Novinari na Dodikovom nišanu, ko je sljedeći?

Bosna i Hercegovina polako prerasta u policijsku državu! Na meti je ono u što su se svi zaklinjali kao svetinju i jedan od ključnih stubova demokratije - sloboda govora, novinari.

Danas su policijskoj torturi provedenoj po direktnoj političkoj direktivi Milorada Dodika, a uz korištenje pravosudnih i policijskih struktura u Federaciji BiH izloženi novinari portala klix.ba

Sutra to može očekivati i neka druga medijska kuća.

Umjesto da policija provjeri autentičnost snimka i istraži slučaj kupovine poslanika u Republici Srpskoj, što je krivično djelo jedan kroz jedan, nasrnuli su na novinare koji su javnosti otkrili istinu.

Uz to, zakonom je predviđena novčana ili zatvorska kazna za puštanje snimka u javnost. Dakle, onaj ko u ovoj zemlji otkrije istinu ići će u zatvor, a onaj ko se bavi nezakonitim radnjama i dalje će sjediti udobno zavaljen u fotelju.

Političar može biti korumpiran, može potkupljivati i pravdati se kako mu je to tobože sve podmetnutno iz protiviničkog političkog tabora. 

Novinar ne smije javnosti iznijeti istinu, ukazati prstom na one koji su dio sistemske korupcije u ovoj zemlji.

I dok su ti isti takvi političari zaštićeni k'o međedi u ovoj nam „lijepoj, demokratskoj i slobodnoj zemlji“, novinari su na odstrelu.

Ne smije se biti nezavisan, ne smije se iznositi istina o političarima, o njihovim bezočnim pljačkama, mutnim radnjama...

Dodik je sada nakon što je u Republici Srpskoj pod svoju diktatorsku čizmu stavio sve medije, osim BN Televizije čije uredništvo i novinare ne uspijeva slomiti, prešao i na kako on to voli reći „federalne medije“.

Kada je u pitanju njegova diktatura, nadležnosti i entitetska granica mu nisu bitne. Ekspresno je isposlovao upad sarajevske policije u redakcije portala klix.ba.

I do sada je bilo pritisaka na novinare i prijetnji. Ali nikada ovakvo teroriziranje nije zabilježeno.

Ima li ko da zaustavi vožda iz Laktaša?

Ili nekog budućeg vožda koji će strah u kosti utjerivati novinarima policijskim pendrecima? 

Napad u Parizu je pokušaj eutanazije evropske tolerancije

U srijedu 7. 1. 2015. godine u 11:30 sati u prostorije satiričnog časopisa Charlie Habdo, u Parizu ušla su dva naoružana i maskirana napadača i munjevitom brzinom hladnokrvno likvidirali skoro kompletno uredništvo i policijsko obezbjeđenje ovog časopisa ubivši pri tom 12 ljudi i ranivši njih jedanaestero.

Prvo su ubijeni urednici, novinari i karikaturisti Jean Cabut, Stéphane Charbonnier, Bernard Verlhac - Tignous i Georges David Wolinski, a njihov jedini „zločin“ je bio potpuno nerazumijevanje Islama kao religije.

Vrijeđanje božijeg poslanika Muhameda s.a.v.s. na bilo koji način, pa i onaj satirični je prije svega izraz elementarnog nepoznavanja Islama, te odraz nekulture i nedostataka osnovnog ljudskog osjećaja za vjersko poštivanje i toleranciju. To je nadasve nemoralan i neprihvatljiv način ophođenja prema drugome i drugačijem po svim običajima, moralnim vrijednostima, vjerskim kodeksima i kanonima  i to odbacuje svaki čovjek koji ima imalo odgoja i ukusa.

Karikature sa likom Muhameda s.a.v.s u bilo kojem kontekstu, a posebno satiričnom predstavljaju ponižavanje Islama kao religije i muslimana kao religijske zajednice. 

No, sa druge strane to nije ni izbliza dovoljan razlog da dvojica masikranih i naoružanih ljudi provale u prostorije uredništva časopisa Charlie Habdo koji je karikature objavio i bez predumišljaja, potpuno mirno i hladnokrvno pucajući iz automatskog oružja ubiju 12 ljudi i jedanaestero njih rane. To je izraz vandalizma bez presedana, koji nikada nije imao, niti će ikada imati bilo kakve veze niti sa Islamom kao religijom niti sa muslimanima kao religijskom zajednicom. To je nadasve nemoralan i neprihvatljiv način ophođenja prema drugome i drugačijem po svim običajima i visokim moralnim vrijednostima Islama i takvo vandalsko ponašanje odbacuje svaki čovjek koji ima imalo odgoja i ukusa, a posebno istisnki vjernik - musliman.

Ovaj vandalski teroristički čin koji se desio u Parizu, je prije svega dobro planirana i precizno izvedena vojna akcija u kojoj su dva maskirana strijelca naoružani sa automatskim jurišnim puškama potpuno mirno, bez panike, hladnokrvano do kraja, likvidirali uredništvo jednog časopisa i njihovo obezbjeđenje.

Motiv ove akcije nije ni izdaleka to što je časopis Charles Habdoa objavio uvredljive karikature Muhameda s.a.v.s , jer se to iz tog razloga moglo učinti davno, već pokušaj da se kompenzira vrlo negativan odijek talibanskog napada na vojnu školu u Peševaru na sjeveru Pakistana kojom prilikom je također hladnokrvno ubijeno 130 učenika ove škole, i to djeca od od 8, 10, 12 i 15 godina.

Ovaj događaj je osuđen u cijelome svijetu, a potpora islamskom radikalizmu je prezrena i osuđena i sa mibera džamija diljem svijeta. Čitav islamski svijet, a posebno muslimanski vjerski autoriteti su oštro osudili talibane i njihov napad na vojnu školu u Pakisatanu, društvene mreže u muslimanskim zajednicama su podigle svoj glas protiv talibana i islamskog radikalizma uopšte, a internetom se proširila negativna slika o islamskom funadamentalizmu  kao ideologiji i to posebno među muslimanima što je zabrinulo globalne džihadiste.  

Bilo je potrebno skrenuti pažnju sa ovog slučaja i dati novi motiv islamskom radikalizmu tako što su na smrt osuđeni oni koji su vrijeđali poslanika Muhameda s.a.v.s. što je trebalo da povrati i srca i umove muslimana širom svijeta. Zato je izveden napad u Parizu.

Globalna podrška brutalno pogubljenim novinarima koja je pokrenuta na društvenim mrežama odmah nakon napada, svodi se na bezuslovnu odbranu slobode javne riječi i govora, što je u slučaju Charlie Habdoa pravo na kritički osvrt za svaku vrstu religije. To savršeno ide na ruku teroristima i islamskim radikalima koji međusobno likuju zbog brutalne egzekucije novinara. 

