Zbog borbe za preživljavanje građani ulaze na minirane terene: Bosanci ginu sakupljajući drva i željezo

Iako su od završetka rata prošle više od dvije decenije, životi više od pola miliona stanovnika Bosne i Hercegovine i dalje su ugroženi minama.

Posljednja tragedija u Trepavama na planini Ozren, gdje je u eksploziji protupješadijske odskočne mine poginuo D. J. (37), dok je teško ranjen E. B., očit je primjer da je borba za egzistenciju postala sve surovija, ali i pokazatelj da od ove problematike ne treba okretati glavu. Nezaposleni mještani sela Devetak, iako svjesni da riskiraju svoje živote, krenuli su u sječu šume jer je prodaja drveta jedini način da prehrane svoje porodice.  

Riskiraju živote

Također, nerijetko se dešava da sakupljači sekundarnih sirovina svjesno ulaze u sumnjiva i rizična područja uprkos upozoravajućoj tabli na minsko polje. 

Stručnjaci tvrde da mještani u blizini minskih teritorija često ne prijavljuju pronalazak neeksplodiranih ubojitih sredstava zaostalih iz rata ili ih jednostavno bacaju na smetljišta, zbog čega stradaju nedužni građani.

S druge strane, rješavanje problema mina dodatno otežava činjenica da pojedini svjesno uklanjaju i uništavaju upozoravajuće natpise i table, tvrdi Fahrudin Solak, direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ).

- Poslije više od 20 godina od kraja ratnih dešavanja mine su i dalje veliki problem u BiH, a svijest ljudi u tom pogledu vrlo je niska. Iako znaju da je određeno područje opasno, uvijek će se naći pojedinac koji će ući u taj predio da izvlači stabla i riskirat će svoj život. Da stvar bude gora, često povedu sa sobom i članove porodice, djecu. Imali smo primjera gdje su mještani skidali željezo s neeksplodiranih sredstava, sve s ciljem da prežive i prehrane porodicu. Međutim, za takve rizike nema logičkog objašnjenja - ističe Solak.

On navodi da je oko 1.100 kvadratnih kilometara bh. područja još minirano, a deminiranje tih teritorija još visi u zraku zbog nedostatka novčanih sredstava.

- Imamo Republičku civilnu zaštitu i Federalnu kao odgovor države na ovakve probleme. Osim tih, tako reći, Vladinih kompanija, trebali bismo kao rješenje osnovati još neke dodatne ili, jednostavno, pojačati kapacitete postojećih. Nažalost, na našem području, ako se nešto dobro napravi, onda se samo gleda kako to da se zloupotrijebi. Mi često upozoravamo i savjetujemo o opasnostima mina, kako kroz društvene mreže tako i putem medija - zaključio je Solak.

Minsko polje u mjestu Devetak, općina Lukavac, u kojem je proteklog vikenda život izgubio D. J., poznato je odranije po minskim incidentima, kaže Miodrag Gajić, savjetnik za informiranje u Centru za uklanjanje mina BH MAC.

- Ta lokacija je vrlo kompleksna po pitanju minskih polja. Ljudi u tom kraju već 20 godina eksploatiraju šumu, znakovi za opasnost su bili pomjerani. Naši ljudi godinama izlaze na taj teren i postavljaju znakove, ali građani i dalje izlaze na svoju odgovornost - kazao nam je Gajić. 

Ugrožena mjesta

On napominje da trenutna veličina sumnjive površine iznosi 1.081 kvadratni kilometar ili 2,2 posto u odnosu na ukupnu površinu BiH.

- Među deset najugroženijih općina u BiH su Doboj, Teslić, Maglaj, Usora, Zavidovići, Gornji Vakuf, Sanski Most, Velika Kladuša, Travnik i Ilijaš - napominje Gajić.

Prema njegovim riječima, obilježenost minskih polja je maksimalna. Zbog teških nesreća građani su shvatili ozbiljnost situacije.

- U BH MAC-u radi se nova strategija protuminskog djelovanja. Podižu se novi standardi, a u tome učestvuje i Ženevski međunarodni centar za humanitarno razminiranje. Čitava BiH je konačno shvatila da moramo ukloniti to zlo - kaže Gajić.

