utorak, 19. srpnja 2016.

Koliko novca morate nositi sa sobom da biste ušli u zemlje EU

Spremni ste za putovanje, no niste sigurni koliko vam novca treba, posebno ako ulazite u zemlje Evropske unije?
"Državljani BiH za putovanje u zemlje članice EU i zemlje potpisnice Šengenskog sporazuma, osim biometrijskog pasoša, trebaju posjedovati novac u iznosu 35-70 eura za svaki dan boravka u zemljama EU. Granične službe mogu zahtijevati dokaz o posjedovanju novčanih sredstava za boravak u određenoj zemlji ili informaciju o adresi na kojoj ćete odsjesti", pojašnjava Satko Bitanga, savjetnik u Odsjeku za VPP, Ministarstva za vanjske poslove BiH.
Najmanji iznos novčanih sredstava koji je potrebno da posjeduju stranci koji putuju u Bosnu i Hercegovinu iznosi 150 KM (ili protuvrijednost u stranoj konvertibilnoj valuti) za svaki dan namjeravanog boravka.
Šta vam je potrebno da dobijete pasoš:
Organi nadležni za izdavanje pasoša, kako u Bosni i Hercegovini, tako i DKP-ima BiH u inostranstvu, od 15. oktobra 2009. godine izdaju pasoše s beskontaktnim čipom – biometrijski pasoši. To podrazumijeva da je prvi uvjet za dobivanje pasoša evidentiranje jedinstvenog matičnog broja (JMB) u centralnu bazu civilnog registra. Ova radnja može se izvršiti u BiH, prema mjestu prebivališta, ili u DKP-ima BiH, prema mjestu boravišta državljana BiH u inostranstvu. U skladu sa odredbama Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine, diplomatsko – konzularna predstavništva izdaju pasoše državljanima BiH koji u inostranstvu borave tri mjeseca ili duže.
Za ovaj postupak neophodno je nadležnom organu dostaviti sljedeća dokumenta:
· Izvod iz matične knjige rođenih – original, ne stariji od 6 mjeseci,
· Uvjerenje o državljanstvu – original, ne stariji od 6 mjeseci i
· Obrazac JMB-7 za evidentiranje JMB-a u centralnu bazu civilnog registra.
Ovaj postupak se odvija elektronski putem DKP-a BiH i za državljane BiH se obavlja bez naplate konzularne takse. Državljani BiH koji posjeduju važeće lične karte ne podliježu obavezi evidentiranja JMB-a, ali službena lica mogu zatražiti da se uz zahtjev priloži i Izvod iz matične knjige rođenih i Uvjerenje o državljanstvu, koji u tom slučaju ne moraju biti original i mogu biti i stariji od 6 mjeseci. 
Nakon evidentiranja JMB-a u centralnu bazu Civilnog registra, državljani BiH su dužni da se lično pojave u prostorijama DKP-a radi podnošenja zahtjeva za izdavanje pasoša i davanja biometrijskih podataka – fotografija, potpis i otisak prstiju u prisustvu službene osobe. U skladu sa tehničkim mogućnostima, diplomatsko–konzularna predstavništva mogu organizirati uzimanje biometrijskih podataka u gradovima sa brojnijom populacijom državljana BiH.
Za izdavanje pasoša maloljetnim osobama (do 18 godina starosti) neophodna je saglasnost oba roditelja, koji također moraju imati evidentirane JMB-e u centralnoj bazi Civilnog registra.

Pasoši BiH, kako za one državljane koji žive u zemlji, tako i za one koji žive u inostranstvu, izdaju se na period od:

- tri godine za starosnu dob od 0-3 godine,
- pet godina za starosnu dob od 03-18 godina,
- deset godina za starosnu dob od 18 godina nadalje.

SUPER JE / OVO MORATE PROBATI: Čudesni eliksir koji će vas učiniti mladim zauvijek!

Eliksir mladosti koji briše godine sa lica!

Ovaj jedinstveni recept je izmišljen od strane onkologa i uspješno je uključen u liječenje najopasnijih bolesti u današnjem svijetu. Također će vam pomoći da izgledate vitalni, zdravi i mladi.

Evo šta trebate kako bi ste napravili ovaj čudesni eliksir za podmlađivanje…

Sastojci:

     10 češnja češnjaka
     Sok od 10 limuna
     1 kg organskog meda
Priprema i korištenje:

Nasjeckajte češnjak na male komadiće i pomiješajte zajedno sa medom i sokom od limuna. Stavite dobivenu smjesu u čistu staklenku i pustite da odstoji 8-10 dana.

