subota, 31. listopada 2015.

Težak zločin u Livnu: Sin ubio majku i suprugu

Osoba inicijala A.N. ubila ju sinoć u mjestu Suhača, kod Livna tri osobe, potvrdio je Feni glasnogovornik MUP-a Hercegbosanske županije Ivica Vrdoljak.
Po njegovim riječima, A.N. je hladnim oružjem ubio majku, nevjestu i brata. Majka i nevjesta su preminule na licu mjesta, a brat je preminuo na putu prema bolnici Firule u Splitu.
Prije dolaska policije, ubojica se udaljio u nepoznatom pravcu i za njim se intenzivno traga.


KAKO SE ISELITI U AMERIKU DO UTORKA?

Jedno od najčešćih pitanja na našim prostorima je kako otići iz Bosne i Hercegovine. Na žalost tako je.  donosimo Vam detaljna uputstva kako aplicirati i gdje aplicirati da bi učestvovali na čuvenoj lutriji za američku "zelenu kartu".

Sinoć je u Američkom kutku održana prezentacija, kako doći do "zelene karte" ili iseljeničke vize sa Sjedinjene Američke Države. Prezentaciju je održao američki konzul u Sarajevu Corey Gonzalez. U tekstu Vam donosim tačno mjesto i vrijeme gdje možete aplicirati.

Američka ambasada u Sarajevu objavljuje da registracija za Diversity Visa lutriju 2016., poznatiju kao "Green Card" lutriju, traje do 3. novembra 2015 i završava se u 17:00 po lokalnom vremenu. Zainteresovanim kandidatima savjetujemo da ne čekaju krajnji rok i da što ranije i blagovremeno popune i pošalju svoje prijave. 

Proces registracije za 2016 Diversity Vizu se vrši iskljucivo online, te aplikacije poslane poštom ili bilo koje druge, neće biti validne niti uzete u razmatranje. 

Svi zainteresovani mogu aplicirati na Elektronskoj DV Pristupnica (E-DV).

Za detaljne upute, molimo pogledajte i Diversity Visa program: DV-2016 Entry Instructions.

Za 2016 godinu, podnositeljima zahtijeva dostupno je ukupno 50.000 zelenih kartona tj. viza za stalni boravak u USA, koji ce biti nasumično odabrani iz svih dijelova svijeta. Vize su dostupne osobama koje ispunjavaju stroge uslove za sudjelovanje iz zemalja sa niskim stopama imigracije u Sjedinjene Države. Državljani i državljanke Bosne i Hercegovine spadaju u tu kategoriju. Prijava za lutriju ne garantuje prihvatanje i / ili izdavanje vize.

Upozorenje: Postoji mnogo lažnih web stranica koje se predstavljaju kao službene stranice američke Vlade, a odnose se na Diversity Visa lutriju. Neke kompanije, predstavjajući se kao partneri američke Vlade, traže i novac, naplaćuju usluge obrade online obrazaca. 

Molimo vas za oprez uz napomenu da je online aplikacija za Diversity vizu potpuno besplatna. 

State Department neće putem pošte zvaničnim dopisom obavještavati dobitnike viza, umjesto toga dobitnici će dobiti detaljne upute na stranici za prijavu o tome kako postupiti i koji je sljedeci korak u tom procesu. Niti jedna druga organizacija ili kompanija, osim State Departmenta- Ministarstva vanjskih poslova, nema ovlaštenje izvijestiti podnositelja zahtjeva o dobijanju vize. 

Jedina službena web stranica Diversity Visa lutrije je stranica State Departmenta, Ministarstva vanjskih poslova ( Department of State Electronic Diversity Visa Lottery page).

Važno:
1. Uslov je da imate završenu srednju školu

2. Da su Vaši podaci vjerodostojni i da ih u kasnijim razgovorima NE MIJENJATE

3. Da aplicirate isključivo na verifikovanoj stranici do 3. novembra

Ovim povodom razgovarali smo sa konzulom Sjedinjenih Američkih Država u BiH, gospodinom Korijem Gonzalesom, ispred konzulatrnog odjela Ambasade SAD u Sarajevu. Tema-Kako učestvovati na čuvenoj američkoj lutriji za "zelenu kartu"?

-Šta je zapravo lutrija za "američku zelenu kartu" ?
Dakle program DV lutrije je program koji omogućava državljanima Bosne i Hercegovine da dobiju mogućnost da usele u Ameriku.

-Na koji način mogu ostvariti tu mogućnost?
Jedini način je da idu preko oficijelnog linka . U biti se daju informacije o licu koje popunjava taj zahtjev, o bračnom statusu, ,aloljetnoj djeci, datumu rođenja...Takođe, neophodno je i da se postave adekvatne lične fotogradije u aplikaciji.

-Na koji način se obavlja sam proces lutrije?
Dakle izvlači se 50 hiljada imena ljudi diljem svijeta. Ljudi koji budu izvučeni, imaju mogućnost da podnesu zahtjev za useljeničku vizu. Za njih su podjednaki uslovi kao i za sve ostale podnosioce useljeničkih viza. 

-Dakle, svaki građanin Bosne i Hercegovine može da podnese zahtijev?
Jedini uslov je da imate srednjoškolsko obrazovanje.

-Na koji način informište ljude koji su dobili "zelenu kartu"?
Dakle 3. maja, ljudi će moći ući u svoj online dosije pomoću broja koji su dobili na kraju pri podnošenju zahtijeva i vidjeće kakav im je status. 

-Kažu da postoji puno zloupotreba sa lažnih veb-sajtova.
Jedini validni veb sajt je ovaj sajt američke vlade. Mi NIKADA nećemo poslati e mail i obavijestiti nekoga da je on izvučen na lutriji. Vi svoj status sami provjeravate isključivo na našem veb sajtu. Najvažnije od svega, aplikacija i provjera vašeg statusa je potpuno BESPLATNA.

Šta bi poručili budućim aplikantima?
Predlažemo im da apliciraju što je prije moguće. Program završava 3. novembra i posljednjeg dana sistem zbog puno korisnika zna biti sporiji. 

Vlada kantona Prvo dužnici, pa onda platiše!


Ja, (ime i prezime), uredno izmirujem račune KJKP Toplane Sarajevo i ne podržavam odluku Vlade Kantona Sarajevo o povećanju cijene centralnog zagrijavanja. Kao aktivni/a građanin/ka zahtijevam da se Vlada Kantona Sarajevo najprije pozabavi neodgovornim menadžmentom KJKP Toplane Sarajevo i višegodišnjim milionskim dužnicima, pa tek onda koriguje cijene na štetu građana/ki koji/e svakako redovno izmiruju svoje obaveze! 

petak, 30. listopada 2015.

Mehmedović o dogovoru Izetbegovića i Radončića: Sad očekujemo 200.000 radnih mjesta



Prijetnja novim genocidom nad Bošnjacima nije otklonjena!Prijetnja podjeli/nestanku BiH je aktuelna!