Šta kaže statistika 

Od 1992. godine od mina u BiH stradale su 8.382 osobe. U ratnom periodu, od 1992. do 1995., stradale su 6.354 osobe. U poslijeratnom periodu od mina su stradale 1.754 osobe, od čega je 613 osoba smrtno stradalo. Za 274 osobe nije poznata tačna godina stradanja. Trenutna kontaminiranost minama utječe na sigurnost oko 545.000 stanovnika ili 15 posto od ukupnog broja stanovništva u BiH.

Građani BiH sve više na tabletama za smirenje: Uz Lexaurin sam “pobjegla” od problema

Psihološki pritisak na radnom mjestu, teška finansijska situacija, razvod braka, prekid dugotrajne emotivne veze, smrtni slučajevi u porodici… samo su neke od situacija u kojima brojni građani posežu za anksioliticima, odnosno takozvanim “lijekovima za smirenje”.

Podaci pokazuju da je u Bosni i Hercegovini sve više onih koji samoinicijativno, odnosno “na svoju ruku” počinju sa korištenjem Apaurina, Lexilliuma (Lexaurina), Xanaxa, Tranexa… ne razmišljajući o posljedicama koje može izazvati upotreba ovih lijekova iz grupe benzodiazepina, posebno ako se koriste duži vremenski period.

Iako je riječ o lijekovima koje u apoteci nije moguće kupiti bez propisanog recepta, građani koji to nepromišljeno žele uzeti, vrlo lako mogu i ostvariti.

Ovisnost može nastati za sedam dana

Šef Odjeljenja za kliničku psihijatriju Univerzitetsko-kliničkog centra (UKC) u Tuzli prof. dr. med. sci. Alija Sutović u razgovoru za Klix.ba kaže da se dugotrajnom upotrebom ovih lijekova stvaraju vrlo ozbiljni neželjeni efekti, koji se ogledaju u oštećenju pamćenja, stvaranju emocionalne otupljenosti, ali i ovisnosti koja može nastati za svega sedam dana korištenja, a odvikavanje može trajati i do dva mjeseca.

Alija Sutović (Foto: Klix.ba)

Prema preporukama ljekara, lijekovi iz sprektra benzodiazepina se propisuju na korištenje maksimalno dvije sedmice, nakon čega je iste potrebno izbaciti iz upotrebe, ili eventualno uzimati po potrebi.

“Međutim, mislim da se i za sedam dana može stvoriti ovisnost o lijeku, jer jednostavno čovjek vidi da mu taj lijek donosi nekakvo smirenje. On se više ne konfrontira s problemom koji je bolan te praktično shvati da će mu ponovljena doza donijeti to isto smirenje. Na taj način on postaje ovisan, što je sasvim sigurno”, navodi Sutović.

Razvod braka “preboljela” uz tablete

Pored gubitka zaposlenja i smrtnih slučajeva u porodici, bh. građani tabletama za smirenje pokušavaju “riješiti” i problem razvoda braka.

Tjeskobu i emociju “zabetoniraju” duboko u sebi uz pomoć neke od tableta koju nazivaju “veselica” ili “smješko” te sasvim smireno nastavljaju koračati kroz život dalje, ne znajući da će nakon izvjesnog perioda zapravo sebi napraviti samo još veći problem iz kojeg se neće baš jednostavno izvući.

U ovakvoj situaciji se našla i jedna Tuzlanka koja je prije dvije godine stavila tačku na svoj dugogodišnji brak.

Priča nam da se u tom periodu našla u izuzetno teškom emocionalnom stanju u kojem je jedini izlaz vidjela u Lexaurinu.

“Prvi Lexaurin sam popila da bih se malo smirila i zaspala, jer je iza mene bilo mnogo neprospavanih noći. Nedugo nakon toga sam osjetila kao da gubim tlo pod nogama, a u sebi sam osjećala nekakvu prazninu koja mi je u određenoj mjeri i prijala. Stezanje i teret u grudima koje sam osjetila, svaki put bi nestali kada bih popila tabletu”, prisjeća se ona.

Ističe i da je sa korištenjem tableta za smirenje krenula samoinicijativno, bez nadzora ljekara, a Lexaurin je dobila od prijateljice.

