srijeda, 30. kolovoza 2017.

Žene, rad i zapošljavanje u aktima Evropske unije

Publikacija Žene, rad i zapošljavanje u aktima Evropske unije autorice Natalije Petrić je nastala u saradnji Helsinškog parlamenta građana Banja Luka i Sarajevskog otvorenog centra u Ime inicijative za monitoring EU integracija u BiH kao slijed ranije izdatih publikacija: Majčinstvo, roditeljstvo i očinstvo i pravo Evropske unije (dostupno na sljedećem LINK-u), Sudska praksa Evropskog suda pravde u oblasti zaštite trudnica i porodilja (dostupno na sljedećem LINK-u), i Prijedlog izmjena i dopuna Zakona u radu u FBiH (dostupno na sljedećem LINK-u).
Ova publikacija se bavi analizom pravnog okvira Evropske unije u svjetlu rodne ravnopravnosti kao jedne od temeljnih vrijednosti, ciljeva i pokretača ekonomskog rasta EU. Poseban fokus je na oblasti rada i zapošljavanja.
Kompletnu publikaciju možete pronaći OVDJE.

Amel Tuka postavio najbolji rezultat u Evropi ove godine

Najbolji bosanskohercegovački atletičar Amel Tuka sinoć je na mitingu u italijanskom Roveretu postavio najbolji rezultat u Evropi ove godine na 800 metara.
Tuka, koji se na nedavno okončanom Svjetskom prvenstvu nije uspio plasirati u finale, večeras je bio sjajan, a dva kruga istrčao je u vremenu 1.44. 62.
Član AK Zenica koji već neko vrijeme trenira u Italiji nije krio svoje oduševljenje zbog odličnog rezultata.
– 1:44.62 večeras u Roveretu uz najbolji rezultat u Evropi na 800m ove godine!!!
Hvala svima na velikoj podršci a najviše hvala dragom Bogu na velikom strpljenju koje mi je podario u ovom periodu!!! Idemooooo dalje!!! – napisao je Tuka na svojoj zvaničnoj Facebook stranici.
(

ponedjeljak, 28. kolovoza 2017.

POKRIVA 44 ZEMLJE INTERAKTIVNA MAPA AMBASADA BIH U SVIJETU: U AFRICI DVA PREDSTAVNIŠTVA, U J. AMERICI NIJEDNO

Iako Bosna i Hercegovina ima uspostavljene diplomatske odnose sa 173 zemlje, saradnja naših građana i vlasti s nekim dijelovima svijeta još je veoma otežana jer u brojnim zemljama nemamo diplomatska predstavništva. Rezidentne ambasade imamo u 44 zemlje svijeta, a nerezidentno pokrivamo još 61 zemlju.
Naša zemlja nema ambasade u Južnoj Americi te subsaharskoj i južnoj Africi. Ambasada BiH u Washingtonu nerezidentno pokriva Sjedinjene Meksičke Države i Brazil, dok ambasade u Tripoliju i Kairu pokrivaju ostale zemlje Afrike.
"Zaista zvuči nelogično da nikako nemamo ambasade u ovim zemljama. Naravno, to nam itekako otežava saradnju s tim dijelovima svijeta. Međutim, otvaranje novih i zatvaranje postojećih ambasada BiH u svijetu je isključivo u nadležnosti Predsjedništva BiH. Ova diplomatsko-konzularna mreža koju imamo danas je rezultat i određenih političkih kompromisa u prethodnom periodu. Mi paralelno s radom na novom zakonu i novoj strategiji vanjske politike BiH radimo i analizu diplomatsko-konzularne mreže. Naše viđenje o mogućnostima otvaranja novih ambasada ili zatvaranja postojećih imat ćemo u oktobru. Konačna odluka će svakako biti na Predsjedništvu BiH", rekao nam je ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak.