Bosanskohercegovačko društvo  i državu „krase“ dva (patološka) fenomena: (1) Prijetnja novim genocidom nad Bošnjacima nije otklonjena; (2) Prijetnja podjeli/nestanku Bosne i Hercegovine je aktuelna.
Potvrdu težine pataloškog stanja zločinačkog uma i razuma potvrđuju i nedavna dešavanja (na 20. godišnjicu genocida nad Bošnjacima) kada je ultimativno i ucjenjivački odbačena britanska Rezolucija o Srebrenici –  negira se dokazani dokaz/negira se genocid nad Bošnjacima.[1] Poslije negiranja genocida iz Republike Srpske ali i iz Srbije, međunarodna zajednica mora, radi uspravna hoda čovjeka, preispitati svoje (prenaglašeno) povjerenje prema Republici Srpskoj i Srbiji; posebno ono u dijelu međunarodne zajednice o navodnoj spremnosti počinilaca genocida nad Bošnjacima  za suočavanje sa prošlošću. Poslije navedenog čina – odbacivanja Rezolucije o Srebrenici, Srbija ne može/ne smije dobiti privilegovan položaj na zapadnom Balkanu –  ne može biti tutor drugima; jer je (i) Srbiji potreban tutor.[2] Za Republiku Srpsku je najbolje, ipak, da se shodno presudama međunarodnog suda pravde (i) adekvatno (po pravu, pravdi i moralu) sankcioniše; znamo da genocid ne planiraju i izvršavaju pojedinci/grupe; genocid planira i izvršava država/paradržava ili njeni najviši dijelovi. Genocid je (najteže) krivično djelo i ono što je nastalo na genocidu treba/mora da se sankcionira – oduzme/ugasi. Sve drugo nije pravda!
Poznato je da svaki narod, manje ili više, ima mitove, legende, književna djela, svece i vjerovanja koji nisu uvijek usklađeni sa zvaničnim religijskim učenjem. Veoma teško je naći sistem mišljenja ili ideologiju koji su, na način sličan velikosrpskoj ideologiji[3], ove simbole tumačili, razumijevali i koristili s ciljem dominacije i razaranja.[4]  (Srpska) velikodržavna ideologija je jedina pokretačka snaga koja je pokrenula „ljude“/zločince/zvijeri da čine najteže oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući genocid nad Bošnjacima, djelo koje životinja životinji ne radi.[5] Srpska velikodržavna ideologija ima svoje utemeljenje u sljedećem: „Bar kada dejstvuju zajedno, izvršiocima genocida potrebna je neka ideologija kako bi dali legitimitet svome ponašanju, jer bi se bez nje morali i sami i međusobno vidjeti onakvima kakvi u stvari jesu – obični lopovi i ubice”,  Leo Kuper.
Obavještajno iskustvo (od čega 7 godina kao načelnik Vojnoobavještajne službe BiH)  ali i naučno iskustvo (bavljenje ratom kao totalnom društvenom destrukcijom) me obavezuju da budem zabrinut/do sada najzabrinutiji za sudbinu svoga naroda – Bošnjaka i svoje države - države BiH, više nego u vrijeme agresije na RBiH. Zašto? (1) Nikada u sveukupnom državnom i društvenom smislu nisu bile slabije snage koje se institucionalno[9] trebaju/moraju suprostavljati sve agresivnijim recidivima velikodržavne ideologije - velika Srbija. (2) Nikada u političkom ali i sveukupnom državnom i društvenom smislu nisu bile slabije (patriotske) reakcije na recidive velikodržavne ideologije – velika Srbija, koja svaki dan uzima sve veći i veći destruktivni zamah na račun države BiH (očito da su efekti Specijalnog rata nad Bošnjacima postignuti – Bošnjaci se sve više i više zbunjuju do te mjere da ne prepoznavaju realne opasnosti i prijetnje, po njih i njihovu državu).
Znanstveno je očekivati da će zbog izostanka priznanja i pokajanja za počinjene masivne ratne zločine nad Bošnjacima (a posebno za najteži ratni zločin – zločin genocida nad Bošnjacima) zločinački um i razum inteziviratu zadnju fazu genocida nad Bošnjacima – negiranje genocida. Ratni zločinci, posebno počinioci najtežeg ratnog zločina-zločina genocida ne govore sa kajanjima o zločinima; nema priznanja i pokajanja za počinjene ratne zločine; to ustvari potvrđuje da je zločinački um i razum (još uvijek) spušten ispod nivoa životinje (bar tako znanost kaže); vrijedi li onda od takvog uma i razuma očekivati bilo šta drugo osim negiranje zločina/genocida i pripreme za nove zločine – genocid. Svima je navedeno pomalo jasno; ali, na žalost, najnejasnije je žrtvama genocida – Bošnajcima, jer im se oduzima svojstvo faktora (kao najbrojnijem narodu) u BiH; a poslije gubljenja svojstva faktora u društvu i državi Bošnjaci postaju/postadoše „niko i ništa“ u svojoj državi (ne učestvuju a još se manje pitaju o važnim društvenim i državnim tokovima); što je dobar preduslov za još snažnije (institucionalno) negiranje genocida ali i pripremu za (novi/zadnji) genocid nad Bošnjacima.
Zašto ratni zločinci skrivaju istinu?  Najbliži odgovor: ratni zločinci vjeruju da su masovna svirepa ubijanja; masovna silovanja; masovna mučenja; ali najteži ratni zločin – zločin genocida nad Bošnajcima pravedna djela! Navedena uvjerenja proizilaze prije svega od dobijenih sve češće institucionalnih priznanja i/ili crkvenih oprosta ali i iz ličnih, destruktivnih ili psihopatskih sklonosti. Rezulati istraživanja a i znanstvene procjene govore da srpski ratni zločinci – posebno oni koji su počinili najteži ratni zločin – zločin genocida nad Bošnjacima ne samo da se nisu pokajali za učinjena nedjela već kod novih generacija (transgeneracijski) planski razvijaju još veću mržnju prema drugom i drugačijem; posebno prema Bošnjacima. Na žalost, i u narednom periodu će preovladavati stav uvaženog prof. dr. Ismeta Dizdarevića, koji kaže: ”Krivci ili sukrivci ratnih zlodjela, posebno genocida, ne govore sa kajanjima o njima. Ali i kada neki, između njih, progovore o svojim zlodjelima, nikada ne izgovore punu istinu. I tada oni, obično gonjeni osjećajem grižnje savjesti, o razlozima i načinima izvršavanja zločina ne govore jezikom istine, već jezikom nesjećanja i traženjem opravdanja.… Nijedna osoba, za koju se pouzdano zna da je kriva, ne smije biti prepuštena spokoju mirnog života. Glavni začetnici, nosioci i izvršioci genocida snose najveću odgovornost. Ali osudom njih za zlodjela koja su počinili ne mogu se osloboditi odgovornosti i svi “mali ljudi”. U atmosferi koja sada vlada izgleda da ćemo čekati na izlive kajanja nosioca i izvršioca zla, a bez iskrenog pokajanja i osude zla nema ni pomirenja niti toleratnog suživota pripadnika različitih nacija i vjera”. (Dizdarević, Knjige svjedoci, 2010., pp.18-20).
Možda je najbolji odgovor na pitanje: zašto krivci ili sukrivci zlodjela skrivaju istinu?, sadržan u sljedećim riječima: ”Naravno, ne treba posebno napominjati da je baš Ćosić stručnoj književnoj i najširoj književnoj i političkoj javnosti poznat kao kreator doktrine srpske laži, o čemu, posebno, i bez imalo nelagode i samopoštovanja piše ovako: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu; laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije; lažemo stvaralački, maštovito, inventivno; laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbima”” (Zbornik radova sa naučne i stručne rasprave o knjizi ”Bosanski rat” Dobrice Ćosića, 2012., pp. 291-292).
Prijetnja novim genocidom nad Bošnjacima nije otklonjena!
Prisutni veći nivo mržnje nego prija protekle agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu obezbjeđuje znanstvenu procjenu da bi u eventualno narednom/novom ratu u Bosni i Hercegovini srpski  genocidni ratni zločinci ali i njihovi nasljednici (generacije koja je rođena i odrastala poslije agresije na R BiH) počinili još brojnije i teže ratne zločine nad Bošnjacima od onih počinjenih u protekloj agresiji na R BiH. Svakako, osim navedenog  i dalje je prisutan snažan spoljni uticaj (institucionalni, vjerski, intelektualni,…) na zločinački razum i um u smislu njegove pripreme za eventualno novu destrukciju u  Bosni i Hercegovini.
Od Bošnjaka kao žrtava najtežeg ratnog zločina – zločina genocida traži se (vrši se neviđeni pritisak) da oproste monstrumima/ideolozima, planerima, naredbodavcima i izvršiocima genocida, a u isto vrijeme od monstruma/ideologa, planera, naredbodavaca i izvršioca genocida se ne traži priznanje i pokajanje za počinjeni genocid nad Bošnjacima.  Za ono što je nad Bošnjacima urađeno – genocid, Bošnjaci nikada ne smiju dati oprost niti smiju zaboraviti. Ukoliko bi to Bošnjaci uradili/oprostili i zaboravili genocid, tada bi i sami učestvovali u (samo)genocidu – jer oprost i zaborav genocida je (ustvari) put u novi genocid.
Prijetnja podjeli/nestanku  Bosne i Hercegovine je aktuelna!
Na kraju, ne mogu a da se ne osvrnem, ukratko, na trenutni bosanskohercegovački društveni ambijent koji sve više i više pogoduje narastućoj društvenoj destrukciji, sa neizvjesnim ishodom. Šta je stvarni uzrok navedenog (destruktivnog) stanja? Bosanskohercegovački (trenutni) društveni ambijent iz profesionalnog i znanstvenog ugla izgleda ovako: Osim prisustva brojnih faktora društvene destrukcije, u Bosni i Hercegovini se nije a niti se želi izvršiti „društvena dekontaminacija“ od ratnih zločinaca a posebno ne od ideologa, planera, naredbodavaca i izvršioca najtežeg ratnog zločina – zločina genocida nad Bošnajcima. Na žalost, i dalje se vrši transgeneracijska mržnja prema drugom i drugačijem od strane srpskog zločinačkog razuma i uma, koji je u protekloj agresiji na R BiH  počinio masivne ratne zločine, ali i najteži ratni zločin – zločin genocida nad Bošnjacima (djelo koje životinja životinji ne radi); sprječavaju povratak nasilno protjeranih Bošnjaka;  vrše neviđenu diskriminaciju Bošnjaka; vode politiku izgradnje pravoslavnih objekata – u svojoj veri na tuđoj zemlji (slučaj nane Fate Orlović,…). Sve se ovo dešava na teritoriji – Republici Srpskoj – najkrvavijem parčetu zemlje na Planeti – u kojoj je Srbin samo čovjek, koja je najhomogeniziranija teritorija na svijetu po: zločinima; ratnim zločincima; porušenim i popaljenim objektima; ubistvima;  masovnim grobnicama, silovanjima; logorima; progonima; mržnji prema drugom i drugačijem;… Ustvari, agresori su u R BiH izvršili sociocid – ubijanje društva (najteži anticivilizacijski čin), čin poslije koga bi imena aktera/počinioca  sociocida trebala/morala biti uklesana u kamen kao opomena čovječanstvu. Na žalost, u BiH sve više i više jača „inficiranost“ – „prijetnjom od bošnjačkog terorizma“ (iako su Bošnjaci prema jednom američkom istraživanju najmiroljubiviji muslimani u svijetu). Uspjeh navedene „inficiranosti“ leži u zadnjem primjeru, gdje je do sada najmasovnija grobnica u Bosni i Hercegovini „Tomašica“ kod Prijedora potisnuta u društvenu sjenu i spuštena na nivo društvenog interesovanaj kao npr. pomor ribe u nekom lokalnom ribnjaku, a sve zahvaljujući što zločinački razum i um u Bosni i Hercegovini očito ima svoje uticaje u mnogim porama bosanskohercegovačkog društva i države, i koji nam servira društvene prioritete (zamagljuje nam istinu).
