon što smo ukazali na nevjerovatan skandal i propust u režiji Olimpijskog komiteta BiH koji na spisak svojih stipendista nije stavio najboljeg atletičara svijeta na 800 metara u ovoj sezoni Amela Tuku , uslijedila je hitna reakcija i spašavanje onoga šta se spasiti može.

Amel Tuka, fenomenalni srednjoprugaš iz Kaknja, vlasnik pobjedničkog vremena 1.42.51 u trci na 800 metara na mitingu Dijamantne lige u Monte Karlu, treći Evropljanin svih vremena s najboljim rezultatom i jedanaesti čovjek u svijetu svih vremena koji je istrčao najbrže tu dionicu dobit će stipendiju Olimpijskog komiteta BiH.

Tu informaciju danas je potvrdio izvor iz Izvršnog komiteta OK BiH koji je zatražio da ostane neimonovan i to iz proceduralnih razloga budući da su ljudi zaduženi za službeno davanje informacija na godišnjem odmoru. Na naše pitanje da nam odgovori kako je moguće da se na spisku od jedanaest sportistkinja i sportaša iz BiH koje stipnedira OK BiH nije našlo ime Amela Tuke, naš sagovornik je rekao:

-U vrijeme kada je donošena odluka o stipnediranju Tuka nije imao ovakve rezultate koje je sad napravio, rekao nam je i ostavio nas gotovo u šoku i bez riječi. Još je napomenuo kako bi bilo dobro da ne pišemo još ništa dok se godišnji odmor ne završi, kada će i službeno biti objavljeno da je i Amel Tuka od nove sezone koja počinje u septembru mjesecu stipendist Olimpijskog komiteta BiH.

Dakako da mi ne možemo naše čitaoce toliko dugo ostavljati uskraćene za informacije dok se naši funkcioneri iz OK BiH odmaraju diljem svjetskih odmarališta, a naš fenomenalni atletičar svjetskog kalibra brusi svoju formu kako bi ulovio medalju na Svjetskom prvenstvu u Pekingu sredinom narednog mjeseca. Stoga smo odlučili podijeliti s vama ovu zakašnjelu, ali ipak dobru vijest koja je uslijedila nakon naše kritike prije dva dana. Najvažnije je da će OK BiH stipendirati Amela Tuku i tako bar donekle ispraviti nepravdu koja mu je nanesena.

Dok to ne dođe na red, navest ćemo i imena naših sportaša koji od 1. avgusta prošle godine do 1. septembra ove godine od Olimpijskog komiteta dobijaju po 650 američkih dolara stipendije. To su: plivačica Ivana Ninković, džudistkinje Larisa Cerić i Aleksandra Samardžić, džudist Harun Sadiković, atletičari Hamza Alić, Kemal Mešić i Mesud Pezer, bokser Džemal Bošnjak, teniseri Damir Džumhur i Mirza Bašić, te stonoteniserka Emina Hadžiahmetović.

Kada su im uručivani Ugovori o stipendiranju, tadašnji predsjednik OK BiH Siniša Kisić rekao je kako se stipendije dodjeljuju sportistima od kojih se očekuje da će ispuniti normu za Olimpijske igre u Rio de Janeiru 2016. godine. Kisić se sada zarotirao pa je potpredsjednik OK BiH, a na predsjedničku funkciju dorotirao je Marijan Kvesić. Drugi potpredsjednik OK BiH je Izet Rađo. On čeka da se Kvesić odrotira kako bi se on u slijedećem mandatu zarotirao na predsjedničku funkciju.

Kako su njih trojica imali viziju da Tuka neće ispuniti očekivanja kad je olimpijska norma u pitanju najbolje svjedoči činjenica da je Amel Tuka prvi vizirao put u Rio na Olimpijske igre s najboljim vremenom na 800 metara u svijetu ove godine. Uz spomenuti trojac na čelu OK BiH vrijedi navesti imena i deset članova Izvršnog komiteta OK BiH. Oni su: Arijana Jaha, Nada Marković, Branislav Crnogorac, Murat Ramadanović, Nihad Selimović, Enco Bukovac, Nedžad Fazlija, Željko Panić, Marinko Božić i Milanko Mučibabić.