Prema riječima ministra vanjskih poslova BiH Nebojše Regoja, ključna pitanja su kako i gdje BiH želi optimizirati vanjsku politiku te kakvu vanjsku politiku naša zemlja ustvari želi.
"Počeli smo raditi na definiranju Strategije vanjske politike, a uskoro ćemo krenuti i sa stručnim raspravama na tu temu. U sklopu toga će, sasvim sigurno, dominirati pitanja gdje trebamo biti maksimalno zastupljeni, a koje pak zemlje pokrivati nerezidentno, bilo iz sjedišta ili iz neke od ambasada", kazao nam je Regoje.
On dalje ističe kako se BiH može ugledati na praksu drugih zemalja. Na primjer, Australija, Danska i Kanada su samo neke od mnogo bogatijih zemalja koje su posljednjih godina zatvarale svoje ambasade po svijetu upravo u želji da optimiziraju.
"Estonija ima četiri i po puta veći GDP po glavi stanovnika od BiH, a ima isti broj bilateralnih ambasada kao i BiH. Međutim, Estonija ima 177 počasnih konzula u 80 zemalja svijeta. Oni su se odlučili da na takav način unaprijediti vanjskopolitički i diplomatski rad", pojašnjava Regoje.
Ministar Crnadak naglašava kako konzulati ne mogu zamijeniti ambasade, ali kako BiH treba pojačati aktivnosti u smjeru dobijanja novih počasnih konzula, naročito u onim dijelovima svijeta gdje ne planira otvarati ambasade.
"To su ljudi koji nam mogu mnogo pomoći. Ne koštaju ništa zemlju, a mogu dati pozitivni efekat", istaknuo je Crnadak.
Kada su u pitanju evropske zemlje, naša zemlja nema ambasade u Portugalu, Luksemburgu, Monaku, Albaniji, Andori, Slovačkoj, Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvaniji, Bjelorusiji, Ukrajini, Moldaviji, Irskoj i Islandu. Ove zemlje nerezidentno pokrivaju ambasade BiH iz drugih EU država.
BiH u zemljama zapadne hemisfere ima dvije ambasade, jednu u Washingtonu i drugu u Otavi, glavnom gradu Kanade. U srednjoj Aziji nemamo nijednu ambasadu, a sve ih nerezidentno pokriva Ambasada BiH u Moskvi. Kada su u pitanju zemlje dalekog istoka i južne Azije, BiH ima ambasade u australskoj prijestolnici Canberri, Jakarti, Kuala Lumpuru, Tokiju i Pekingu. Ove ambasade nerezidentno pokrivaju ostale zemlje južne i istočne azije.
Za detaljan prikaz ambasada BiH u svijetu te zemalja koje nerezidentno pokrivamo, pogledajte interaktivnu mapu u tekstu.

nedjelja, 27. kolovoza 2017.

Misteriozno prodate ledine za 40 miliona: Je li Pelješki most interes građana ili hrvatskih tajkuna

