Koliko je opasna i smrtonosna igra dokazivanja shvatimo tek kada izađemo iz nje, kada više ne moramo drugome dokazivati svoj status, inteligenciju, znanje, vještine, ili bilo što drugo.
Luda i nemilosrdna utrka međusobnog uspoređivanja služi samo tome da dokažemo drugome da smo ispred njega i ništa više. Trošeći sebe do posljednjeg atoma snage ne izgrađujemo sebe, već se uništavamo jer sve to što radimo potkrepljuje nečije tuđe, a ne naše snove.
Koliko je žrtava te nemilosrdne utrke na koju svi samovoljno pristaju ne zna se točno, ali se može pretpostaviti razmjer te epidemije kada se pogleda broj onih koji dopuštaju da stres potpuno zagospodari njihovim životom i na kraju ih dokrajči. Koliko je onih koji pokušavaju pokazati svoje najbolje lice tako da će razderati svoje pravo lice izunutra i izvana, te pokazati neku masku samo da budu ljepši, izazovniji i privlačniji drugima.
No da bi se prestalo dokazivati drugima treba prije svega naučiti poštovati samoga sebe. To što u dokazivanju radite od sebe znači da nemate dovoljno vjere u sebe, da nemate dovoljno sampoštovanja i samopouzdanja. Kada dođete do toga da je sve to nepotrebno otvaraju se za vas vrata jednog novoga svijeta, vrata svijeta gdje vidite i osjećate mir već sada, shvaćajući da je ovo što se sada događa jedini život koji imate.
Kada dođe taj mir prestat ćete se baviti nevažnim stvarima, videći jasnu razliku između svojih istinskih prioriteta i svega što vam svijet nameće. Kada dođe taj mir prestat ćete osjećati strah jer strah dolazi od drugih ljudi, uvjerenjea i pritiskaka unutarnjih i vanjskih. Kada dođe taj mir vratit ćete svoju provobitnu moć koju većina ljudi nikada neće otkriti jer nikada neće zaći u sebe. Otkriti ćete svoje „zašto“ živite. Nije li vam to dovoljno?
Nema komentara:
Objavi komentar