Njih trinaest su ”zaslužni” za nepravdu učinjenu Tuki. Njih trinaest tu nepravdu moraju ispraviti i ispravit će je, jer nije nikad kasno. Mada, ostaje gorak okus. Ali, za nas i naše prilike ništa nepoznato i reklo bi se, ništa novo.

BiH uvozi osam puta više pitke vode nego što izvozi

BiH je sa 9.461 metrom kubnim pitke vode po glavi stanovnika, prema rezultatima istraživanja Svjetske banke o obnovljivim izvorima vode za piće, prva u regionu i sedma u Evropi, ali uvozi osam puta više vode nego što izvozi.

BiH je od Njemačke bogatija sedam puta obnovljivim izvorima vode za piće.

Slična situacija je i kada je riječ o žitaricama, jer BiH ima 250.000 hektara neobrađenih površina, a godišnje uveze 150.000 tona kukuruza, vrijednog 58 miliona KM, a 140.000 tona pšenice u vrijednosti 53 miliona KM.

Trgovinski deficit BiH prošle godine je iznosio 7,51 milijardu KM, od čega se najviše 2,1 milijardu odnosi na poljoprivredne i proizvode prehrambene industrije.

U razmjeni proizvoda mineralnog porijekla, što se uglavnom odnosi na naftu i naftne prerađevine, trgovinski deficit je 1,18 milijardi KM.

Deficit u trgovini mašinama, uređajima i mehaničkim uređajima iznosi 1,4 milijarde KM, dok u trgovinskoj razmjeni prevoznih sredstava, što se uglavnom odnosi na uvoz ličnih automobila, deficit iznosi 738 miliona KM.

Veliki deficit bilježi se i u trgovini proizvodima hemijske industrije, u iznosu od 961 milion KM.

BiH u velikim količinama uvozi i drvo, kamen, voće, povrže i druge proizvode iako sve to ima u domaćoj ponudi.

Kraj slobodnog putovanja: Njemačka mora uvesti vize za BiH - Evo i zašto

Mađarska na granici sa Srbijom gradi zid kako bi smanjila broj ilegalnih ulazaka u svoju zemlju, a Njemačka planira uvesti vize za balkanske zemlje – Albaniju, BiH, Kosovo, Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru. Problem leži u činjenici da velik dio tražitelja azila u Njemačku i još nekolicinu zemalja EU, poput Francuske, dolazi upravo s područja zapadnog Balkana.

Ove je godine oko 220.000 ljudi zatražilo azil u Njemačkoj, a procjenjuje se da će ih do kraja 2015. biti 450.000 (lani ih je bilo 202.000).

Svi zahtjevi odbijeni

Čak 40 posto tražitelja azila u Njemačku dolazi s Balkana iako im, tvrde Nijemci, u matičnoj zemlji ne prijeti progon. U zemljama zapadnog Balkana potencijalnim azilantima nisu ugrožena ljudska prava niti im prijeti opasnost, već se radi gotovo isključivo o pokušaju naseljavanja iz ekonomskih razloga. Njemačka je vlada prije nekoliko mjeseci saopćila da će svaki tražitelj azila sa zapadnog Balkana biti automatski deportiran iz zemlje, a gotovo svi zahtjevi za azil su odbijeni.

Ponovno uvođenje viza posebno žustro traži regionalna vlada Bavarske jer je ova njemačka pokrajina Balkanu geografski najbliži dio Njemačke i najčešći cilj tražitelja azila. Upravo bavarska vlada iz svog proračuna plaća najveći dio troškova poput socijalne pomoći ili socijalnih stanarina ovim ekonomskim izbjeglicama, a njihov se broj u odnosu na 2014. više nego udvostručio.