Dozvoli li Bosna i Hercegovina gradnju Pelješkog mosta, postat će prva zemlja koja se odrekla prava pristupa otvorenom moru. I to dobrovoljno. 
Bez saglasnosti bh. strane Hrvatska nema ni najmanje šansi izgraditi most u Malostonskom zalivu koji bi povezao Dubrovačko-neretvansku županiju kopnenim putem sa ostatkom Hrvatske. Niko nema pravo uređivati svoju zemlju na uštrb susjedne države. Ovaj most definitivno bi blokirao pristup Bosne i Hercegovine otvorenom moru. Bilo bi to kršenje međunarodnih konvencija, na koje se obavezao i zvanični Zagreb.
Tvrdnje koje ovih dana plasiraju hrvatski mediji, ali i pojedini u BiH bliski HDZ-u da je BiH pristala na izgradnju mosta još 2007. godine, padaju u vodu kroz dokumente koje je Patria objavila ranije, ali i uvidom u pisanje hrvatskih medija od prije nekoliko godina.
Posebno je prednjačio Jutarnji list koji je otkrio aferu kako je "Off shore" kompanija kupila 5 miliona kvadrata drače i kamenjara na Pelješcu za 40 miliona eura!? Kupnja je izvršena 2007. godine, a afera je u javnosti otkrivena 2009. godine. Danas rijetki to i spominju.
"Corporatie Emac Illyrian Land Fond (CEILF) iz Holandije u martu 2007. godine kupio je pet miliona kvadratnih metara zemljišta na poluotoku Pelješcu, a trojici vlasnika zemlje, holandski investitor obvezao se platiti oko 40 miliona eura", tvrdi Jutarnji list u svom izdanju od 23. marta 2009. godine.
Parcele na Pelješcu koje su kupljene 2007. godine nisu u građevinskoj zoni, a nalaze se u općini Duba Stonska. Za taj dio poluotoka Pelješca još nema urbanističkog plana, a predstavnici Fonda su kvadrat kamenjara i drače u Dubi Stonskoj platili po cijeni od 8,20 eura. Recimo i to kako je objavljen i kupoprodajni ugovor za kojega se tvrdi da je zemljište, kao i porodično nasljedstvo, prodano po legalnom kupoprodajnom ugovoru uz ispunjene zakonske uvjete.
"Potpisom na ugovor stari vlasnici su stekli pravo na avans od 200.000 eura te drugi predujam od milion eura, dok im je prva rata od 20 miliona eura isplaćena u januaru 2008., na izdvojeni račun u RBA", stoji u Jutarnjem koji je odlučio zaštititi identitet osoba koje su tako preko noći postali milioneri.
"Prije tri godine, kada je osnovan CEILF, ideja o gradnji Pelješkog mosta bila je tek u začetku, još nije bilo naznaka buduće infrastrukture, kao ni gotovih projekata županijskih i pristupnih cesta, od kojih jedna, kako doznajemo, prolazi upravo kroz Dubu Stonsku. Ostaje tek činjenica da investicija od 40-ak miliona eura bez budućeg mosta i nove cestovne infrastrukture koja prati gradnju mosta najvjerovatnije ne može imati nikakvu budućnost", zaključuje Jutarnji te 2009. godine.
Svoju ispovijest o saznanjima u vezi s misterioznom kupovinom ovog zemljišta dao je i tadašnji novinar Jutarnjeg lista Gordan Malić u intervjuu Indexu  također 2009. godine, a tvrdi da odgovor na pitanje „zašto se ne odustaje od pelješkog mosta“ leži u velikim kupoprodajnim transakcijama zemljišta na Pelješcu koje su započele još 2007. godine.
Površine koje naoko nemaju vrijednosti kupio je misteriozni Coorporatie Emac Illyrian Land Fond i one su temelj privatnoj investiciji vrijednoj 200 miliona eura, takozvanom projektu Duba Stonska u koji se investitori, kaže Malić, ne bi upuštali da nema izgradnje Pelješkog mosta, popratne infrastrukture i garancija da će u idućih deset godina Generalni urbanistički plan biti krojen po njihovim potrebama. 
"Otišao sam u Dubrovnik i Pelješac i otkrio da je polovicom 2007. godine napravljen kupoprodajni ugovor s nekoliko lokalnih obitelji, običnih ljudi, koji su prodali svoje zemljište za puno novca i koji nisu prekršili zakon, nasljednici su i to je njihova pradjedovina. Zanimljiv je interes za tu zemlju. 2007. godine nije bilo konkretne političke odluke za gradnju mosta, odnosno nije izdvojen novac za gradnju i za sve njene faze. Na tom zemljištu tada nema ni GUP-a".
Index: Koliko novca je u igri?