Ponovo naglašavam, mi danas u Bosni i Hercegovini, imamom patološko stanje – bolesno društvo (u Republici Srpskoj): zločinački razum i um ne samo da se ne kaje za počinjene ratne zločine (ubijeđeni su da su radili  pravu stvar – genocid nad Bošnajcima), nego se još više veličaju ratni zločinci i transgeneracijski se prenosi jača mržnja prema drugome i drugačijem (posebno prema Bošnjacima), a paralelno imamo i negiranje Bosne i Hercegovine, ali i pozive za njenu podjelu/nestanak. Ove činjenice nameću znanstvenu, pravnu,… i svaku drugu procjenu da je Republika Srpska genocidna tvorevina[6] koja treba biti adekvatno sankcionisana za ono što je učinjeno na njenoj teritoriji (genocid nad Bošnjacima, masivna ubistva, brojna silovanja; brojni logori; masovni progoni; brojni porušeni objekti; sve veća poslijeratna mržnja prema drugome i drugačijem,…) na način da se kroz sudsku praksu njezina “djela” verifikuju i izrekene se adekvatna (konačna) sudska, politička i moralna sankcija: oduzimanje onoga što je nastalo na krivičnom djelu (ratnim zločinima/genocidu,…) – oduzimanje/gašenje Republike Srpske (u prilog ovome ide i izjava koju je dao uvaženi i veoma cijenjeni profesor David Pettigrew: “Presuda za genocid ne može biti mrtvo slovo na papiru u međunarodnom pravnom poretku!… Međutim, potrebna je i jedna ozbiljna inicijativa na političkom i kulturnom nivou, da bi se uspostavila jedna jedinstvena i multikulturalna Bosna i Hercegovina”, rekao je Pettigrew. Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99”, Sarajevo, 21.03.2014.). Ovo je sa aspekta prava, pravde i morala ali i sa civilizacijskog aspekta  jedina istinska pravda (pobijedio bi ljudski razum i um koji se zalaže za uspravan hod čovjeka).  U suprotnom, možemo očekivati da se sa teritorije Republike Srpske aktuelne ideje pretvore u praktične poteze – poteze koji mogu dovesti do snažnijeg oblika društvene destrukcije zasnovanog na pokušaju potpune teritorijalne homogenizacije nacionalnog (srpskog) suvereniteta – pokušaj ocjepljenja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine/nestanak Bosne i Hercegovine. Naravno, neki analitičari ovu ideju i mogućnost odbacuju kao nerealnu (a bošnjačke Sejde Bajramovići ubjeđuju svoj narod da nikada Bošnjaci i BiH nisu bili jači), ali svi gube iz vida činjenicu da ako na jednoj teritoriji dominira zločinački razum i um (koji je počinio djelo koje životinja životinji ne radi – genocid), onda njegove manifestacije mogu biti suprotne očekivanju normalnog razuma i uma. Moje profesionalno iskustvo (kao Načelnika Vojnoobavještajne službe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine) naučilo me je da u izradi procjena stanja, uvijek se stavljam u ulogu destruktivca/neprijatelja  i da sa te pozicije pravim predviđanja toka situacije. To sam i u ovom slučaju uradio.
Ostaje velika dilema: zašto su se Bošnjaci (prije priklučivanja BiH u NATO) kao žrtve najtežeg ratnog zločina – zločina genocida opredjelili za ubrazno uništavanje „viškova“ naoružanja i opreme, ne samo nestabilnog (opasnog za skladištenje, kojeg je i najmanje), već i stabilnog/i novog (jedna primjer: nedavno uništavanje novih 30.000 komada pušaka M16A1 iz skladišta u Visokom – sa bošnjačke lokacije; što bi/da nije uništeno uz usvojenu proizvodnju municije call 5,56 mm u „Igman“/Konjic sasvim bilo dovoljno upozorenje starim/novim dušmanima Bosne i Bošnjaka). Bojim se da će u vremenu koje je pred nama, Bošnjaci ostati i bez NATO-a i bez naoružanja!, dok susjedne zemlje (sa nekima imamo i najteža/najbolnija iskustva) užurbano rade na onome o čemu Bošnjaci uopšte ne razmišljaju – o nabavkama najsavremenijeg naoružanja ali i ubrzanoj modernizaciji svojih Oružanih snaga.[10] Ovakav, odnos Bošnjaka naspram samih sebe i svoje države je ustvari i krajnji cilj dušmana Bosne i Bošnjaka; ali mi „nije poznat“ krajnji cilj institucionalno odgovornih bošnjačkih predstavnika koji (sa)učestvuju u navedenom procesu – bilo svjesno ili nesvjesno; posljedice su po Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu iste.
Kritička demistifikacija velikosrpske ideologije mora imati za krajnji cilj prevenciju nekih novih/ponovljenih ratnih zločina, ali i najtežeg ratnog zločina – zločina genocida nad Bošnjacima, koji se u historijskom kontinuitetu  čini nad Bošnjacima, samo zato što su muslimani.[7]
Najprije iz političkih i ideoloških razloga, danas su  prisutni mnogobrojni i raznovrsni (velikodržavni) propagandni pamfleti ali i historijski falsifikati o protekloj agresiji na RBiH. Sve više institucionalno, pod okriljem recidiva velikodržavnih ideologija, gradi se i formira ideologija negiranja ratnih zločina nad Bošnjacima, a posebno najtežeg ratnog zločina – zločina genocida  nad Bošnjacima;  paralelno optužujući najviši bošnjački politički i vojni vrh RBiH (na čelu sa rahmetli Predsjednikom Alijom Izetbegovićem) za izraženu (po njima) u protekloj agresiji ideologizaciju (vjersku, političku,…) ARBiH i cjelokupnog muslimanskog/Bošnjačkog stanovništva, sa krajnjim ciljem stavranje Islamske države (po uzoru na Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića) u srce kršćanske Evrope. Bošnjacima, kao žrtvama najtežeg ratnog zločina – zločina genocida, umjesto da današnje čovječanstvo povjeri da kreiraju državne i društvene tokove ne samo u BiH već i šire; ostaje da se  transgeneracijski pravdaju da nisu bili; da nisu sada i da neće biti globalna sigurnosna prijetnja.
Potrebno je naglasiti da je kontinuitet velikosrpske ideologije (i) danas prisutan, možda, i najizraženiji do sada; jer svakodnevno od različitih struktura „najkrvavijeg parčeta zemlje na planeti“ – Republike Srpske imamo negiranje države Bosne i Hercegovine. Paralelno sa navedenim, na sceni (izraženo) djeluju (i) recidivi velikodržavne ideologije – velika Srbija koji ponovo (re)aktiviraju ideju o daljoj teritorijalizaciji nacionalnih suvereniteta, sa krajnjim velikodržavnim ciljevima: buduće ustavno uređenje Bosne i Hercegovine na principu   federalizacije BiH/konfederalizacije BiH/BiH – unija država, što je ustvari najkraći put u podjelu/nestanak BiH.
Srpski nacionalisti, do skora pod vodstvom Dobrice Ćosića a sada pod vođstvom mnogih “kloniranih” nasljednika njegove velikodržavne ideje, i dalje istrajavaju na ostvarivanju i provođenju srpskog velikodržavnog projekta, uvjereni da će u promijenjenim međunarodnim okolnostima ostvariti nacistički i genocidni plan – ujedinjenje svih “srpskih” zemalja (“zaokruživanje svih srpskih zemalja”) i srpskog naroda (“ujedinjenje Srpstva”), odnosno formiranja jedinstvene srpske države – Velike Srbije ili druge srpske države na Balkanu/Republike Srpske. U tom procesu ostvarivanja aktivnosti koriste se političke metode i sredstva djelovanja primjerene novonastalim okolnostima (uslovima).[8]
Obavještajno iskustvo (od čega 7 godina kao načelnik Vojnoobavještajne službe BiH)  ali i naučno iskustvo (bavljenje ratom kao totalnom društvenom destrukcijom) me obavezuju da budem zabrinut/do sada najzabrinutiji za sudbinu svoga naroda – Bošnjaka i svoje države – države BiH, više nego u vrijeme agresije na RBiH. Zašto? (1) Nikada u sveukupnom državnom i društvenom smislu nisu bile slabije snage koje se institucionalno[9] trebaju/moraju suprostavljati sve agresivnijim recidivima velikodržavne ideologije – velika Srbija. (2) Nikada u političkom ali i sveukupnom državnom i društvenom smislu nisu bile slabije (patriotske) reakcije na recidive velikodržavne ideologije – velika Srbija, koja svaki dan uzima sve veći i veći destruktivni zamah na račun države BiH (očito da su efekti Specijalnog rata nad Bošnjacima postignuti – Bošnjaci se sve više i više zbunjuju do te mjere da ne prepoznavaju realne opasnosti i prijetnje, po njih i njihovu državu).
Ostaje dilema: Zašto se put Bosne i Hercegovine ka priključivanju u NATO sve više i više odgađao (posebno od 2007. godine kada su formirane jedinstvene Oružane snage BiH; i kada  je BiH bila spremnija za NATO od nekih članica NATO) do mjere da je danas puno izvjesnije da se Bosna i Hercegovina neće priključiti u NATO. Dosadašnje odgađanje priključivanja Bosne i Hercegovine u NATO nije rezultat (presudnog) Ruskog uticaja; poslije „jučerašnjih“ dešavanja u Makedoniji/Kumanovu; današnji „dešavanja naroda“ u Crnoj Gori; bojim se kada bi (hipotetički) sutra  NATO pozvao BiH da mu se priključi – to bi bilo (i) previše kasno.
Ostaje velika dilema: zašto su se Bošnjaci (prije priklučivanja BiH u NATO) kao žrtve najtežeg ratnog zločina – zločina genocida opredjelili za ubrazno uništavanje „viškova“ naoružanja i opreme, ne samo nestabilnog (opasnog za skladištenje, kojeg je i najmanje), već i stabilnog/i novog (jedna primjer: nedavno uništavanje novih 30.000 komada pušaka M16A1 iz skladišta u Visokom – sa bošnjačke lokacije; što bi/da nije uništeno uz usvojenu proizvodnju municije call 5,56 mm u „Igman“/Konjic sasvim bilo dovoljno upozorenje starim/novim dušmanima Bosne i Bošnjaka). Bojim se da će u vremenu koje je pred nama,Bošnjaci ostati i bez NATO-a i bez naoružanja!, dok susjedne zemlje (sa nekima imamo i najteža/najbolnija iskustva) užurbano rade na onome o čemu Bošnjaci uopšte ne razmišljaju – o nabavkama najsavremenijeg naoružanja ali i ubrzanoj modernizaciji svojih Oružanih snaga.[10] Ovakav, odnos Bošnjaka naspram samih sebe i svoje države je ustvari i krajnji cilj dušmana Bosne i Bošnjaka; ali mi „nije poznat“ krajnji cilj institucionalno odgovornih bošnjačkih predstavnika koji (sa)učestvuju u navedenom procesu – bilo svjesno ili nesvjesno; posljedice su po Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu iste.[11]