– Zalažem se za ponovno uvođenje viza tim balkanskim zemljama – kazao je u razgovoru za Die Welt bavarski premijer Horst Seehofer.

Istim putem i Francuzi

Invazija tražitelja azila počela je prije nekoliko godina kada su državljanima zemalja zapadnog Balkana ukinute vize za ulazak u Njemačku. U tome trenutku broj ljudi koji u Njemačku dolaze kako bi “pokupili socijalnu pomoć” eksplodirao je. Sve više stanovnika zemalja ovog dijela Balkana Njemačku vidi kao obećanu zemlju.

– Odbijanje azila u proteklih nekoliko mjeseci nije dalo puno rezultata. Potrebno je uvesti vize građanima ovih zemalja kako bi se regulirao njihov broj u Njemačkoj – tvrde Bavarci, a podržavaju ih i druge savezne pokrajine. Na putu donošenja slične odluke je i Francuska koja je već objavila da neće odobravati azil državljanima Albanije.

– Veliki broj tražitelja azila u EU otežava napore i smanjuje šanse njihovih zemalja da jednom pristupe EU – tvrde njemački i francuski analitičari

Turska: Silajdžić imenovan za Erdoganovog savjetnikasila

Haris Silajdžić postavljen je za člana ureda predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana.

Silajdžića je turski predsjednik i službeno imenovao za svog savjetnika, kazao je jučer Nedžad Latić, publicist iz Sarajeva i odličan poznavatelj političkih prilika u Turskoj.

.

On je nekoliko puta u Ankari i Istanbulu bio lični gost Erdogana.

Bio i Gulov savjetnik

– Treba znati da je Silajdžić bio savjetnik i bivšeg predsjednika Turske Abdulaha Gula, ali je ta usluga bila prijateljske naravi, odnosno nije bio službeno na tom položaju, dodaje Latić.

Bivši profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Haris Silajdžić u politiku je ušao 90-tih godina prošlog stoljeća i bio je najbliži suradnik Alije Izetbegovića, predsjednika SDA. Silajdžić je u ratu bio šef bh. delegacije, nakon rata predsjedavajući Vijeća ministara BiH i član Predsjedništva BiH. Poslije razlaza sa SDA, osnovao je Stranku za BiH i bio je njen predsjednik.

Nakon što je izgubio na izborima 2010. godine za člana Predsjedništva BiH, napustio je položaj predsjednika Stranke za BiH i potpuno se povukao iz političkog života u BiH. Od tada su se svako malo pojavljivale priče, uglavnom pred izbore, da se Silajdžić vraća u BiH, preuzima predsjedničku funkciju u Stranci za BiH i moćne položaje u državnoj vlasti, ali su se sve pokazale kao obične špekulacije.

Silajdžićeva supruga Maja koja je iz Mostara, gotovo dvije decenije živi u Istanbulu, a njihov sin Mirza radi u centrali televizijske kuće Al Jazzera u Dohi.

Veze i utjecaj

Silajdžićevo prebivalište već godinama je u Istanbulu, u Sarajevo i BiH rijetko dolazi, a i kada dođe ne pojavljuje se u javnosti i politički ne istupa. U martu ove godine u Sarajevu je promovirao svoju zbirku poezije „Sarječja“ koju je književna kritika ocijenila visokim ocjenama.

– Poezijom se bavim cijelog života, a politikom jedan dio života, prema tome poezija je starija i tu se mnogo prirodnije osjećam, kazao je tada na promociji svoje knjige.

Silajdžić ima jake veze s mnogim svjetskim političarima i državnicima, a posebno s bogatim arapskim liderima i izuzetno je utjecajan u Kataru i Kuvajtu.

