Još dok smo mladi, odrastamo u okruženju u kojem nas uče da moramo vjerovati kako je sreća najvažniji cilj.
I zato stremimo ka stalnoj pozitivnosti, nadajući se da će nas to odvesti u život prepun radosti.
Želimo, odnosno pokušavamo biti sigurni u ono što nam život sprema. Jer postoji nešto utješno u tome da smo sposobni govoriti o sigurnosti; o onim aspektima našeg života za koje znamo da idu u pravom smjeru. A to naravno podrazumijeva i osjećaj sreće.
Očigledno je da nema puno osoba koje žele da ih kroz život prati tuga. Ona se u nas može uvući kada stvari ne idu prema planu; kada osjećamo da nam život izmiče kontroli. Ponekad i nema objašnjena za taj osjećaj. Tuga nas obuzima sa demoralizirajućom snagom, a da ne moramo ni znati zašto je stigla.
Znamo, često ti govore da ostaneš optimistična i fokusiraš se na ljepšu stranu života. Sve su nas redovito podsjećali da su naše emocije pod našom kontrolom i da bi pronašli sreću, moramo imati ispravan stav.
Ali to nije uvijek tako.
U našem društvu prevladava stav da je tuga otrovna i ako osjećamo tugu, moramo joj se što prije otrgnuti iz naručja. Postalo je previše lako osjećati se drukčijima jer smo tužni. I zbog toga se može dogoditi da previše požurimo s tim procesom; počinjemo ignorirati i opirati se tuzi, umjesto da je prihvatimo.
Jer tuga ima svoju ulogu, svrhu i cilj kao i svaki drugi osjećaj. Ona je dio svega što nas gradi i ako i pokušamo pronaći neku prečicu da je se riješimo što prije, ona će nas sustići. Prije ili poslije.
Tuga je nešto što moramo osjećati; ona nas tjera da otkrijemo gdje smo najranjiviji, da pronađemo sve svoje slabosti.
TUGA NAS TJERA DA PRIHVATIMO PROMJENE, UMJESTO DA IH SE BOJIMO.
Promjene su neizbježne, ali to ne znači da nisu strašne. Ali možda smo više motivirani da promijenimo neke aspekte svog života kako bi zaobišli tugu. Promjena jest nešto čega se bojimo, ali nam isto tako daje nadu da imamo kontrolu pronaći sreću na nove načine.
TUGA NAM POMAŽE DA MJERIMO SVOJ RAZVOJ I NAPREDAK.
Ne postoji bolji način da shvatite koliko ste napredovali od onog da procijenite svoje emocije. Dobili smo priliku da pogledamo u prošlost i sjetimo se kako smo se osjećali kada smo bili na dnu. Možemo prepoznati različite razine tuga i shvatiti koliko smo napredovali.
ZBOG TUGE PRESTAJEMO NEKOG ŽALITI, S NJIMA POČINJEMO SUOSJEĆATI.
Bez obzira koji je razlog naše tuge, mi se prirodno možemo poistovjetiti s drugom osobom koja prolazi kroz iste osjećaje. Sposobni smo razumijeti taj osjećaj bez da ga pretvaramo u riječi. Ljepota suosjećajnosti i empatije stvara snažnije veze i dublje odnose.
ZBOG TUGE SMO ZAHVALNI NA DANIMA SREĆE.
Prije nego tuga pokuca na vrata, podsvjesno je vrlo lako uzeti zdravo za gotovo one trenutke iskrene sreće. A upravo su ti trenuci sreće puno jasniji i imaju veće značenje kada proživljavamo tužan period. Tek kada iskusimo tugu možemo biti potpuno svjesni sreće i cijeniti trenutke kada smo u njoj uživali.
Ako je tuga na tvojim ramenima, prihvati je i sjeti se da je to u redu. Budi ponosna na sebe jer si iskrena i ranjiva. Jednom kada postaneš spremna prihvatiti taj osjećaj, počinje prirodan povratak na stazu koja opet vodi ka sreći. Možda će to ovaj put biti drugačija vrsta sreće, ali ćeš sigurno postati snažnija osoba nego što si to bila prije.
Nema komentara:
Objavi komentar