Poslije „JUČERAŠNJIH“ (majskih) dešavanja u Makedoniji – rata u Kumanovu; DANAŠNJIH „dešavanja naroda“ u Crnoj Gori;[12] nezaobilazna su „SUTRAŠNJA“ dešavanja u Bosni i Hercegovini, samo „ne znam“ koja: (1) integracijska (ubrzanje BiH ka euroatlanskim integracijama); ili (2) dezintegracijska (teritorijalizacija nacionalnih suvereniteta, sa krajnjim velikodržavnim ciljevima: buduće ustavno uređenje Bosne i Hercegovine na principu   federalizacije BiH/konfederalizacije BiH/BiH – unija država, što je ustvari najkraći put u podjelu/nestanak BiH).
Ostaje najveća dilema: zašto su Bošnjaci (kao najbrojniji narod u BiH; kao narod koji i u kvalitativnom i kvantitativnom smislu ispoljava najviši nivo patriotizmna prema državi BiH; (i) narod nad kojem je nedavno počinjen najteži ratni zločin – zločin genocida) ubijeđeni za razvoj situacije u pravcu varijante (1)(integracija/ubrzanje BiH ka euroatlanskim integracijama) a ne razmišljaju a kamoli da pripremaju adekvatan odgovor za varijantu (2) (dezintegracija/teritorijalizacija nacionalnih suvereniteta, sa krajnjim velikodržavnim ciljevima: buduće ustavno uređenje Bosne i Hercegovine na principu federalizacije BiH/konfederalizacije BiH/BiH – unija država, što je ustvari najkraći put u podjelu/nestanak BiH).[13]
______________________________________________________________________________________
[1] Britanska Rezolucija o Srebrenici je podijelila čovječanstvo: na ljude – oni koji podržavaju činjencu da se u Srebrenici desio genocid; i na neljude – oni koji negiraju da se u Srebrenici desio genocid/negiraju dokazano! Dugo u historiji nije bila jasnija podjela čovječanstva.
[2]Prof. dr. Bogdan Bogdanović, arhitekta, neimar, tvorac, pored mnogih drugih i partizanskog spomenika u Mostaru; pisac, nekadašnji gradonačelnik Beograda:“…Moja braća Srbi nisu svesni razmera tragedije u koju su uvukli i druge i sebe. Otpočeli su dekompoziciju srpske nacije i njeno moralno ubistvo. Srbi su rat izgubili, to je gotovo, ali su izgubili i dušu, izgubili su čast, izgubili su sve, jer posle izgubljene duše i časti ne ostaje ništa više. Sve je potrošeno. I to je rezultat srpskog nacionalizma, te neverovatne ludačke istrajnosti u stvaranju velike Srbije. A unesrećili su susedne narode, o čemu sam već govorio, i u tom ludilu ima i elemenata samoubistva cele moje nacije. Milošević je uz propagandu i sve ostalo što mu je bilo na raspolaganju napravio zemlju budaliju…”
[3]Među najznačajnije propagatore i ideologe velikosrpske ideologije u 19. i 20. vijeku ubrajaju se Ilija Garašanin, Vuk Stefanović Karadžić, Nikola Stojanović, Jovan Cvijić, Vasa Čubrilović i Stevan Moljević, kao i akademici SANU koji su izradili Memorandum 1986.
[4] U raznim oblicima radikalnih ideologija istaknuto mjesto zauzima nacionalizam. Od raznoraznih oblika nacionalizma, koji se obično kreću u rasponu od umjerenog patriotizma i građanskog nacionalizma, s jedne strane, do radikalnog i ponekad ekstremnog (rasističkog) etničko-kulturnog nacionalizma, s druge, ova druga varijanta obično postaje dominantna, iako samo privremeno.
[5] Leo Kuper je zapazio: “Ideološka dehumanizacija žrtava predstavlja nepromjenjivo obijeležje, a kroz masovni pokolj/nad njima/, poriče se da su i oni ljudska bića. To se ispoljava i u načinu na koji se postupa sa žrtvama, u odlaganju njihovih tijela. Često postoje “rituali ponižavanja”, kojima se, uz brutalan prezir, namjerno odbacuju najdublje ljudske vrijednosti, kao i najdublja osjećanja ljudske privrženosti. Tako se mučenje muškaraca vrši pred očima njihovih supruga i djece, višestruko silovanje žena vrši se u prisustvu članova njihovih porodica, ubijaju se djeca u naručju svojih majki, a potencijalne žrtve pod prisilom moraju da ubijaju druge žrtve, svoje sapatnike, i to na najstrašnije moguće načine.”
[6]Lider Liberalno demokratske partije Čedomir Jovanovićrekao je da je“Republika Srpska genocidna tvorevina” i da je “nastala na genocidu”.http://www.vesti-online.com/
Živko Budimir: Zašto šutimo Dodiku? Republika Srpska je je genocidna tvorevina! http://www.oslobodjenje.ba/
Bakir Izetbegović: „Republika Srpska je genocidna tvorevina“!Nikada se ne sme izgubiti iz vida da je entitet RS nastao agresijom, genocidom i etničkim čišćenjem Bošnjaka i Hrvata i da nema nikakve preduslove za eventualnu samostalnost”, rekao je član Predsedništva BiH. http://www.telegraf.rs/
[7] Zločini i ideologija genocida: Većina stručnjaka za genocid se slaže da ideologija ima najveću ulogu u procesima genocida, kao i da nju treba posmatrati kao značajnu uzročnu silu. Sasvim sigurno, odluku o politici genocida donose određeni ljudi, određeni moćnici u državi i oni pokreću, započinju i održavaju proces genocida, u saradnji sa mnogim drugim licima, koja dolaze iz različitih sektora i sa različitih nivoa države-društva.
[8] „Tomislav Nikolić je prvu javnu zakletvu položio pre 19 godina na Romaniji u Republici Srpskoj, kada ga je za “četničkog vojvodu” proglasio Vojislav Šešelj.  Nikolić je tada zajedno s “kolegama” izgovorio sledeći tekst zakletve: „Zaklinjem se kao srpski četnički vojvoda, zaklinjem se Bogom i Sv. Savom da ću se svim svojim snagama boriti za slobodu srpskog naroda i obovu jedinstvene srpske države na Balkanu koja će obuhvatati sve srpske zemlje, tako mi Bog pomogao!““. http://www.blic.rs/Vesti/Politika/326343/Koja-zakletva-je-bila-od-srca
[9]  „I odgovaraće odgovorni što nam bolje ne čuvaju našu Domovinu i što ne štite naše interese! I poželjeće oni kada na Sudnjem danu budu morali odgovoriti na razna pitanja da su bili najobičniji građani, bez bilo kakvih privilegija i odgovornosti, osim prema sebi i svojim porodicama“!http://saff.ba/i-odgovarace-odgovorni-sto-nam-bolje-ne-cuvaju-domovinu-i-sto-ne-stite-nase-interese/#.Vi0Bz25SvCM
[10]  Jedno je, izgleda, sigurno: na zapadnom Balkanu se „hladnoratovska zavjesa“ njiše, samo nije sigurno gdje će se ona spustiti:
-          „Vučić izjavio da će Srbija imati uvek dovoljno oružja i oruđa da niko ne pomisli da može da izvrši agresiju na našu zemlju i podvukao da Vlada Srbije na tom pitanju ozbiljno i dobro radi, i da će to biti jedna od tema razgovora u Moskvi“.(25.10.2015.) http://www.infozona.net/
-          ““Moramo da razmišljamo i o odgovorima na balističke rakete, ne želeći sukob nigde i nikada i ni sa kim ali jednostavno moramo da budemo spremni i da znamo da Srbija ima tu vrstu odgovarajuće snage za svakoga ko bi pomislio da je Srbija lak plen” rekao je Vučić. On je ponovio da ćemo pokušati da najveći deo proizvodnje oruđa i oružja obezbedimo u Srbiji ali da ćemo se naravno baviti kupovinom nedostajućeg oružja i oruđa od različitih partnera, Rusa, Nemaca i mnogih drugih“. (25.10.2015.) http://www.politika.rs/
-          Aleksandar Vučić, premijer Srbije): „Pratimo, objasnio je premijer, šta rade zemlje u okruženju „i ne smemo da dopustimo ni na koji način narušavanje odnosa snaga u regionu, što bi bilo moguće da stojimo i ne radimo ništa”. (25.10.2015.) http://www.politika.rs/
-          ““Hrvatska od Pentagona nabavlja moćno oružje” Hrvatska od Pentagona nabavlja moćno oružje, 16 samovoznih višecevnih lansera raketa, koje će potpuno promeniti vojnu ravnotežu u regionu“, piše “Jutarnji list”. http://www.b92.net/
[11] Visoki (bošnjački) dužnosnik zadužen (i) za sistem odbrane, nedavno je izjavio (parafraziram): da je potrebno, da se Bosna i Hercegovina riješi (uništi, pokloni, izveze,…) 16.000 tona (viškova municije, granata,…) i 40.000 komada naoružanja. Zašto Bosna i Hercegovina uništava (i) stabilno naoružanje, municiju, granate,… – koje nije prijetnja sigurnosti; dok se ne izvrši nabavka novoga i modernijega ili bar dok ne uđemo u NATO? Ako ne znamo NIŠTA, onda bar pratimo šta nam susjedi/komšije rade i ponašajmo se kako se i oni ponašaju na odbrambenom/vojnom polju. Po Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanj, bilo bi interesantno komparirati odobreno stanje – limite za Srbiju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu; i vidjeti ko je to blizu gornjih limita a ko ispod granice gornjih limita (posebno za BiH). Potrebno je naglasiti da se navedenim Sporazumom regulišu limiti samo za ključna – oruđa i oružja (avioni, tenkovi, topovi,…), a ima mnogo vrsta naoružanja i vojne opreme koje nije obuhvaćeno predmetnim Sporazumom; kao npr. pješadijsko naoružanje, granate, municija,…; koje na žalost Bosna i Hercegovina masovno uništava, poklanja, izvozi,… a ne nabavlja novo i savremenije. Svakako, (i) teritorijalna disprezija  naoružanja i vojne opreme unutar BiH (RS i F BiH/“bošnjački“ i „hrvatski“ dio) trebala bi/morala bi odgovarati popisu stanovništva iz 1991. godine. Ukoliko bi se primjenjivao „Titov model“ (razmještaj namjenske/vojne industrije i skladišta najvažnijeg naoružanja i vojne opreme bio je tamo gdje je bio najviši nivo patriotizma/državotvorne svijesti u SFRJ a to je bila Bosna i Hercegovina), onda bi danas unutar BiH razmještaj namjenske/vojne industrije i skladišta najvažnijeg naoružanja i vojne opreme  bio u Federaciji BiH, tačnije na „bošnjačkoj“ teritoriji/tamo gdje su Bošnjaci najbrojniji; jer Bošnjaci i u kvantitativnom i kvalitativnom smislu ispoljavaju najviši nivo patriotizma prema državi Bosni i Hercegovini – za odbranu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH najmasovnije su davali svoje imetke i svoje živote).