– Predsjednik Turske angažirao je Silajdžića za svog savjetnika i on će najviše raditi na učvršćivanju veza Turske s Katarom i Kuvajtom i na jačanju prijateljskih veza između Turske i SAD-a. Također, Silajdžić će raditi i na jačem angažmanu Turske na Zapadnom Balkanu što u izvjesnom smislu podrazumijeva i njegov povratak na političku scenu u BiH, ali u sasvim drugoj ulozi, kaže Latić i dodaje:

– U svemu ovome meni je posebno zanimljivo kako je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović za svog savjetnika postavio turskog biznismena Muzafera Čileka, a predsjednik Turske za svog savjetnika postavio je Harisa Silajdžića, bivšeg člana Predsjedništva BiH.

SRĐAN ŠUŠNICA: IZ BANJALUKE JE PROTJERANO 75.000 LJUDI. Današnja Banjaluka ne liči na onu staru

                                                     Srđan Šušnica: Današnja Banjaluka ne liči na onu staru

U Banjaluci je, iako nije bila zahvaćena ratomSrđan Šušnica, kulturolog, rođen je u Banjaluci 1976. Završio je banjalučku gimnaziju a potom diplomirao na Policijskoj akademiji u Beogradu, a nakon toga i na Pravnom fakultetu u Banjaluci. Magistrirao je na Fakultetu za društvene nauke Univerziteta u Ljubljani na programu Kulturolgije. Bavi se kulturološkim istraživanjima bosanskih i balkanskih tema, pisanjem i društvenim aktivizmom okrenutim protiv kulture zaborava, istorijskog revizionizma, nacionalizma i fašizma. Živi i radi u Banjaluci.

Moji baka i deda Šušnice bili su ponosni Krajišnici, Bosanci sa Grmeča i podgrmečkog kraja, iz sela Dabar i Podlug… Oboje su sa 16 godina stupili u NOB. Deda Đuro zajedno sa četvoro svoje braće u Šestu krajišku partizansku, a baka Mira u Drugu proletersku brigadu. Baka je bila ranjavana na Sutjesci u nekoliko uzastopnih bitaka sa četnicima i Es-es-ovcima a prehodala je tifus u povlačenju sa preživjelim Dalmatincima. Krajem rata su se upoznali i vjenčali.

***

Deda je prihvatio garnizonsku službu prvo na bugarskoj granici, pa se moj stari rodio u Pirotu, a onda i na albanskoj granici, pa su stari i stric odrastali u Tetovu. Kad su došli u Banja Luku 1960, pričali su makedonski a jedva razumijeli srpsko-hrvatski. Bili su i do kraja ostali istinski partizani i komunisti (a ne komunjare) koji su pazili svoj komšiluk, prijatelje i uživali u zajedničkom životu sa svim ljudima i narodima u Bosni. Što bi kod nas rekli – nisu se dali vagnuti u stranu ni za jotu kad su došla ova nevjerna vremena. Nisu nikada bili vjernici, niti se kod njih mogao osjetiti taj nacionalistički konstrukt srpstva. Sad sa ovom pameću znam da su kao i svi Krajišnici smatrali sebe Srbima, pravoslavcima, ali nisu tome pridavali politički značaj ili životnu bitnost. Njihova etnografija, kultura i ekonomija življenja tokom 20. vijeka je bila daleko od monolitnog i ujedinjavajućeg političkog konstrukta svetosavskog srpstva koji je dopirao iz Beograda i Vojvodine dvadesetih, tridesetih i ponovo osamdesetih i devedesetih godina – već je bila istinski bosanska, ili još preciznije, autohtono bosansko-krajiška.