U propagandnom smislu sa prirodnom reakcijom zapadnih medija i intelektualaca u smislu odbrane prava na slobodu javne riječi i govora, islamski fundamentalizam ponovo nakon tragedije u Peševaru ima temelj za širenje radikalnih ideja i regrutovanje novih globalnih džihadista. Francuska kao zemlja u kojoj se do sada desio jedan sličan teroristički napad 2011. godine u Tuolusu kojom prilikom je jedan napadač ubio 9 ljudi i nekolicinu ranio, nije imala većih terorističkih napada do onog izvedenog u srijedu 7.01.2015. godine. Kao zemlja u kojoj živi vrlo brojna muslimanska zajednica koja broji 5 - 6 miliona ljudi, Francuska je vrlo pogodna za izvođenje ovakve vrste napada koji će sasvim sigurno pokrenuti val netrpeljivosti prema muslimanima ne samo u Francuskoj nego širom Evrope. 

Nakon iskazivanja otvorene netrpeljivosti prema muslimanima uopšte neće biti teško regrutovati mladiće i djevojke u musllimanskim zajednicama da se pridruže ISIS-u u Iraku i Siriji.

Da je islamski radikalizam u porastu u Francuskoj govori i činjenica da se prema podacima francuskog Ministarstva unutrašnjih poslova, broj građana koji se obučavaju ili bore u Siriji i Iraku porastao sa oko 550 na početku 2014. godine na 946 koliko ih je trenutno na terenu. Neki od njih su se sasvim siguro vratili u Francusku i kao i u drugim zemljama Evrope, oni vrbuju i obučavaju manje grupe radikala za izvršenje ovih i sličnih terorističkih akcija. Od tih grupa se formiraju tzv. „spavači“ odnosno ljudi koji se po potrebi aktiviraju i upotrebljavaju za izvođenje terorističkih akcija kada za takvo što dođe vrijeme.  

Modus operandi ovih malih diverzantskih timova smo mogli vidjeti upravo u Parizu. Napadači su sasvim sigurno prošli vrlo intenzivnu vojnu obuku što se može zaključiti pregledom snimaka koji su načinjeni u neposrednoj blizini sjedišta časopisa Charlie Habdo. Prema tvrdnjama očevidaca, oni su u prostorijama časopisa Charlie Habdo imenom  dozivali svoje buduće žrtve, što znači da su pratili njihovo kretanje i da su tačno znali da se upravo oni nalaze u prostorijama.

Posebnu pažnju je meni lično privuklo razbijeno vjetrobransko staklo na policijskom vozilu, na kojem je vidljivo da je policajac za volanom gađan da ga se ubije i da rupe od metaka ukazuju da je strijelac vrlo vješto grupisao pogodke na malom prostoru iz automatske jurišne puške i to na vozilo u pokretu.

Drugo što se može vidjeti iz snimaka koji su objavljeni do sada je da se oba napadača kreću i pucaju po vojnim pravilima kretanja na bojištu. Po tom obrascu jedan strijelac vatrom pokriva svog kolegu, što se može vidjeti na snimku, a što opet ukazuje da napadači koriste pokrivanje prostora sasređenom vatrom što je stvar rutine i ponavljanja radnji i postupaka u upotrebi vatrenog oružja za šta je potrebno vrijeme.

Na snimcima se može jasno vidjeti da napadači nose crnu odjeću, crne kape fantomke,  da imaju jurišne prsluke sa borbenim kompletom municije i da nose pancirne košulje, a pretpostavlja se da nose i samoubilačke pojaseve sa eksplozivom.  Njihova mirnoća i hladnokrvnost se vidi u činjenici da niti na momenat nisu izgubili prisebnost, te da su sve svoje žrtve gađali pojedinačnom, a ne rafalnom vatrom i da su ih gađali tako da ih ubiju.

U slučaju vrlo brutalne likvidacije francuskog policajca koji je pokušao da ih zaustavi, što je zabilježeno na video snimku, vidi se da oba napadača uzastopnom pojedinačnom vatrom istovremeno gađaju policajca, što je još jedan indikator da su oba napadača sasvim sigurno iskusni vojnici koji se ponašaju rutinski u pucnjavi gađajući zajedno u istom pravcu.  Nakon što su ga pogodili, obojica su mu prišla, a samo jedan je vrlo mirno ispalio smrtonosni hitac ranjenom policajcu u glavu, dok je drugi osmatrao okolinu.

Zadnje informacije govore da je pariška policija indetifikovala napadače i da je u toku njihovo lociranje i hapšenje, te da se jadan od njih već predao policiji. Službeni izvori navode da se radilo o tri napadača, što opet sugeriše da je po srijedi dobro organiziran teroristički napad, jer je zadatak trećeg napadača koji nije učestovao neposredno u napadu  sasvim sigurno bio da za potrebe društvenih mreža snimi ulazak i izlazak napadača iz prostorija časopisa Charlie Habdo, jer se krešendo očekivao prilikom izlaska i obračuna sa policijom.

Pariški napad je otvoreni pokušaj islamskih radikala da se izvrši eutanazija evropskog sna o tolernaciji i mirnom suživotu raznih nacija i religija Evrope.  To je još jedan tragičan događaj u globalnom ratu protiv terora koji je vrlo specifičan, jer ima za cilj da ostvari što veći propagandni efekat, a na ruku islamskim radikalima ide činjenica da su svi zapadni mediji ustali u odbranu prava na slobodu javne riječi, jer će oni to prevesti kao globalnu podršku vrijeđanju Muhameda s.a.v.s. 

Borba protiv ovako koncipiranog sijanja horora na ulicama velikih evropskih gradova se prije svega vodi u propagandnom smislu i mora u svojoj esenciji da sadrži odbacivanje generalizovanja i poistovječivanja čitavih muslimanskih zajednica u Evropi sa bezobzirnim i hladnokrvnim ubijanjem nevinih ljudi. Ukoliko se to ne desi, teror će prevladati i razne samozvane vođe kalifata sa rolexima će sa mibera u džamijama i dalje pjeniti protiv svega što je drugo i drugačije i pozivati muslimansku mladost da se u ime Allaha dž.š raznose eksplozivom ili da hladnokrvno ubijaju nevine ljude.

Sve muslimanske zajednice u Evropi i islamske države svijetu, svi njihovi vjerski autoriteti i politički lideri moraju javno da se ograde od ovakvih izljeva bezumnog nasilja.  Muslimani širom svijeta moraju da se ponose ljudima poput Ahmeda Merabeta, 42-godišnjeg  francuskog policajca, muslimana koji je je pokušavajući da zaustavi pariški horor upucan u glavu  iz neposredne blizine, uprkos tome što je bio teško ranjen, a ne da slave i opravdavaju hladnokrvno ubistvo 12 novinara Charlia Hebdoa. 

Kebo zvijezda srpskih medija za jednokratnu upotrebu

I najgori čovjek na dunjaluku kao što je Mirsad Kebo, može poslužiti nekome kao primjer, a li samo - kakav ne treba biti!

Kad bi se u Bosni i Hercegovini birao najodvratniji, najpokvareniji, najljigaviji i sve drugo naj u negativnom smislu, sasvim sigurno da bi ta titula pripala čovjeku koji već svojim izgledom pokazuje da je upravo to!