Po hitnom postupku: Čovićev rad na trećem entitetu

Usvajanje nekoliko zakona koje predlaže Vlada FBiH po hitnom postupku vodi ka zaokruživanju hrvatske teritorije kojom suvereno vlada Dragan Čović, a u čemu mu na tome od oktobra prošle godine do danas podršku daje Stranka demokratske akcije (SDA) na čelu sa Bakirom Izetbegovićem, više nego iko u posljednjih dvadesetak godina.
Federalni parlament usvojio je – uglavnom po hitnom postupku – od ljeta ove godine do danas više zakona u Federaciji BiH, koji Zapadnohercegovački i Hercegovačko-neretvanski kanton vode u potpunu neovisnost od Sarajeva i Federacije BiH, praveći od njih ako ne treći entitet odmah, onda sigurno zasebnu administrativnu jedinicu, kao pripremu terena.
Realizacija plana krenula je od ljeta ove godine. Prvo je u junu ove godine Vlada FBiH preglasavanjem četiri ministra iz DF-a usvojila protuzakonitu Uredbu o načinu imenovanja u javnim kompanijama, što je Čoviću, uz pomoć banka koji drži u Vladi, omogućilo kontrolu nad javnim kompanijama u Federaciji, ali prije svega onima koje se nalaze u Hercegovini: Aluminij, Elektroprivreda HZHB,  Hrvatske pošte…
Mjesec nakon toga Federalni parlament usvojio je Zakon o radu, u kojem je za Čovića ključno to što federalni inspektori rada više ne mogu kontrolirati kontone, već je ta nadležnost data kantonalnim inspektorima.
Pojednostavljeno, federalci više nemaju pravo otići u Čapljinu, Međugorje, Grude…, u kojima se mahom nalaze predstavništva stranih kompanija u BiH, i koja svakodnevno prometuju desetine miliona KM.
Paralelno, dok Čović jača poziciju u Hercegovini, ne odriče se ni utjecaja u FBiH, kao i na nivou države. Ranije je ova stranka preuzela Federalno i Državno ministarstvo finansija, UIO BiH, a kao finalni čin, Dragan Vrankić kadar HDZ-a imenovan je na čelo Ureda za reviziju institucija BiH.
Čović je najavio da će Hrvati preuzeti i Federalnu agenciju za bankarstvo.
Osigurao je, legalizirao, i puštanje stranačkih poslušnika ukoliko neki od njih završe u zatvoru. Zakon o pomilovanju, koji je usvojen po hitnom postupku u utorak, Čoviću omogućava da uz pomoć predsjednika FBiH Marinka Čavare, može pomilovati bilo kojeg osuđenika, izuzev one za ratne zločine, makar se radilo i o najvećim narkodilerima, krijumčarima, privrednim kriminalcima, pedofilima…
Čović je do kraja godine najavio konture novog Izbornog zakona u BiH, koji će, bude li se on pitao i ovog puta, glasače podijeliti u tri nacionalna tora, odnosno HDZ-u osigurati vladavinu još dugi niz godina.
Iza masovnog usvajanja zakona u Federalnom parlamentu u posljednjih nekoliko sedmica ne stoji nikakva produktivna izvršna i zakonodavna vlast u Federaciji BiH, već realizacija Čovićevog plana za stvaranje neovisne teritorijalne jedinice u Federaciji.

