četvrtak, 31. prosinca 2015.

DVIJE KAŠIKE OVE SMJESE STAVITE U JUTARNJU KAFU I ISTOPITE KILOGRAME: SVI ĆE VAS PITATI ZA RECEPT!

Osim što je okus nevjerojatno dobar, ova kafa će vam ubrzati metabolizam, a kilogrami će brže nestati

Jutarnja kafa je ritual bez kojeg ne možete zamisliti dan? Onda ćete ovaj recept sigurno htjeti isprobati. U pitanju je dodatak koji će ubrzati vaš metabolizam, vašu kafu učiniti ukusnijom i pomoći vam da se oslobodite suvišnih kilograma.

Sastojci (pravimo za više dana):

-3/4 šolje djevičanskog kokosovog ulja,
-1/2 šolje meda,
-1 kašika cimeta,
-1 kašika kakaa (opcija)

Priprema:

Sjedinite sve sastojke i miješajte dok se sve lijepo ne ujednači.

Prespite u čistu staklenu posudu s poklopcem.

Sutra ujutro kada skuhate šolju svoje omiljene kafe, dodajte jednu do dvije kašike smjese u kafu dok je još topla.

Miješajte oko pet sekundi i možete uživati!

Ova mješavina je super-zdrava i fantastično će potaknuti vaš metabolizam, a samim tim pomoći u gubitku suvišnih kilograma.

… A vaša kafa će imati sjajan okus!

Probajte i ubrzo ćete primijetiti razliku.

Dalekometne rakete preko leđa BiH: Kuda vodi srpsko – hrvatska utrka u naoružanju

Premda u prvi momenat izgleda nevjerovatno, ali naše komšije Srbija i Hrvatska vode pravi rat oko raketne opremljenosti. Pitanje NATO ili ne NATO postalo je ozbiljna obaveza Bosne i Hercegovine u okolnostima “hladnog” rata naših susjeda i komšija. Je li Bosna i Hercegovina u opasnosti i ako jeste, ko je i kako ugrožava.     
U nedavnom intervjuu za beogradski servis ruskog Sputnjika novinari su pitali premijera Aleksandra Vučića da li učlanjenje Crne gore u NATO ugrožava bezbjednost Srbije i može li Srbija biti posrednik u odnosima između Crne Gore i Rusije, Vučić je svoj odgovor začinio i prijetnjama susjedima:
Čega se, bajagi, plaši Vučić 
-Ne miješamo se u to što druge zemlje žele da rade, a ono gdje smo mi osjetili probleme za nas, o čemu smo razgovarali sa našim partnerima u Moskvi, bio je slučaj kada su neke zemlje počele da naručuju balističke rakete koje se nalaze nama u okruženju, i u tom trenutku mi smo rekli, znate, mi na pancir-haubice imamo čime da odgovorimo, odbranićemo se. Za patriote tog i tog tipa, imaćemo “lazare” u serijskoj proizvodnji, ne brinemo, ali ne znam zašto bi neko u našem regionu uzimao balističke rakete, i verujem da ćemo u budućnosti razgovarati o tom pitanju, ili će oni odustati od toga, ili ćemo mi morati da pronađemo odgovor i na to.
Vučić je izletio i dao odgovor iz kojeg je jasno da baš nije nepripremljen i da itekako ima sličnih strateških planova oko raketnog naoružanja kao i oni u Hrvatskoj.    
Na kraju se počelo javno govoriti o dalekometnim sistemima kojih se Vučić plaši. Prije više od tri mjeseca je Hrvatska najavila nabavku raketa dugog dometa. Ministarstvo odbrane Hrvatske je namjeravalo kupiti raketne sisteme M270 MLRS iz američkih viškova. Trebalo je biti isporučeno 16 takvih sistema. Mediji su počeli pisati i da je riječ i o raketi ATACMS, koja dobacuje do 48 kilometara. U Hrvatsku će uskoro biti dopremljeno oko 16 nadzornih helikoptera, te njemačkih pancer-haubica, sa punjenjem koje dostiže daljinu od 70 kilometara.
Bosna i Hercegovina bez vojne neutralnosti
Potvrđeno je da se u doglednoj budućnosti, nekom roku od dvije godine, razmišlja i o nabavci raketa dometa 300 kilometara. Premda se u srpskim i hrvatskim medijima govori o dometu od Zagreba do Beograda, to nije tačno. Vazdušna razdaljima između ovih gradova je 367 killometara. 
Dakle, prije bi se moglo reći da se stvara ozbiljan jaz između Hrvatske i Srbije. Hrvatska je u NATO-u, a Vučić ovim priznaje neraskidivu vojnu bliskost sa Rusijom, premda je i politička bliskost ove dvije države javna i, čak, snažnija i od vojne.
Dakle, Bosna i Hercegovina mora u NATO radi vlastite sigurnosti. Sigurno je jedino da joj neće biti dozvoljeno da bude vojno neutralna, premda to ovdje priželjkuju kao najbolje rješenje. Definitivno, jasno je da ovim susjedi krše Dejtonski sporazum o balansu u naoružanju. Dejton je već izgubio tu vojnu funkciju dogovora i kad je Republika Hrvatska ušla u NATO. Međunarodna zajednica je dužna dati odgovor na taj nedostatak vojnog dijela međunarodnog mirnovnog ugovora

Vijeće ministara: Efikasnija provedba Sporazuma o zapošljavanju bh. građana u Sloveniji

Vijeće ministara BiH utvrdilo je Prijedlog osnova za vođenje pregovora za zaključivanje Sporazuma o izmjenama i dopunama Sporazuma između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Slovenije o zapošljavanju državljana Bosne i Hercegovine u Republici Sloveniji i Protokola o izmjenama i dopunama Protokola o provođenju ovog sporazuma, prenosi novinska agencija Patria.
Na ovaj način žele se stvoriti uvjeti za efikasniju primjenu Sporazuma i pratećeg protokola, kojima se omogućava zakonito zapošljavanje bh. državljana u Sloveniji i sprečava neregularna migracija radne snage, a nakon izmjene slovenačkog zakonodavstva u oblasti radnih migracija i rada stranaca.
Prijedlog osnova i Protokol će biti dostavljeni Predsjedništvu BiH radi donošenja odluke o pokretanju postupka, a za bh. potpisnika je predložen ministar civilnih poslova. 

Dejtonski muhabet sa akademikom Abdulahom Sidranom


Radončić demantirao Bakira Izetbegovića: Zaposleno je 10.000, ali je otpušteno više od 10.000 radnika

Obračun brojkama o zaposlenim/nezaposlenim između koalicionih partnera
Člana Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, Bakir Izetbegović je na novogodišnjoj press konferenciji rekao da porast broja zaposlenih u Federaciji za prvih deset mjeseci 2015. godine iznosi 10.627. Te informacije Bakir Izetbegović je iskoristio kao dokaz da je njegovo predizborno obećanje o 100.000 novih radnih mjesta na dobrom putu da se ostvari.
“Na ovaj način se moje predizborno obećanje o 100.000 novih radnih mjesta u slijedećih deset godina ipak pokazalo realnim. Realnim i nedovoljno ambicioznim. Bosni i Hercegovini je potrebno 100.000 novih radnih mjesta već u toku ovog mandata, i to očigledno nije nedostižan cilj”, rekao je Izetbegović.
Međutim, već sutradan Fahrudin Radončić je na svojoj novogodišnjoj press konferenciji iznio podatke koji otkrivaju da Bakir Izetbegović nije rekao svu istinu o zapošljavanju u Federaciji BiH. “Na hiljade radnika je otpušteno, zaposleno je 10.000, ali je i otpušteno malo više od toga. Velikih infrastrukturnih radova, vidjeli ste i sami, nije bilo”, rekao je Radončić.

Pismo jedne majke iz Srebrenice: Uzeli su mi pravo na život, a sad mi i sinu zabranili školovanje

U Redakciju portala Akos.ba došlo je pismo od Jasminke Šišman iz Srebrenice, majke čiji sin je izbačen iz Srednješkolskog centra u kojem je pohađao treći razred.Pismo majke prenosimo u cjelosti i tražimo pokretanje istrage nadležnih institucija u ovom slučaju.