Nakon što je smjesa odstojala dovoljno dugo, pojesti 1 kašičicu lijeka rano ujutro na prazan želudac, a drugu prije posljednjeg obroka.

Tibetanska medicina priznaje ovu smjesu kao eliksir koji uspješno usporava proces starenja. Budući da su sastojci lako dostupni i jeftini, ne ustručavajte se isprobati ovaj recept!

Za više postova o zdravlju ne oklijevajte i slobodno posjetite našu web stranicu češće i podijelite sa svojim prijateljima.

NJEMAČKA: SJEKIROM DIVLJAO PO VOZU, ISJEKAO NAJMANJE 21 OSOBU

Najmanje 21 osoba povrijeđena je u Njemačkoj kada je muškarac sa sjekirom napao putnike u jednom vozu, javili su večeras njemački mediji.
23:37 Lokalni mediji navode da je napadača upucala policija. Od najmanje 21 povrijeđene osobe, četiri ih je zadobilo teške povrede. U toku je operacija policije u kojoj učestvuje i helikopter, prenio je BBC.
Sve se odigrava u Heidingsfeldu, dijelu Wurzburga na jugu zemlje.
Uskoro opširnije…

Cristiano Ronaldo: U budućnosti bih mogao postati musliman jer…

Najbolji nogometaš Real Madrida i reprezentativac Portugala, Cristiano Ronaldo, izjavio je da u posljednje vrijeme često priča o islamu sa saigračem Mesutom Ozilom
Ronaldo je katolik, a u posljednje vrijeme često ragovara sa Ozilom, koji je musliman. Portugalac je izjavio da bi u budućnosti mogao preći na islam.
“Religija ne bi trebala dijeliti ljude i dovoditi do ratova. Religiju je stvorio Bog kako bi bili u jednoj zajednici. Ja sam katolik, ali je Ozilova vjera ljepša. Nisam znao da su muslimani tako iskreni i pošteni kao što je i Ozil. Za sada ne znam, ali možda nekada postanem brat musliman Ozilu”, rekao je Ronaldo.
Ronaldo je nedavno bio žrtva fotomontaže kada se na društvenoj mreži Facebook pojavila fotografija na kojoj drži sliku sa arapskim natpisom “Nema Boga osim Allaha”. Ispostavilo se da se radi izmanipulisanoj fotografiji.

TRNINA – TRNOVITA I VRLO LJEKOVITA


Trnina raste po pašnjacima, sunčanim brežuljcima, rubovma šuma ili kao živa ograda.
Visoki grm, raširenih trnovitih grana, pun je bijelih cvjetića ugodnog mirisa, koji obeharaju u martu i u aprilu.
Plod je okrugao, tamnoplav, koštunjav, promjera oko 1 cm.
Ima trpak i kiseo okus, pa se zato jede tek nakon mraza.
U plodu i kori ima tanina i gorkih tvari, u stabljici i lišću ima kalija, kalcija i flavonskih heteroida, a u plodu ima pektina, jabučne i cijanovodične kiseline, kao i vitamina C.
Bere se u doba cvjetanja, od marta do aprila, plod u jesen, kad ga je mraz omrazio, a korjen u proljeće i jesen.
Uzima se za jačanje krvi, osobito u slučaju kožnih bolesti, za bolesti pluća i dišnih organa,
protiv žutice i dizenterije, kao i kod bolova u želucu i probavnim organima.
Čaj od trnine:
1 supena kašika osušenog ili 7 supenih kašika svježeg cvijeta prelje se sa 2,5 dl ključale vode, prokuha 1 minutu, i poklopljno ostavi da stoji 10 minuta, pa procijedi.
Pije se 3-4 dana po jedna šolja dnevno i to gutljaj po gutljaj svaki sat.
Ako taj procijeđeni čaj prokuhamo sa 1 supenom kašikom meda, dobijemo lijek za upalu pluća i bronhija, koji omekšava sluz i olakšava iskašljavanje.
Piju se 2-3 šolje dnevno, svakih pola sata po jedna supena kašika.
Protiv osipa kod djece se daje 1 šolja tog čaja dnevno, tako da se količina razdjeli na četiri dijela.
Protv pretjeranog debljanja:
6 gr. cvijeta trnine,
6 gr. cvijeta preslice (Equsetum arvense).
Prouha se 5 minuta u ½ l vode. Piju se dnevno 2-3 šolje u toku mjesec dana.
Protiv pretjeranog debljanja II:
1 supena kašika meda, zakuha se sa 2,5 dl vode, pa se prelije preko:
5 gr. cvijeta trnine,
5 gr. ruzmarina ( Rosmarinus officinalis)
5 gr. krkavine ( Rhamnus frangula),
5 gr kadulje (Salvia officinalis),
2 gr. pelina (Artemisia absinthium),
zatim se ostavi da stoji poklopljeno 25 minuta i procijedi.
Piju se 1-2 šolje dnevno u toku mjesec dana.
Bobe kuhane u crnom vinu liječe od dizenterije, a ako se namoče u vino ili konjak i ostave da stoji 10 dana, liječe bolesti bubrega i mokraćnih organa.
Protiv žutice se uzme 5 gr. stucane unutarnje kore korijena ili 50 gr. svježe, kuha u 2,5 dl bijelog vina, dok ne ukuha za trećinu.
To se podijeli na tri dijela i pije prije obroka ujutro, u podne i navečer.
Prašak od samljevenih suhih cvjetova uklanja bolove oko srca i pritisak oko jetre. Uzima se, na vrhu noža ujutro i navečer, pola sata prije jela.