Dok se Srbija i Hrvatska naoružavaju do zuba,Bošnjaci se raduju pomirenju Bakira i Fahre

Srbija i Hrvatska opasno zveckaju oružjem i vode pravu utrku u nabavljanju najsavremenijeg naoružanja. Hrvatska nabavlja oružje od Amerike, a Srbija od Rusije. Premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio je danas u Moskvi da će Srbija od Ruske Federacije nabaviti dio naoružanja. “Ako pitaju šta će nam sve to, neka postave pitanje šta će to nekima u okruženju, kada su svuda okruženi NATO zemljama, a samo jedna nije, a to je Srbija”, rekao je Vučić.
Kako je istaknuo, Srbija šuti kada neki dobijaju borbene helikoptere, borbena oklopna vozila, haubice i upitao zašto nekima poklanjaju lansirne rampe, a drugi nabavljaju balističke rakete.
“A sutra ćete da me pitate, u nekoj drugoj konstelaciji snaga u svetu, šta si uradio da zaštitiš svoju zemlju. Nećemo da nabavljamo oružje koje je, nazovimo ga takvim, ofanzivno, ali moramo da zaštitimo svoju teritoriju”, naglasio je Vučić.
Naoružavanje Srbije i Hrvatske ne izaziva posebnu pažnju u Bosni i Hercegovini, naročito među Bošnjacima. Doduše, mi Bošnjaci nemamo kada misliti o oružju, svi smo se dali u praćenje svakodnevnog rukovanja Bakira i Fahre, na sve strane se proslavlja njihovo pomirenje.
Džaba Srbiji i Hrvatskoj najsavremenije naoružanje kada nemaju Bakira i Fahru.
Kada je u februaru prošle godine zapaljena zgrada Predsjedništva BiH, tj. kada su mudre bošnjačke glave u Sarajevu upitale sigurnosne stručnjake koliko ima oružja u Sarajevu, dobili su odgovor da se moe nekako može skupiti stotinjak pušaka.
Naš odbrambeni kapacitet danas je gori nego kad je počela agresija na BiH 1992.godine. U proteklih dvadeset godina uništeno je mnogo oružja, a dio je raspoređen na lokacije gdje Bošnjaci nemaju kontrolu. Transporteri koje je kupila Saudijska Arabija prebačeni su u Republiku Srpsku, u kasarnu na Manjači. U Visokom je uništeno preko 20 hiljada američkih automatskih pušaka, koje nam je, također, kupila Saudijska Arabija. Prošle godine je u BiH uništeno 150 hiljada komana naoružanja.
Ali, šta će nama oružje, pa dr. Cerić je rekao da je za Bošnjake za narednih 50 godina dovoljna sreća to što su se pomirili Bakir i Fahro.

Turski medicinski stručnjaci su razvili novu metodu kojom je moguće sanirati tkiva oštećena infarktom.

Turski medicinski stručnjaci su razvili novu metodu kojom je moguće sanirati tkiva oštećena infarktom.
 
Ljekari iz Turske su prvi put, koristeći matične ćelije iz pupčane vrpce, tretirali srce oštećene u toku infarkta miokarda (srčanog udara).
 
Nakon izdvajanja matičnih stanica iz pupčane vrste, iste su implantirane na mjesto oštećenja, kod jednog starijeg pacijenta. Pacijent se već vidno oporavio i pušten je iz jedinice za intenzivnu njegu pacijenata. 
 
Kako je ovo bio pionirski čin, očekuje se da će metoda biti usvojena i rutinski provođena u naredne dvije godine.
 
 

RANKO RAJOVIĆ: RODITELJI PROBUDITE SE, GREŠKE SE TEŠKO POPRAVLJAJU

Sve se promenilo i ako ne promenimo pristup u razvojnom periodu, imaćemo još više razvojnih smetnji i kognitivnih ispada. Tako da je vreme da se roditelji probude, vreme brzo prolazi, greške se brzo naprave, a teško popravljaju!
Dr Ranko Rajović, autor NTC programa, ovogodišnji je dobitnik prestižnemeđunarodne „Nagrade za intelektualni doprinos društvu“ koju dodeljuje Fondacija za obrazovanje i istraživanje Mensa International. Tim povodom, razgovarali smo sa njim o NTC programu, inteligenciji i učenju kao i planovima za dalji rad na unapređenju odnosa društva prema razvijanju potencijala i sposobnosti dece i mladih.
Ovogodisnje priznanje svetske Mense za doprinos razvoja drustva u celini, dodeljena je Vama. O čemu se radi?
Sve je više dece sa razvojnim smetnja, kao da se radi o epidemiji. Smetnje govora, smetnje čitanja, kognitivni ispadi, nespretna deca, slaba koncentracija su svakodnevna tema i teško je shvatiti šta se to dogođa poslednjih 10-15 godina. Program NTC daje odgovor na to, ali i pomaže deci sa ovim smetnjama. A dodatno, NTC Program pomaže deci i u procesu učenja, ali  i u razvoju funkcionlanog znanja. Program je već prisutan u 20 država, a u 7 ima državnu akreditaciju i urađeno je nekoliko EU projekata gde je glavna tema bio NTC Program. Urađena su i tri projekta sa UNICEF-om, a predavanje koje je održano u Sarajevu pogledalo je preko 500.000 ljudi na YOUTUBE kanalu. To je sve prepoznato od strane svetske Mense kao kvalitet, ali i nov pristup rešavanju problema. Program pomaže razvoj svakog deteta, ali posebno je dobar za razvoj darovite dece. Ovo priznanje je zapravo priznanje čitavom NTC timu koji godinama radi i istražuje malo poznate pravce u pedagogoji, i neuronaukama. Povezujemo nova otkrića iz medicine, primenjujemo ih u pedagogiji, sarađujemo sa stotinama učitelja i vaspitača, uradili smo oko 20 istraživanja, objavili preko 30 radova za 5 godina. Urađeno je i desetak diplomskih radova, magistarskih i doktorata  za neke od oblasti koje su vezane za NTC sistem učenja. Posebno moram da istaknem zaslugu Uroša Petrovića, koji je koautor programa, tj. autor “Zagonetnih priča” koje su sastavni deo Programa, zatim članova Mense Ljubomira Kustudića i Aleksandre Borović koji su podržavali Uroša i mene i puno pomogli kada god je to bilo potrebno.
Koliko roditelji mogu da utiču na razvoj inteligencije. Koliko je inteligencija nasledna?
Inteligencija nije nasledna, nasledan je potencijal. Slikovito rečeno, od naših roditelja dobijamo samo malu ili veliku čašu a od mnogo drugih faktora zavisi koliko ćemo vode sipati u tu čašu. Čak ni inteligencija nije presudan faktor za uspeh u životu. Funkcionalno znanje je zapravo ono što nam je potrebno, odnosno upotrebno znanje. Često se može pročitati da je inteligencija nasledna 50% a da ostalo zavisi od okruženja. Lako to može da se opovrgne, dovoljno je da zamislimo situaciju da roditelji, koji su inteligentni, dobiju dete, a da to dete nekim slučajem živi u beloj sobi pet godina i da sa njim niko ne razgovara. Da li će biti inteligentan 50% kao roditelji? Naravno da neće. Neće biti ni 30%, a možda ni 10%. To znači da je okruženje jako važno, možda i preko 90%, tako da je jasno da za razvoj inteligencije mora da postoji odgovarajuća stimulacija. Posebno u periodu intenzivnog razvoja mozga.  Tako da moramo da shvatimo da neke postojeće teorije koje su stare 30-40 ili više godina moraju da se koriguju, jer okruženje danas i okruženje pre 40 godina nije isto. Sve se promenilo i ako ne promenimo pristup u razvojnom periodu, imaćemo još više razvojnih smetnji i kognitivnih ispada. Tako da je vreme da se roditelji probude, vreme brzo prolazi, greške se brzo naprave, a teško popravljaju!
Koje su najčeće greške?
To su vezane greške, od samog rođenja pa do polaska u školi, možda i kasnije. Uglavnom si vezane za prezaštićivanje. Ima ih jako puno, od fiksiranja glave kada roditelji nose bebu, do sprečavanja puzanja (da dete ne dohvati nešto na podu), do zabrane skakanja po blatu ili skakanja po krevetu. To su sve važne aktivnosti koje formiraju važne regije u kori velikog mozga, a koje su opet važne za kognitivne procese.

"Ponižavanje izbjeglica ponižava EU": Lider Podemosa napustio EP, za rastanak ošinuo Junckera

PABLO Iglesias, lider španjolske stranke Podemos čija se politika temelji na protivljenju mjerama štednje, u utorak je dao ostavku na svoju zastupničku dužnost u Europskom parlamentu kako bi se posvetio kampanji za dolazeće izbore u domovini, iskoristivši oproštajni govor za žestoku kritiku Europske unije i predsjednika Europske komisije Jean-Claude Junckera za kojeg je rekao da "ponižava Europu i ohrabruje porezne prijevare".

Iglesias je zadnje obraćanje eurozastupnicima iskoristio za gorljiv napad na bivše kolege, rekavši da su dužnosnici u Bruxellesu doprinijeli jazu između bogatih i siromašnih.

"Prije 15 mjeseci sam izrazio nadu u drugačiju Europu, Europu koja će biti manje gruba prema slabima i manje sklona moćnima," rekao je u referenci na svoj prvi govor u EP-u u svibnju prošle godine. "Nažalost, ta izjava vrijedi i danas".