“Ja se zovem Jasminka Šišman, živim u selu Sjedače, opština Srebrenica. Kao povratnik živim sa sinom Amorom. Moj sin već devet godina pohađa školu u Srebrenici. Živim kako znam i kako se snađem. Imam hranu i obuću, bar se to trudim da nam obezbjedim, zahvaljujući mom radu i snalažljivosti.
Od donacije sam dobila kuću i nikad ništa više. Mnogi povratnici žive od donacija koje dobiju, a koju prodaju kao što su ovce, freze, krave itd. Ti isti ljudu dobivaju već po tri puta, a ja koja bi življela od tog nikad nisam mogla dobit jer nisam našim opštinarima ni bitna.
Mnogo sam trpila sve nepravde, šutjela i borila se za život, a sada kad mi žele djetetu uništit život došao je kraj mojoj šutnji.Obraćala sam se mnogima da mi pomognu da mi sin ostane u školi. Nisu htjeli da mi pomognu da ispravim grešku, kako mog sina koji je gurnuo djevojčicu, tako i direktora koji ga je izbacio iz škole, odlučila sam ispričat istinu da makar druga djeca bošnjačka neće doživljavat ovo šta je moj sin Amor preživio poniženja i mnoge druge stvari od strane direktora.
Moj sin je napadan u osnovnoj školi od strane djece srpske nacionalnosti. Jednog dana je došao sa vidnim povredama glave iz škole. Ja sam otišla u školu da vidim šta da radim. Pošto je moj sin pohađao osnovnu školu, a taj dječak koji ga je udarao srednju, morala sam da odem u srednju školu gdje sam odvela sina oteklog i povrijeđene glave. U srednjoj školi smo zatekli direktora Momčila Cvjetinovića i objasnili mu o čemu je riječ. Razrednik je doveo dječaka koji je napao moga sina, a direktor Momčilo je pogledao mog sina onako povrjeđenog i rekao mu ‘znaš li ti da ćeš ovdje upisat srednju školu i da ću te ja viđati svaki dan'?
Nisam obraćala pažnju na direktorove prijeteće riječi koje je uputio mom sinu. Ja kao roditelj i razrednik tog dječaka smo djecu pomirili. Zaboravila sam na prijetnje upućene od direktora. Sina sam upisala u istu školu gdje je direkor Momčilo.
Direktor je danima vrijeđao mog sina, al je on šutio kako ga ne bi isprivocirao da ga izbace iz škole. Nije mu to pošlo za rukom prve dvije godine. Moj sin je doživljavao mnoga poniženja od direktora, al nije obraćo pažnju na to. Kada je upisao treći razred jednog dana se preriječio sa djevojčicom koju je gurno od sebe, a što je direktor iskiristio da ga izbaci iz škole i izmisli još mnoge laži na mog sina.
Nakon izbacivanja sina iz škole otišla sam kao majka da se izvinem, što direktor nije ni saslušao sam mi je rekao da mi je sin psihički bolesnik, da je stokilaš, da su mu ruke ko u medvjeda, da će mu davest momke da ga biju ispred škole i mnoge druge uvrede. Nije slušao razrednicu moga sina koja tvrdi da je moj sin miran i redovan učenik ni moje žalbe nije uvažio.
Istjero ga je iz škole. Ja želim da neko ispita prošlost direktora Momčila koji djecu naziva bolesnicima i da se ustanovi ko nam još djecu obrazuje u Srebrenici”.

ČITAOCIMA PORTALA BH-SLOBODA ŽELI: Želimo Vam dobro zdravlje da vas kroz život prati sreće, neka vam se ostvare želje i manje i veće, da zračite vedrinom, a odbacite tugu, liniju života da imate dugu... neka Vam se snovi ostvare na javi, lijepe misli da imate u glavi, neka Vam drage osobe budu dio sna i da Vam sve u Novoj godini počinje sa DA! SREĆNA NOVA 2016 godina!


srijeda, 30. prosinca 2015.

Od sinoć se u Kantonu Sarajevo iz saobraćaja isključuju automobili čiji motori ne zadovoljavaju normu Euro3. Ekolozi smatraju da mjera nije efektivna.

USVOJEN BUDŽET! SPORAZUM POLICIJSKIH AGENCIJA NEOZBILJAN? KOLIKO JE EFIKASNA MJERA ISKLJUČIVANJA VOZILA?
Usvojen državni budžet od 1,7 milijardi KM. Planirano i novo zapošljavanje 365 osoba. 

Sporazum koji su potpisali SIPA i druge policijske agencije je tajan. Stručnjaci kažu Sporazum je neozbiljan. 

U državnim Zakonima o veterinarstvu i hrani šest tačaka sporno ministru poljoprivrede RS?

Od sinoć se u Kantonu Sarajevo iz saobraćaja isključuju automobili čiji motori ne zadovoljavaju normu Euro3. Ekolozi smatraju da mjera nije efektivna. 

Iračka vojska u Ramadiju oslobodila 52 porodice koje je ISIL koristio kao živi štiti.

UZGOJITE DRVO NARANDŽE IZ KOŠPICE




Biće vam potrebno:

narandža sa košpicama
komadić gaze
čaša od jogurta
zemlja
voda
najlonska kesa
mnogo sunca i vaša briga i ljubav!

1. Pojedite narandžu i ostavite košpice. Izaberite koje su najveće i najdeblje, ostale bacite.
2. Najbolje sjemenke odmah smjestite u vlažnu sredinu za dalje klijanje. Optimalno da se uzme komadić gaze ili neke krpice, navlažite i uvijte u nju sjemenke.

Manju najlonsku kesu stavite u čašu od jogurta (može i manja caša). Uvijene u gazu ili krpicu sjemenke stavite na dno čaše i pokrijte ih istom kesom. To će biti vaš „inkubator“ za klijanje sjemenki.
3. „Inkubator“ je bolje postaviti na toplo i osvijetljeno mjesto i provjeravajte vlažnost gaze jednom u 2-3 dana. Prvi korijeni će izaći za 3-6 nedjelja (ovo ne zavisi od vas). Kada dužina prvog korijena dostigne 1 cm, biljku možete presaditi u zemlju. Veoma je važno izabrati dubinu sadnje sjemena, ona treba da bude 1,5 cm. Nemojte oštetiti korijen kada ga budete stavili u zemlju.

4. Proklijala biljka voli sunce i često prskanje. Držite nju na toplom i sunčanom mjestu.
5. Kada se primi drugi par listova, biljku možete presaditi na bolje pogodno mjesto. Jednom u 6 mjeseci poželjno je presađivati u sve veću saksiju.

Vaš grmić će brzo rasti. Ne zaboravljajte ga zalijevati, povremeno prskati vodom i sunčati ga.

Da bi vaš „štapić“ narandže počeo da daje bočne grančice – otkinite 2-3 gornja lista, ali, ne žurite, dajte vašem drvcetu vrijeme da malo naraste. I vremenom, vi ćete imati, naviknuto na vaše kućne uslove, plodonosno drvo pomorandže!

VIDEO Ranka Mišić nakon protesta završila u bolnici....

Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić primljena je sinoć, iza 22 sata, u ambulantu hitne pomoći Doma zdravlja Banja Luka, zbog povišenog krvnog pritiska, te jakih bolova u predjelu glave i kičmenog stuba, prenosi novinska agencija Patria. 
Mišić je upućena na kontrolne preglede u Univerzitetsko-klinički centar gdje joj je urađen CT snimak glave i kontrolni pregled kičme. Naime, ona je jesenas operisala dva pršljena na Klinici za neurologiju UKC RS.
Predsjednica Sindikata je tokom protesta protiv donošenja novog zakona o radu, održanih ispred Narodne skupštine, bila oborena na tlo prililikom pokušaja proboja policijskog kordona, kada je primila i udarac u glavu.
Takođe, Mišić je grubo fizički maltretirana od strane obezbjeđenja u Narodnoj skupštini, koje ju je u pokušaju nasilnog izbacivanja iz skupštinske sale vuklo po podu. U međuvremenu iz  Saveza sindikata Republike Srpske su najavili da će se u utorak oglasiti o daljim koracima.