Treba znati da samo zemljište čini tek 20 posto od investicije. Po podacima koje imam, a imao sam uvid u kupoprodajne ugovore, cijena je bila 8,2 eura po kvadratnom metru. To je izuzetno puno za 2007. godinu kada je to samo graba, ledina, nije građevinsko zemljište, treba riješiti Generalni urbanistički plan, ne zna se hoće li biti mosta... Sve skupa za dva zemljišta gotovinom je plaćeno preko 40 i nešto miliona eura, a to je malo manje od cijene koja je plaćena za cijeli Sunčani Hvar s izgrađenim hotelima, ljudima. Dakle, vrijednost kompletnog turističkog plana jedne od najelitnijih destinacija u Europi se sada ulaže u ledinu, draču, pašnjak, kamen, grabu, ima nešto malo šume. Bitno je da ono još nije riješeno u GUP-u i pitanje je kad će biti.
Index: Zašto ledina košta toliko?
Moj je logički zaključak, nemam za to nikakvog dokaza, da je to kapital koji je baratao određenim rokovima, u vezi s odlukama vezanim uz most, prilazne ceste i autoceste, itd. Jer čudan je taj investitor koji pred recesiju, kada kamate na kredite počinju rasti, troši 40 miliona eura za ledinu, čekajući da 'naraste'. Ti euri moraju narasti na preko 200 miliona, jer je tolika vrijednost investicije, s obzirom na gabarite i činjenicu da je zemljište 20 posto ukupne investicije. A narasti mora u skorom vremenu jer vrijednost kapitala raste i gubici mogu biti veliki ukoliko se cijeli projekt razvlači. A ni jedan fond, ni jedan pravi investitor ne bi riskirao toliku sumu ako nije potpuno siguran da će u skorom vremenu biti izglasan GUP, biti izgrađen most, da će se ići u prodaju zemlje i da će sve to skupa vrijediti daleko više nego što sada vrijedi.
Index: Ko je dao garancije?
Svi su dobronamjerni, a i neki nedobronamjerni savjetovali su Vladi da ne gradi taj most u doba recesije - od Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Europske komisije, oporbe, javnosti, predsjednika države, čak i koalicijskih partnera koji smatraju da nisu prioritet. Svi - osim vladajućih.
Index: Sanader se svojevremeno pravdao da je Pelješki most neophodan za uspostavljanje šengenske granice, što je kasnije demantirano iz Europske komisije. Kako to komentirate?
Ne bih ulazio u diplomatske, geopolitičke razloge gradnje. Poanta je u tome da gospodarskih razloga nema, a oni su uvijek dominantni. Čak i sam Sanader sada odbacuje ove geopolitičke - poručuje da ne moramo toliko žuriti u Europsku uniju. A prije samo nekoliko dana su u Vladi ponovili kako će se Pelješki most graditi. Uvijek su bili najvažniji ekonomski razlozi.
Index: Ko je kupac?
Investitor je jedan Fond koji se zove Illyrian Land Fond i koji ima 28 off shore tvrtki. Sve su istog naziva i označene su samo rednim brojevima od 1 do 28.  Prema podacima trgovačkog registra u Amsterdamu, piše da se bavi zastupanjem isključivo privatnih osoba i privatnih investitora ili grupa investitora, specijaliziran je za nekretnine. Ovim Fondom upravljaju tri-četiri osobe. Neki su državljani Slovenije, neki Holandije. Nema ni jednog Hrvata, ali oni upravljaju off shore kompanijom i Fondom, oni nisu investitori koji su dali novac kojim oni upravljaju. Pravi vlasnici su, kazao mi je jedan od predstavnika Fonda, Škoti, pripadnici škotske kraljevske loze. Ja sam tražio brojeve telefona da mogu stupiti u kontakt s njima, no nisu mi dali broj, niti su mi rekli tko su oni. A poznavajući Škote, odnosno, priče o Škotima sumnjam da bi oni bacili 40 miliona eura na ledinu tek tako.
Index: Ako nisu Škoti, ko je?
Sumnjam da  su to neki 'naši Škoti' dobro upoznati s razvojem situacije u vezi s Pelješkim mostom i svim reperkusijama gradnje tog mosta, osim one socijalne do koje im uopće nije stalo. Čim je nešto u fondu ili off-shore kompaniji, ne kažem da je nezakonito, ali nije najtransparentnije i jako je teško ući izvoru novca u trag. Naravno to može da je u pitanju najlegalniji posao na svijetu, ali i najveća prevara jer imamo dvije 'kabanice': jedna je off shore, druga je fond.
Index: Kako "Škoti" komuniciraju s Hrvatima?
Kada sam na Trgovačkom sudu tražio gdje je registriran taj ILF-a, dobio sam jednu adresu - Mandaljenska broj 4. Kada sam potražio taj ured koji vrti najveći novac u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i šire, zastupa ogromne investicije, naišao sam na obiteljsku kuću bez ikakvih tabli i ureda, u vlasništvu osobe koja se zove Teodorinko Renco Pecotić.
Index: Tko je Renci Pecotić?
