Pripremila: Antea Miloloža, Dnevnik.ba
Na samom početku Bašajkovca dočekali su nas divlji konji. Prvo jedan, pa dva, tri.. pa stotine. Kao čuvari nepreglednih zelenih površina
U svakom prijeđenom kilometru smo zastajali diveći se raznovrsnom biljnom svijetu. Tako smo naišli na Dinarski encijan, očaravajući plavi cvijet. Endemska vrsta.
U podnožju Cincara nalaze se kameni ostaci nekadašnjeg poljoprivrednog dobra, posljednja stanica hlada prije strmog uspona prema vrhu. A uspon... malo otežan uz vrući, ljetni dan. No, ništa nije teško kad imaš cilj. Mi smo svoj ostvarili na 2006 m.
Na dlanu vidite Kupres, Buško blato, Kamešnicu Glamočko i Livanjsko polje, ne znajući u kojem smjeru duže odmoriti pogled. Pod dojmom svih proživljenih i oku prvi put viđenih ljepota, napustili smo Cincar. Doviđenja, do sljedećeg, nadam se što skorijeg druženja.
Nema komentara:
Objavi komentar