Okončana istraga u predmetu ‘Meso’: Evo koliko su ‘bezobrazno’ utajili i oprali Lijanović i ostali

Tužitelj iz Odsjeka za gospodarski kriminal podigao je optužnicu u predmetu kodnog naziva Meso protiv ukupno 16 osoba i preduzeća,a među kojima su i vlasnici poduzeća Lijanovići- piše Oslobođenje.



– Ovo je jedna od najopsežnijih optužnica za porezne utaje u postdejtonskoj BiH, a biće zatraženo oduzimanje potupravne imovinske koristi, naveli su iz Tužiteljstva BiH.



Inače, optužnica je podignuta protiv Jerka Ivankovića-Lijanovića (1969),Slave Ivankovića-Lijanovića (1957), Joze Ivankovića-Lijanovića(1962), Milorada Bahilja, zvanog Baja (1953), Joze Sliškovića, zvanogŠušić (1956), Željka Mikulića (1959), Draženka Kvesića, zvanog Dražen(1968), Mirjane Šakote (1958), Mirka Galića (1954), Miroslava Čolaka,zvanog Miro (1941), Stipe Ivankovića, zvanog Lijan (1933), te firmi Lijanovići d.o.o. Široki Brijeg, Mi-Mo d.o.o. Mostar, Farmer d.o.o. Široki Brijeg, Farmko d.o.o Široki Brijeg i Optimum d.o.o. Široki Brijeg.



Modus nezakonitog poslovanja

– Optuženi se terete da su od 2007. do 2012. godine djelujući kao povezana skupina fizičkih osoba i pravnih osoba (poduzeća), počinili porezne utaje i neplaćanje poreza, tako što su stalnim osnivanjem novih poduzeća, sa minimalnim osnivačkim kapitalom, često od samo 2.000 KM, na ta poduzeća prenosili sirovine, proizvode i opremu i nastavljali poslovanje. Potom su stečene višemilionske porezne dugove ostavljali na ranijim poduzećima. Na ovaj način, koji je nekoliko godina predstavljao modus nezakonitog poslovanja u svrhu utaje poreza, optuženi su počinili porezne utaje, neplaćanje poreza i pranje novca, kojima su stekli  nezakonitu imovinsku korist u iznosu od oko 13,5 miliona KM, za koliko su oštetili BiH, odnosno sve građane, stoji u saopćenju državnog Tužilaštva.

S obzirom da će se u predmetu tražiti oduzimanje nezakonite imovinske koristi u cijelom iznosu i njeno vraćanje državi BiH, postupajući tužitelj će, nakon provedene financijske istrage, zatražiti da se optuženima onemogući raspolaganje nepokretnom i pokretnom imovinom, kako bi se na kraju sudskog postupka, osigurala mogućnost naplate u korist države.

– Ovaj predmet, jedan je od najopsežnijih u povijesti Odsjeka za gospodarski kriminal, na kojem je tužitelj Ismet Šuškić, koji je šef ovog Odsjeka, radio duži vremenski period sa svojim saradnicima, istražiteljima i policijskim ekspertima za financijski kriminal iz SIPA. Tužiteljstvo BiH će krivnju i odgovornost optuženih dokazivati pozivanjem oko 40 svjedoka i stručnih vještaka, a uz optužnicu je priložen obiman dokazni materijal sa više od 1.000 materijalnih dokaza. Optužnica će biti proslijeđena Sudu BiH na potvrđivanje, istakli su iz Tužiteljstva BiH.



Dodjela podsticaja

Prošle sedmice sudija za prethodno saslušanje Kantonalnog suda Tuzla potvrdio je optužnicu Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona protiv Jerka Ivankovića Lijanovića (46), Suada Čamdžića (42), Merseda Šerifovića (43) i Stipe Šakića (50).

U tom predmetu oni se terete da su u udruženju koje je organizirao Lijanović počinili krivična djela udruživanje radi činjenja krivičnih djela te zloupotreba položaja i ovlašćenja, a vezano za nezakonitosti prilikom dodjele podsticaja poljoprivrednicima na području TK i FBiH u periodu od 2011. do kraja 2014. godine.

SANDŽAČKI MUFTIJA PORUČIO HRVATIMA I SRBIMA ‘Nikola Tesla nije vaš, on je bio čisti musliman!’

U vječnu prepirku ‘je li Nikola Tesla bio Hrvat ili Srbin’ uključila se i treća strana. Javio se i sandžački muftija Muamer Zukorlić koji tvrdi da je slavni znanstvenik bio – musliman!

– Nedavno je izbila rasprava oko pokušaja da se prenese Teslinu urnu iz muzeja u Hram Svetog Save. Oni će se očito nastaviti svađati oko toga, ja im moram poručiti da je Nikola Tesla musliman! Neposredno prije smrti Tesla je primio islam, a kosti jednog muslimana ne smiju se unositi u crkvu – rekao je Zukorlić koji je, kako tvrde Večernje novosti, bio vidno nervozan zbog pretresa na crnogorskoj granici i uskraćivanja boravka u Crnoj Gori njegovim sljedbenicima…

TUŽNA VIJEST ZA SVE ONE KOJIMA JE NOVAC PRIJEKO POTREBAN


Do 31. marta 2016.: Zabrana zapošljavanja državnih službenika i sklapanja ugovora o djelu... POSLIJE NASTAVLJAJU ZAPOŠLJAVANJE PO RODBINSKIM I PRIJATELJSKIM VEZAMA

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je na današnjoj, telefonski održanoj, sjednici donijela zaključak o obustavi konkursnih procedura za prijem državnih službenika, namještenika i ostalih zaposlenika do 31.3.2016. godine, saopćeno je iz Vlade, prenosi novinska agencija Patria. 
Ovaj zaključak obavezni su provesti federalne uprave, federalne upravne organizacije, federalne ustanove i druge federalne institucije i službe, naročito Agencija za državnu službu FBiH, institucije Federacije BiH koje je osnovala Federacija, a koje vrše javna ovlaštenja i koje imaju svojstvo pravnog lica, izuzev federalnih ministarstava.
Do istog datuma obustavljeno je i zaključivanje svih ugovora o djelu, a ova obaveza se odnosi na federalna ministarstva, federalne uprave, federalne upravne organizacije, federalne ustanove i druge federalne institucije i službe, institucije Federacije BiH koje je osnovala Federacija BiH, a koje vrše javna ovlaštenja i koje imaju svojstvo pravnog lica. Izuzetno, i u slučaju neodložne potrebe, ove institucije ugovor o djelu mogu zaključiti isključivo uz prethodnu saglasnost Vlade FBiH, stoji u saopćenju. 