Iglesias je kritizirao brojne zastupnike zbog stava prema izbjegličkoj krizi, pogotovo one koji "liju krokodilske suze i tvrde da brane ljudska prava".

"Mi još jednom razgovaramo o ratu i izolaciji na vratima Europe, obiteljima koje nailaze na bodljikavu žicu i zatvorena vrata, ja kažem da Europa ne može zaboraviti što znači rat, što znače užas i siromaštvo i što znači bježati od toga".
Ponižavanje izbjeglica je ponižavanje Europe

Ipak, Iglesias je najoštriju kritiku sačuvao za predsjednika Europske komisije Jean-Claude Junckera kroz ad hominem napad da je on 18 godina kao premijer Luxembourga nadgledao i "ohrabrivao porezne prijevare", povezavši navedeno s odnosom prema izbjeglicama.
"Mi ne možemo ponižavati te ljude, jer je to ponižavanje Europe i kraj socijalne države, kraj socijalnih prava i prepuštanje vlada aroganciji financijskih moćnika. To znači ponižavanje Europe i ohrabrivanje poreznih prijevara, kao što se vi to činili, gospodine Juncker, kad ste bili ministar financija i osigurali tajne dogovore s multinacionalnim kompanijama omogućivši im da plaćaju porez od jedan posto".


Iglesias je na kraju govora rekao da zamjera odgovornima za izbor Junckera, uključujući socijaliste poput Talijana Giannija Pittella.

"Ljudi poput vas, gospodine Pittela, su dozvolili Junckeru da sjedi ovdje, jer ste vi socijalisti zadržali veliku koaliciju s pučanima u ovom domu. Ja se vraćam u svoju zemlju, da u španjolskoj vladi više ne bi bilo ljudi poput vas."

SRBIJA i HRVATSKA SE UTRKUJU U NAORUŽANJU

U Bosni i Hercegovini se sa zanimanjem prati ‘prepucavanje’ susjeda i utrka Hrvatske i Srbije oko kupovine naoružanja. Srpski premijer Aleksandar Vučić boravi u posjetu Rusiji gdje je, između ostalog, s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom razgovarao o nabavu novog oružja kao odgovor na opremanje Hrvatske vojske jurišnim helikopterima Kiowa i strateškim višecijevnim bacačima raketa M270 te balističkim raketama.
Premijer Vučić rekao je da će Srbija od Ruske Federacije nabaviti dio naoružanja, koje neće biti ofanzivnog karaktera, već će služiti za zaštitu zemlje. Odgovarajući na pitanja novinara u vezi kupovine novog naoružanja od Rusije, Vučić je rekao da Srbija dio naoružanja mora nabaviti, ali da će nastojati da se jedan dio proizvodi u Srbiji, u suradnji s Rusijom.
Zaštititi teritorij
“To je naš posao. Nije realno da previše toga kupimo, ali nešto oružja ćemo nabaviti”, rekao je Vučić. On nije želio precizirati o kakvom naoružanju je riječ, jer su razgovori u tijeku, ali je ponovio da je, generalno, posao premijera i Vlade da brinu o sigurnosti zemlje.
“Ako pitaju što će nam sve to, neka postave pitanje što će to nekima u okruženju, kada su svuda okruženi NATO zemljama, a samo jedna nije, a to je Srbija”, rekao je Vučić. Kako je istaknuo, Srbija šuti kada neki dobivaju borbene helikoptere, borbena oklopna vozila, haubice, i upitao je zašto nekima poklanjaju lansirne rampe, a drugi nabavljaju balističke rakete.
“A sutra ćete me pitati, u nekoj drugoj konstelaciji snaga u svijetu, što si napravio da zaštitiš svoju zemlju. Nećemo nabavljati oružje koje je ofanzivno, ali moramo zaštititi svoj teritorij”, naglasio je Vučić.
Hrvatska je članica NATO-a
Informacije Jutarnjeg lista da je hrvatsko Ministarstvo obrane Pentagonu uputilo zahtjev za doniranje 16 višecijevnih bacača raketa M270 i da bi Hrvatska mogla kupiti balističke rakete dometa 300 kilometara u Srbiji je odmah izazvalo reakcije i bojazan da bi Hrvatska mogla postati vojni lider u regiji. Hrvatska je od SAD-a već dobila gotovo 300 borbenih vozila, u tijeku je proces nabave jurišnih helikoptera Kiowa. Od Njemačke je kupljeno 12 pancer haubica PzH 2000 dometa 40 kilometara, a još prije i borbena oklopna vozila Patria te su modernizirani borbeni avioni MiG-21.  S druge strane, Vojska Srbije raspolaže zastarjelom vojnom tehnikom većinom još iz vremena JNA koja nije modernizirana.
Ministar unutarnjih poslova Hrvatske Ranko Ostojić poručio je, reagirajući na najavu da će Srbija nabaviti rusko naoružanje, da je Hrvatska članica NATO-a, te da se može obraniti i da nitko ne treba da se plaši napada.
“Hrvatska je članica NATO-a. Mi smo sigurna zemlja i postoje sva silna pravila u slučaju da se nešto dogodi, da surađujemo sa saveznicima i nitko nas ne smije napasti. Dodao bih i to da kada Hrvatska nije imala ni poštene puške, uspela je da se obrani, obranit ćemo se i ubuduće i nitko ne treba da se plaši napada”,  zaključio je Ostojić.
‘Ne želimo ovisnost’
“Jačanje obrambene sposobnosti Srbije je neophodno, ali ne kako bismo je postavili u nekakvu poziciju ovisnosti o ruskom naoružanju. Ako bi srbijanska vojska bila povezana s Rusijom kroz ugovore, tu ne bi bilo ničeg lošeg. Mnoge svjetske države ovise od vojnim industrijama industrija drugih država”, ocijenio je za portal ‘Sputnjik’ vojni analitičar Jevgenij Krutikov ocijenivši da se Srbija prilično dugo, ‘možda desetak godina, nije bavila svojom vojskom’ i da tek sada ‘definira svoje potencijalne opasnosti’. “Ipak, Vučić je posredno spominjao da bi trebalo postaviti ‘kišobran’, koji bi predstavljao zaštitu od raketa. Da, slažem se da bi takve isporuke mogle staviti Beograd u nezavidnu situaciju, s obzirom na to da bi nakon toga vjerojatno počeo pritisak na Srbiju”, rekao je Krutikov.
Ministrica obrane Bosne i Hercegovine Marina Pendeš kazala je kako ne želi komentirati ničije izjave ni prepucavanja.