Mirsad Kebo, je trenutno zvijezda srpskih medija, koji ga koriste za jednokratnu upotrebu u hajci na Bošnjake. Ali čak ni oni njegov naprasni osjećaj za pravdu i bratstvo sa njima ne uzimaju nimalo ozbiljno. Kod njih je samo izborio gore pobrojana zvanja i titule.

Komentari ispod njegovih nebuloznih izjava su takvi da je mene sramota te njegove sramote. Mislio sam da su najveći ološ ti Dodikovi komentatori u listu kojem je Mile glavom i bradom glavni urednik, ali i oni Kebi psuju sve po spisku i njegovoj "želji da se otkrije istina"!

Vide i oni da je ta istinoljubivost došla sa više od dvadeset godina zakašnjenja i kad provodi zadnje dane u nekoj udobnoj političkoj fotelji, a vide i da je toliko beznačajan da se na njegovo svakodnevno, spektakularno, predavanje po "par hiljada" dokumenata o zločinima na Srbima niko i ne osvrće u FBiH, a tužilaštvo i ne komentariše ni po službenoj dužnosti.

Zanimljivo bi bilo njega pitati, kako to da je tak sad postao istinoljubiv i gdje je on to bio kad se sve dešavalo, te da li je moguće da od svih ljudi narod na traktorima samo njemu dovozi te "dokaze"...

Ma ne bi bilo zanimljivo, jer on je hudnjak očito potpuno neuračunljiv lik, kojeg bi trebalo žaliti i ne tretirati nikako, ali i ovakav kakav je, najgori na svijetu, ipak služi nekakvoj svrsi, a to je da se vidi kakav ne treba biti.

Da je potpuno izgubio kontakt sa realnošću pokazao je kandidaturom za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.

Nije jadan dobio glasova ni onoliko koliko članova porodice ima, a ostao je iz te epizode poznat po priči o kupovini krava umjesto bilborda. Svijet nije tad  znao da se on sprema za čuvanje krava pa ga nije uzimao ozbiljno.

Sad se vidi da on sebi baš sprema teren za bavljenje stočarstvom, ali je upitno hoće li ovakav lik se i tu snaći i teško se onim hajvanima o kojima bude vodio brigu.

Pometnju u njegovom sićušnom mozgu će mnogi još nastojati iskoristiti dok ne potjera svoje dvije tri kravice na pašu, tako što će ga hudnjaka staviti na naslovnice.

On će revnosno sakupljati hiljade dokaza da su "oni sa kojima je on svo vrijeme bio na vlasti" činili najstrašnije zločine, za koje je on tek sad saznao, a "čestit" kakav je ne može azrailu na oči dok ih sve ne otkrije.

Nimalo on hudnjak ne sumnja da bi mogao ko i njega povezati sa onim što baljezga, jer zna i on da samo lupa ko „Maksim po diviziji“ ogorčen gubitkom vlasti i privilegija!

Nakon majskih poplava: U Topčić Polju 15 kuća još uvijek čeka na obnovu

Stanovnici Topčić Polja ponovo strahuju od poplava i klizišta, koja su ovo mjesto na granici između Zenice i općine Žepče pogodila u maju prošle godine, kada je uništeno više od 100 kuća i drugih objekata, piše bh. novinska agencija Patria.

Rijeka Bosna, koja protiče kroz ovo mjesto, ali i tone blata koje je donijelo klizište, u samo jednom danu prije osam mjeseci selo su učinili neprepoznatljivim.

Do početka ove godine, zahvaljujući Općini Zenica ali i humanitarnim organizacijama iz zemlje i svijeta, najveći dio oštećenih objekata je saniran. Ostalo je tek između deset i 15 kuća koje su u potpunosti uništene i čiji vlasnici čekaju da im vlasti kažu šta planiraju sa njima, jer sami niti mogu niti smiju raditi na sanaciji svojih imanja.

No, mještani su sada ponovo uzenimireni jer se boje novih padavina, koje bi donijele i nove nevolje u Topčić Polje.

Zejnir Halilović, koji je tokom klizišta prošle godine ostao bez kuće, i danas živi u kući koju mu je na korištenje dao prijatelj, u razgovoru za agenciju Patria kaže kako je urađeno puno na obnovi sela, ali jako malo na sprječavanju ponovnih klizišta. Ukoliko bi padavine bile obilne kao prošle godine, Topčić Polje bi ponovo bilo ugroženo, a možda i ponovo zatrpano.

- Uništena je moja kuća, i radionica u kojoj sam proizvodio košnice za pčele. Ali, bez obzira na sve, moja porodica nije izgubila nadu i volju i mi ćemo se dalje nastaviti boriti kroz život – kaže Halilović.

Zejnir i njegove komšije sada samo gledaju u nebo i nadaju se da ih više nikada neće zadesiti sudbina kao prošle godine, koja je za njih bila možda i najteža, piše Patria

NESREĆA U CENTRU SARAJEVA

Tužilaštvo KS predložilo pritvor direktoru Famus gradnje i ostalim, zbog smrti dva radnika

Dva radnika poginula zbog pada skele

Kantonalno tužil aštvo KS predložilo je pritvor za direktora firme Famus gradnja 3 Kemala Karahmeta, tehničkog direktora firme Miralema Jahića i rukovodioca gradilišta Dženana Hadžema, smatrajući ih odgovornim za smrt dvojice radnika, koji su poginuli u padu skele na gradilištu u centru Sarajeva prije nekoliko dana, piše bh. novinska agencija Patria.

Osumnjićeni su ispitani u Kantonalnom tužilaštvu nakon čega je zaključeno da se Kantonalnom sudu podnese prijedlog za određivanje mjere pritvora prema sve tri osobe.

Karahmet, Jahić i Hadžem su uhapšeni nakon nesreće koja se u srijedu dogodila na gradilištu u centru Sarajeva, a u kojoj su poginula dva radnika firme Famus gradnja 3, Razim i Enes Halilović. Jedan radnik je teško povrijeđen, prenosi NAP.

Uposlenici Ambasade SAD-a posjetili Klas

Bosanskohercegovačka prehrambena industrija Klas d.d. Sarajevo ugostila je danas uposlenike Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, zajedo sa njihovom djecom, prenosi novinska agencija Patria.

Gosti su obišli proizvodne pogone Klasa u Sarajevu, i to Mlin, Velepekaru i pogon Sarko za proizvodnju konditorskih proizvoda.

Posjetioci su imali priliku posmatrati proces meljave i proizvodnje brašna u jednom od najvećih mlinova u ovom dijelu Evrope.

Posebno ih je dojmio obilazak pekare, gdje su imali priliku vidjeti linijsku proizvodnju hljeba. Tom prilikom prisustvovali su proizvodnji somuna, jufke, i raznih kolača, probavši direktno sa linije vrele somune.

Posjeta je okončana obilaskom pogona Sarko, gdje se izmedu ostalog proizvodi Bosanski lokum. Gosti su imali priliku direktno vidjeti linijsku proizvodnju ovog tradicionalnog bosanskog proizvoda, a rukovodilac ovog pogona je organizovao i malu degustaciju Bosanskog lokuma, Jare, Čajnih kolutića i Vanilica.