“Kako su dani odmicali moja ‘veza’ s Lexaurinom je postajala sve jača, jer mi je u tom periodu ova tableta pomogla da, uslovno rečeno, pobjegnem od tog problema, tuge i bola”, kaže nam ova Tuzlanka koja dvije godine nakon bolnog razvoda i dalje u svojoj torbi nosi kutijicu Lexaurina za kojim zna posegnuti u vrlo stresnim i napetim situacijama.

“Uz njega se na neki način osjećam sigurno, neopisivo vam je to”, dodaje ona.

Za razliku od antidepresiva, Sutović kaže da se u javnosti vrlo malo spominju takozvana sredstva za smirenje, odnosno anksiolitici ili sedativi, a koji zapravio predstavljaju pravi problem jer se nerijetko i zloupotrebljavaju.

Pila kutiju tableta dnevno

Ovaj neuropsihijatar nastavlja i da su osobe podložne korištenju anksiolitika nerijetko prinuđene i povećavati dozu.

“Mi smo imali pacijenticu iz ugledne porodice koja je uzimala kutiju Lexaurina dnevno. Članovi ove porodice su veoma često putovali, a ona je svima njima govorila da joj ne moraju donositi skupe poklone, nego ako neko može donijeti ‘šteku’ Lexaurina, to bi bio najbolji poklon. Zamislite samo kakva je to strašna situacija. Kasnije je otišla izvan BiH na odvikavanje, a kako ovdje ne bi bila stigmatizirana”, ističe Sutović.

Ogroman je broj mogućih razloga i scenarija po kojima neko počinje uzimati lijekove za smirenje, a Sutović naglašava da postoji i grupa ljudi koja ih počinje uzimati bez nekog jasnog vanjskog razloga, odnosno negativnog životnog događaja.

“Oni koji to uzimaju zbog vanjskog razloga, često, ako znaju i ako su dovoljno kritični, mogu prebroditi taj period kada ih nešto pritišće, pa onda pokušati da se sami riješe tog lijeka. Međutim, često im to ne polazi za rukom jer su u međuvremenu postali ovisni. Upotrebom ovih lijekova oni bježe od realnosti i nisu iskoristili to vrijeme da se nauče nositi s tim problemom, nego se omamljuju tim sredstvima, manje ih boli to što se dešava oko njih, ali život nosi razne takve stvari koje bole. Prema tome, ljude moramo učiti i upućivati ih da se nauče nositi, a ne uzimati tablete za smirenje”, savjetuje Sutović.

Navodi i da postoje tri stepena odnosa prema lijekovima za smirenje – štetna upotreba, zatim zloupotreba te ovisnost kao najteži stepen.

“U našoj Klinici za psihijatriju znali smo primiti osobe koje liječimo od bolesti ovisnosti o Lexaurinu, a u mjesec do dva imamo najmanje po jednog pacijenta. Uglavnom je riječ o ženama, mada ima i muškaraca koji to kriju i češće su u takvom odnosu s alkoholom. To je jedan začarani krug”, otkriva Sutović.

Više prodaju Lexaurina, nego Paracetamola

Pored dobro poznatog Lexaurina, o kojem smo već govorili, građani posežu i za Bromazepamom koji također bilježi porast u prodaji u našoj zemlji.

Prema statističkim podacima, ovaj lijek je u 2013. godini prepisan 1.876.811 puta, 2014. je prešlo na 2.257.475, a godinu kasnije 4.302.000 puta.

Da iz godine u godinu dolazi do enormnog povećanja broja korisnika lijekova za smirenje potvrđeno nam je i u nekoliko tuzlanskih apoteka, iz kojih nam je rečeno da se isti ne mogu izdavati bez recepta.

“Nama svakodnevno dolaze građani koji traže da im izdajemo lijekove za smirenje bez recepta, što mi ne smijemo činiti. Imali smo situaciju da nam se djevojka pojavila s molbom da joj izdamo Lexaurin bez recepta, a kad smo je odbili ona je otišla, te se ubrzo vratila s regularnim receptom. Na koji način ga je ona dobila mi zaista ne znamo. Ali, da je enormna potražnja za ovim lijekovima čija prodaja u posljednje vrijeme prednjači, slobodno možemo potvrditi”, kazali su nam iz jedne tuzlanske apoteke, naglasivši da se mjesečno više proda Lexaurina, nego Paracetamola.

