uspješnog društva 1. dio

Danas, u svijetu globalizacije i tehnološkog napretka jasno je napraviti razliku između uspješnih i neuspješnih društava. Smisao nije znati koja su to društva, već znati uzroke koji su doveli do njihovih stanja i primjeniti ono što je korisno.

Čovjek je biće koje ne može opstati bez zajednice, a osnovna forma društvene zajednice i primarna socijalna institucija jeste porodica. Društvo koje se sastoji od zdravih porodica je uspješno društvo koji ima prosperitet. Bolesna porodica je kao bolesna ćelija u jednom tijelu. Ona je poput tumora koji polahko razjeda zajednicu. Poznato nam je da je tumor ćelija koja ima nepravilan i progresivan rast, a tijelo može dovesti do smrtnog ishoda. Svjedoci smo da su mnoge društvene ćelije, tj. porodice bolesne i da obnašaju ulogu društvenog tumora koji razjeda tijelo naše zajednice. Historija nam kazuje da su mnogi narodi nestali ili doživjeli dekadencu onog trenutka kada su se metastaze nezdravih porodica proširile po njihovim zajednicama. Obzirom da sve počinje spoznajom, put ka oporavku naših društvenih ćelija počinje kada svi članovi jedne porodice spoznaju svoja prava i obaveze i primjene ih.

Brak i omladina

Uzvišeni Gospodar kaže: „Udavajte neudate i ženite neoženjene i čestite mladiće i djevojke svoje (makar bili robovi i ropkinje), ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ (Kur'an, En-Nur, 32). Iz ovog poziva Allaha džš. upućenog muslimanima, jasno možemo shvatiti nekoliko jako važnih poruka. Prva od njih je da se požuri ka braku i da se u isti stupi čim se stvore uslovi za to. Druga poruka koju jasno vidimo jeste to da Allah Uzvišeni jamči da će pomoći one koji su siromašni. Ovdje dolazimo do tačke gdje se vidi naš iman. Većina nas vjeruje u Gospodara, ali manjina vjeruje Gospodaru. On, Kome pripada sve što je stvoreno daje garanciju da će pomoći formiranje zdrave ćelije koja će postati oaza zaštite dvoje mladih i vrijednih ljudi i ubojito oružje protiv nemorala. Allahov Poslanik, s.a.v.s. kaže: „Omladino! Ko od vas ima uslova da udovolji bračnim obavezama nek se oženi, jer je ženidba najbolje sredstvo da čovjek obori svoj pogled i da ne gleda tuđe žene i najsigurniji put za očuvanje od bluda.“ (Buharija i Muslim). Naša zajednica vapi za odvažnim i hrabrim momcima i djevojkama koji će pohrliti očuvanju svojih duhovnih i moralnih vrijednosti. Brak je jedino oružje koje nam je kao zajednici ostalo za borbu protiv nemorala. Ko je skeptičan prema ovim riječima, neka pogleda na crne stranice na kojima su ispisani brojni primjeri silovanja i u zadnje vrijeme nestanka djevojaka koje kasniju pronađu mrtvima, nažalost.

Moramo biti svjesni činjenice da je brak veliki projekat. On ima nekoliko svojih dimenzija u koje spada i ona najosjetljivija, a to je: ekonomska ili finansijska dimenzija. Obzirom da je najosjetljvija, onda nam je još jasnije zašto Allah dž.š. ističe da će pomoći one koji su siromašni, a žele stupiti u brak. Svako ima određenu nafaku. Čovjek je taj koji se mora truditi da je stekne i Allah mu naređuje da se trudi i da umori svoje tijelo kako bi istu stekao, ali da ne umara srce, jer mu Allah daje garanciju da će ga pomoći. Problem je naš stav koji imamo naspram našeg Gospodara i to što mu ne vjerujemo kada nam nešto obećava. Nikako ne zagovaram stav da u brak treba ući kao muha bez glave, tj. bez ikakvog plana, pozadine i podrške, ali zagovaram stav da se moramo suprotstaviti strahu koji je jedan od naših najvećih neprijatelja. Strah je postao sistemsko oružje kojim se ubija svaka ambicija mladog čovjeka da bude poduzimljiv i odvažan. Skoro sam čitao kolumnu od gospodina Gorana Milića koji tvrdi da: “Priče o uspjehu ne pišu oni koji su spavali kod roditelja do 35. godine.” Poruka je jasna i ne treba je dodatno pojašnjavati. Ona treba probuditi želju kod našeg mladog čovjeka da se odvaži i razbije prepreke koje stoje pred njim. Treba probuditi ambicije u mladom čovjeku da uspije, a onda kada se rodi ambicija, ona se mora uokviriti realnim mogućnostima, jer bismo onda govorili o još jednoj negativnoj pojavi koja ne poluči rezultatima, a koja se zove preambicioznost.

Stav roditelja

Svjedok sam brojnih situacija onih momaka i djevojaka koji lahko prebrode gore objašnjenu fazu, ali dođu do neprobojne barikade zvana roditelji. Omladina ovu prepreku pokušava prebroditi na razne načine, a neki odustanu od priče. Najgore što se može desiti jeste da se pribjegne sklapanju tajnog braka i bježanja od kuće. Ovakav brak je početak propasti i jako ružan postupak prema roditeljima koji živote svoje žrtvuju za svoju djecu. Normalno je i prirodno je da prva reakcija bude negativna i da se suprotstave vašem snu. Njihov stav je ispunjen strahom, najviše od vašeg neiskustva i finansijske problematike. Problem sa roditeljima će jedino riješiti konstruktivan razgovor i dogovor. Možda se neće odmah složiti, ali ukoliko vaš plan bude efikasan i ukoliko budete uporni u vašoj želji, kad tad će popustiti i prihvatiti vašu želju.
Najveća bitka koju moramo dobiti jeste bitka protiv nas samih. Ukoliko smo mi na visokom nivou svijesti, ukoliko se trudimo da se prekalimo u korisnim stvarima, kada pokažemo da smo imuni na trivijalnosti, onda će brak biti samo jedna u nizu pobjeda i uspješno ostvarenih projekata. Ljudi su različiti kao i okolnosti u kojima se oni nalaze. Na nama je da spoznamo sebe i prilike oko nas i da zgrabimo ono što nam se pruža od blagodati.
Molim Allaha džš. da sačuva omladinu od nemorala, pomogne joj da shvati važnost sklapanja braka i da probudi visoke ambicije u njihovim srcima. Amin!