PORODICE KOJE VLADAJU BOSNOM I HERCEGOVINOM

U velikom istraživanju koje je provela „Slobodna Bosna“ naša novinarka dokazuje kako su familijarne veze i pripadnost porodičnim klanovima u posljednjih 20-ak godina postali ključni kriterij cjelokupne kadrovske „filozofije“ u politici, ekonomiji, diplomatiji, javnoj upravi: ko su ključne familije koje, praktično, vladaju Bosnom i Hercegovinom

PORODICE KOJE VLADAJU BOSNOM I HERCEGOVINOM 

PORODICE KOJE VLADAJU BOSNOM I HERCEGOVINOM

Bivšim komunistima će aktuelne «demokratski izabrane» vlasti često spocitati kako im je pri izboru najvažnijih kadrova isključiv kriterij bila partijska knjižica. I u bivšem je sistemu srodstvo sa najuticajnijim funkcionerima otvaralo sva vrata, ali nakon analize rodbinskih veza aktuelnih političkih elita dolazimo do saznanja da je «jedina» razlika što je danas, uz političku podobnost, rodbinska veza, posebno sa porodicama sa nepisanog spiska kreatora nezavisne Bosne i Hercegovine, kriterij koji garantuje uspjeh u svim društvenim sferama. Primjera je mnogo pa je mala vjerovatnoća da se radi o slučajnosti što se rođaci Izetbegovića, Čengića ili današnjih lidera najuticajnijih političkih partija, Tihića, Čovića, Dodika, nalaze ne samo u politici nego, još više, na dobro plaćenim radnim mjestima u državnim institucijama i u najprofitabilnijim javnim kompanijama.

«KADROVSKA KOMISIJA» IZETBEGOVIĆA I ČENGIĆA

Rodbinska veza sa familijom Čengića u BiH pokazala se u slučaju Mirsada Veladžića, jednog od ratnih i poratnih moćnika u Unsko-sanskom kantonu, sasvim dovoljnom kartom za uspjeh. Vjeruje se kako Veladžićev uspon na ljestvici najuticajnijih ljudi u kantonu počinje nakon što se «orodio» sa Čengićima, ženidbom sestre Hasana Čengića, odnosno kćerke Halida Čengića, glavnog ratnog logističara Armije BiH. Još bolje «preporuke», samo u Bosanskopodrinjskom kantonu Goražde, imao je Rijad Raščić. Sestrić Halida Čengića godinama je obavljao najznačajnije javne funkcije u kantonu, mada ga je upravo njegova Stranka demokratske akcije smijenila s funkcije guvernera kantona 2000. godine, zbog katastrofalnih izbornih rezultata. «Skrasio se» u Nadzornom odboru goraždanskog preduzeca Pobjeda-rudet d.d. a njegovo se ime nalazi na podužem spisku Finansijske policije Federacije BiH u izvještaju koji je Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu podnesen zbog sumnjivih finansijskih aranžmana u Razvojnoj banci FBiH. Vjeruje se kako akademskom usponu profesorice Fahire Fejzić na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, u najmanju ruku, nije naškodilo to što je supruga Hasana Čengića, kao ni brojnim Čengićima, bližim i daljnim rodacima. Aktuelnoj šefici odnosa s javnošcu u najprofitabilnijoj kompaniji BH Telecomu Nadi Lutvikadić jedna od najboljih preporuka bila je što je njen otac Ćamil daidža Hasanu Čengiću. Mustafa Čengić šef je za kadrovska pitanja u odboru SDA Kantona Sarajevo i član Nadzornog odbora Energoinvesta, a daljnja Hasanova rodica Mirsada Čengić direktorica je Sektora sredstava u BBI banci u Sarajevu.

U Bosni i Hercegovini su danas politički uticajniji od Čengića jedino Izetbegovići i njihovi srodnici. Nakon poraza na izbornom Kongresu SDA u maju Bakir Izetbegović je «samo» zastupnik SDA u Parlamentu BiH. Međutim, porodićni uticaj Izetbegovića pomogao je karijeri njegove supruge Sebije. Snaha prvog predsjednika Predsjedništva BiH odnedavno je šefica Klinike za pedijatriju, ginekologiju i akušerstvo Kliničkog centra Koševo. Njenom uspjehu kumovale su navodno i rođačke veze sa Amelom Šabanović, prvom suprugom direktora Kliničkog centra Farisa Gavrankapetanovića, aktuelnom predsjednicom Kreditnog odbora u Razvojnoj banci Federacije BiH. Naime Amelina porodica Šabanović u rođačkim je vezama s porodicom Gradević, kako glasi djevojačko prezime Sebije Izetbegović. Prijeratnog sitnog referenta u Olimpik tursu Miru Purivatru u sami vrh kulturnog miljea u BiH lansirala je upravo familijarna «kadrovska komisija» porodice Izetbegović. Purivatra je suprug Izete Gradević, sestre Sebije Izetbegović. Zahvaljujući takvom porodičnom backgroundu i neograničenoj moći Bakira Izetbegovića u Sarajevu 90-ih godina, Purivatra je priskrbio elitne prostore u centru Sarajeva, od kina Meeting point do kancelarija Sarajevo film festivala, ali i obilne budžetske donacije za svoj porodični filmski projekat. Status „zeta Izetbegovića“ osigurao je dugogodišnje uživanje na visokim pozicijama i Jasminku Akšamiji u najprofitabilnijoj bh. kompaniji BH Telecomu, gdje je i danas direktor najvažnijeg sektora onog za investicije. I Akšamijinim je rođacima veza sa prvacima u Bošnjaka svakako dobra preporuka. Početkom godine na ćelo Agencije za državnu službu BiH imenovan je Neven Akšamija. Za Jasminka Akšamiju je, naime udata Lejla, kćerka Alije Izetbegovića, utemeljiteljica i direktorica Prve bošnjacke gimnazije u Sarajevu. Imaju dvije kćeri, Selmu i Esmu. Selma se nakon udaje preziva Gičević i nakon dugogodišnjeg rada u Odjelu za odnose s javnošcu British Councila u Sarajevu, sa suprugom Dinom Gičevićem okušala se i u privatnom biznisu. Odnedavno je pokrenula agenciju Echoes, odnosno projekat kupikartu.ba, on-line prodaju ulaznica za kulturne manifestacije. Za jednog od najbogatijih potomaka Alije Izetbegovića važi njegova kcerka Sabina Berberović, udata za Mirsada Bracu Berberovića, ratnog liferanta humanitarne robe u Splitu, danas vlasnika privatne trgovačke firme. Sabina je slobodni prevodilac uglavnom u stranim organizacijama. Imaju dvije kćerke studentice, Nadu i Eminu. Berberovićeva sestra je Minka Jašarević, vlasnica turističke agencije Relax tous. Bakir Sadović, unuk sestre Alije Izetbegovića, ratni šef kabineta predsjednika Predsjedništva BiH, nakon dugogodišnje diplomatske karijere (u Južnoafrickoj Republici i Holandiji) vratio se u Sarajevo i trenutno je uposlen o odjelu MIP-a zaduženom za suradnju sa NATO-om. Njegova sestra Selma godinama je radila u Misiji BiH pri UN-u u New Yorku.