petak, 8. srpnja 2016.

KOLONA UČESNIKA MARŠ MIRA, KOJA JE DUGA OKO ŠEST KILOMETARA

11:10 Kolona učesnika Marša mira, koja je duga oko šest kilometara, stigla je u selo Parlog u kojem je poginuo jedan od komadanata odbrane Srebrenice Ejub Gunić. Stanovništvo je srdačno izašlo da pozdravi učesnike, a stigla je i cisterna puna svježe vode, kako bi se učesnici mogli osvježiti. 
11692586-523235204490654-934571898901016846-n
Mještani u mjestu Zulići učesnike Marša mira dočekali uz kafu
U koloni sve prolazi bez ijednog incidenta i svi učesnici su i dalje u dobrom zdravstvenom stanju. Temperature su i u ovom dijelu BiH Izrazito visoke, ali je volja svih onih koji hodaju u koloni jača od ogromnih vrućina. 
9:30 Učesnici Marša mira oko devet sati krenuli su, a kolona je duga nekoliko kilometara.
Kako procjenjuje reporterka "Avaza", na Maršu učestvuje preko 7.000 osoba.
Učesnici trenutno idu ka mjestu pogiblje legendarnog kapetana Hajre gdje će biti održan historijski čas, nakon čega nastavljaju put prema selu Liplje u općini Zvornik, gdje će učesnici i prespavati.
Na maršu učestvuju djeca od pet do staraca od 75 godina. Mještani Nezuka otvorili su svoje kapije, a putem se, zbog izuzetno vrućeg vremena, dijele i sokovi, voda i kafa.
Sa džamije u Nezuku puštena je ilahija koja je ispratila učesnike. 
8:20 Tokom cijele noći u Nezuk su pristizali učesnici Marša mira, a jutros do osam sati bilo ih je preko 5.000.  Planirano je da kolona krene u devet sati.
Inače, kolona autobusa, privatnih vozila i kombija idu iz pravca Sarajeva i Tuzle.
Kako javlja naš reporter sa lica mjesta, nema grada u BiH iz kojeg nema učesnika ovogodišnjeg Marša mira.
Susreli smo učesnike iz Crne Gore, Sandžaka, Turske, Albanije i skoro svih evropskih država, te članove mirovnih organizacija i udruženja. Najveći broj učesnika već je ranije učestvovao u Maršu mira.
Da bi učestvovali na ovom događaju, doputovali su i mnogi Srebreničani iz SAD-a i zemalja EU.
Prema riječima Hamdije Fejzića, predsjednika Pododbora za organizaciju Marša mira, do sada nije zabilježen nijedan ekces ili negativno ponašanje učesnika.
Organizatori i dalje apeluju na sve učesnike da se pridržavaju kodeksa ponašanja na putu prema Potočarima.
Sve učesnike prati nekoliko ekipa Crvenog križa BiH, vatrogasne i ekipe hitne pomoći.


Autor: A. H. /E.T.