Sjećam se bakinog komentara na slike četnika i srpskih dobrovoljaca na barikadama u Hrvatskoj 1991. – Sine, rekla mi je, evo opet ovih bradonja četnika i popova, a mislila sam da smo mi to pobijedili jednom za svagda… Oni će nam svima glave doći…

***

I deda Ostoja, majčin otac, sa šesnaest je otišao u partizane, sa doktorom Mladenom na Kozaru gdje je učestvovao u podizanju ustanka. Preživio je prvu nacističku, ustašku i četničku ofanzivu na tu planinu. Kada se vratio u selo Bistricu podno Prosare, počela je odmazda … Ubijanja ili odvođenja zarobljenika, antifašista i seljana, u Staru Gradišku i Jasenovac. Muškarce su odvozili u radne logore u Austriji i Njemačkoj. Tako i mog dedu, no on je iz tog logora pobjegao nakon četiri mjeseca i vratio se u partizane. Prvo u štajerske a onda ponovo na Kozaru i dalje po Bosni.

***

Kad se sjetim svog djetinjstva, neke svoje lične prošlosti, uvijek se sjetim doživljaja, slika i raje iz dva banjalučka naselja u kojima sam odrastao – Rosulja i Borika. Najljepša i najnostalgičnija sjećanja i slike su ipak iz radničkog naselja i raje u Boriku, jer sam tu proživljavao one slatke prijeratne tinejdžerske i gimnazijske godine. Vrbas, kajak, raja iz kluba… Mufta, Muhamed, Sina, Smailaga, Albin, Boro, Pota… Takmičenja u kajaku na rijekama širom bivše Juge… Zezancije sa rajom iz zgrade… Džimi, Smaja, Roske, Darma… Prva zaljubljivanja i simpatije. Sjećam se djevojke sa imenom Elizabeta Sotelo, zvali smo je Beti Bup. Samo njeno ime je bilo dovoljno da mi uši otpadnu. Banja Luka i Borik mog djetinjstva u odnosu na ovo sada, bile su šarolike, izmješane i stopljene oaze različitih ljudi, imena, porodičnih priča, običaja i istorija, različitih vjera i narativa, različitih temperamenata.

***

Sjećam se da je pred sami rat u Banjaluci svako pokretao neki svoj mali biznis. Ljudi su pravili i izvozili posteljinu, kožnu galanteriju i ko zna šta već… Kafići i slastičarne su radili ko ludi, naročito oni borički od kafića K4 preko Venecije, Moneta i Kajaka do Tilta, Džoja i Moskve… Bilo je svega, sve dok nam nisu počeli obećavati da ćemo svi jesti zlatnim kašikama. Tada je iz komšiluka isparilo više od polovine mojih drugara…

***

U gimnaziju sam krenuo u jesen 1991. i prve šokove rata sam doživio u tim danima. Sjećam se kako su moji drugari iz razreda nestajali jedan po jedan… A onda par dana ili sedmica poslije neko donese haber u razred da se Selma, ili Valentin, ili Mario više neće pojavljivati u školi i da su izašli iz Banjaluke. To su za mene bile traume.

***

U gimnaziji su moju raju prvi put popisivali po nacionalnosti. Negdje u maju 1992. profesor Mile Sumrak, zamjenik direktora i član SDS, uleće u razred kod nas i kaže: – Ajmo, djeco, napišite ovdje svoje ime i prezime i nacionalnost. I dade da po razredu kruži taj obrazac. Dođe i do mene i tada sam prvi put vidio da djeca nisu samo djeca već i Srbi, Muslimani i Hrvati. Bio sam šokiran, nisam se mogao pomjeriti . Sad sa ovom pameću shvatam da je popisivanje po nacionalnosti prvi korak u dehumanizaciji čovjeka. Ja nisam znao kojoj kategoriji pripadam i kraj svog imena pišem – Jugosloven. To čini i Bojan, drug do mene u klupi. Ode Sumrak sa spiskom, ali se nakon nekog vremena vrati… Prozva mene i Bojana i kaže nam da nacionalnost Jugosloven ne postoji, da ta država više ne postoji i da se izjasnimo drugačije…

Kažem mu da ja ne znam šta drugo da napišem i da moram pitati majku.