Pripadnost Mladim muslimanima zbog koje je zajedno sa Alijom Izetbegovićem i još jedanaet muslimanskih intelektualaca bio osuđen u Sarajevskom procesu osigurala je aktuelnom predsjedniku Nadzornog odbora Elektroprivrede BiH i prvom čovjeku Sabora Islamske zajednice BiH Edhemu Bičakčiću visoke funkcije i povjerenje Alije Izetbegovića u postratnom periodu. Pomogla mu je također i činjenica da je sestrić još jednog uticajnog Bošnjaka, Mladog muslimana i utemeljitelja SDA Omera Behmena. Ni Bičakčićevi rođaci ne prolaze loše, a Adnanu Mujagiću je 1998. godine kada je počela s radom Agencija za privatizaciju FBiH, činjenica da je rođak Edhema Bičakčića, pomogla je da bude imenovan za prvog direktora Agencije, rukovodioca prvih „ozbiljnijih“ privatizacijskih procesa u Federaciji.

KAKO SU SE ORODILI GENJAC I ŽIVALJ

Povratak na politicku scenu Halida Genjca, aktuelnog zastupnika SDA u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, nakon nekoliko godina provedenih «u nemilosti» stranačkog šefa Sulejmana Tihića, pripisuje se takoder familijarnim vezama. Naime, kćerka Halida Genjca udata je za sina Huseina Živalja, jednog od utemeljitelja SDA, Mladog muslimana, a danas jednog od najodgovornijih ljudi u Upravi Islamic Development Bank u Džedi u Saudijskoj Arabiji, banci većinskom dioničaru sarajevskog ogranka BBI banke. Halid Genjac je na posljednjem Kongresu SDA u maju izabran za predsjednika Glavnog odbora SDA. Kako se Tihiću zamjera «nekooperativnost» sa Islamskom zajednicom, navodno vjeruje da bi dobrim odnosima sa Genjcem, odnosno Živaljem i Islamskom bankom, mogao bar djelomično povratiti povjerenje vrha Islamske zajednice, odnosno reisa Mustafe ef. Cerica. Reis Cerić se, inače, nalazi na ćelu Šerijatskog odbora BBI banke. Dobro plaćeni posao direktora BBI Centra u Sarajevu, izgrađenog na mjestu nekadašnje robne kuće Sarajka, zahvaljujući rodbinskim vezama povjeren je Seadu Živalju. Amina Mulabdić, kćerka reisa Cerića, zaposlena je u Direkciji za ekonomsko planiranje Vijeća ministara BiH. U Vijeću ministara, tačnije Ministarstvu sigurnosti radi i njen suprug Vedran Mulabdić, inače sin Narcisa Mulabdića, sudskog vještaka u čije je izvještaje ef. Cerić jedino vjerovao nakon prošlogodišnjeg požara u džamiji na Fazlagica kuli kod Gacka. U Ustavnom sudu Federacije BiH kao savjetnica zaposlena je Zinka Halilović, sestra potpredsjednika Stranke za BiH Safeta Halilovica a u Ministarstvu sigurnosti Ermin Pešto, rodak Halilovićevog kolege Beriza Belkića, zastupnika Stranke za BiH u državnom Parlamentu. Pešto je pomocnik u Sektoru za zaštitu granica. Kćerka Jusufa Pušine, ratnog ministra policije BiH i dugogodišnjeg predsjednika Nogometnog saveza BiH, udata je za sina Timura Numića, sive eminencije Stranke demokratske akcije. Haris Hrle, ambasador Bosne i Hercegovine u Austriji, oženjen je kćerkom Bisere Turković, višegodišnje ambasadorice BiH u Hrvatskoj, Mađarskoj, SAD-u...

LAGUMDŽIJA I TIHIĆ ROÐACI!

Ruzmira Kadrić, pomoćnica ministra za civilne poslove BiH, sestra je predsjednika SDA Sulejmana Tihića. Tihićev sin Anvar radi u Upravi za indirektno oporezivanje a drugi sin Emir u Upravi dobrostojećeg državnog preduzeća Gradska tržnica u Sarajevu. Zanimljivo je, medutim, da Tihića i Lagumdžiju vezuju i rodbinski odnosi! Naime, Lagumdžijina nana, odnosno majka njegovog oca Salke, nekadašnjeg gradonačelnika Sarajeva, djevojački se prezivala Tihić.

Zahvaljujući familijarnim vezama, „krenulo“ je nakon ženidbe Samiru Čauševiću, predsjedniku Nadzornog odbora BH Telecoma. Čaušević je suprug kćerke jednog od uticajnih ljudi u SDA, vječitog dekana Saobraćajnog fakulteta u Sarajevu Šefkije Čekića. Odnedavno je Čaušević punca naslijedio i na ovoj funkciji. Havica Hećo, direktorica privatne firme Sanam Styrka, o čijim smo nelegalnim graditeljskim apetitima u samom centru Sarajeva pisali ranije, supruga je Zaima Heće, brata federalnog ministra industrije, rudarstva i energetike Vahida Heće. Nakon što je postao zet ministra Heće, novinar BHTV-a Edis Deljković angažiran je odnedavo za člana Nadzornog odbora BH Gasa.

VIDEO: Ćatić izjavom o Srebrenici ušutio milione Nijemaca

Adnan Ćatić, odnosno Gospodar ringa Felix Sturm

Malo je onih koji ne poznaju Felixa Sturma, Svjetskog prvaka u srednjoj kategoriji u verziji WBA. Međutim, onaj ko želi upoznati Felixa Sturma, prvo mora upoznati Adnana Ćatića, najelegantnijeg boksera u Njemačkoj.

"Rođen sam kao Adnan Ćatić i umrijeću kao Adnan Ćatić"

Kada je Ćamil Ćatić 1969. godine iz okoline Mostara došao na privremeni rad u Njemačku, a njegova supruga Zahida sedam godina kasnije, nisu ni sanjali da će njihov sin ispuniti svoj dječački san - postati Svjetski prvak u boksu. Kao dječak je igrao nogomet i košarku, ali ljubav prema boksu je ipak prevladala. Njegov bokserski talent je otkriven 90-tih godina, a profesionalna karijera počinje 2000. godine kada je promijenio ime.

"Ubuduće ću trenirati u vlastitom trening-centru"

„Za ime Felix Sturm sam se odlučio samo zbog boksa. To je bilo normalno i u vrijeme nekadašnjih filmskih zvijezda kao što su Marilyn Monroe (Norma Jeane Mortenson) ili Charlie Chaplin (Charles Spencer Chaplin). U Njemačkoj je danas veoma teško postati zvijezda i zaraditi nešto novca, a da se ne odlučite za neko upečatljivo ime. Boks nije lagan posao. Ja sam vazda bio Adnan i vazda ću ostati Adnan. Rođen sam kao Adnan Ćatić i umrijeću kao Adnan Ćatić“.