Kovačević: Zbog čega su Hrvati i Srbi otporniji na radikalizaciju od Bošnjaka.. STRUČNJAK ZA SIGURNOST

Radikalizacija je, i sve što iz nje može da proistekne, širi društveni i politički problem. Društveni problem je jer zajednica nije povezana sa državom, ne doživljava je kao branu od napada na vlastiti identitet.
S druge stane, radikalne grupe, propagirajući fundametalističke ideologije, stavljaju se u obranu identiteta, što nailazi na odobravanje u bilo kojoj grupi, naročito onoj koja je tradicionalno naslonjena na religiju – govori za agenciju Patria Goran Kovačević, profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.
U Bosni i Hercegovine je sve više grupa koje se dovode u vezu sa radikalnim učenjima. Policijske agencije sve češće sprovode akcije pretresanja i hapšenja lica koje se dovode u vezi sa radikalnim krugovima.
Iako se tek manjem broju uhapšenih do sada dokazala i odgovornost za povezanost sa radikalnim grupama, građani Bosne i Hercegovine su s pravom zabrinuti. I ne samo to, ugled Bosne i Hercegovine je posljednjih godina, a naročito nakon napada na vojnike u Rajlovcu polovinom novembra ove godine, znatno narušen.
Strani mediji, osnovano ili ne, sve češće dovode Bosnu i Hercegovine u kontekst sa radikalnim grupama. Krajem decembra FUP je priveo novih 11 lica za koje se sumnja da su povezani za radikalnim krugovima, pa čak i onim terorističkim.
Šta hrani radikalne grupe
- Ugrožena egzistencija, svaka vrsta otuđenosti, nefunkcionalni državni mehanizmi, mediji van kontrole... Sve su ovo mehanizmi koji dovode do toga da dođe do omasovljenja radikalnih grupa.
Nažalost, svi ovi uvjeti postoje unutar Bosne i Hercegovine, a prvenstveno glavne žrtve i najmanje otporna grupa na radikalizaciju su Bošnjaci – smatra profesor Kovačević. Dalje, objašnjava i zbog čega ima takvo mišljenje.
- Bošnjaci su većinski narod u Bosni i Hercegovini, kojem je uskraćeno osnovno demokratsko pravo uređenja države i dostojanstvenog života u toj državi. U isto vrijeme druga dva naroda, iako su izloženi istim egzistencijalnim rizicima, svoj emocionalni naboj „kanališu“ u politikama koje vode određene nacionalne stranke tih naroda. Radikalizacija je odgođena u tim narodima, jer se teški životni uvjeti objašnjavaju političkom borbom u zaokruživanju etnički čistih teritorija. Na sceni imamo srpski entitet gdje je borba predstavljena kao zadržavanje i očuvanje teritorije srpskog naroda, među Hrvatima borba je iskazana u nastojanju zaokruživanja hrvatskog teritorija. Međutim, među Bošnjacima nema takve vrste političke borbe. Njihovi predstavnici nisu zainteresirani za teritorijalnu dimenziju bošnjaštva, već za političku dominaciju koja podrazumijeva prisvajanje resursa u privatno vlasništvo. Naravno, ovakav pristup je simptomatičan i za srpske i hrvatske političare, ali amnestiran unutar naroda koje predstavljaju, činjenicom postojanja spomenutih aktivnosti na očuvanju i zaokruživanju etničkih teritorija, kaže Kovačević.
Politike ugrožavaju sve narode
Profesor Kovačević kaže da je pravda kod Srba i Hrvata, koja bi podrazumijevala procesuiranje političke mafije, u drugom planu u odnosu na očuvanje i dobivanje teritorije. Bilo kakav pokušaj krivičnog gonjenja političkih kriminalaca, dodaje, predstavlja se kao napad na vitalne nacionalne interese.
- Unutar bošnjačkog naroda situacija je znatno drugačija. Politička mafija je godinama zloupotrebljavala Islamsku zajednicu u kontroliranju naroda, odašiljući poruke preko nje o postojanju borbe za interese Bošnjaka - smatra Kovačević, dodajući da zapravo takve borbe kod Bošnjaka sve vrijeme nije ni bilo, čim lider SDA pristaje na dodatno etničko čišćenje i podjelu Federacije BiH, što podrazumijeva i urušavanje Bosne i Hercegovine.
- Ako radikalizaciju gledamo kao politički problem evidentno je da su svi narodi ugroženi unutar sebe, od strane vlastitih političara koji su na funkcijama u vlasti.

Zakon o radu i sindikati RS: Institucionalno nasilje na više nivoa

Nakon nekoliko mjeseci neuspješnih pregovora u noći između ponedjeljka i utorka Narodna skupština Republike Srpske po hitnom postupkuusvojila je Zakon o radu. Time je ispunjena još jedna stavka iz reformske agende, ali i potreban uslov za nastavak pregovora oko finansijskog aranžmana sa MMF-om. No, nezadovoljstvo izraženo na protestima uz skupštinsku raspravu, te nasilje nad sindikalnom liderkom otvorilo je temu o tome da li su vlasti počele da zanemaruju stavove građana I civilnog sektora u donošenju odluka
Vladajućoj većini u Narodnoj skupštini Republike Srpske na čelu sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata u utorak u pola dva iza ponoći, nije smetalo da bez prisustva opozicije, ne obazirući se na radničke proteste i apele na silu izbačene liderke sindikataRanke Mišić, usvoji novi entitetski Zakon o radu. Savez sindikata potpuno je odbacio tekst novog zakona smatrajući da se njime krši gotovo svako dostignuto krhko radničko pravo, a da radnici tonu u porobljavanje. Sindikalci su odbijali i svake pregovore oko zakona. To su poručili i na jučerašnjim protestima tražeći njegovo povlačenje iz procedure. Tu poruku je poslanicima pokušala u skupštinskoj sali prenijeti predsjednica Saveza Ranka Mišić prije negoli su je na silu izbacili. Nakon što je izbačena Ranka Mišić je završila u hitnoj pomoći zbog prevelikog stresa, no prije toga je izjavila - “Obezbjeđenje po naređenju predsjedavajućeg Narodne skupštine me izbacilo, vuklo po podu, guralo i onda me izbacilo iz ove zgrade. Dakle, ovo nije put demokratije, ovo je put porobljavanja, tako očigledan, tako direktan. Ja sam bila samo neko ko je imao priliku, u ime naroda, da govori pred tim narodnim poslanicima, prije nego što oni počnu da raspravljaju o Zakonu o radu.”
Iako je opozicija napustila zasijedanje nakon izbacivanja Ranke Mišić, čini se da su opozicione stranke veoma mlako reagovale na takvo nasilje kao i na ponašanje policije prema učesnicima protesta, mišljenja je kolumnista BukeDragan Bursać.
“U stvari, poenta je da nema reakcije opozicije i vidjeli smo kako je opozicija, baš na najplastičnijem primjeru, sinoć pokazala kako, zapravo, ne postoji kao takva, kako je to jedna interesna grupa koja je, pazite, sve vrijeme dok su gospođu Mišić vukli po podu skupštine, neko je iz opozicije to čak i snimao. Čula su se dobacivanja i pošalice neke… Kakva prava žena, o čemu mi govorimo? Ovo je jedno srednjevjekovlje koje je naravno prošlo i gdje, mogu vam reći, narod koji nije bio tu je potpuno inferioran na takvo ponašanje”, rekao je Bursać.
Ranka Mišić
Izbacivanje Ranke Mišić izazvalo je salvu osuda u kojima se navodi da je tim nasiljem napadnuta ne samo ona kao žena, već simbolički i radnici koje je zastupala. U Savezu samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine najoštrije su osudili fizički nasrtaj koji, kako je saopšteno, predstavlja jasan znak kako predstavnici vlasti, uljuljkani u udobnost svojih skupštinskih mandata, tretiraju one koji su im dali te mandate. U saopštenju se predsjednik te sindikalne organizacijeIsmet Bajramović i direktno obratio Ranki Mišić: "Jučerašnji napad na Tebe predstavlja napad na svakog sindikalistu u Bosni i Hercegovini. Tvoja odvažnost i spremnost da rizikuješ svoje zdravlje i da učiniš sve što je u tvojoj moći da se čuje glas radnika i radnica, onih koje predstavljaš, trebaju svima biti jasan znak da se sindikati u Bosni i Hercegovini neće šutke miriti s onim što su planovi i namjere naših vlada i ostalih vlastodržaca".
Direktorka Gender centra Vlade RS Mirjana Lukač takođe je osudila nasilje u Skupštini.
“Smatramo da je ovim činom učinjeno institucionalno nasilje nad gospođom Mišić kao ženom, čime je na najgrublji, ponižavajući način, povrijeđeno njeno ljudsko dostojanstvo. Posebnu težinu predstavlja činjenica da je to nasilje učinjeno u instituciji RS i to u njenom najvišem zakonodavnom organu, što je nedopustivo. Ovakvo nasilje prema ženi je veoma loša poruka javnosti i zahtijeva striktnu osudu, javno izvinjenje i garanciju da se više ne smije ponoviti. Gender centar će u okviru svojih nadležnosti i u komunikaciji sa gospođom Mišić pružiti podršku u zaštiti njenih prava”, rekla je Lukačeva.
Zanimljivo je i da su na entitetskom javnom RTV servisu, Radio televiziji Republike Srpske, kao i u nekim printanim medijima dešavanja u Skupštini gotovo potpuno zanemarena, te opisana bez fotografija i snimaka.
Dragan Bursać
“To je ponašanje krvničko, a možemo i lijepo reći 'grubo'. Čak su pojedini mediji, javni servisi, rekli kako je ona bila samo udaljena iz Skupštine, onako umiveno. U stvari ona je bila mučki izbačena iz Skupštine, onako tjelohraniteljskim potezima, a ženi je bila operisana kičma”, opisao je Dragan Bursać.
No pored velike mrlje u radu Narodne skupštine, ostaje činjenica da je, prema analizama pravnika, u novom Zakonu o radu predviđeno čak 20 situacija u kojima poslodavac može bez pogovora dati radniku otkaz, da više nisu zaštićeni ni radnici koji ukazuju na korupciju. Lakše će biti otpuštani i radnici sa umanjenim sposobnostima za rad..
“Zakonom smo samo postigli to da je ispunjen uslov koji je vjerovatno postavljen kao i u Federaciji BiH u kojoj je na sličan način usvojen Zakon o radu. Kakvi su rezultati i iskustva u ovo malo vremena, trebao je to neko da analizira i inkorporira u naš zakon. Ovako je to sve završilo gotovo cirkusom za koji sam siguran da nam neće donijeti ni novog investitora ni novog poslodavca”, istakao je ekonomista Zoran Pavlović.
Grupa od nekoliko nevladinih organizacija među kojima je i Transparency international prije donošenja Zakona o radu ukazivala je na kršenje procedura.
“Posebno smo apelovali zbog toga što je Zakon o radu otišao po hitnoj procedure, što za ovako jedan bitan zakon koji se tiče ogromnog broja ljudi nije omogućena javna rasprava i što procedura nije ispoštovana. Sa druge strane, ukazali smo i na brojne nedorečenosti a na kraju se sve svodi da se prava radnika smanjuju”, kaže predstavnica Transparency International BiHIvana Korajlić.
Ignorantsko ponašanje vlasti prema stavovima i zahtjevima građana kakvo se moglo vidjeti u procesu donošenja Zakona o radu, čini se da je postalo model ponašanja, mišljenja je direktorka Helsinškog parlamenta građana Banja LukaDragana Dardić.
“Vlasti u RS se već odavno ne obaziru ni na kakve sugestije, komentare, proteste i štrajkove koji se organizuju, tako da postupak vlasti u kome je osporeno pravo Ranki Mišić da uđe u salu u Skupštinu i da se obrati poslanicima što je bilo njeno legitimno pravo, pogotovo imajući u vidu važnost Zakona o radu, tako da to jeste model kojem svjedočimo već neko vrijeme. Ali to ne smije da bude razlog da građani i građanke RS i dalje se ne bune i ne dižu svoj glas da se poštuju i zaštite prava koji su im zakoni entiteta i države garantovali”, zaključuje Dardićeva.