… Zbunjeno je izletio iz razreda… I sada razmišljam kako je simbolično da je sav taj jad i čemer srpskog nacionalizma i rata u naš razred donio čovjek koji se preziva Sumrak. Te 92. nestalo je pola mog razreda… a tih godina i pola moje Banjaluke… Sumrak rata je počistio ulice, naselja, sela, sjećanja… I sada nam srpski nacionalisti pokušavaju prodati priču da ta vremena, ti ljudi, ta djeca, taj život… nikada nisu ni postojali. I da je ovako bolje.

***

Početak rata za mene predstavlja spoznaja da je moj burazer od strica Boris, dijete iz mješovitog braka, iz kasarne JNA najednom završio na Vukovaru sa svojih 18 godina. Bio je tenkista, preživio je i kada se vratio krajem ’91. imao je priče zbog kojih mi se sve to sranje zgadilo odmah na početku. Pričao mi je: – Ulazimo mi tenkovima u Vukovar na samom početku… Ne znam ni za šta, ni zbog čega, ali tu sam. Po tenku počeše zvonit meci, a moja noga odmah pade sa gasa. Tenk stade a meni počeše suze ići niz lice… Jebote, gdje me ovo guraju! … Cijela se kolona zaustavi, a Šljivančanin urla na nas ko na robove…

***

Još te zime, moj stari je uspio pokupiti sa fronta na Strugu kod Okučana, Andreju, Beograđanina, doveo ga kući i meni rekao: Spremi ga, on danas ide kući da ne bi poginuo. Bukvalno ga je skinuo sa oklopnjaka i u uniformi doveo u Banjaluku. Momak je bio crn ko ugarak, imao je blata po kosi i u ušima, oči su mu bile ko fildžani… i sav se tresao. Navuko je svoju civilku koju je držao kod nas, stavio minđušu u uho i pravac Beograd… Mislim da sada živi u Italiji. Njegova su vojnička pisma još uvijek kod mene u kući.

***

Regrutovani Banjalučani svih nacija 1992. sve češće su se vraćali iz Hrvatske u kovčezima. Sjećam se kako se drvoredi kod parka Petar Kočić, na mom putu ka gimnaziji, sve više pune smrtovnicama.

***

Marta 1992. stari i ja smo išli na pecanje, na Plivu, sa tatinim kolegom Zokom iz SUP-a. Na po puta, Zoka izbaci kasetu Merime Njegomir i ubaci drugu sa nekim četničkim pjesmama… Od Topole, od Topole… Oj, vojvodo Sinđeliću itd… Pita ga stari: Matere ti, Zoka, od kad to ti slušaš te pjesme? A Zoka mu odgovori da je on njih oduvijek slušao. Ja se na zadnjem sedištu Juga 45 u trenu nasmijem: Aha, baš si ih slušao ranije, al’ na vokmen! Uhvatio sam ljutit tatin pogled u retrovizoru… Dok sam trepnuo dobio sam po nosu. Ćutao sam dok se nismo vratili kući… Stari me stavio pred sebe i reko da moram paziti šta pred kim pričam… Taj njegov savjet nikad nisam poslušao.

***

Većina Srba je prosto legla sa petokrakom a probudila se sa kokardom i ne shvatajući šta im se dešava. Kad su shvatili, bilo je kasno i za njih i za njihove familije. Sve ostale šprehe su bile samo traženje opravdanja zašto su od partizana i komunista postali četnici i nacionalisti.

***

U aprilu 1992. moja porodica je osjetila svu žestinu srpskog nacionalizma. Mog starog, Miodraga Šušnicu ubile su paravojne formacije SDS, tzv. SOS-ovci, po nalogu Stojana Župljanina i vrha SDS, a onda su za to ubistvo u banjalučkim dnevnim novinama Glasu okrivili banjalučke Muslimane i Hrvate. Nama su u nekoliko navrata poslije ubistva pretresali stan, iznosili tatine stvari i pratili staru… Tatine kolege i istinski prijatelji su uspijeli policijski riješiti to ubistvo, ali taj slučaj nikada nije procesuiran na sudu. Izvršioci, organizatori i nalogodavci žive sa mnom u istom gradu. Da apsurd bude veći, taj novinski članak koji je za ubistvo mog oca inkriminirao i dehumanizirao sve Muslimane i Hrvate optužujući za to porodice Beganović i Klindić, napisao je naš porodični prijatelj – novinar Boro Marić. Kad ga je stara pitala – Zašto Boro, bolan, lažete i izmišljate? On je odgovorio: Moralo se! Nakon toga nismo imali više kontakta sa njim.