HM I SDP PROGLEDAO A NEKAD BILI GORI: Premijerska trojka spremna na potpuno urušavanje domaće privrede i životnog standarda građana

Pismo namjere danas objavljeno u medijima, a koje je vlast mjesecima krila od javnosti je pokazao nivo brutalnih laži kojim je vladajuća koalicija manipulira građanima ove zemlje pojašnjavajući im ekonomske bajke u koje niko živ više ne vjeruje osim njih samih, saopćeno je iz SDP BiH, prenosi novinska agencija Patria.
-Sad je više nego jasno da se radi o najgoroj parlamentarnoj većini u istoriji ove zemlje koja  je bila spremna bez saglasnosti parlamenta i građana ove zemlje rasprodati sve što vrijedi, a da je u državnom vlasništvu.
-Sadržaj pisma namjere je toliko katastrofalan da nije moguće naći niti jednu mjeru koja je planirana u interesu vlastitih građana, što pokazuje da je premijerska trojka ove zemlje zajedno sa strankama iz koje dolaze spremna na potpuno urušavanje domaće privrede i opšteg životnog standarda građana vlastite zemlje za rad kriminalno tajkunskih interesa.
Danas je jasno da ovakvo pismo namjere bilo potpisano ili ne nema apsolutno nikakav legitimitet ukoliko ne bude dobilo prethodnu saglasnost nadležnih parlamenata.
Nadamo se da će vladajući shvatiti nivo štete koju prave i ovu vlastitu manipulacijsku odluku da potpisivanje pisma namjere pomjere iza lokalnih izbora ipak preformulisati u trajni čin nepotpisivanja istog iz razloga njegove apsolutne neprihvatljivosti za bilo koga dobronamjernog u ovoj zemlji.
Na kraju, SDA kao pobjednička stranka mora shvatiti kako je iz sadržaja pisma namjere apsolutno jasno da ono ide jedino u prilog onima koji bi da BiH uskoro nestane, prvo ekonomski pa onda politički, stoji u saopćenju.

Fra Drago Bojić: Živimo u vremenu religije bez Boga

Kad na jednoj strani pogledate silno mnoštvo vjerskih manifestacija i sveprisutnu bahatu, razuzdanu, glasnu, vrišteću i pompoznu »religioznost« ljudi, a na drugoj zlo koje ti ljudi zagovaraju i čine, mora vas obuzeti strah od »ljudi vjere« pa vam se zgade i religija i njihovi bogovi. Ako Boga zamišljamo kao dobrog, milosrdnog, opraštajućeg i pravednog, a religijske zajednice i njihove svete prostore kao mjesta gdje bi taj Bog trebao »obitavati«, onda je takav Bog često mrtav i sahranjen upravo tamo gdje bi trebao živjeti – u religijskim zajednicama, svetim prostorima i među vjernicima. Živimo u vremenu »religije bez Boga«, u vremenu u kojem su religijske ideologije Boga i Božju stvarnost poistovjetile s vlastitom religijom, iz čega nužno proizlazi i pojedinačno i kolektivno zlo.
Cijela povijest religija prepuna je vjerskog fanatizma i svih mogućih oblika patologije i oboljenja koji se pokrivaju božanskim autoritetom. Vjerski fanatici »ne padaju s neba«, oni se rađaju, odrastaju i stvaraju u srcu određene religije i hrane se njezinim rezervoarom mržnje, prezira i nepodnošljivosti prema drugima


Drago Bojić franjevac je franjevačke zajednice Bosne Srebrene. Titulu doktora stekao je 2009. godine na Teološkom fakultetu sveučilišta u Beču, na temu medija. Nekadašnji je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i urednik nekad vrlo cijenjenog franjevačkog mjesečnog magazina »Svjetlo riječi«.

S te dužnosti ga je 2013. razriješio  vrh Rimokatoličke crkve u BiH, zbog neslaganja s njegovim stavovima o politizaciji religije. Fra Drago Bojić direktor je Internacionalnog multireligijskog interkulturnog centra (IMIC) – »Zajedno« u Sarajevu, a trenutno je baza njegovog rada i djelovanja u Jajcu.

Za razgovor s fra Dragom Bojićem mnogo je povoda –  pitanja religije i vjere,  njihove zloupotrebe, kako na prostorima bivše Jugoslavije, tako na tlu Europe i šire. Njegovi pogledi vjeru rasvjetljavaju iz onih uglova koji su najčešće posve zamagljeni ili nevidljivi.