U apotekama nam iznose i posebno zabrinjavajući podatak da za anksioliticima u posljednje vrijeme posežu i 20-godišnjaci, koji svoje “ljubavne brodolome” pokušavaju riješiti na ovakav način.

S druge strane, za razliku od spomenute grupe lijekova, tablete za smirenje na biljnoj bazi moguće je kupiti bez recepta.

“Svi oni koji nisu u mogućnosti nabaviti recept za neki od lijekova za smirenje odlučuju se za kupovinu onih na biljnoj bazi. Njih prodajemo u velikim količinama, odnosno potražnja je zaista velika”, kazali su nam u jednoj od tuzlanskih apoteka.

Doktor Sutović kažu da tablete za smirenje na biljnoj bazi ne izazivaju ovisnost, a koliko pomažu pod velikim je upitnikom.

“Ovdje imate placebo efekat, jer neki ljudi misli da im lijek pomaže. Postoji veliki broj ljudi koji će prije uzeti ovakve lijekove, nego neki preparat koji bi doktor propisao ili apotekar izdao bez recepta. Taj placebo efekat čini da ljudi vide valerijanu, melisu i malo melatonina u sastavu, pa ga to malo i smiri. To nije loše, a sad koliko su ti lijekovi skupi drugo je pitanje”, navodi ovaj neuropsihijatar.

Tablete za smirenje opasnije od antidepresiva

Kaže i da je uvriježena zabluda da građani u velikoj mjeri uzimaju antidepresive te da oni izazivaju ovisnosti.

Antidepresivi se, pojašnjava primjenju pri pravilnom liječenju anksioznog ili depresivnog stanja koji nerijetko imaju i zajedničko djelovanje, a zvaničnoj uspostavi dijagnoze uglavnom je prethodila upotreba sredstava za smirenje te je pacijenta potrebno usmjeriti na odvikavanje koje može trajati i do tri mjeseca.

“Pacijent mora dolaziti redovno na psihoterapiju i nekakvu vrstu ohrabrenja da prestane piti jedan lijek, kako bi mu se izdao drugi koji će mu pomoći, a to su najčešće antidepresivi. Ljudi često navode da su antidepresivi problematični, međutim to su lijekovi koji se daju ljudima koji imaju depresivni, anksiozni ili anksiozno-depresivni poremećaj”, pojašnjava Sutović.

Primjena antidepresiva u prvim danima sa sobom može donijeti i određene nešto neprijatnije reakcije, a kao što su mučnina, vrtoglavica, tjeskoba, omaglica pred očima…

“Tek nakon nekoliko sedmica pravi antidepresivi počinju da djeluju u smislu poboljšanog raspoloženja, jačeg samopouzdanja, optimizma, elana, životne volje…”, kaže Sutović.

Pojašnjava i da antidepresivi ne izazivaju ovisnost, ali da je terapiju potrebno ukinuti postepeno, kako bi se moždane ćelije mogle naviknuti na normalno funkcionisanje bez djelovanja lijeka.

Psihoterapija može biti efikasnija od tablete

Za razliku od tableta za smirenje u kojima mnogi vide spas, doktor Sutović savjetuje da psihoterapija, posebno ona grupna, može postići daleko veći efekat po mentalno zdravlje svake osobe.

“Deset godina sam vodio grupu i desilo mi se da dođe čovjek koji koristi dvije vrste antidepresiva (za ujutro i uvečer). Nakon tri mjeseca slučajno ga pitam kako ide s lijekovima, a on mi kaže da je prestao uzimati terapiju. Njemu je psihoterapija zamijenila lijekove i to nama i jeste cilj, jer psihoterapija, posebno ona grupna, uči čovjeka kako da se nosi sa životnim problemima”, nadovezuje se Sutović.

Ovakva vrsta terapije, navodi on, osobu mijenja iz temelja.