Blaž Slišković: Nekim neljudima u Mostaru treba objasniti da je BiH naša reprezentacija

Žalosno je što reprezentacija Bosne i Hercegovine ne igra i u Mostaru, istakao je Blaž Slišković, jedan od najboljih fudbalera koje je BiH ikada imala i bivši selektor bh. nacionalnog tima.
Govoreći o utakmici BiH na stadionu „Pod Bijelim brijegom“ u zapadnom dijelu Mostara, nakon rata nastanjenog većinskim hrvatskim stanovništvom, u razgovoru za zagrebački „Jutarnji list“ dodao je i „kad to kažem skočit će njih stotina i tumačiti kako to nije naša reprezentacija“:
„I kako ljudima ili neljudima objasniti da je to baš naša reprezentacija. Kad sam bio selektor pokušavao sam da se priredi jedna barem prijateljska utakmica u Mostaru. Ali i oni iz Sarajeva kao i ovi iz Mostara odmah su graknuli kako to ne može, kako će biti nereda, kako nam ne trebaju problemi. Ali to se mora dogoditi.“
Rekao je i kako se igra sve bolje u Premijer ligi BiH, ali da ima još mnogo prostora za napredak, prenosi Anadolu Agency (AA). Na pitanje kakvi su odnosi Zrinjskog i Veleža, popularni Baka odgovorio je:
„Ušančeni su svi u svoje rovove, ali ima inicijativa s obje strane da se stanje poboljša, primiri.“