Vjera kao vodilja života

Felix Sturm, koji ima i svoj vlastiti trening-kamp, pored svakodnevnog višesatnog treniranja, snagu za uspjehe pronalazi u porodici u kojoj prvo mjesto zauzima sin Mahir, ali i u vjeri. “Vjera mi je vodilja kroz cijeli život, ne samo u boksu. Mislim da ljudi koji ne vjeruju nemaju cilj u svom životu. Drago mi je da sam tako odgojen. Potrudiću se da tako odgojim i svog sina. Vjera je važan faktor u mom životu ali i mojoj porodici. Moja rahmetli majka me prvi put u džamiju poslala sa pet godina”.

"Milion drugih stvari se može zaboraviti, ali Srebrenica ne"

Nakon što je pobjedio Korena Gevora, Sturm je razvio bh. zastavu sa jasnom porukom "Ne zaboravite Srebrenicu"

Iako je rođen u Njemačkoj i ima njemačko državljanstvo, Ćatić se nakon mečeva ne stidi podići bosanskohercegovačku zastavu i u razgovorima sa novinarima naglasiti da je porijeklom iz BiH.

“Moji roditelji su iz Bosne. Rođen sam u Njemačkoj ali sam u srcu Bosanac. Kada kog imam priliku odem u BiH, bar na tri ili četiri dana. Tamo je moja familija. Volim Mostar, Sarajevo, planine, burek, ćevape, volim ovce i koze, jednostavno volim sve što je bosansko. Nikada se nisam stidio svojih korijena i svog porijekla. Na mom posljednjem meču 11. jula protiv Korena Gevora sam visoko podigao bosanskohercegovačku zastavu na kojoj je pisalo 'Ne zaboravite Srebrenicu'. Milion drugih stvari se može zaboraviti, ali Srebrenica ne. Ne samo Srebrenica, ne smije se zaboraviti ni 11. septembar”.

Dobar primjer integracije

Ćatić ne voli učešće u velikim tv šouima, jer kako kaže, on je Svjetski prvak, a ne Miki Maus. Međutim, to ne znači da nije spreman pomoći drugima. Rado odlazi u zatvore kako bi mladima pomogao u povratku na, kako kaže, pravi put. Pomoć u integraciji stranaca mu takođe nije nepoznata stvar. U humanitarnom radu ima podršku svojih prijatelja. Jedan od njih je i njemački reprezentativac i nogometaš FC Kelna Lukas Podolski. „On je veliki bokser i nadam se da će još dugo ostati nepobijeđen. On kao i ja nije rođeni Nijemac. Ukoliko se naša sličnost o tom pitanju može povezati, onda ćemo o tome rado razgovarati“.

Sturm sa suprugom Jasmin

Adnan Ćatić ima i vlastitu promotorsku firmu, što mu daje osnovu za ostvarenje još jednog sna: „Najveći san i najveći plan mi je boksati u Sarajevu ili Mostaru. Možda ću nekada ponovo dobiti bosanskohercegovački pasoš i imati priliku boksati pod bh. zastavom. Ništa se ne zna“.

Međutim, ono što se zna je da Ćatić u ring ponovo ulazi polovinom septembra. Biće to u Areni u Kelnu, kada će publika uživati u, kako kaže, spektaklu. A u njoj, kao i obično, nekoliko hiljada onih koji su porijeklom iz BiH.

Adnana Ćatić, alias Felix Sturm, bivši svjetski prvak u boksu više puta je pokazao koliko voli Bosnu i Hercegovinu.

U jednom emisiji Adnan je pričao o Srebrenici a definitivno da ove riječi Čatića i poruka ovog dijela emisije trebaju biti motivacija, opomena, podsjetnik i ko zna šta više.

''Televizije samo malo govore kad je godišnjica. O američkoj tragediji se svaka tri mjeseca nešto emituje, o Srebrenici se puno ne priča..''

SIN NASTRADALOG RADNIKA: BABO, BABO DA LI ČUJEŠ SINA GLAS!

Više hiljada ljudi na posljednji počinak ispratilo je tragično nastradale radnike Famus gradnje iz Tešnja, koji su život izgubili u Sarajevu kada se obrušila oplata koja je povukla skelu na kojoj su Razim i Enes Halilović radili.

Također, i više imama prisustvovalo je dženazi, a rodbina, prijatelji i komšije još uvijek su u nevjerici da su njihovi najmiliji otišli na ovako okrutan način.

Dženaza i ukop obavljeni su u tešanjskom naselju Karadaglije.

Iako su mnogi obećali finansijsku pomoć za porodice koje su ostale iza Halilovića, gubitak koji su one doživjele je nemjerljiv bilo čime, a dirljive poruke na Facebooku ostavlja Enesov sin koji ne može da se pomiri s činjenicom da njegovog oca više nema.

- Babo,babo da li čuješ sina glas – napisao je N. Halilović, dok ga u komentarima tješe prijatelji.

Tuš negira optužbe o pokušaju prevare u BiH

U Tušu tvrde da Bosnu i Hercegovinu napuštaju zbog nestabilnog poslovnog i političkog okruženja u toj državi te smanjenja kupovne moći.

 U Tušu kažu da su neki vjerovnici sami krivi što se nije moglo naći rješenje za potraživanja [Al Jazeera - Arhiva]

Slovenski trgovački lanac Tuš, o čijim se tvrtkama u Bosni i Hercegovini vodi kriminalistička istraga i protiv čijeg je vlasnika Mirka Tuša u toj državi podnesena kaznena prijava, opovrgnuo je u srijedu tvrdnje da je njegovo povlačenje iz te države pokušaj poslovne prijevare kako se ne bi podmirili dobavljači kojima je Tuš navodno dužan više od deset milijuna eura.

Unatoč velikim prosvjedima vjerovnika te započetim kriminalističkim istragama, u Tušu tvrde da Bosnu i Hercegovinu napuštaju zbog nestabilna poslovnog i političkog ambijent u toj državi te smanjenja kupovne moći i da su neki vjerovnici sami krivi što se nije moglo naći rješenje za potraživanja.

Spremni omogućiti uvid u poslovne knjige

U izjavi za ljubljanski Dnevnik od srijede predstavnici lanca niječu i navode da su ostali dužni doprinose i poreze državi u kojoj su poslovali, prenosi Hina.

"U razvoj i širenje tržišta u Bosni i Hercegovini smo u osam godina poslovanja investirali više od 60 milijuna eura, redovito plaćajući poreze i sve druge obveze, te u državnu blagajnu uplatili više od 10 milijuna eura, čime smo bili jedan od najvećih poreznih platiša u Bosni i Hercegovini", naveli su u Tušu u priopćenju za javnost, dodavši da dobitke nisu prebacivali u slovensko matično poduzeće i da su spremni omogućiti istrazi uvid u poslovne knjige kako bi se vidjelo da su u toj zemlji poslovali "zakonito i transparentno".

Optužbe za prijevaru i utaju poreza

Protiv vlasnika tvrtke Mirka Tuša te odgovornih u tvrtkama TUŠ Bihać i TUŠ Trade Bihać u Bosni i Hercegovini pokrenute su prijave zbog sumnje za pokušaj privrednog kriminala, odnosno prijevaru u gospodarskom poslovanju i utaju poreza.