Građani BiH nisu glupi, oni sad žele konkretne rezultate

Cristian Dan Preda, izvjestitelj je Europskog parlamenta za BiH i član kluba zastupnika Europske pučke stranke.
Proteklih dana obišao je cijelu BiH, i Sarajevo i Mostar i Banju Luku gdje se u svojevrsnom političkom maratonu sastao s predstavnicima svih razina izvršne i zakonodavne vlasti u našoj zemlji. U stanci između dva sastanka u gradu na Neretvi dao je intervju za Dnevni list u kojem se osvrnuo na šansu koju je EU po tko zna koji put dala BiH, političku krizu koja je ponovno po tko zna koji put odmah poslije tog narušila odnose u BiH te politike prošlosti koje se ponovno aktualiziraju.
Je li ipak bilo prerano nagraditi BiH i njezine političke elite stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju budući da nakon tog svjedočimo možda i najgoroj političkoj krizi do sad?
-Ne znam što reći. Mislim da nije bilo prerano, ali nije bilo ni prekasno. To je naprosto bila posljedica problema koji nisu rješavani. Ideja je bila promjena redoslijeda njihovog rješavanja i davanja nove mogućnosti. Naravno, i dalje imamo podjele i tenzije, evo i ovdje u Mostaru koji je jedan težak slučaj. No, ne možemo zamisliti neki savršen scenarij. Politika je puna teških scenarija. Mislim kako je bila odlična ideja izbjeći teška pitanja koja godinama gledamo ovdje. Pozitivno je što su to podržali svi u Europi. Nitko nije rekao kako to nije bila dobra ideja. Političari u BiH su također rekli “Da!” i potpisali “Pisane obveze”. Postignut je kompromis.
I sad ponovno imamo jednu katastrofu.
-Ne. Ne bih rekao da sad imamo katastrofu. Posao političara je rješavati probleme. No, političari, također, znaju kako stvoriti probleme. Svugdje na svijetu je tako. Nigdje nemate “savršene političke strojeve”. Imate neke dobre primjere. EU je dobar primjer suradnje. I u EU-u imate mnogo podjela i brojna teška pitanja. Brojne su razlike. Portugal nije Litva, Ujedinjeno Kraljevstvo nije Bugarska. No, mi možemo raditi zajedno. Pogledajte razlike u EU-u. Mi smo različitiji i više podijeljeni nego vi u BiH. Naravno, vi imate ratne traume koje možemo vidjeti na svakom koraku. Ali, moramo zadržati ovo pozitivno ozračje. Ponavljam: stupanje na snagu SSP-a nije ni prerano ni prekasno. BiH sad ima jedinstvenu šansu i na bh. političarima je da to iskoriste.
Sad imamo tu britansko-njemačku inicijativu koja je finalizirana kroz “novi pristup” EU-a prema BiH. Kakva su Vaša očekivanja? Neki smatraju i kako je ovo samo potvrda kako se EU-u ne žuri primiti u članstvo BiH (i ostatak zapadnog Balkana) budući da imao otpor nekih zemalja članica daljnjem proširenju, pa i Njemačke koja ne želi nove probleme u EU-u.
-Ne bih se s tim složio. Njemačka je jedna od zemalja koja je pokrenula tu inicijativu. Ona je jedan od autora ideje promjene redoslijeda prioriteta. Poslije tog smo imali konsenzus Vijeća EU-a. I u Europskom parlamentu smo imali veliki potporu tome. U tom parlamentu nije nimalo lako dobiti takvu potporu. I vašoj trojici predsjednika, državnom premijeru, svima sam rekao kako u Europskom parlamentu imamo više od 200 političkih stranaka i nije lako imati ni tamo konsenzus oko nekih pitanja. Nije to 7-8 stranaka kao u BiH. Imamo mi u parlamentu i stranke krajnje ljevice i desnice koje su protiv svega, koje ne vole ni EU niti euro, no njih je 5-7 posto. Ukoliko možete postići konsenzus više od 200 stranaka to je sjajno postignuće. Ljudi u BiH sad znaju kako političari koje su birali moraju sad raditi na reformama. Oni to od njih očekuju.
No, politički trendovi u BiH ne idu u baš dobrom smjeru. Sjetimo se nasilnih prosvjeda iz veljače 2014. Neki smatraju kako bi se mogli ponoviti i to još nasilniji. Plašite li se i Vi toga, posebice kad vidimo sve žešću nacionalističku retoriku pa i vjersku radikalizaciju?
-Prvo bih razdvojio ova pitanja. Prosvjedi su normalni u demokratskim društvima. Ljudi koji nisu zadovoljni nekim stvarima, recimo životnim standardom, imaju tu sjajnu šansu izići na ulice i reći kako nisu zadovoljni svojim političarima. Prosvjedi tu instrument, alat demokracije. Ne treba očekivati da neka skupina ljudi ili cijela nacija samo šuti. To je onda totalitarizam ako imate pasivne ljude. Prosvjedi, jako civilno društvo i njihove aktivnosti su dobri. Prosvjedi iz 2014. koji su izbili zbog loših socioekonomskih uvjeta su bili jasna poruka političarima kako ovoj zemlji i njihovim stanovnicima trebaju poslovi, plaće, kako žele da njihova djeca imaju budućnost u BiH. U mojoj zemlji ljudi su nedavno izišli na ulice nezadovoljni nekim odlukama ministarstva obrazovanja. Ti prosvjedi iz veljače 2014. su bili značajan korak bh. društva. Bilo je jasno kako se nešto značajno događa u BiH. Ideja nove inicijative je ići ususret ovim očekivanjima koja su reforme u ekonomskoj i socijalnoj sferi, a one su na vašim političarima. Oni su se pak složili s time i oni su sad preuzeli tu obvezu. Na njima je sad da stvore nova radna mjesta. Na njima je tržište rada učiniti fleksibilnijim, stvoriti bolje uvjete za poslovanje malih i srednjih poduzeća. Na njima je poboljšati obrazovni sektor. Na njima je integrirati bh. tržište u zajedničko europsko. Sve vlade u BiH su se složile kako će na tome raditi. Naravno, i to je ono što im mi kažemo na svakom sastanku, želimo vidjeti i rezultate. Najesen ćemo imati novo izvješće Europske komisije o napretku BiH i nakon tog debatu u Europskom parlamentu. Ako vlade ne učine nešto, ako nema rezultata, to izvješće će ponovno biti veoma negativno. Svi mogu potpisati neki papir, ali politička odgovornost znači postizanje konkretnih rezultata. Građani BiH nisu glupi.
Ono što mi vidimo jeste nastavak nekih politika prošlosti. Predsjednik SNSD-a i RS-a Milorad Dodik je najavio referendum o neovisnosti RS-a čime izravno ide na cijepanje BiH. Član Predsjedništva BiH i čelnik najjače hrvatske stranke Dragan Čović također zagovara neke nove podjele zemlje kroz federalizaciju. Vlade se raspadaju zbog “rata” oko javnih poduzeća. Kako to komentirate?
-Gle, Luksemburg je organizirao tri referenduma, njihova vlada je bila sigurna kako će svi proći, no svi su bili neuspješni. Politika je ipak nešto malo više od referenduma. Danas u Europi imamo tendenciju ujedinjavanja. Ljudi žele raditi zajedno. Europa je važan politički i ekonomski igrač u svijetu. No, nijedna europska zemlja sad nema sama mogućnost voditi neke bitke na globalnoj razini. Možemo mi proglašavati i stvarati neke male zemlje. Možemo imati neovisne gradove, neovisne ulice. No to bi se sve moglo raditi čisto iz nekog vica. Takve neovisne državice ili ulice ne bi imale nikakvu moć. Ukoliko želite izgubiti moć, onda sami sebe izolirajte, zidajte zidove na granicama. Orijentacija ljudi i političara danas u Europi je raditi zajedno i imati neku zajedničku viziju budućnosti, zajedno rješavati probleme… Naravno, svi su slobodni reciklirati neka stara rješenja. No, kao što sam rekao, građani su jako zahtjevni. Sad je trenutak za ujedinjenje. Građani BiH su isti kao i građani EU-a. Nema razlike između ljudi u BiH i onih u Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj… Ili, ako hoćete, svi smo veoma slični jer svi želimo isto – dobar životni standard, posao, dobru političku situaciju, dobro obrazovanje za svoju djecu. EU kroz proširenje i sve reforme koje se pri tom provode ima najbolji alat za postizanje svega toga. Nema problema: imate i mogućnost referenduma kojim ćete sami sebe izolirati.
Rezolucija EP-a je samo lista političkih principa
Što je s federalizacijom BiH koja se spominje u posljednjem izvješću Europskog parlamenta, a na kojem ste vi kao izvjestitelj za BiH radili? Ona je naknadno amandmanima eurozastupnika iz Hrvatske ponovno spomenuta. Bošnjački političari tome se oštro protive.
-To je lista općih političkih principa. Znate, dolazim iz Rumunjske. I mi tamo imamo neke riječi koje automatski izazivaju strah ili, pak, bijes pa i političko nasilje. Znam kako je za neke ljude u BiH “federalizacija” jedna od tih riječi. No, ako gledate na problem iz europske perspektive, vidite samo tu listu općih političkih principa. To nije ništa obvezujuće, nije rješenje koje bi trebale prihvatiti ili odbaciti vaše političke elite. Naravno, u BiH imamo ustavni okvir, procedure izmjene ustava, ali znamo i kako nije lako napraviti ih. Mislim kako su sad i političari i građani u BiH sad zainteresiraniji za poboljšanje uvjeta života, nego donošenje novih ustava. Na kraju 18. stoljeća imali smo veliku filozofsku debatu oko političkih principa. Ova tradicija je i danas jaka i imamo velika iskustva u tome. Na svakoj zemlji je naći najbolje rješenje. Izbor vaših političkih elita je europska integracija. U ovom trenutku treba raditi na tome, a ne na nekim marginalnim težnjama.
Nikud nećete stići s korumpiranim političarima
Možemo li reći da je BiH održiva zemlja kad trebamo ekonomsku pomoć MMF-a, Svjetske banke, Europske komisije…, a istodobno imamo i političko mentorstvo kroz Ured visokog predstavnika (OHR)?
-Dobro je imati partnere i prijatelje. Ako možete raditi s MMF-om i Europskom komisijom, zašto da ne? Ono što ne trebamo je izolacija i marginalna pitanja. U svijetu imate zemlje koje ne mogu raditi s MMF-om. Za njih je to dramatična situacija. S druge strane, i MMF i Europske komisija ili Sjedinjene Države dijele neke zajedničke ciljeve. Dobro je što oni žele pomoći BiH. Treba raditi s njima. Ako su to uspjele druge europske zemlje i ako su tako postigle uspjeh ne vidim razloga zašto i BiH ne bi. Naravno, ono što vi trebate je ozbiljne ljude i političare. No, do uspjeha se ne može doći ako imate korumpirane političke elite. Korupcija je jako ozbiljno pitanje i s njom se treba boriti, posebno za političke stranke. Građani ne vole korumpirane političare. Jednog dana, a ja u to vjerujem, kad BiH postane članica EU-a u njoj neće biti korupcije kakvu danas imamo. Iz Rumunjskog iskustva znam kako su potrebne procedure koje će eliminirati korupciju i korumpirane političare koji su velika prepreka integraciji u EU.