Zašto su u Srbiji i BiH funkcioneri i njihova rodbina iznad zakona

U Mostu RSE razgovaralo se o tome u kojoj meri je pravosuđe u Srbiji i Bosni i Hercegovini pod političkim uticajem. Sagovornici su bili Vesna Rakić-Vodinelić, bivša profesorka prava na Beogradskom univerzitetu i na univerzitetu Union, i Goran Šimić, docent na Pravnom fakultetu Internacionalnog univerziteta u Sarajevu.
Bilo je reči o tome zašto su visoki funkcioneri u Srbiji iznad zakona, zašto su svi procesi protiv najviših funkcionera u Bosni i Hercegovini ili obustavljeni ili završeni oslobađajućim presudama, kako se na putu između dva tužilaštva izgubila dokumentacija u predmetu koji je vođen protiv lidera HDZ-a Dragana Čovića, zašto je bila zamenjena sudinica u procesu u kome je jedna od stranaka bio Vučićev brat, zašto je za glavnog tužitelja Bosne i Hercegovine imenovan čovek koji nikada nije bio tužilac, kako srpski premijer najavljuje hapšenja, koliko strah od gubljenja posla utiče na odluke tužilaca i sudija, kao i o tome koliko su nezavisni ustavni sudovi u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Gospođo Rakić-Vodinelić, vi često kažete da u Srbiji nema pravne države. Čega onda ima?
Vesna Rakić-Vodinelić: Ima nepravne države i to koliko god hoćete. Ima autokratske države, ima vladavine političke volje umesto vladavine prava. Pravne države nema. To se može dokazivati i potvrđivati na brojnim primerima.
Goran Šimić: Mislim da u Bosni i Hercegovini pravne države nema ni u naznakama. Mi smo društvo koje je zasnovano na nepotizmu – stranačkom i rođačkom. Apsolutno ne želimo da svi budemo jednaki pred zakonom, već da imamo brojeve telefona moćnih ljudi koji možemo nazvati kada nam nešto zatreba. Kada bismo bili jednaki pred zakonom, to bi značilo da bi oni koji su na vlasti bili prvi koji bi se morali zabrinuti za svoju poziciju.
Miodrag Majić, sudija Apelacionog Suda u Beogradu, rekao je da pravosuđe u Srbiji samo čeka promenu gazde kome treba da služi, a Miroslava Milenović, članica Saveta za borbu protiv korupcije, kaže da je pravosuđe u Srbiji politička marioneta.
Vesna Rakić-Vodinelić: Slažem se s tim i mislim da se to može dokazati na brojnim primerima. Pravni sistem je tako ustrojen da omogućava uticaj vlasti na pravosuđe. To je rečeno i u poslednjem izveštaju Evropske komisije o napredovanju Srbije u 2015. godini. Oni su upotrebili formulaciju koja je dosta blaga. Oni kažu da nezavisnost sudija i javnih tužilaca nije obezbeđena, jer postoji prostor za politički uticaj na pravosuđe, s obzirom da Ustav Srbije i zakoni omogućavaju uticaj vlasti na imenovanje sudija i tužilaca i na njihovo napredovanje. Ali, ne radi se samo o tome.
Vlast ne utiče samo na to ko će biti sudija i javni tužilac i kakva će biti njihova karijera, nego i na to kakva će se presuda u konkretnom slučaju doneti. Pri tome ne mislim samo na krivično pravosuđe, nego i na građansko. U vreme jednopartizma, u vreme socijalističke Jugoslavije, politički uticaj na pravosuđe ogledao se pre svega u domenu krivičnog pravosuđa. Sudije koje su sudile u građanskim parnicama bile su toga pošteđene. To danas uopšte nije tako. Evo, daću vam jedan primer iz najnovije sudske prakse.
Reč je o predmetu u kome je rođeni brat Aleksandra Vučića, koji se zove Andrej, tražio da se poništi akt na osnovu kojeg je osnovano jedno preduzeće. Tužbu je podneo protiv tog preduzeća, jer je on upisan kao vlasnik tog preduzeća. Tvrdio je da je akt o osnivanju donesen na osnovu njegovog falsifikovanog potpisa. Sudinica, koja je vodila taj postupak pred Privrednim sudom u Beogradu, na zahtev advokata tuženog preduzeća dala je rok od osam dana da se tužena strana izjasni o nalazu veštaka koji je tvrdio da je potpis falsifikovan. Po zakonu o parničnom postupku stranka ima pravo da traži da se u roku od osam dana izjasni o nalazu veštaka.
Nakon što je sudinica to usvojila, ona je na zahtev advokata Andreja Vučića bila promptno izuzeta i određen je novi sudija. Tu odluku je doneo predsednik Privrednog suda sa obrazloženjem da je ona odugovlačila spor. To se nikada u sudskoj praksi u Srbiji nije dogodilo.
Ima li u Bosni i Hercegovini slučajeva da je na zahtev političara smenjen sudija ili da nije ponovo izabran?
Goran Šimić: Mislim da naši političari to rade na nešto suptilniji način. Mi ipak imamo jako prisustvo međunarodne zajednice i sigurno je da se oni ne bi oglušili o jedan tako otvoren atak na nosioca pravosudne funkcije. Kod nas se koriste mnogo suptilnije metode. U Bosni i Hercegovini imamo tijelo koje se zove Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće koje prilikom imenovanja kandidata na neku pravosudnu funkciju uvijek naglašava da je vodilo računa o stručnim kvalifikacijama, iskustvu i dokazanoj stručnosti.
Onda za glavnog tužitelja BiH imenuju čovjeka koji nikada u životu nije bio tužitelj ili za suca Suda Bosne i Hercegovine čovjeka koji nikada nije bio sudac. Onda nije ni čudo što se dešava da jedna tužiteljica devet godina doslovno nije ni pipnula jedan predmet. Kažnjena je time što tri mjeseca neće primati pet prosječnih plaća u BiH, kolika je inače njena plaća, nego “samo“ četiri. Ili još jedan primjer.
Nakon posljednjih izbora za ministra pravde Bosne i Hercegovine postavljen je čovjek koji je profesor latinskog jezika. To, doduše, nije pravosudna funkcija, ali po zakonu i ustavu Ministarstvo pravde nadgleda provedbu zakona o sudovima i tužiteljstvima. Taj ministar nas predstavlja u Briselu, pa se pitam kako će izgledati njegov razgovor sa pravnim stručnjacima Evropske unije o primjeni evropskih pravila u našim zatvorima ili o tome da li Bosna i Hercegovina treba imati Vrhovni sud ili ne.
A o nepotizmu i da ne govorim. Kad pogledate spisak uposlenih u sudovima možete vidjeti da otac i sin rade u istoj instituciji, da majka radi na sudu, a kćerka u tužiteljstvu i slično.
Može li se reći da su visoki funkcioneri u Srbiji, dok su na vlasti, nedodirljivi, da su oni iznad zakona?
Vesna Rakić-Vodinelić: Naravno, iako nakon nekoliko poslednjih promena vlasti dobijate utisak da postoji prećutni sporazum da nova vlast neće goniti najistaknutije predstavnike ranije vlasti. Kad su naprednjaci došli na vlast, bilo je dosta optužbi protiv ljudi koji su ranije vodili ovu državu. Setimo se samo koliko je optužbi bilo izneseno na račun pokojnog Miodraga Rakića, koji je bio šef kabineta predsednika Tadića, pa i na samog Tadića. U takozvanoj aferi Banana bitan akter je bio sadašnji ministar spoljnih poslova Ivica Dačić. Ti ljudi nikada nisu bili procesuirani.
Eventualno se dogodi da se procesuira neki funkcioner srednjeg ili nižeg ranga, ali vrlo retko dođe do presude. Oliver Dulić, ministar u vladi Demokratske stanke, bio je mesecima izložen optužbama u medijima da je počinio razna krivična dela. Protiv njega je podignuta optužnica, započelo je i suđenje, a onda kao da je sve zamrlo.
Ovde se nekako uobičajilo da kada novi dođu na vlast, dižu graju protiv prethodnika, ali ih ne procesuiraju. Tako se nastavlja krug nekažnjivosti. Sve to pokazuje da umesto vladavine prava u Srbiji imamo nekažnjivost povlašćenih. Zbog toga građani Srbije smatraju da sudije i tužioci spadaju među najkorumpiranije profesije.
Koliko znam u Bosni i Hercegovini je bilo postupaka protiv najviših funkcionera. Vođeni su, recimo, postupci protiv Dragana Čovića i Mladena Ivanića, bile su pokrenute istrage protiv Milorada Dodika i Zlatka Lagumdžije, ali su ti postupci ili bili obustavljeni ili su završeni oslobođajućim presudama zbog nedostatka dokaza.
Goran Šimić: Svi slučajevi, koje ste pobrojali, završeni su oslobađajućim presudama. Možda je najilustrativniji primjer ono što se dogodilo sa procesom koji je vođen protiv Dragana Čovića. Taj slučaj je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ustupilo Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Između ta dva tužilaštva ima otprilike tri kilometra vazdušne linije, autom tu razdaljinu možete preći za deset minuta. Ipak, dok je taj predmet prenesen iz Tužilaštva BiH u kantonalno tužilaštvo izgubili su se najvažniji dokumenti.
Ovde, zapravo, većina takvih predmeta nikada ne završi na sudu, a oni rijetki, koji dođu na sud, završe se oslobađajućim presudama. Ponekad se to radi veoma suptilno, u najboljem stilu američkih spin majstora. Naime, vrlo često prvostepena presuda bude osuđujućeg karaktera, ali se onda suci u drugom stepenu dosjete da su ovi na prvom stepenu pogriješili i funkcionere oslobode.