Nedavno je vanjskotrgovačka komora Bosne i Hercegovine od tužiteljstva tražila da se zaustavi postupak stečaja Tuševih tvrtki u Bosni i Hercegovini i zamrzne njihova imovina, kako bi se iz nje mogli podmiriti oštećeni vjerovnici.

Ljubljanski Dnevnik navodi da je Tuš, u vrijeme kad je dobro poslovao u Bosni i Hercegovini, imao 25 veletrgovina koje su ostvarivale 50 milijuna eura godišnjeg prometa, ali da je od te imovine ostalo vrlo malo, dok financijske obveze Tuša u Bosni i Hercegovini prema stanju iz prošle godine premašuju 50 milijuna eura.

Zakon o javnom redu je udar na ljudska prava

Vlada Republike Srpske je predložila zakon koji kažnjava neprikladno ponašanje na društvenim mrežama, reakcije burne.

Novinari smatraju da bi Vlada RS-a trebala povući ovaj zakon prije sjednice Narodne skupštine RS-a [Al Jazeera]

Piše: Harun Cero

Vlada bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska je predložila zakon koji kažnjava neprikladno ponašanje na društvenim mrežama. Predstavljen kao novi zakon o javnom redu i miru, kojim bi se definicija pojma 'javno mjesto' proširila na internet, odnosno na društvene mreže.

Zakon će biti razmatran na sjednici Odbora za evropske i integracije i regionalnu saradnju Narodne skupštine RS-a, zakazanoj za ponedjeljak drugog februara, a Udruženje BH novinari je Parlamentu RS-a uputilo zahtjev za javnu, otvorenu sjednicu. U zahtjevu se navodi da bi sjednica, s obzirom na interes javnosti i medijske zajednice za ovaj prijedlog zakona, trebala biti otvorenog tipa.

Mnogo je nejasnoća u vezi s ovim zakonom, a postavlja se pitanje kako bi vlast u RS-u provodila ovaj zakon. Nejasan je, također, pojam 'remećenje javnog reda', čija je definicija jako važna, jer postoji mogućnost da se njegovim nedefiniranjem ograniči sloboda izražavanja.

Neprihvatljiv zakon

Predsjednik Kluba novinara Banja Luka Siniša Vukelić smatra da je ovakav prijedlog zakona neprihvatljiv.

"Kroz ovaj zakon bi se ograničila sloboda mišljenja. I Ministarstvo za ekonomske odnose RS-a je reklo da je ovaj zakon neprimjenjiv. Oni su kazali da svaki zakon koji ide u skupštinsku proceduru mora dobiti saglasnost u skladu sa legislativom Evropske unije. Premijerka RS-a Željka Cvijanović je rekla da to 'neprimjenjivo' ne znači da je suprotno legislativi EU, već jednostavno da EU to ne reguliše na taj način", kazao je Vukelić za Al Jazeeru.

Naveo je da je Cvijanović djelimično u pravu, jer na nivou EU nema zakona koji to regulira, ali da postoje deklaracije i konvencije koje garantiraju slobodu mišljena na internetu, odnosno na društvenim mrežama.

"Imaju konvencije koje striktno nalažu vladama da ne smiju ugrožavati slobodu mišljenja, ali Bosna i Hercegovina, nažalost, još nije članica EU. S druge strane, jeste članica Vijeća Evrope, a kao njena članica ima obaveze koje je prihvatila u paketu. Jedna od tih obaveza je poštivanje deklaracija koje garantuju slobodu izražavanja i slobodu interneta", istakao je on.

Vukelić kaže da bi Vlada RS-a trebala povući ovaj zakon prije sjednice Narodne skupštine RS-a, te da se veliki broj nevladinih organizacija i medijskih udruženja protivi ovom zakonu i da oni "neće sjediti skrštenih ruku".

Istakao da je od 2007. godine do danas skupštinska većina, predvođena Savezom nezavisnih socijaldemokrata, donosila objektivne zakone i da nisu previše iskakali iz okvira, te kako vjeruje da će manji koalicioni partneri SNSD-a prepoznati da je davanje podrške ovakvom zakonu "suludo".

Zastupnik Narodnog demokratskog pokreta u Skupštini RS-a Dragan Čavić je izjavio da će oni podnijeti apelaciju Ustavnom sudu RS-a, ako vladajuća koalicija usvoji ovakav zakon i da će ga u tom slučaju Sud proglasiti neustavnim.

"Kako društvene mreže mogu biti javno mjesto? Onda je i moj stan javno mjesto. To je potpuno neustavno", rekao je Čavić.

Njegovo mišljenje dijeli Branislav Borenović, zastupnik u Parlamentu RS-a iz Partije demokratskog progresa.

"Vlada RS-a nastoji ljude koji misle svojom glavom spriječiti u slobodi govora. To je potpuno antiljudski, anticivilizacijski, diskriminacijski akt, kojim žele da uvedu neku vrstu strahovlade u društvu, što je neprimjereno demokratskim tekovinama", kazao je on

Strah vlasti od građana

Vera Soldo, urednica magazina republikainfo.com iz Mostara, za Al Jazeeru je izjavila da ni u kom slučaju ne bi trebalo onemogućiti slobodu govora i izražavanja preko društvenih mreža, a pogotovo uvesti mjere kazne.

"Brojne vlade na svijetu su svjesne kakva moć leži u rukama medija, u ovom slučaju moći komunikacije preko društvenih mreža, kojima su se služile mnoge organizacije i individue da bi počele neku vrstu bunta. Svakako da svaka vlada na svijetu želi kontrolirati medije, ali većina vlada to radi tajno. Nažalost i u našoj državi postoji takva incijativa, koja bi uskoro mogla biti ozakonjena", istakla je ona.

Cilj je, smatra Soldo, da se komunikacija preko društvenih mreža svede na definiciju okupljanja na javnom mjestu, kako bi se tako kontroliralo mišljenje građana.

"Ja ovo mogu protumačiti samo kao strah vlasti od vlastitih građana. I ako se ovaj zakon želi upakirati u borbu protiv terorizma, očito je da bi isti poslužio kao instrument za sprječavanje svakog građanskog nezadovoljstva i bunta, u ovom slučaju i mogućih prosvjeda, koji su već najavljeni zbog nezadovoljstva sveopćim stanjem u zemlji. Mislim da je nezamislivo da se u jednoj demokratskoj zemlji, u bilo kojem dijelu te zemlje, donese takav zakon", smatra ona.

Soldo je navela primjer "afere Papak".

"Meni je, naprimjer, nezamislivo da se procesuiraju novinari koji su otkrili 'aferu Papak' i da im ta ista Vlada sada želi nametnuti nadzor ili cenzuru. Dakle, da ih želi kazniti zbog komunikacije preko društvenih mreža", zaključila je Soldo i kazala da nijedna vlada ne može proglasiti društvene mreže svojim vlasništvom.

Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari, za Al Jazeeru je kazala da je ovo pokušaj proglašavanja interneta javnim prostorom, gdje se može narušiti javni red i mir, što nije istina.