To je jedan čudan poslovni lik koji se povremeno pojavljuje u miljeu sivog poduzetništva kao protagonist kontroverznih poslova. Na primjer, nezakonitoj gradnji 11-erokatnice na Korčuli uz more, koja je bila predmet istražnih radnji Ministarstva graditeljstva. Rugoba od 11 katova, odmah uz more. Druga afera je bila vezana za njegovu karijeru propalog brodovlasnika i brod koji je lani bio ukotvljen u Luci Ploče. Zbog dugova kompanije, ti ljudi na brodu naprosto nisu imali novaca niti da plate vez, ni da plate hranu, pa su im pomogli u Sindikatu pomoraca, donosili su im hranu na brod. Bili su kao miševi, to je bilo prije godinu dana. Dakle ta osoba koja nije platila ljudima plaće, on koji je dužan i nije imao prebijene pare do te mjere da mu ljudi gladuju na brodu. Taj brod je, mislim, završio na otpadu. Odjednom on uskače u posao od 40 miliona eura.
Index: Zašto je on izabran za posrednika?
Zanimljivi su investitori koji imaju povjerenja u takve likove. Po njegovim tvrdnjama, on je dobio državnu koncesiju i za gradnju elektro-vjetrenjača, čiji je energetski potencijal četiri puta veći od najvećeg kojeg imamo u podvelebitskom kanalu. On je odjednom postao igrač u ozbiljnim igrama oko energetske i druge problematike. Kada sam ga pitao poznaje li nekog iz HDZ-a i je li blizak stranci, kazao je da poznaje dosta ljudi iz poslovnog i političkog miljea. Npr. Luku Bebića s kojim je u dobrim odnosima od 1991. godine, ali je bio decidiran u tome da Bebić o tome ne zna ništa.
Index: A ko onda zna?
Famozni Škoti, plemićke, plave krvi, o kojima ne želi ništa govoriti. Oni su njega pronašli zato što su, vjerojatno, iz njegovog kurikuluma vidjeli da je on poslovno vješt, sposoban i da sve pretvara u zlato što dotakne i tako dalje.
Index: Znači li to da ne postoje?
Ja mogu pretpostavljati bilo što dok ih ne vidim. Jedna je od tajni zanata rada s off shore kompanijama da ima što više fiktivnih, nominalnih vlasnika dok stvarni vlasnici ostaju u sjeni. Na tome se temelji i prvi i drugi val hrvatske privatizacije. Sve vrvi od off shore kompanija, a mi ne možemo dokazati njihovo pravo vlasništvo, niti podrijetlo novca.
Zbog činjenice da je riječ o velikoj količini novca koja je transferirana iz inozemstva u Hrvatsku, smatram da bi Državno odvjetništvo, kao i Ured za sprječavanje pranja novca trebali imati podatke o tome. Za sada imam dojam da nemaju informaciju. Kako se radi o velikoj investiciji koja je ostvariva samo ukoliko okolnosti gradnje mosta budu riješene što skorije, mogu opravdano sumnjati, premda nemam dokaza, da je riječ o projektu koji je temeljno vezan za gradnju mosta. Bez gradnje u skorom roku, to je čisto poslovno samoubojstvo.
Index: Što Pecotić kaže što će se ondje graditi?
Tvrdi da u perspektivi imaju izgradnju ogromnog apartmanskog naselja s ekskluzivnim hotelom. Podsjećam da su mi pojedini vodeći hrvatski developeri rekli da je  to ekonomski krajnje neopravdano. Spada u sferu poslovnih rizika znanstvene fantastike. Stoga mi se čini da bi takvom terenu i takvoj konfiguraciji, na ulazu u sam zaljev, iza Pelješkog mosta, dakle to nije uz Pelješki most nego iza njega, odgovarao projekt velike marine ili luke. Vjerojatnije je da je u pitanju marina. No, u tom slučaju, investitori moraju računati na dodjeljivanje koncesije za gradnju marinu za koju se također pita država koja treba raspisati natječaj, i tako dalje, i tako dalje. Po ekonomskoj logici ova investicija ima dug razvojni karakter od barem 10 godina i ima puno dodirnih točaka sa nekim odlukama Vlade, državne i lokalne samouprave. Od gradnje mosta, prilaznih cesta, infrastrukture, donošenja GUP-a ili eventualne koncesije. Čini se da su ti Škoti više u dosluhu s vlastima nego što su to mnogi Hrvati.
Index: Odbacujete, dakle, objašnjenja da Pelješki most služi oživljavanju juga Hrvatske, šengenskom režimu, otvaranju radnih mjesta u kriznoj godini...?
Iza kampanja od takozvanog nacionalnog i državnog interesa se najčešće kriju profiterski motivi. Iza svake rasprave o važnim načelnim pitanjima kriju se neke pare na nekim tajnim računima. O tome nešto doznamo tek kad se vlasnici tog novca međusobno posvađaju oko para, a onda se i 'načelno' raziđu. Rijetke su prilike kada to otkriju novinari, a već je gotovo običaj da tada teme ne postanu oni koji uzimaju novac nego oni koji o tome pišu. Teoriju o tome da ja radim za Britance, šire oni koji rade za Škote.

