subota, 10. rujna 2016.

Europski kokuzi, bosanski bogatuni i Dušanka

Isto mjesto, ista poza s Vedranom Ribarevićem, prijateljem, kolegom i direktorom Hotela Meteor u Makarskoj.
Na početku turističke sezone opkladili smo se da će i ove godine biti manje Bosančerosa u njegovom objektu sa četiri zvjezdice. Na žalost ili sreću, opkladu s kraja maja sam izgubio. U Meteoru je bilo više nositelja pasoša ili putovnice BiH nego lani. Dok snosim rundu kurvazijea, pokušavam se vaditi da su naša raja, ipak, kap u moru pred poplavom gostiju koji su ovih mjeseci punili sobe Hotelskog poduzeća Makarska.
Kada se pogleda statistika stiče se dojam da je, naročito, Srednja Evropa uživala u valovima Jadrana plavog. Tek poslije Poljaka, Čeha, Slovaka, Ukrajinaca, dolazi nikada zaboravljeni Švabo, Austrijanac i sve manje Italijana.

Dok ispijamo kapljicu po kapljicu, Vedran Ribarević mi u povjerenju kazuje, a gdje će meni tako, kada ne mogu da ne razglasim. Elem, po njemu, hotelska zdanja u ovom dijelu Jadrana posjećuje europska klasa turista manje platežne moći.
Pitam ga šta je sa mojim zemljacima? Šeretski odgovara e ti su visoke financijske moći.
Famozna turistička statistika, koju svi jedva čekaju u septembru, pokazuje da su na bh moru, kako zovu Makarsku rivijeru, i ove sezone najbrojniji gosti bili iz Jedne nam jedine, ali da su na crnoj ,ilegalnoj listi neprijavljenih gostiju vodili Poljaci.

Super, nema nas više na stubovima srama! Iako nismo u Evropskoj uniji svjetliji smo primjer od mnogih što se diče zastavom sa žutim zvjezdicama. Pored hotela Bosanci su bili među najboljim korisnicima papreno skupih ugostiteljskih usluga. O plažama, ležaljkama, suncobranima da i ne govorimo. Samo dan sunčanja na morskom žalu sa svim tim luksuznim dodacima stajao je od 90 do 110 kuna. Gotovo 20 eura ili 40 marona. Pa, ti vidi!

Kolega Ribarević nadodaje da je vrijeme da i Makarska rivijera postane cijenjeniji dio ukupne hrvatske i europske turističke ponude. Kao trebalo bi podizati cijene i tako birati klijentelu.
Pitam ga nije li to onda direktni udar na bh. turiste. Pored onih visoke platežne moći, što si mogu obezbjebiti hotele, ležaljke, suncobrane, ipak, je dosta i, takozvanih paradajz turista, nekadašnjih vjernih gostiju radničkih odmarališta, koje je zbrisala ova kapitalistička, nehumana demokratija.

- Ja, ali mi smo ove godine bili jedna od najtraženijih destinacija za odmor i ljetovanje – kontrira Vedran.
Kad već idemo tako, uzvraćam, onda mislim da bi bio red da Turistički savez Hrvatske zahvali komandantima ISIL-a
Dok me kolega gleda razgoračenih očiju, ja, kao fol, mrtav ozbiljan nastavljam da je samo aktivnostima ISIL-a po mediteranskim zemljama Hrvatska dospjela na dobar glas kao sigurna zemlja. Namjerno ne spominjem hiljadu i nešto otoka, tirkizno plavo more i uvala uzdaha. Sveteći se tako za ove čaše koje moram podnositi zbog izgubljene opklade.

- Dobro, nećemo sada politike – poluozbiljno će Vedran Ribarević.
- Kako nećemo kada ne mogu da živim od vaših medija što bombarduju 11. rujnom ili septembrom. Mislim da niste baš odabrali zgodan datum za opće izbore. Tog dana uvijek treba mirno stati i sjetiti se one svjetske tragedije u Njujorku, a ne da povijest piše da su se tog datuma održali možda i najsudbonosni izbori u Lijepoj našoj.
- OK, ali i kod vas ništa nije manje vruće. Imate 25. rujna referendum oko Dana Republike Srpske, pa onda 2. listopada lokalne izbore. Kod vas političari ima još više frke nego kod nas. Ne mogu se ljudi ni odmarati...

