Povremeno dođete do neke knjige koja govori o vrijednosti pozitivnoga mišljenja i pročitate je, a onda opet tjednima i mjesecima kupite negativnosti iz medija i okoline.
Povremeno s prijateljem povedete nekakav optimisitičan razgovor, a onda se opet danima žalite na sebe i sve ono loše u životu. To je kao da nakon mjeseci nakon što ste se hranili nezdravom hranom uzmete jedan zdravi obrok. Ima li on kakvoga efekta? Ako i ima onda ima jako mali utjecaj. A onda još uzmete te misli s rezervom jer vas je netko napumpao da sve to nema niti malo smisla.
Mi smo ono što mislimo, doslovno to. Ni manje, ni više. Naš izgled se čak s vremenom pretvara u naše misli, a kamoli tek naš unutarnji svijet u koji samo mi imamo pristup. Svakoga dana u našoj se glavi odvija vaganje između dviju krajnosti, pozitive i negative, i naravno priteže ona strana vage na koju više stavimo. A stavljamo kada sebe smatramo žrtvom, kada kažemo da je život nepravedan, i kada nam je lakše uprijeti prstom na drugoga nego pogledati u sebe kakvi smo mi.
Život su naše misli. Dok pozitivnost uglavnom uzimamo na kapaljku, negativnošću se svakoga dana opijamo, opijamo u različitim životnim situacijama kada na nezgode, nedaće i povrede počnemo gledati još negativnije bez da se pitamo možemo li od njih nešto naučiti i imaju li oni ikakav smisao. Opijamo se negativnošću kada ne želimo preuzeti odgovornost za svoj život misleći da se netko drugi treba pobrinuti za nas i da će se stvari riješiti od sebe.
Zato uzimajmo pozitivnost u većim dozama, ne kao tabletu, već kao svakodnevni zdravi obrok koji je potreban našem tijelu i našem umu da bi razabirali izazove stvarnosti i pozitivno na njih gledali. To možemo samo razgovorom s pozitivnim ljudima. Potrebna nam je rijeka pozitivosti da operemo sve naše negativne osjećaje u koje smo duboko zaglibili svaki put kad upadnemo u neki konflikt ili problem. Potrebna nam je rijeka pozitivnosti da bismo mogli reći da živimo i doista živjeti.
Nema komentara:
Objavi komentar