utorak, 22. kolovoza 2017.

Brojna zaduženja “drže” u životu berze BiH

Banjalučka i Sarajevska berza u prvih pola godine ostvarile su ukupan promet 543,1 milion KM, a čak 389,4 miliona KM ili više od 71 odsto odnosi se na trgovanje dužničkim hartijama od vrijednosti Republike Srpske i Federacije BiH.
 Zaduživanjem RS sa obveznicama i trezorskim zapisima na Banjalučkoj berzi ostvaren je promet od 218,8 miliona KM, što je čak 80 odsto ukupnog prometa berze koji iznosi 273,5 miliona KM. Iako Federalno Ministarstvo finansija ove godine nije emitovalo obveznice, trgovanje trezorskim zapisima FBiH činilo je 170,6 miliona KM, od ukupnih 269,6 miliona KM prometa na Sarajevskog berzi.
Direktor Banjalučke berze Milan Božić kaže da promet obveznicama i dalje ima učešće u redovnom prometu oko 70 odsto.
“Trgovanje obveznicama u prvom polugodištu 2017. godine je manje za 45 odsto u odnosu na isti period prošle godine. Ukupan promet na Berzi u prvih pola godine manji je za oko 20 odsto u odnosu na isti period prošle godine”, pojasnio je Božić.
Radivojac: RS i FBiH na istim talasima
Kamatne stope na obveznice po kojima se RS zaduživala kretale su se od 2,5 do 4,9 odsto, dok su na trezorske zapise iznosile od 0,1 do 2,75 odsto. Prednost je u ovom slučaju na strani FBiH, koja i dalje može da se pohvali nižim kamatama, a na emitovane trezorske zapise one su se kretale od 0,1 do 0,4 odsto.
Kamate su, napominju ekonomisti, rezultat ponude i potražnje.
“FBiH je emitovala manje obveznica, dok je RS solidno zadužena kroz emisiju hartija od vrijednosti. Sve zavisi od interesa finansijskih institucija na tržištu što podstiče ili smanjuje tražnju.  Još uvijek su kamatne stope koje postižu emitenti niske, uzimajući u obzir kreditni rejting. Na istim je talasima i RS i FBiH. Nemamo najlošiji rejting, ali nismo ni respektabilni. Iste banke i osiguravajuće kuće  i u FBiH i u RS kupuju hartije od vrijednosti kako bi “promiješale” i izbjegle rizik kupovine od jednog emitenta”, pojašnjava Radivojac.
Ipak, dodaje da nivo zaduženje RS i FBiH, kad se govori po glavi stanovnika i u odnosu na redovne godišnje prihode nije baš isti.
“Republika Srpska je prva počela da emituje obveznice i trezorske zapise i tu je mnogo dalje odmakla od FBiH. RS ima više iskustva i više je koristila te instrumente tržišta kapitala za finansiranje tekućih pitanja”, navodi.
Kada je u pitanju ukupan promet na Banjalučkoj berzi i udio trgovanja hartijama od vrijednosti, Radivojac potvrđuje da bi bez ove trgovine berza gotovo zamrla.
“Hartije od vrijednosti u RS uglavnom su kupovale banke i osiguravajuće kuće iz FBiH. To se dešava jer osiguravajuća društva imaju zakonsku obavezu da formiraju portfolio hartija od vrijednosti. Biraju hartije od vrijednosti sa različitih berzi i od različitih emitenata da bi izvršili optimizaciju. Investitor ih kupuje u skladu sa svojim kalkulacijama. Što se tiče RS i FBiH nema mnogo dileme, to je jedinstven ekonomski prostor i oba emitenta su isto rizična. Na kraju, na isti način se kroz PDV pune budžeti”, pojašnjava Radivojac.
“Banja Vrućica” i “Sarajevska pivara” najviše trguju
U onih dvadeset odsto redovnog prometa na Banjalučkoj berzi najveći promet u prvih pola godine ostvaren je trgovanjem akcijama teslićke “Banje Vrućice” (1,9 miliona KM) i “Telekoma Srpske” (1,8 miliona KM). U vrhu ljestvice Sarajevske berze je “Sarajevska pivara” sa prometom od 2,3 miliona KM i farmaceutska kompanija “Bosnalijek” sa oko 1,5 milion KM prometa.
Međutim, trendovi na tržištu i sama profitabilnost preduzeća nisu se naročito promijenili pa nisu ni dovoljno atraktivni da bi se povećavao interes za ulaganje u akcije.
Božić ističe da je interes za ulaganje u akcije povezan sa rezultatima poslovanja, a da  je na tržištu trenutno malo preduzeća koja ostvaruju poslovne rezultate koji bi mogli zanimati ulagače u akcije.
“Stoga se investitori uglavnom okreću obveznicima koje su u prethodnom periodu donosile stabilne prinose. Stanje na tržištu akcija će se popravljati kako preduzeća budu unaprijeđivala korporativno upravljanje. Postoji velika ponuda kapitala na međunarodnim tržištima koja je namjenjena za perspektivne kompanije”, dodaje.
Ako želimo da postanemo atraktivna investiciona destinacija, neophodno je, zaključuje, da se usvoji nacionalna strategija za unapređenje korporativnog upravljanja, kako u javnom tako i u privatnom sektoru.

ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.

Gimnazijalka Hana Galijašević iz Velike Kladuše uspjela je ostvariti sjajan uspjeh na takmičenju iz općeg znanja "The World Scholar's Cup" koje je održano u Atini, gdje je uspjela osvojiti osam zlatnih i šest srebrenih medalja.
Riječ je o takmičenju koje promovira vannastavno učenje, te sposobnosti poput debate, govora, argumentativnog pisanja, timskog rada i logičkog povezivanja. Tema ovogodišnjeg takmičenja bila je "Nevjerovatan svijet", i obuhvatala je više oblasti od umjetnosti i nauke, do trenutnih dešavanja u svijetu.
Hana je uspjela ostvariti zapažene rezultate takmičeći se kroz testove znanja, timske debate, pisanje eseja i timske kvizove.
"Na takmičenju su učestvovala dva tima, a ja sam našu državu predstavljala kao član tima učenika iz drugih zemalja. U konkurenciji od 1.500 takmičara iz 42 zemlje svijeta uspjela sam stići do zapaženog rezultata i to mi je zaista drago. Zahvaljujem se svim ljudima koji su mi pomogli na mom putu", kazala je Hana za Radiosarajevo.ba.
Osim medalja, Hana je zbog svog znanja, truda i zalaganja proglašena najuspješnijom učenicom Europe, koji je učestvovao na ovom takmičenju, a u generalnom poretku osvojila je 34. mjesto
"Na takmičenje sam krenula bez ikakvih očekivanja, imajući na umu da je takmičenje učenika iz cijelog svijeta i da ranije nisam bila u takvoj prilici. Tako da je svaka medalja bila sama za sebe čudo i svakoj sam se jednako obradovala", dodaje Hana, pojašnjavajući kako je sjajan osjećaj da od toliko učenika bude jedna od najuspješnijih.
Uz sve ove medalje, Hana je uspjela ostvariti plasman na Turnir šampiona ovog impozantnog takmičenja za srednjoškolce, koji će se održati na prestižnom Univerzitetu Yale u SAD-u. Ipak, problem za ovu uspješnu gimnazijalku predstavlja nedostatak novca za odlazak na takmičenje, budući da ni za putovanje u Grčku nije dobila nikakvu pomoć resornih ministarstva, kakvu su recimo imali učesnici iz drugih zemalja.
"Za putovanje u Grčku dio novca su donirale privatne firme, kojima se i ovim putem zahvaljujem, ali ni to nije bilo dovoljno pa novcem od sponzora nisam mogla platiti kompletno putovanje. Kako bih tek sama to učinila za put u SAD. Ipak, mnogo dobrih ljudi je reagiralo na moj uspjeh, javila se jedna porodica iz Austrije koja je spremna donirati nešto novca, a osnovan je i moj profil na GoFundMe, gdje ljudi mogu donirati novac i podržati me. Zaista mi je drago da se mnogo ljudi zainteresiralo i zahvalna sam im, zbog čega imam dodatni motiv da izvršim pomne pripreme za takmičenje na Yaleu", zaključila je Hana.
Sigurno je da pred ovom gimnazijalkom iz Velike Kladuše stoji mnogo uspjeha, te se nadamo kako će već na narednom takmičenju ponovo zablistati, a ukoliko je i vi želite podržati možete to učiniti jednostavno na njenom GoFundMe računu.