- Ma, mogu, ali se ovi naši dobro skrivaju. Nisu kao, recimo Angela Merkel,što je uzaud prije tri godine po Italiji bježala od znatiželjnih novinara i objektiva.
Smijemo se i širimo laganiju priču. Prisjećam se kako sam tada rekao da me je Angela oduševila sa jednodijelnim crnim kostimom. Tvrdio sam da joj je on kod birača poslije više pomogao nego njeno uvijek kameno lice za raznim govornicama.
Kolegi Ribareviću pričam i kako sam prije tri ljeta pisao i ovo...

Jedino kod nas jos fale politicarke koje bi mogle izazivati u foto-kadrovima slicnim onima iz italijanske banje s Angelom Merkel. Pitam se, ustvari, koliko bi, recimo, Dušanka Majkić bila simpaticnija, prirodnija kada bi je vidjeli na nekoj šarenoj dekici uz obalu Vrbasa. Da li bi njeno prijeteće lice poprimilo entitetsku nježnost dok razdragano nožicama muti bistru zelenu rijeku. Istina, skužio sam ovako iz daljine, putem TV, da se jedna od najaktivnijih poslanica BiH parlamenta nasmiješila dva ili, čak, tri puta u proteklim godinama. Odavala je tada potpuno drugačiju osobu pogodnu za foto-poziranja koja se pamte. Ili, pak, zavisno od kostimića, lako zaboravljaju.

Prije nego što se najglasnija dama SNSD odluči na takve korake, pozitivno je da je počela prihvatati promjene i stavove oko donošenja novih frizura koje obilježavaju njen ukupni izgled. Krasi je hrabrost u odabiru kolora za kosu, čime utiće na sveukupno farbanje današnje i buduće Bosne i Hercegovine. Koja i pored svih boja što joj nanose još nije postala takozvana i bivša.
I upravo dok to govorim ukazuje mi se smireno lice glavne glumice gornjeg odlomka. Nervozno trljam oči, skidam sunčane naočale. Kad ono stvarno vid me ne vara.
Na bazenu Hotela Meteor u Makarskoj je glavom i kupaćim kostimom gospođa Dušanka Majkić! Privlačna kao Angela Merkel objektivu moje kamere.

U meni se u trenu ponovo budi balkanski paparaco, koji je u proteklim decenijama perom i kamerom lovio slobodnije trenutke ondašnjih jugoslovenskih političara. Što su u rijetkim trenucima bez kravata, u plesnom zagrljaju ili u veselom igranju kola ličili na normalne ljude, kao što svi mi, a ne robote kojima su upravljali crveni moćnici.
Mislio sam da će višepartisjki sistem, kojim su nas mamili i kasniji obmanuli, donijeti društvo viših humanističkih vrijednosti. Međutim, servirao nam je samo više partija i više stranačkih sekretara. Sada je stega i tiranija veća nego u onom lijepom i nezaboravnom jednoumlju.

...Dok slikam gospođu Majkić, što se namješta uz jedan sto pored bazena i polagano uživa u lizanju sladoleda, čini mi se da ona tako, nesvjesna radoznalog pogleda, najbolje ilustruje užarenu političku atmosferu u BiH. Toliko je vruća da, čak, ni sladoled ne pomaže. Možda će jedino onaj pojas za spasavanje koji visi tik iznad mjesta na kojem sjedi na makarskom poluoblačnom danu.
I tako dok se ponovo kucamo čašama, pokušavam da novinar i direktor Vedran Ribarević ne primjeti kako se pitam- ko li će se u BiH daviti, a ko spašavati poslije 25. Septembra ili drugog listopada?!

Piše: Pavle Pavlović

Nema komentara:

Objavi komentar