Pravna analiza

"Šta znači narušavanje javnog reda i mira na internetu? Kako se to može kvalificirati? Ne razumijem... Postoje pravila za korištenje Twittera, Facebooka i drugih društvenih mreža. Ukoliko se ta pravila zloupotrijebe, onda vas te društvene mreže mogu na neki način sankcionirati. Mogu vas blokirati i ljudi, ako širite sadržaje koji su neprimjerni ili ih oni smatraju takvim", rekla je ona i dodala da se to može prijaviti policiji i da je ovaj zakon suvišan.

To je već sve regulirano, smatra ona.

"Zašto bi se na drugačiji način internet i društvene mreže definirali kao javni prostor? U preporukama Vijeća Evrope su ograničenja interneta definirana. Čak se i govor mržnje može kroz naš Krivični zakon procesuirati", zaključila je Rudić.

Povodom prijedloga ovog zakona oglasila se i predstavnica Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi za slobodu medija Dunja Mijatović. Ona je izrazila zabrinutost da bi nacrt zakona o javnom redu i miru mogao biti iskorišten da ograniči slobodu izražavanja na društvenim mrežama. 

Navela je da sloboda online izražavanja treba biti prepuštena samoregulatornim tijelima i da samo u slučajevima podsticanja na nasilje zakonske sankcije mogu biti razmatrane kao odgovarajuća mjera. Mijatović je rekla da je njen ured spreman pomoći vlastima u provođenju pravne analize, kako bi se osiguralo da zakon bude u skladu s obavezama OESC-a i međunarodnim standardima slobode izražavanja.

Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a je kao predlagač izradilo novi tekst Zakona o javnom redu i miru i dostavilo ga u fomi nacrta Vladi RS-a, kaže se u saopćenju MUP-a RS upućenom Al Jazeeri.

'Kao u regiji'

"Zakon o javnom redu i miru (Službeni glasnik RS-a, broj 20/07) objavljen je 22. marta, a stupio je na stagu 30. marta 2007. godine. Tokom neposredne primjene navedenog zakona u praksi su uočeni određeni nedostaci i nedorečenosti, kao i prevaziđenosti pojedinih odredaba koje su dovele do poteškoća u primjeni pojedinih odredaba", navodi se u saopćenju.

U saopćenju je, također, navedeno da su predloženom tekstu nacrta, a kasnije i prijedloga zakona, "sadržane osnovne odredbe, kojima se, pored predmeta zakona i prekršajnih sankcija, u odnosu na važeći Zakon o javnom redu i miru proširuje definicija pojma 'javno mjesto', u skladu sa najboljom praksom i primjerima u regiji. Ideja je vezati posljedicu sa počinjenim prekršajem, odnosno mjestom na kojem je nastupila posljedica. Slične definicije javnog mjesta nalaze se i u zakonima u okruženju."

MUP RS-a je naveo primjer na koje bi se osobe i grupe ovaj zakon odnosio: "Ukoliko se grupa lica dogovori putem elektronskih komunikacija da pretuče nekoga na trgu, koji je javno mjesto, onaj koji je pokrenuo komunikaciju, odnosno ideju, počinio je prekršaj čija se posljedica desila na javnom mjestu. Naime, potrebno je da je nastupila posljedica, odnosno da je došlo do realizacije navedene namjere."

Ministarstvo smatra da "predloženi Zakon o javnom redu i miru nikoga ne ograničava na izraživanje mišljenja, niti uskraćuje bilo kakve slobode".

Apel za pomoć djevojčici Nejli Čizmić

Djevojčica Nejla Čizmić rođena je sa isčašenjem lijevog kuka i već dva puta je operisala mijelomengocelu i hidrocefalu. Nejla ponovo treba na operaciju, te joj je potrebna finansijska pomoć.

Nejlini roditelji ne mogu osigurati potrebnu sumu novca.

Porodica Čizmić je, inače, iz Željeznog Polja i za vrijeme prošlogodišnjih poplava i klizišta izgubili su svoj dom.

Nejlini roditelji su uputili apel svim ljudima dobrog srca da pomognu u izlječenju njihovog djeteta.

Uplatom na račun iz BiH (KM):

Broj računa: 097502726-9
Broj transakcijskog računa: 1610000000000011
JMBG: 0101982195048
Habiba Čizmić
Žepče, Ravne BB

Uplatom iz inozemstva:

BENEFICIARY BANK: RAIFFEISEN BANK DD BOSNA I HERCEGOVINA
SWIFT-CODE: RZBABA2S
ADRESS: ZMAJA OD BOSNE BB SARAJEVO BIH
IBAN CODE: BA391612000094932259
FULL BENEFICIARY NAME: HABIBA CIZMIC
FULL BENEFICIARY ADDRESS: MJESTO RAVAN 236 ŽELJEZNO POLJE

Njihova trenutna adresa: Ulica Armije BiH 42, Mokušnice, Zenica

Kontakt telefon: 062/ 275 – 145

Unaprijed zahvalna porodica Čizmić

DOBRO POGLEDAJTE SLIKU: To crveno na mesu nije krv! Evo o čemu je reč...

Stvar je vrlo jednostavna - što životinja koristi više svoje mišiće, oni će sadržavati i više mioglobina, a njihovo meso će biti crvenije

Foto: W

Mnoge ljude odbija i sam pogled na sirov komad mesa u mesari ili diskontu, kao i "krvavi", odnosno slabije pečeni bifteci. Ljudi zapravo misle da je crveni sok koji izlazi iz mesa - krv, a zapravo je reč o nečemu sasvim drugačijem.

Ružičasti sok u sirovom mesu je kombinacija vode i mioglobina – proteina koji dovodi kiseonik do svih ćelija mišića. Tokom pripremanja hrane za prodaju većina krvi biva odstranjena od sirovog mesa. U mišićnim ćelijama zadržava se ovaj protein od čije prisutnosti u mesu zavisi i njegova boja.

Stvar je vrlo jednostavna -  što životinja koristi više svoje mišiće, oni će sadržavati i više mioglobina, a njihovo meso će biti crvenije.

Mišići goveda namenjeni su za dugotrajno stajanje i hodanje zbog čega je njihovo meso intenzivne crvene boje. Nasuprot tome, pile je podložnije kratkotrajnim periodima kretanja, zbog čega ćete u mesu pernatih životinja retko kad naići na veću količinu ovog ružičastog soka. Doduše divlja guska na primer koristi češće svoje mišiće za letenje, pa je i njihovo meso ružičastije od običnog pilećeg.

U kombinaciji s visokim temperaturama kojima izlažemo meso prilikom kuvanja ili pečenja mioglobin menja boju mesu – ružičasta i izraženo crvena boja zato simbolizuje sočnost mesa, a sivilo i tamno smeđa boja prepečenost istog.

Povrh svega, mioglobin može biti i indikator svežine mesa. U dodiru s kiseonikom, ovaj protein menja boju u sivosmeđu, pa će sirov komad ove boje upućivati na odrezak koji dugo stoji u prodavnici.