Metode, koje se koriste u Bosni i Hercegovini, a mislim i u Srbiji, daleko su od toga da neko sucu ili tužitelju prisloni pištolj na glavu ili mu prijeti na neki drugi način. U situaciji u kojoj možete izgubiti posao, ukoliko radite u skladu sa zakonom, suci i tužitelji će uvijek dobro razmisliti prije nego što osude nekoga ko je na uticajnom položaju.
S druge strane, moram reći da sam upoznao mnogo poštenih ljudi u sudstvu, tužiteljstvu i policijskim agencijama koji savjesno rade svoj posao, ali problem je u tome što je ovo društvo, kao što sam već rekao, zasnovano na nepotizmu i na stranačkim i jaranskim vezama. U takvoj situaciji ne možete kvalitetno raditi svoj posao, jer ćete prije ili kasnije doći na udar onih koji ne žele da se tako radi.
U Srbiji se često dešava da najviši funkcioneri najave hapšenje, mediji to prenesu, pa čovek posle toga bude uhapšen?
Vesna Rakić-Vodinelić: To je postao stil rada našeg premijera koji ima običaj da saziva konferencije za novinare i da tamo sudi, presuđuje i izriče vrlo teške kvalifikacije o nekim ljudima – da bi posle došlo do hapšenja. Okrivljeni bude jedno vreme u zatvoru, onda počne suđenje, koje se polako taljiga praćeno raznoraznim skandalima, da bi na kraju okrivljeni bio optužen za neko manje krivično delo. To se dogodilo sa izvesnim Kosmajcem.
Ja sam, moram reći, to ime prvi put čula na jednoj konferenciji za štampu našeg premijera koji je tvrdio da niko osim njega nema hrabrosti da kaže da je Kosmajac najveći narkodiler u Srbiji, koji narkoticima snadbeva maltene pola Balkana. Na kraju je taj čovek bio optužen za krivično delo utaje poreza. Njegov branilac, čak, tvrdi da nije u pitanju krivično delo, nego prekršaj.
Ono što naročito mora da brine je što među sudijama i tužiocima ima veoma malo otpora pritiscima koje vrši vlast. Ne znam da li se sećate izborne krađe na lokalnim izborima u Srbiji 1996. godine, nakon čega su usledile demonstracije, pa je Milošević morao da prizna izborne rezultate.
U tom trenutku sudija Vrhovnog suda Srbije bio je Zoran Ivošević, moj poštovani kolega, koji je vrlo brzo uočio o čemu se radi i u dnevim novinama – tada je još uvek bilo novina koje su se usuđivale da tako nešto objave – objavio tekst pod naslovom “Ne pristajem“ u kome je opisao na šta sve ne pristaje, a pre svega da ne pristaje da bude sudija zajedno sa onima koji lažiraju rezultate izbora. On je, naravno, posle toga bio razrešen. Takvi primeri sudijske hrabrosti su danas jako retki, jer veliki broj sudija shvata da će, ako podigne glas, ostati bez posla, pogotovo ako to učini javno.
Goran Šimić: Kod nas političari rijetko najvaljuju hapšenja, to većinom rade nositelji tužiteljskih i policijskih funkcija. Problem je, međutim, u tome što na sudu završava samo sitna buranija. Hapse se sitni dileri droge, sitni utajivači poreza i krijumčari stoke preko Drine, a izvan dosega pravde ostaju ljudi koji upravljaju javnim dobrima i odlučuju o javnim nabavkama.
Primjer takvog odnosa pravosuđa prema toj vrsti kriminala je slučaj kada je Ministarstvo pravde BiH dobilo revizorski izvještaj u kome se kaže da je tender vrijedan pet miliona maraka bio dodijeljen na način koji predstavlja drastično kršenje zakona o javnim nabavkama. Tada je glavni tužitelj BiH izjavio da revizorski izvještaji nisu nikakav izvor saznanja za tužilaštvo. Umesto toga imamo spektakularne akcije tužilaštva u kojima se hapse pojedini funkcioneri da bi se na kraju pokazalo da je to samo bio spektakl.
Tako je, na primjer, prošle godine uhapšen predsjednik Federacije BiH – i najmanje što biste mogli očekivati je da tužiteljstvo, kada uhapsi takvu osobu, ima čvste dokaze koji opravdavaju takav potez. U konačnici sve se završilo tako što je on optužen da nije prijavio nekakvo odijelo koje je kupio u Indoneziji i 300 KM dnevnice.
Takve spektakularne akcije vjerovatno potiču iz spin kuhinja ljudi koji time žele pokazati da se mi borimo protiv korupcije, a u suštini to služi da se zamagli stvarna situacija, a stvarna situacija je da je Bosna i Hercegovina visoko korumpirano društvo u kome korupcija i nepotizam predstavljaju, ne samo prihvatljiv, nego o poželjan način ponašanja, bez koga ne možete opstati u ovom društvu.
A kako stoji stvar sa Ustavnim sudom Srbije? Da li je on nezavisan?
Vesna Rakić-Vodinelić: Teško je reći da je nezavisan. Pre nekoliko meseci brojne penzionerske organizacije podnele su Ustavnom sudu inicijativu u kojoj je traženo da se ispita ustavnost zakona kojim su smanjenje penzije. Taj zakon se zove Zakon o privremenom načinu isplate penzija, ali se ne radi ni o kakvom načinu isplate penzija, već o smanjenju penzija. Ustavni sud je tu inicijativu odbacio.
Međutim, iako je odbacio tu inicijativu, sud se u stvari upustio u ispitivanje ustavnosti tog zakona i na neki eufemistički način rekao da smatra da zakon nije neustavan. Zbog toga je četvoro sudija izdvojilo mišljenje smatrajući da ima uslova i razloga da se ustavnost tog zakona ispita. Na osnovu argumentacije, koju su oni izneli, moglo se doći do zaključka da oni, zapavo, većini svojih kolega prebacuju to što su pokazali uzdržanost u pogledu ispitivanja ustavnosti tog zakona i da je razlog takvog ponašanja bila neka vrsta diskretnog političkog pritiska ili straha sudija da se u to upuste.
U Bosni i Hercegovini postoje tri ustavna suda – Ustavni sud Republike Srpske, Ustavni sud Federacije i Ustavni Sud Bosne i Hercegovine, u kome ima i sudija stranaca. Da li su ti sudovi nezavisni?
Goran Šimić: Ne bih se uopće usudio reći da su nezavisni. Ne bih se usudio reći ni da su kvalificirani da rade svoj posao. Ako pogledate sastav Ustavnog suda Republike Srpske, vidjećete da je njegov sadašnji predsjednik došao sa mjesta ministra pravde tog eniteta, odnosno sa mjesta potpredsjednika vladajuće stranke – Saveza nezavisnih socijademokrata. U Ustavnom sudu BiH sjede dojučerašnji visoki funkcioneri različitih političkih stranaka.
Sjetimo se samo da je prije nekoliko godina jedan sudac Ustavnog suda BiH tadašnjem visokopozicioniranom političaru Republike Srpske, koji je danas predsjednik tog entiteta, rekao nešto u stilu: kume, nema problema, šta god ti budeš htio – riješićemo. S obzirom da se u ustavnim sudovima vrlo često poteže famozno pitanje nacionalnog interesa – srpskog, hrvatskog i bošnjačkog – tamo se uglavnom šalju ljudi koji će najbolje štititi te interese. Sve u svemu, ti sudovi predstavljaju samo produženu ruku onih koji se nalaze na pozicijama političke i svekolike društvene moći.
Čini se da je jedina šansa da Srbija i Bosna i Hercegovina dobiju koliko-toliko nezavisno sudstvo da Evropska unija insistira na tome da se pravosuđe oslobodi političkog uticaja. Mislite li da će Evropska unija odlučno na tome insistirati i da će to biti uslov za prijem u Evropsku uniju?
Vesna Rakić-Vodinelić: Nadam se, ali nisam sigurna, s obzirom da je nedavni izveštaj Evropske komisije, koji daje tačne ocene o stanju pravosuđa u Srbiji, prilično apstraktan i ne sadrži drastične primere ponašanja pravosuđa u korist takozvanih VIP persona, a takvih primera je mnogo.
Verujem da će, kada budu otvorena poglavlja 23 i 24 u kojima se govori o izgradnji pravne države, Evropska komisija insistirati na normativnim promenama. Da li će te normativne promene dovesti do promene ponašanja – to baš nisam sigurna, kao što nisam sigurna da li Evropska unija ima volje, snage i kapaciteta da na podroban način prati kako se kod nas primenjuje pravo.
Goran Šimić: U svakom slučaju očekujem da će Evropska unija insistirati na tome da se pravosuđe oslobodi političkog uticaja, jer je to jedna od najznačajnijih tekovina ujedinjenog evropskog prostora u kome je nezamislivo da bi, recimo, njemački premijer utjecao na rad nekog tamošnjeg suca.
Međutim, mislim da Brisel, zarad ubrzavanja našeg približavanja Evropskoj uniji, ne radi dobro. Mi smo zaokupljeni famoznom ekonomskom agendom koja više otvara put Evropskoj uniji da plasira svoje proizvode i usluge u Bosni i Hercegovini, nego što nama donosi ono što nam treba.
Sa druge strane, u Bosni i Hercegovini vlada potpuna društvena rascjepkanost što je ovu zemlju izručilo u ruke petorice ili šestorice političara koji upravljaju društvenim procesima. Zbog toga nisam siguran da ćemo u dogledno vrijeme imati nezavisno pravosuđe, ako njegova izgradnja bude prepuštena domaćim snagama, jer to ne odgovara onima koji upravljaju ovom državom. Sa druge strane, ne vidim neke jasne naznake da Evropska unija želi da snažnije i odlučnije uđe u taj prostor.