Razgovarala: Tatjana Gromača Vadanjel- Novi list

U ljudskoj je svijesti najčešće se pitanja i odgovori vjere uzimaju »zdravo za gotovo«, na svećenike i ostala službena crkvena lica gleda  kao na osobne posrednike između Boga i čovjeka, koji to zaslužuju svojom bezgrješnošću. Vjera i sve oko nje prihvaćaju se najvećim dijelom kao zgotovljena ideologija, prema kojoj ne smije biti sumnji, i ti su momenti ono što crkva i njeni službenici velikim dijelom zloupotrebljavaju, u svrhe prizemnih, ne duhovnih ciljeva…

Vjera koja ne dopušta pitanja je sterilna, zarobljavajuća, bez duha, u konačnici i opasna vjera. Religijske zajednice koje ne propituju svoja vjerovanja, koje ne dovode u pitanje svoje dogme, učenja, zakone i propise, također mogu postati opasne po čovjeka. U vjeri ne bi smjelo postojati ni jedno pitanje koje se ne smije postaviti, a trebalo bi postavljati baš ona najteža pitanja.
U vjeri nijedno pitanje nije »zauvijek« odgovoreno, na svako pitanje uvijek iznova treba odgovarati. Vjera ne živi od dogmi, učenja, paragrafa, formula, liturgija i rituala. Ona živi od pitanja i pokušaja da se na njih životno odgovori.

Kada vi kažete »vjera je okovana religijski«, što bi to zapravo značilo – da je onaj tko želi vjerovati u nešto više unaprijed determiniran religijskim okvirima koji mu se tu nameću?

Najveći broj ljudi svoju vjeru duguje drugima – obitelji, prijateljima, vjerskoj zajednici kojoj pripadaju. Zajednica na pojedinca prenosi svoju tradiciju i običaje, svoje religijske prakse i propise i u tome ima i ljepote i smisla. Kada se vjera zadrži samo na tom stadiju i ne želi učiniti veći napor, onda se može dogoditi da bude »religijski okovana«.

Takva vjera je odvojena od stvarnog života i ona je u praktičnom smislu često negacija onoga što se usnama ispovijeda i naviješta. Vjera mora biti slobodni i dogovorni čin pojedinca i morala bi se »opravdati« pred drugima, ljudskim, humanim razlozima.

Na raznim javnim priredbama na kojima sudjeluju i predstavnici crkve, a zasigurno i na nekim vrstama božjih službi, mogu se čuti svećenici koji se pozivaju na to da »govore u ime« određenog vrhovnog entiteta, da ih je on osobno ovlastio da kažu određene stvari… U tijeku strašnih događaja u Francuskoj  mogli smo čuti kako oružani napadači na nedužne civilne žrtve kažu da im je vrhovni entitet osobno naložio da učine krvave pohode.

Cijela povijest religija prepuna je vjerskog fanatizma i svih mogućih oblika patologije i oboljenja koji se pokrivaju božanskim autoritetom. U svakoj religiji postoje zastrašujuća, uznemirujuća i šokantna vjerovanja i vjerske prakse. Zaluđenih i religijski oboljelih samoprozvanih zemaljskih mandatara nebeskog gospodara imate u svakoj religiji i posvuda u svijetu.
U posljednje vrijeme u centru pozornosti je islamska religija i strašno zlo koje čine pripadnici te religije, ubijajući nevine ljude i nanoseći veliku štetu muslimanima diljem svijeta, jer ih se na taj način stigmatizira i izručuje mržnji i preziru svijeta. No, ni u ovom slučaju kao ni u slučaju drugih religija, nije samo riječ o »luđacima« i vjerskim fanaticima koji zloupotrebljavaju religiju. U svakoj religiji je najveći problem u njoj samoj, u njezinim učenjima, vjerovanjima, tradiciji i običajima. Religija po sebi nije dobra i to je činjenica koja vrijedi za sve religije ovoga svijeta. Vjerski fanatici »ne padaju s neba«, oni se rađaju, odrastaju i stvaraju u srcu određene religije i hrane se njezinim rezervoarom mržnje, prezira i nepodnošljivosti prema drugima.

Religija je nešto što pripada vrlo intimnom području čovjekovom, međutim ona je s tog područja, rastom nacionalizma i ratovima tijekom 90-ih, dovedena na društvenu pozornicu, gdje joj nije mjesto. Vi puno govorite o toj zlouporabi, o potrebi da se religija odvoji od politike, jer se tu čine i učinjene su ogromne štete. Religija gubi svoju svetost, a čovjek koji se izdaje za vjernika gubi mogućnost unutarnjeg rasta i traganja za visokim i važnim spoznajama?

Religija pripada javnoj sferi, preciznije kazano, ona naprosto mora pripadati javnoj sferi. Pitanje je koje joj mjesto pripada, koliko religije treba biti u javnosti i kako pojedince i naša društva zaštititi od svakodnevnog (pseudo)religijskog terora.

