Takvih, za koje se kaže da su na svoju ruku, u našoj sredini nema ili ih ima veoma malo. Dok su u susjedstvu prepoznatljivi pojedinci koji su od rata pa sve do današnjih dana iskazivali oprečan stav od vladajuće nomenklature, naši intelektualci su skupina kukavica, boraca za neku državnu sadaku, šutljivaca, ljudi koji su obraz stavili pod noge. Za vrijeme vladavine Franje Tuđmana poznati su mi pojedinci koji su se jasno i glasno, koliko su im mediji dozvoljavali, suprotstavljali stravičnoj politici progona Srba, koji u sukobu između Hrvata i Bošnjaka nisu bili na strani svojih, smatrajući da je hrvatska strana u krivu. Kako su prolazili u svom okruženju, to treba njih pitati, ali svakako uzdignuta čela prolaze kroz život. Isto tako dosta pojedinaca je u Beogradu glasno progovorilo protiv velikosrpske euforije koja je sve koštala hiljada mrtvih, a najviše srpsku populaciju. Ti pojedinci i danas govore o vladajućoj garnituri Vojislava Koštunice kao o pogubnom prononsiranju nacionalizma, koje ništa dobro ne može donijeti, koje nije nikakva legitimacija za Evropu.
Kod nas je mrtvo more; akademska populacija je uglavnom skutonoša tronacionalnoj vlasti, gdje se svako šćućurio u šinjelu svog patrona, svoje nacionalne uzdanice. I onda kada bošnjački pametnjakovići nisu uz svoje nacionalne stranke i njihove vođe, to je samo stoga što smatraju da imaju bolje rješenje o napredovanju i dominaciji svog naroda. Kada u Sarajevu intelektualne i umjetničke veličine kritikuju (uz časne izuzetke) današnje stanje, to su uopštene opaske tipa "svi su političari isti", "ima nekih ružnih pojava", "treba posvetiti više pažnje raznim stvarima". Posebno su sarajevski umjetnici skupina koja je uplašena da će izgubiti bijedne pozicije oko štampanja knjiga, snimanja filmova, otvaranja izložbi. Vlada strah među njima da ako nešto zucnu da će im biti uskraćena lova za knjigu, predstavu, izložbu, film.
A ako nekom bude iz političkih razloga uskraćena donacija, to neće uraditi političari, nego upravo kolege umjetnici koji su se dočepali nekih komisija i žirija. Znam kako su Izeta Sarajlića tokom cijeloga rata pa sve do smrti kolege ignorisale, samo zato što je glasno i jasno bio protiv nacionalističke politike Alije Izetbegovića. Pa i mrtvom mu ne daju mira, spisateljica Nermina Kurtspahić bori se da ovaj pjesnik ne dobije svoju ulicu. Valjda je zbog toga proteklih godina nagrađena "Šestoaprilskom nagradom", ne znam za kakvo djelo. A kada već pominjem ovu nagradu, naučnici i umjetnici šute što u žiriju ove prestižne nagrade sjede nepismeni političari, za koje sam siguran da u svom životu nisu pročitali nijednu knjigu. Stvaraoci poltronski ne smiju da puste glas od sebe, boje se da će ih tako neko priznanje mimoići, stradaće njihova sujeta.
Kulturnjaci i uopšte akademski svijet u Banjoj Luci izgleda mi u još većem mraku. Postali su kolonija beogradskom srpskom nacionalizmu, ne mogu mrdnuti bez bratske pomoći, bez srbijanske supervizije. I natječu se jesu li veći nacionalisti od svojih političara.
U izlozima knjižara, na repertoarima raznih pozornica najviše su zastupljeni nacionalni programi. Bez suprotstavljenih stavova nema napretka, a u Banjoj Luci je u tom smislu baruština. Ne može se ići naprijed, a većinu svog stvaralaštva okrenuti prošlosti, istoriji. Evropa je riječ iz budućnosti. I ne može se prepustiti nekom provincijskom profesoru književnosti da osmišljava strategiju kulture.
Najnoviji slučaj za mene je skandal. Niko od kulturnih djelatnika da uputi riječ protesta što u Banjoj Luci neće biti prikazan film "Grbavica" Jasmile Žbanić. Kao neće biti rentabilan, što je primjer licemjerja. Zar zaista obrazovani ljudi ne žele da vide film nagrađen u Berlinu, pa makar dolazio iz "muslimanskog Sarajeva"? To je slika i prilika naših mudrih glava.
Zašto u bosanskohercegovačkim gradovima nema javnog kritičkog promišljanja? Zašto su naši stvaraoci tolike kukavice? Zar im je više stalo za svojim relativnim uspjehom, nego za svojom istinom? Ljudi su tokom istorije zbog istine i pravde odlazili na stratišta, odvođeni u zatvore, a ovi naši boje se da će im oduzeti senekuru.
Nema komentara:
Objavi komentar