Agović Vučiću: Vaš dolazak značio bi čin ponovne otvorene agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu... HOĆE LI PRESTATI MIJEŠATI SE. KADA ĆE GRAĐANI BIH REĆI DOSTA VIŠE...

Otvoreno pismo Građanskog Monitoringa premijeru Srbije Aleksandre Vučiću, Vladi i javnosti Srbije

Najava da ćete, što sasvim evidentno – kao i nedavno organizovanje antizapadnih protesta u Podgorici – radite po direktivi Rusije, devetog januara sa svojim Kabinetom ići na proslavu dana tzv. republike srpske, koji je kao što znate Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim, ukoliko bude ostvarena, označit će sigurno destabilizirajuću prekretnicu u međudržavnim odnosima u Regionu.

Napominjemo da ste, svojevremeno, naoružani terorisali koncentracijski opsadirano Sarajevo, u kojem je (sasvim moguće i vašom rukom), između ostalih žrtava, palo i 1601 dijete, kao i da ste sa skupštinske govornice, u jeku najtežih stradanja Srebreničana, pozivali na njihov linč, što je rezultiralo sudski dokazanim Genocidom.

Zbog još neprocesuiranih navedenih detalja iz vaše prošlosti, ali i zbog perspektive dobrosusjedskih odnosa, pozivamo vas da se okaneteagresivne ideologije i da se umjesto slijepe poslušnosti Rusiji, koja zbog ličnih geostrateških interesa potencira politiku konfrotacije, okrenete trasiranju pomirujućih evroatlanskih integracija, koje su najbolja perspektiva za sve nas, te da kao znak osobne katarze napokon otkrijete identitet i ubojicu osobe s čijom ste lubanjom, prateći Vojislava Šešelja, a u društvu aktualnog predsjednika svoje zemlje Tomislava Nikolića, morbidno paradirali oko Sarajeva.

Upozoravamo da incident koji ste najavili, po logici svoje naknadne pameti, kasnije nećete moći relativizirati vašom uobičajenom patetičnom poštapalicom o trganju iz konteksta, jer upoznati ste s odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, tako da bi vaš eventualni dolazak značio čin ponovne otvorene agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu.
Očekujemo da ćete rezonom pragmatičnog političara ipak uspjeti nadjačati retrogradnom ideologijom ostrašćenu sopstvenu osobnost, jer opći interes mora biti iznad necivilizacijskih poriva pojedinca…

Poštovani Srbijanci srpske etničke pripadnosti,

Ne znamo da li ste o tome razmišljali ali – De facto i De Iure – ozvaničenjem proizvoda Miloševićevog udruženog zločinačkog pothvata u Bosni i Hercegovini kroz naziv ”republike srpska”, koja je presudama Međunarodnog suda pravde i Tribunala za ratne zločine u Den Haagu označena genocidnom tvorevinom, prešutno preuzimate generalizaciju krivnje za neviđena zvijerstva, a svojoj djeci i potomcima u naslijeđe ostavljate žig genocidnosti, našto kao roditelji privatno, ali ni po zakonu, ne biste smjeli imati pravo.

Uz poziv na razum i uzajamno poštovanje,
NVO Građanski Monitoring
Edit Agović


Stotine hiljada ljudi slijepo slijede ateističke vođe; urlaju, vrijeđaju i prijete svima koji im se suprotstave


 Ljudi postaju ateisti iz različitih razloga. Neki se za ateizam opredjeljuju u mladosti, poslije detinjstva provedenog u crkvenim školama. Neke ateiste su odgajali ateistički roditelji.

Ljudi postaju ateisti i poslije dugotrajnih teoloških studija. Ja sam postala ateistkinja onako kako mnogi hrišćani postaju hrišćani – činom vjere.

Imala sam 6 godina i u novoj haljini s karnerima tražila uskršnje slatkiše po dvorištu. Onda mi je mama ispričala priču o Uskrsu. Veoma podrobno mi je objasnila Isusovo raspeće i njegovo vaskrsenje u božjeg sina. Kada je završila priču na kojoj je zasnivala svoju vjeru, pogledala sam je i rekla: „Ne vjerujem da se to stvarno dogodilo“.

Do tog zaključka nisam došla zato što mi je priča o čovjeku koji ustaje iz mrtvih bila besmislena – nisam bila izrazito analitično dijete. I dalje sam zdušno vjerovala u Djeda Mraza i uskršnjeg zeku. Ali kada sam u sebi potražila vjeru u višu silu, prosto je nisam našla. Željela sam vjerovati – vrlo je utješno imati Boga. Ali u meni te vjere nije bilo i tako je i danas.

Sa istim pouzdanjem s kojim neki moji prijatelji vjeruju da je Isus uvijek sa njima, ja znam da sam sama. Sa mnom je uvijek samo hladna istina da ću kada umrem prestati postojati bilo gdje osim u sjećanju najbližih, i da su oni koje volim zauvijek izgubljeni kada umru.
To je moja istina. Ona nije prijatna i kao majka bih dala sve da moja djeca, ako im se nešto dogodi, zauvijek žive u kraljevstvu dobroga Boga. Ali ja u to ne vjerujem.

I moje nevjerovanje u Boga je čin vjere. Kao što ne možemo da dokažemo da Bog postoji, nema dokaza da ne postoji. Za mene boga nema na isti način na koji ga za nekog vjernika ima.

Neprekidno sebe podsjećam na tu činjenicu: da je moj ateizam čin vjere. Lahko je osuđivati užasne stvari koje se čine u ime raznih bogova, raspravljati o ulozi žene u monoteističkim religijama, ismijavati opskurne vjerske propise i obrede i misliti: to su neki blesavi ljudi. Krivicu za svako zlo je najlakše svaliti na religiju.

Militantni ateizam nije bolji od vjerskog fanatizma. Pogledajte siteove posvećene vrijeđanju islama i kršćanstva, slavne ateističke gurue koji propovijedaju mizoginiju i pozivaju na profiliranje muslimana. Kao crna ateistkinja često sam izložena rasizmu drugih ateista. Stotine hiljada ljudi slijepo slijede ateističke vođe kao što je Richard Dawkins i urlaju i vrijeđaju i prijete svima koji im se suprotstave.

Na ateističkim siteovima ćete naći istu mržnju i zatucanost koje su razni vjernici vijekovima bljuvali na druge vjernike. Kada nam neko zamjeri na našoj ateističkoj zadrtosti, mi odbrusimo: „Ali ja tako mislim o svim religijama“, kao da to automatski popravlja stvari. Naše uvjerenje da smo apsolutno u pravu dok drugi griješe, da smo moralniji od drugih – sve to je već viđeno.

Možda nije u pitanju vjera, već ljudska priroda. Možda smo prinuđeni na izmišljanje „drugog“ i zbijajanje redova protiv njega. Možda moramo da pripadamo hijerarhiji zasnovanoj na klasi, rodu, rasi i etničkoj pripadnosti. Možda je ljudska potraga za idealnim društvom, svejedno da li pomoću kršćanstva, islama, socijalizma ili ateizma – način unošenja smisla u ravnodušni svijet oko nas i potvrda naše važnosti u njemu.

Jedno je sigurno: ako zaista želimo da prevaziđemo rasističke, seksističke, homofobne tendencije u našem društvu, treba da se udaljimo od religije. Tako je, ne moramo da je neprekidno preispitujemo i žestoko raspravljamo o njoj. Hajde da umjesto toga preispitamo naše obrazovne, zdravstvene i ekonomske sisteme i naše ekološke politike.

Religija sama po sebi nije neprijatelj i vjerski tekstovi nisu odgovorni za strahote koje činimo jedni drugima. Potreban nam je izlazak iz iskonskog čopora koji neprekidno definira drugog da bi sam sebi bio uvjerljiviji. Tek tada ćemo biti slobodni od svake dogme, onako kako mi ateisti mislimo da već jesmo.