Živimo u vremenu vjerskih parada i manifestacija i što je više javnih vjerskih manifestacija, što je više »velike, narodne, nacionalne, entitetske, političke vjere« to je teže sačuvati osobnu vjeru – malu, krhku, nenametljivu, skrovitu, strpljivu, suzdržanu, radosnu vjeru u kojoj je položeno blago života – a to su uvijek drugi ljudi, njihovi životi, njihovo dobro i njihova sreća.

DSC_7023

Vidimo da se religijsko instrumentalizira u svijetu danas na ubojit način, kao što se  nerijetko instrumentaliziralo i tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji 90-ih. Kako vi, kao čovjek vjere, gledate na aktualna događanja, kada se oružje i ubijanje izjednačavaju s ljubavlju prema Bogu, i kada se životi dovode u situacije strepnje, pa time i tihe ili pojačane mržnje prema određenoj vjeri?

Ne sviđa me se izraz »čovjek vjere«, a mislim da s tim treba biti oprezan pogotovo danas jer on može biti pokriće za zlo, prazninu i totalnu odsutnost smisla. Za koga se sve danas ne kaže da su »ljudi vjere«: za ratne zločince, za ljude koji su podržavali ili podržavaju zle režime, za mnoge vjerske službenike koji kao »ljudi vjere« patološki mrze druge i drugačije, ali i svoje kad drugačije misle i kad im smetaju.

Upravo oni ljudi koji za sebe rado vole reći da su »ljudi vjere« znaju činiti velika zla i pritom još i Boga uzimati za saveznika. Takvi »ljudi vjere« vjeruju u Boga smrti, Boga ratnog zločina, Boga terorizma, Boga kaosa, Boga mrzitelja ljudi, u Boga koji prezire bolesne, slabe, nezaštićene, nezaposlene, prevarene, opljačkane. Prezirući i mrzeći ljude, prezire se i mrzi Boga, jer Bog nije prezreo ljude, nego je radi njih postao čovjekom, kako se često naglašava u kršćanskoj teologiji, ali rijetko ozbiljno povjeruje u to.

Vi naglašavate kako je za vjeru važno da ona bude poosobljena, ne institucionalizirana, jer poosobljena vjera podrazumijeva sumnju, propitivanja, dok u suprotnom ona može postati ideologija, fanatizam, i može dovesti do posljedica kojima smo svjedočili tijekom ljudske povijesti i još svjedočimo…

Gdje god se ne postavljaju pitanja, gdje je zabranjena sumnja, kritika i mišljenje, nužno se upada u ideologiju. Sve zajednice, pa tako i religijske, izgrađuju neku vrstu svoje ideologije s pretenzijama da ju stalno održavaju i jačaju i po mogućnosti što veći broj ljudi regrutiraju u svoje redove. U ideologijama nema pojedinca, nema osobe, nema čovjeka, nema konkretnih ljudi i njihovih lica. Zato su sve ideologije opasne i zle, a religijske tim više jer se pokrivaju božanskim autoritetom. Zato i njihovo zlo jest gore, strašnije i brutalnije.

Kad na jednoj strani pogledate silno mnoštvo vjerskih manifestacija i sveprisutnu bahatu, razuzdanu, glasnu, vrišteću i pompoznu »religioznost« ljudi, a na drugoj zlo koje ti ljudi zagovaraju i čine, mora vas obuzeti strah od »ljudi vjere« pa vam se zgade i religija i njihovi bogovi. Ako Boga zamišljamo kao dobrog, milosrdnog, opraštajućeg i pravednog, a religijske zajednice i njihove svete prostore kao mjesta gdje bi taj Bog trebao »obitavati«, onda je takav Bog često mrtav i sahranjen upravo tamo gdje bi trebao živjeti – u religijskim zajednicama, svetim prostorima i među vjernicima. Živimo u vremenu »religije bez Boga«, u vremenu u kojem su religijske ideologije Boga i Božju stvarnost poistovjetile s vlastitom religijom, iz čega nužno proizlazi i pojedinačno i kolektivno zlo.

To bi podrazumijevalo drugačiju crkvu, drugačije svećenike i teologe, drugačija društva, koji bi s više odgovornosti i poštovanja radili svoj posao. Jesmo li tu na područjima utopijskog? Ima li, prema vašem mišljenju, trenutno dovoljno ljudskog potencijala na tim područjima za preobrazbe koje bi išle u tom smjeru?