“Imao sam pacijente koji su dolazili pet do šest godina. Kada steknu uvid da u nečemu griješe (u komunikaciji s porodicom, ljudima na poslu) i da je zapravo do njih, odmah kreću sa rješavanjem svog problema. To je dugotrajan proces edukacije u kojem pacijent uči kako da sebe promijeni i prolazi s manje frustracija, nezadovoljstva, problem, životnih sudara, brodoloma…”, dodaje Sutović.

Klinika za psihijatriju (Foto: Klix.ba)

Nažalost, BiH još uvijek prati glas da je zemlja okovana stereotipima te je većini građana i neprijatno krenuti put psihijatra ili psihologa, odnosno certificirane osobe koja je osposobljena za rad na polju grupnih ili individualnih psihoterapija. A razlog tome je svakako poznat – šta će reći sredina?

“Svako ko dolazi rizikuje da u komšiluku navuče na sebe stigmu, odnosno žig da nešto s njim nije u redu, odnosno da je lud, poremećen i slično. Pacijenti ponekad zaziru, ali se to pomalo razbija, jer ljudi definitivno uviđaju da liječenje zasnovano na nauci i znanju daje rezultate onoliko koliko ta struka može da pomogne. Mi smo klinika koja nema rešetke, ovo je jedna savremena ustanova u kojoj imamo mnogo praznih kreveta jer većinu ljudi uspijevamo liječiti ambulantno. Uvijek će u populaciji biti onih koji su praznovjerni, sujevjerni i vjeruju u alternativne ili religiozne načine. Nama dolaze sa zapisima i vodama za obljevanje, ali to je na njima i toga će uvijek biti”, zaključuje Sutović.

„Šume Srpske“ kupuju softver za 5,5 miliona KM!

Šume Srpske“ planiraju da izdvoje čak 5,5 miliona KM za nabavku novog informacionog sistema, saznaje poslovni portal CAPITAL.ba.

Ovim tenderom „Šume“ će samo nastaviti niz nabavki skupih informacionih sistema koji su prije njih započela i druga javna preduzeća i fondovi u RS.

Informaciju da „Šume“ nabavljaju novi informacioni sistem za CAPITAL je danas potvrdio i direktor ovog javnog preduzeća Risto Marić tvrdeći da to čine „jer postojeći informacioni sistem nije uspio da pokrije sve radnje u ovom preduzeću“.

„Postojeći informacioni sistem „Šuma RS“ nije uspio da pokrije sve radnje koje se dešavaju u preduzeću počev od  šumsko – privredne osnove, planova proizvodnje, planova sječe i izvoza, prodaje šumsko – drvnih sortimenata, praćenja prihoda i rashoda, praćenja zapošljavanja. Sve to ovaj sistem ne podržava. Novim informacionim sistemom koji bi trebalo da bude realizovan do kraja godine ćemo pokriti sve propuste koji se dešavaju sa starim informacionim sistemom“, naglasio je Marić i dodao da ovim „Šume“ idu u korak sa ostalim preduzećima u oblasti šumarstva u regionu.

On je potvrdio i da „Šume“ za nabavku novog informacionog sistema planiraju da izdvoje od pet do 5,5 miliona KM.

„Taj iznos je planiran. Međutim, da li će sistem koštati više ili manje biće poznato kada raspišemo tender“, kazao je on.

Sporni uslovi za idejno rješenje?

Tenderu za nabavku novog informacionog sistema prethodi tender za izradu idejnog rješenja integralnog informacionog sistema u šumarstvu za koji će „Šume“ izdvojiti 6.000 KM. U javnosti su se proteklih dana mogle čuti informacije da je ovaj tender uvertira određenim firmama za dobijanje mnogo unosnijeg posla – nabavke novog informacionog sistema.

Stručnjacima u ovoj oblasti sporni su brojni uslovi u ovom tenderu relativno male vrijednosti.

„Tenderom od 6.000 KM za idejno rješenje informacionog sistema od ponuđača se traže da imaju čak 24 sertifikata, što nije zabiljezeno u javnim nabavkama BiH. Takođe, traži se i veliko radno iskustvo radnika i značajan broj radnika koje ponuđač treba da ima“, kažu naši izvori.