nedjelja, 13. kolovoza 2017.

Milan Jovičić: Ja sam Srbin, prije svega Bosanac, ali za Dodika sam rezervni Srbin

Danas je u penziji i ima dosta vremena da prati dešavanja vezana za svoj Mostar, piše i komentariše. Iako je rođen u Sarajevu, Mostar je njegov grad. Pričali smo o poziciji Srba, ali prije svega o Mostaru. Jovičić govori otvoreno, rezolutno i jasno, inžinjerski.

"Stanje nije zadovoljavajuće ni u kakvom pogledu, sama činjenica i gola istina, nije bez razloga Mostar grad slučaj. Prije svega, građani u ovom gadu ne mogu da odlučuju, da donose odluke preko svojih predstavnika, jer nema izbora i gradskog vijeća, a znam kako je to nekad funkcionisalo, kad smo se kroz tu instituciju borili za status Grada Mostara i stvaranje osnova za zajednički život u postdejtonskom periodu. HDZ kao stranka, ja to uvijek tvrdim, je jedna nacionalistička politička opcija, godinama opstruira sva dogovaranja i sva rješenja kada je riječ o Mostaru, a tako su se njihovi vijećnici i ponašali u Gradskom vijeću. Ja sam se hrvao s njima i to me možda i života koštalo. Ipak, mora se naglasiti da teze da međunarodna zajednica nije kriva, ne stoje, itetako je kriva", govori nam Jovičić na početku našeg razgovora.

Milan Jovičić nam dalje pojašnjava kako je sama međunarodna zajednica kriva jer je uvijek davala podršku tim strukturama, a ona je trebala da riješi pitanje statusa grada. Jedini kojem Jovičić odaje priznanje je Hans Koschnick.

"U današnje vrijeme govoriti o položaju Srba u ovom gradu je iluzorno, smiješno, često i licemjerno. Pratim ova dogovarnja i pregovaranja pa tako neku večer u Dnevniku TV1 slušam Milana Dunovića, potpredsjednika Federacije, koji je kao neki predstavnik Srba, a mi takvih predstavnika kakve ja nazivam ikebane imamo svugdje, međutim, on je najmanje govorio o statusu i prilikama Srba u Federaciji, o svemu drugom je govorio. Ovdje u Mostaru je karakteristično i veoma interesantno, ono što ja zapažam i pratim je pitanje stanja Srba s aspekta utjecaja Dodika i tzv. Dodikovaca. Ovdje su aktivni Dodikovci", priča nam Jovičić.

Foto: Klix.ba
Foto: Klix.ba


Jovičić objašnjava kako "Dodikovce" podržavaju Srpska pravoslavna crkva i njeni vjerodostojnici, kao i sam vladika Grigorije koji je jednom na televiziji izjavio da su Srbi koji su ostali u Mostaru za njega rezervni Srbi, a to je doktrina ideologije Milorada Dodika, što on i sada izjavljuje. 

"U tom vaktu su nas nazivali i Alijin Srbi, ovakvi, onakvi, samo što smo ostali da živimo sa svojim komšijama i susjedima, ali je žalosno da nas ti vrhunski vjerodostojnici tako dijele na njihove Srbe i ove rezervne. Ja sam zapravo Bosanac, ja to uvijek ističem", zaključuje Jovičić.

Licemjerstvo je dominantno u politici, govori nam naš sagovornik, svi se kunu u neku multietničnost, a političke prilike se definišu sastancima SDA i HDZ-a, Srbe niko i ne zove. Jovičić je posebno nezadovoljan Srbima koji se predstavljaju kao predstavnici tog naroda u Mostaru, njihovim pozicijama i načinima na koje manifestiraju tu svoju poziciju.