Mislim da ni pojedinac, ni zajednice, a niti svijet u cjelini ne može živjeti bez neke vrste utopije, shvaćene ovdje u njezinom pozitivnom, kreativnom i optimističnom kontekstu i smislu. Utopije postaju opasne kad prestane njihovo propitivanje, kad postanu iracionalne i odvojene od konkretnog života i ljudi, kad velike ideje služe za velika zla. Čovjek ima i svoje male, osobne utopije koje se vežu uz njegove čežnje, slutnje, želje, nadanja i uz ljude koje voli.

Međuljudski odnosi – ljubavni, bračni, prijateljski – započinju i traju zahvaljujući zajedničkim utopijama koje ponekad i izmiču i ne daju se dohvatiti, ali koje nas čuvaju od banalnih, površnih, vulgarnih, sračunatih, pragmatičnih odnosa, u kojima se sve računa i mjeri, i u kojima najveće ljudske čežnje i nadanja postaju smetnja i višak, a nekad i opasnost za cementirane i učmale odnose, životne baruštine i buvljake koji se guše u svojoj samodostatnosti i siromaštvu duha. Slično je i s vjerskim zajednicama i vjernicima koji su sve poravnali, umirili i standardizirali i koji ostaju na »vjeri otaca« i »starih vremena« uzimajući od toga ono najgore, a pritom se odričući snažnih zahtjeva vjere za plemenitošću, dobrotom, praštanjem, milosrđem, pravednošću.

Na prostorima bivše Jugoslavije od velike bi važnosti bilo da se i unutar vjerskih zajednica dogodi susret s prošlošću – to ste već isticali, no ima li tu kakvih događanja, širih inicijativa?

Ovdje se zapravo i živi isključivo u prošlosti i na iracionalnim romantičarskim vizijama budućnosti koje proizlaze iz te prošlosti. Ovdje nema sadašnjosti, nju prošlost svakodnevno jede. Naša prošlost je prepuna neostvarenih budućnosti koje kao »zombiji« tumaraju našim životima i svjetovima, a naše budućnosti se napajaju iz monstruzonog rezevoara prošlih, neostvarenih, nedogođenih budućnosti, kako na jednom mjestu kaže austrijski filozof Liessmann.

Sadašnjost će započeti onda kad se umiri i zadovolji prošlost, kad se više bude prisutno u sadašnjosti i konačno shvati da »prošlost ne može biti naš program« kako je govorio Vaclav Havel. Nesretni ljudi su uvijek odsutni od samih sebe, a odsutan se može biti ili u prošlosti ili u budućnosti, govorio je Kierkegaard. To se upravo događa ljudima na ovim prostorima jer se ne uspijevaju, a mnogi i ne žele, osloboditi prošlosti, i jer sanjaju »bolju« budućnost, ali bez onih drugih.

četvrtak, 7. srpnja 2016.

Pljeskavice od piletine i šampinjona

Sastojci:
oko 450 g pilećeg filea
 1 glavica luka
 140 g šampinjona
 sol
 papar
 vegeta
 ulje
Priprema:
Pileći file narezati na komade. Narezati i luk, kao i šampinjone. Sve staviti u blender, začiniti po ukusu, pa izmiksati.
Od smjese oblikovati 10-tak pljeskavica. Pržiti na zagrijanom ulju.
Poslužiti uz pecivo, luk, ajvar…


PJEVAČICA DONNA ARES, KOJOJ SE NEDAVNO VRATIO TEŽAK OBLIK RAKA, danas objavila da je ozdravila

Pjevačica se već dvije godine bori sa opakom bolešću.
Poznata bosanskohercegovačka pjevačica Donna Ares, čiju borbu s kancerom javnost prati s velikim zanimanjem i podrškom, danas je obradovala svoje fanove.
Uz čestitke za Bajram, napisala je na svojoj stranici, između ostalog, i ovo:
– Dragi Allah nam daje iskušenja, ali nam daje i nagrade kad ta iskušenja izdržimo s vjerom u srcu, pa je tako Uzvišeni odlučio da me obraduje najvećim poklonom na svijetu i to za Bajram – Zdravljem! Moja priča sa rakom je počela na Kurban Bajram 2014. Sa ovim Bajramom će se završiti! Danas su u toku pripreme za sutrašnje veliko finale!!! Hvala za svaki put kada ste pomislili na mene, za sve najljepše želje i dove i hvala Bogu što je uvijek uz nas! Da ste živi, zdravi, veseli!!!!!
Pozdrav za sve dobre ljude svijeta!!!
Voli vas vaša Donna Ares!!!
Bajram Šerif Mubarek Olsun
Eid Mubarak