***

Tog aprila 1992. počelo je organizovano teroriziranje, zastrašivanje i protjerivanje nesrba iz Banjaluke. Ja sam gubio prijatelje iz komšiluka, iz kajakaškog kluba, iz gimnazije… Do kraja rata u Banjaluci je ubijeno oko 220 civila, a protjerano je oko 75.000 ljudi! Samo zato što su bili Muslimani ili Hrvati. A u Banjaluci nije bilo ni dana rata. Srbi su se odrekli svojih komšija i prijatelja za imaginarno ljotićevsko i velimirevićevsko srpstvo.

***

Bio sam svjedok kako grupe nacionalista hodaju gradom i tjeraju momke da se prekrste a ako ovi to ne bi znali ili bi to uradili na „pogrešan“ način – tukli su ih. Sjećam se da su skidali gaće momcima da vide da li su osunećeni ili nisu, pa ako jesu – tukli su ih. Gledao sam kako ljude izbacuju iz stanova, upadaju im u kuće, kako ih tuku kundacima na cesti, kako ih odvode ko zna gdje...

Srđan Šušnica: Današnja Banjaluka ne liči na onu staru

Sjećam se i dana kada je srušena Ferhadijazajedno sa još nekoliko džamija tog dana. Bio je maj 1993. i sva stakla na okolnim zgradama i robnoj kući Boska su popucala. Osim stakala na SUP-u, oni su znali da će džamije biti rušene pa su pootvarali sve prozore… Ja nisam mogao vjerovati, nisam želio vjerovati da se to desilo… Neki su slavili, neki plakali.

***

Sjećam se dana kada su naše komšije Kalkani i moj drug Samir izašli iz Banjaluke. To jutro je bilo tiho. Nedugo poslije njih izašli su i Džonlići. Samirov burazer se krio od vojske i praktično nije izlazio napolje osim da promjeni mjesto skrivanja. Krio se i kod nas u kući. Bio je floter – osoba koja živi po krajevima grada u kojem ga neće prepoznati da je Musliman ili Hrvat… O da, stranci su imenovali i ovu kategoriju ljudi.

***

Današnja Banja Luka ne liči na onu staru. Nove srpske vlasti su još za vrijeme rata obrisale sve muslimanske, hrvatske i nedovoljno srpske identifikacije iz naziva ulica, naziva mjesnih zajednica i škola. Porušili su sve džamije u Banjaluci i franjevački samostan na Petričevcu. Na prostoru banjalučke biskupije ubijeno je 8 katoličkih sveštenika, a nekoliko ih je bilo zatvarano i premlaćivano! Srpski nacionalisti su u septembru 92. nasred ulice izrešetali imama džamije na Hisetama! U godinama poslije rata porušili su ili pustili da propadne dosta spomenika kulture, skulptura akademskih BH umjetnika, srednjovjekovnih utvrđenja i starih bosanskih kuća… Skoro sve što je ostavština osmanske, muslimanske, katoličke, austrougarske i naše bosanske naracije. Pod udarom zaborava su bili i spomenici iz NOB-a, ali su par godina nakon rata vratili dio bista narodnih heroja u Banjaluci, što nije slučaj u drugim sredinama. Sve što ima bosansko-hercegovačko nasljeđe ili govori o nekadašnjem interetničkom i zajedničkom životu je nepoželjno i pod udarom je organizovane amnezije i ignorisanja…