"Dušan Golo se samoinicijativno stavio na čelo neke koordinacije, a nju smo zamislili i pokrenuli Radmilo Braca Andrić, stari gradonačelnik i ja, ali Golo ima podršku crkve i ovih zvaničnika jer pripada redu Dodikovaca i on je otišao na emisiju koja se zove Ljudovanje, a ja je zovem Ludovanje. Interesantno, Golo tada kaže kako se Republika Srpska brani u Mostaru, a poslije kaže kako su Mostarci Srbi dali oko 230 života za Republiku Srpsku. To ni lud čovjek ne bi izjavio", kaže Milan Jovičić.

Sastanci Dodika i Čovića su prema Milanovom mišljenju strategija dvojica protiv trećeg, on je to nazvao koalicija ustaško-četnička.

"Dragan Čović je veliki nacionalista, kakav je i Milorad Dodik. S druge strane, ne može se ni Bakir sam boriti protiv takvih, pa kad je riječ o Predsjedništvu, Ivanić, Čović, teško je raditi u takvom sastavu. Ja kao građanin ne mogu reći da je Ivanić moj predstavnik, niti sam ga birao, niti ja to mogu. Žalosno je da Srbi iz Federacije očekuju da im Dodik riješi pitanja njihovog statusa, to je smješno, žalosno i iluzorno", razočaran je naš sagovornik.

Jovičić kaže kako Mostar ima čovjeka vizionara, sposobnog, patriotu, koji voli i ljubi Mostar više od samog sebe, kojem građani moraju da zahvale što 1996. nije bio ulaz u Herceg-Bosnu, a 2016. godine nije podjeljen kako se nastojalo, to je Safet Oručević.

"Često govorimo o jedinstvenom Mostaru, ali mi hoćemo grad ravnopravnih građana, određenu građansku opciju. Nama ne trebaju ni srpski, ni hrvatski, ni bošnjački, kao ni ostali Mostari, nego građanski. To je suština cijelog problema", kaže Jovičić.

Tvrdi da su uveliko za lošu poziciju Mostara danas krivi Bošnjaci, jer su izdali ili prodali mjesto gradonačelnika. 

"Ništa nije čudno što se danas dešava, što se komesar policije bira nezakonito, što se po važnim funkcijama biraju samo Hrvati, što je već godinama gradonačelnik isti čovjek. Sam Ljubo Bešlić nema nacionalističkih izjava, ali ima njegov vrh, a takva je ideologija HDZ-a. On je samo puki izvršilac i čini ono što mora da čini", kaže nam Milan Jovičić.

Jovičić nam priča da je predsjedavao sjednicom Gradskog vijeća kad je HDZ prvi put predložio Bešlića za tada dogradonačelnika Mostara, sjeća se kako je on pitao da se izloži program za koji se zalaže te napada tih vijećnika koji su ga kao orlovi, kako kaže, napali.

"Sastav Bešlićeve uprave datira od tih vremena, stranački je sakupljan i dovođen kadar, tako da danas tamo ima svega i svačega, ortodoksnih nacionalista, raznih frizera, mehaničara... Sigurno je da takva struktura ne odgovara ni kvalitetu ni potrebama ovog grada. Zanimljivo je da je glavna savjetnica Ljube Bešlića Radmila Komadina, kažu predstavnica Srba. Ta predstavnica Srba ne smeta Dodikovcima, njima ne odgovaraju ovi normalni Srbi, mi koji smo bili ovdje kao pokojni Ratko Pejanović, Braca Andrić, njima ti Srbi ne odgovaraju. Ovi odgovaraju, Komadina je članica HDZ-a i s njihove liste je birana kao vijećnica pa je postavljena za savjetnicu Ljube Bešlića", rezimira Milan Jovičić.

srijeda, 2. kolovoza 2017.

Ljubavna priča iz Hercegovine nikoga ne ostavlja ravnodušnim


Priča ovog para zapravo je dosta posebna. Radi se o Anti Bošnjaku s Maglica, Prozor-Rama, koji je preživio tešku saobraćajnu nesreću, osam operacija i tri kliničke smrti, pogledao smrti u oči te se našao u tunelu koji ga je vodio u Svjetlost.
Njegov život počeo je upravo s Valentinom Rezo iz Mostara, piše “Rama-Prozor“…
S njom ne postoje nikakve prepreke. Zahvalan sam Bogu što je uz mene. Ne mogu izdvojiti koji mi je bio najsretniji dan s njom u ovih pet – šet godina, jer mi je svaki dan s njom sretan“, s osmijehom na licu kaže Ante.
Određene situacije su nam samo izazov, ali nikada neuspjeh ili prepreka. I tako je od početka naše veze. Bog nas je spojio, jer smo toliko slični i razumijemo se i ništa nam nije prepreka niti problem u ostvarivanju naših želja“, kaže Valentina.
Njihova ljubav okrunjena je vjenčanjem u subotu 29. jula 2017. Neizmjerna sreća na licima mladog para malo koga je ostavila ravnodušnim…