Aida Hadžialić u Švedskoj proglašena najmoćnijom osobom budućnosti

“Uspjeh i moć su dobri, a loša je njihova zloupotreba”, ovim riječima je Aida Hadžialić reagovala na odluku švedske Centralne sindikalne organizacije (TCO), kojom je proglašena za najmoćniju osobu u budućnosti, prenosi novinska agencija Patria.
Prije desetak dana bila je to glavna vijest u Švedskoj i objavljena je na naslovnim stranicama svih švedskih novina. “Aida je ostvarila fantastičan uspjeh po dolasku u Švedsku. Ona je zvijezda koja je uspješno savladala sve izazove. Ona je kandidatkinja i za premijerku Švedske u budućnosti.
Bez obzira šta će i gdje raditi u budućnosti, imat će centralnu ulogu”, priopćila je Eva Nordmark iz TCO-a. “Bosna i Hercegovina i njen narod treba biti kulturan i školovan i da na pošten i intelektualan način kroji svoju budućnost”, izjavila je za švedske medije, govoreći o svojoj domovini, ministrica Aida Hadžialić.
Aida Hadžialić je s porodicom iz rodne Foče došla u Švedsku kao izbjeglica, kada je imala pet godina. Završila je gimnaziju s najboljim mogućim ocjenama i imala je ponudu studirati na Oxfordu i Cambridgeu. Odlučila se za studij prava na švedskom univerzitetu Lund. Na fakultetu je postigla vrhunske rezultate, diplomirala je 2010. godine i odmah je izabrana za zamjenicu gradonačelnika Halmstada. U oktobru prošle godine ova 28-godišnja Bosanka izabrana je za članicu vlade Švedske i najmlađa je ministrica u istoriji te države.
Njen resor je razvoj gimnazija i unaprjeđenje nauke. “Radit ću da Švedska ima najbolje škole u svijetu, prije svega kroz ulaganje u nastavnike. Sva istraživanja pokazuju da je ključ znanja i dobrog školskog rezultata u pametnim nastavnicima”, izjavila je nakon preuzimanja ministarske funkcije

petak, 1. srpnja 2016.

Sarajka optužena za prevaru: Predstavljala se kao šefica OSA-e i uzimala novac za zapošljavanje

Tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo je optužnicu protiv Azre Obuća, kojom je tereti za lažno predstavljanje i prevaru, potvrđeno je iz ove pravosudne institucije.


.Obuća se, koja je i ranije osuđivana za ista krivična djela, novom optužnicom se tereti da je tokom ove godine, lažno se predstavljajući kao šefica Obavještajno-sigurnosne agencije BiH i Ureda predsjednika Federacije, uzimala novac za navodno upošljavanje u ove institucije.

Tako je oštetila šest osoba i pribavila sebi protupravnu imovinsku korist u iznosi od oko 17.000 KM.
Optužnica je proslijeđena Općinskom sudu u Sarajevu na potvrđivanje.

Belma Malagić: Bojim se oče moj da na tvom mezarju ne počne rasti trnje

Oče moj, strah me. Strah me zbog tebe. Bojim se da te neću moći zaštiti.
Koračam po Memorijalnom centru Potočari dok preživljavam košmare u mojim mislima.
Predosjećam nešto jako ružno.
Sada je sve dobro. Mnogo se brinu o tebi, oče, i drugim našim hrabrim šehidima. Trava je uvijek samo nekoliko centimetara od zemlje. Lijepa, zelena. Ne prođe nijedan dan, a da neko ne dođe i ne prouči Fatihu.
Na svaku godišnjicu se okupi hiljade ljudi,ali opet uspiju za svakog obezbijediti sigurnost.
Ćamil je bio iza svega toga.
Šta ako sad za načelnika bude izabran onaj koji negira genocid, onaj koji tapša Šešelja po ramenu.
Bojim se, oče moj, da na tvom mezarju tada ne počne rasti trnje, da se bršljan ne svije oko tvog nišana. Bojim se da me neće pustiti da uđem i da ti proučim Jasin.
Prenuh se.
To se još nije desilo, niti će se desiti.
Zajedno ćemo odbraniti ono što je naši očevi i braća  životom branila.
Zato se registrujmo i glasajmo za našeg Ćamila Durakovića.
Neka naša duša bude mirna, jer će naši najmiliji u Potočarima mirno sniti.