ponedjeljak, 12. rujna 2016.

‎Agresivnost neurotičnih ličnosti ispoljava se na različite načine.

“Agresivnost neurotičnih ličnosti ispoljava se na različite načine. Tako u momentu agresivnosti možemo videti kriziranje i ogovaranje drugih ljudi. Poznat je tip čoveka koji ne može razgovarati o drugome, a da mu ne pripisuje čitav niz stvarnih ili izmišljenih nedostataka. Iza takvog ponašanja skriva se potreba da se smanji vrednost drugome ne bi li se tako istaklo vlastito savršenstvo. A takvu potrebu nosi u sebi samo čovek koji sam sebe ne smatra odviše vrednim, pa u vlastitim očima želi porasti na račun drugoga.“
Jovan Dučić

Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku.Govorite rđavo o nekom čoveku pola sata – i vi ste posle toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na lepotu svojih osećanja, ili bar na lepotu svojih reči.
Jovan Dučić

Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta može.

Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku.Govorite rđavo o nekom čoveku pola sata – i vi ste posle toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na lepotu svojih osećanja, ili bar na lepotu svojih reči.

Nije tačno rečeno da je svaki čovek kovač svoje sreće, tačno je, naprotiv, da je svaki čovek uvek sam kovač svoje nesreće.

Brak se najčešće sastoji od jednog lažova i jednog nasilnika.

Žena dobro zna da je slaba samo kad voli.

U jednom romanu ima više ljubavi nego u jednom velikom gradu.

Dve su prave i najveće čovekove nesreće, nemati zdravlja i nemati prijatelja.

Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, već od čoveka.

Nikad čovek ne može da kaže toliko mudrosti, koliko može da prećuti ludosti

Kad bi mladost imala filozofiju staraca, ne bi na svijetu bilo nijednog sunčanog dana.

Prva osobina primitivnog čovjeka je da se boji svega što ne razumije, a na prvom mjestu se boji pameti.

Sujeta je većinom osobina plašljivog čovjeka, pošto plašljivac ne može da živi nasamo: i to ne samo izoliran u samoći, nego ni izoliran u samoj istini. Plašljivac nije nikad u sebi, nego uvijek napolju, naročito u riječima.

Niko nema prava da bude očajnik; očajanje nije nikakvo uvjerenje, nego samo fizička nemoć, bolest ili najčešće glupost.

Nema komentara:

Objavi komentar