Marić kaže da nijedna firma koja bude učestvovala na tenderu za izradu idejnog rješenja, neće moći učestvovati na tenderu za nabavku informacionog sistema, upravo kako ne bi bio favorizovan nijedan ponuđač.

„Onaj ko bude učestvovao u izradi idejnog rješenja i bude konkurisao na tenderu za izradu idejnog rješenja, neće moći učestvovati na tenderu za nabavku informacionog sistema, jer bi to značilo da se favorizuje ona firma čije je idejno rješenje izabrano“, kazao je Marić.

Govoreći o uslovima u tenderu za izradu idejnog rješenja Marić je rekao da svaka firma može konkurisati, jer idejno rješenje nije uslovljeno onim što piše u tenderskoj dokumentaciji.

„Svi koji misle da ne mogu ispuniti uslove za izradu idejnog rješenja grdno se varaju. Svako ko bude napravio neko idejno rješenje ima mogućnost da učestvuje bez obzira na to što piše u tenderu“, naglasio je on.

Na pitanje zbog čega su postavili ekstremno visoki uslovi za posao koji je procijenjeno da vrijedi svega 6.000 KM, Marić je rekao da je to urađeno kako bi se pratili trendovi u ovoj djelatnosti.

„To je sasvim normalno. Ne može diplomirani inženjer elektrotehnike da radi idejne projekte u šumarstvu i obrnuto“, kazao je Marić.

Posao rezervisan?

„Za ovaj posao su jako zainteresovani Prointer, Lanaco i MMS CODE. MMS CODE je nova firma na ovom tržištu, koja je u vlasništvu Slavka Bojića i sinova vlasnika Venera d.o.o. (Savo i Maćo Antonić) koji su u odličnim odnosima sa Miloradom Dodikom“, navodi se u anonimnom pismu koje je stiglo na adresu naše redakcije.

U pismu se dodaje da se o MMMS CODE pisalo prethodnih sedmica zbog posla koji su dobili sa NITES d.o.o. na poslu „Nabavke usluge dorade, održavanja i tehničke podrške sistemu Centralizovanog obračuna plata za korisnike Budžeta RS“.

Smjena direktora koji budu negativno poslovali

Govoreći o poslovanju ovog javnog preduzeća, Marić je rekao da su na kraju avgusta imali pozitivan rezultat, ali da je još rano govoriti o rezultatu za ovu godinu.

Naglasio je da će svi direktori šumskih gazdinstava koji budu imali negativan rezultat biti smijenjeni.

„Trenutna situacija u preduzeću je stabilna. Na kraju godine će sigurno biti određenih problema i trzavica. Direktore koji budu imali stvarni gubitak ja ću smijeniti 25. januara, a mene neka smjenjuju vlasti koje su me dovele na ovu poziciju“, istakao je Marić.

BLIŽI SE DAN SLOBODE? CELA SRBIJA SE BUDI 6. OKTOBRA! Gladni narode, USTAJ!

Narodno nezadovoljstvo u Srbiji nikada nije bilo veće. Građani su na granici pobune, a plan je da nezadovoljni krenu iz svih krajeva Srbije i nađu se u Beogradu 6. oktobra, kako bi masivnim protestom tražili svoja prava i pravdu.

Godina 2017. je u Srbiji pre svega bila godina štrajkova i protesta. U aprilu su održane najveće demonstracije otkako je počeo novi milenijum. Posle izbora neoliberalnog i nacionalistički nastrojenog Aleksandra Vučića za predsednika, danima su hiljade ljudi bile na ulicama. Protesti su počeli spontano u Beogradu i za najkraće vreme su zahvatili 18 drugih gradova.

Srpski radnici u industriji su isto tako ove godine više puta štrajkovali – najveću pažnju je izazvao štrajk Fijatovih radnika. Još u februaru je polovina radnika jednog proizvođača delova obustavila rad i tražila veće plate. Posle pet dana štrajka, radnici su uspeli sa svojim zahtevima. U junu je počelo da štrajkuje 2.000 radnika pogona Fijat-Krajsler.