Palili su arhive i službene evidencije policije, sudova i opštine – isprva za novac i po želji, a poslije rata sistematski i masovno. Količina toga što se želi zaboraviti u Banjaluci je tolika da prazninu koja tom prilikom nastaje ništa ne može ispuniti. Pa ni silni novi pop-mitološki i nacionalistički narativi i spomenici. Banja Luka je dobila spomenik Stefanu Nemanji (?), banu Milosavljeviću, dobila je i desetine novih pravoslavnih crkava, neke na mjestima na kojima nikada nije bilo crkve. Srpske i državne zastave Srbije se mogu vidjeti svugdje a zastave BiH samo na institucijama BiH u gradu.

Moje istraživanje pokazuje da su srpske vlasti u Banjaluci promjenili naziv 50 odsto ulica, njih oko 240, brišući sve nesrpske narative a namećući samo srpske i pravoslavne. Ljude, stare Banjalučane, možda najviše pogađaju ove posljedice urbicida i kulturocida vidljive u Banjaluci u nazivu skoro svake ulice i na svakom kutku. Ni meni se ne mili živjeti u ulici koja nosi naziv četnika iz Drugog svetskog rata, a kamoli nekom čovjeku kojeg su srpske snage protjerale ili mu pobile najmilije.

U zadnjih šest, sedam godina Dodikove vladavine javni i medijski prostori, politička arena i umovi mladih ljudi su do daske zatrovani srpskim klero-nacionalizmom i etno-fašizmom. Uporedo sa tim Dodik i njegova klika bjesomučno pljačkaju javni novac i resurse maskirajući svoj kriminal nacionalističkim populizmom… Dodik i njegova bratija tajkuna godinama izvlače novac i vrijednosti u Srbiju, Rusiju i Švicarsku…

Ima u Banjaluci dosta raje koja ne prihvata ova nacionalistička sranja i među njima sam stekao prijatelje… Pokušavamo da markiramo događaje i mjesta i tako skrenemo pažnju javnosti na zločine istrebljenja i genocida nad nesrbima u Banjaluci, Prijedoru, Srebrenici i drugim opštinama ove RS. Zajedno sa našim komšijama, Bošnjacima i Hrvatima, obilježavamo stratišta svih naroda u BiH, ali ja sam se fokusirao na zločine nad nesrbima počinjene od strane srpskih snaga a u ime srpstva. Zašto? Zato što će nam se pokoljenja stidjeti za ono što smo učinili na pragu 21. vijeka. Srpske vlasti i snage devedesetih, osvajajući i čisteći opštinu po opštinu u Hrvatskoj i Bosni u halucinogenom piru odbrane tzv.srpske zemlje – obezvrijedile su srpske žrtve Jasenovca, Jadovnog i drugih stratišta… Ginter Gras je lijepo govorio Nijemcima: Tek kada osjetite istinski sram za ono što je počinjeno u vaše ime i doživite istinsku katarzu, tek tada imate pravo na vlastite suze! Ima li ičeg takvoga u Banjaluci, u RS, u Srbiji? Nema! Jer da ima – ne bi Banja Luka bila dio RS, i ne bi bilo RS jer bi je se odrekli kao najsramnijeg perioda u srpskoj istoriji… I ne bi taj grad bio centar poricanja genocida i sistematskih zločina koje su srpske snage počinile… Ne bi bio grad zaborava i amnezije svega što je nesrpsko…

Možemo se svi mi pozivati i na čojstvo i na petokraku, i na Tita i na partizane, alinaši ratni lideri su bili oberčetnici, obernacionalisti i ludaci, a ova sadašnja vladajuća politička elita u tom mom gradu Banjaluci, a bogami i u Srbiji, ne razlikuje se ideološki ni za jotu od tih ratnih zločinaca… Samo su im metode i maske donekle prefinjenije… Bojim se novih sukoba u Bosni.