Upada u oči da se štrajkuje u stranim koncernima koji su se zbog malih plata i malog poreza kao i zbog manjkavih prava radnika odlučili za proizvodnju u Srbiji. Primer Goše pokazuje i koliko je očajna situacija radnika koji su zbog toga praktično poveli klasnu borbu. Iz tog razloga može da se pretpostavi da će u Srbiji masovni štrajk koji je najavljen 6. oktobra da uzme maha.

Kako Info žurnal saznaje putem izvora iz sindikata nekoliko desetina autobusa, nekoliko kombija i veći broj automobila će biti obezbeđeno za ovaj datum, kako bi iz ljudi iz svih krajeva Srbija došli do Beograda, gde će protest biti održan.

Našeg sagovornika smo pitali za mišljenje, kako kaže, nema ništa protiv podrške opozicionih stranaka i želi da se što veći broj nezadovoljnih pridruži. Očekuje da prosvetari, policijski i vojni sindikat, takođe, u velikom broju odazovu.

“Smatram da je ovo jedini način da zaustavimo pokušaj klasične okupacije i otimačine od misterioznih stranih i domaćih tajkuna i kvaziinvestitora. Moramo da stanemo na put pljačkaškoj politici Aleksandra Vučića i njegovih lutaka. Pozivamo i penzione da nam se pridruže. Ako naši penzioneri glasaju za one koji su im uzeli – nekome jednu četvrtinu, nekome jednu petinu penzije – onda njima nema pomoći. Ako više veruju poziciji koja priča u oblandama sve, a ne gledaju sopstveni novčanik, njima stvarno nema pomoći“, završava priču naš sagovornik.

Evo šta vam oblik dlana i prstiju otkriva o vašem skrivenom karakteru i uticaju krvi predaka na vaše ponašanje

Svaki dan naučimo nešto novo o nama. Američka akademija za analizu objavila je da nam šake otkrivaju mnogo o nama. Oni su došli do zaključka da svaki prst ima svoje značenje. Odlučili smo da podelimo sa vama ovo istraživanje. 

Odredite koja vam je ruka jača. Jednostavno je - ili ste levoruki ili ste desnoruki. Dlan i prsti označavaju vaš posao i lične kvalitete, dok prsti na drugoj ruci otkrivaju vaš stav prema bliskim osobama 

Svaka osoba ima slabe i jake prste i što su jači, više se izražavaju određene osobine osobe. Ako je prst savijen, nagnut ka ostalima ili ne može da uradi određene stvari, onda je slabiji. Ako je dug i ravan, onda je jak 

Snažan palac na ruci otkriva da težite ka uspehu u svojoj profesiji. Snažan kažiprst govori o interesovanju za moći, snagom, karakteru i lukavstvu 

Srednji prst je vaša odgovornost, efikasnost, samopouzdanje, rast i mudrost. Domali prst je vaše umeće i samoizražavanje. Mali prst opisuje vaše komunikativne sposobnosti 

Primer: ako imate jak palac i srednji prst na jakoj ruci, onda ste verovatno efikasni, odgovorni i stručni, kao i da ne težite da ispunite samo svoje ambicije 

Proverite oblik vrhova prstiju. Okrugli oblik otkriva da želite da ste u dobrim odnosima sa drugima i da se plašite neodobravanja. Kvadratni i ravni oblik označava da ste precizni i da ne volite nesigurnost 

Oblik lopate i široki vrhovi govore o vašoj genijalnosti i odbojnosti prema istim stvarima. Oštar oblik govori da više volite egzotično i neobično, umesto običnih aktivnosti 

Pogledajte razmak između prstiju. Postavite šaku na ravnu površinu ili je držite ravno ispred sebe. Ako su vam prsti široko razmaknuti jedni od drugih, onda ste verovatno nezavisni i volite da eksperimentišete 

Ako su vam prsti spojeni blizu, onda ste pametni, pažljivi i verovatno zasebni. Ako su vam domali i srednji prst razdvojeni, teško je uticati na vas. Ako su blizu, imate tendenciju da živite na društvenim tendencijama i poštujete pravila 

Pogledajte razmak između domalog i malog prsta. Ako ima prostora, onda izbegavate ozbiljne razgovore i odluke, što ima veliki uticaj na vaš posao i kućne odnose. Ako je normalne širine, verovatno ste nezavisni mislilac i avanturista