probudi se narode
Nositelj suvereniteta (najviše moguće vlasti) je NAROD.
Predstavnička demokracija je proces kada građani SVOJU VOLJU I SVOJE PRAVO NA ODLUČIVANJE povjeravaju nekom drugom ( zastupnicima) u uvjerenju da će oni zastupati njihove interese.
Predstavnička demokracija je proces kada građani SVOJU VOLJU I SVOJE PRAVO NA ODLUČIVANJE povjeravaju nekom drugom ( zastupnicima) u uvjerenju da će oni zastupati njihove interese.
Dakle, svojevoljno smo se na izborima odrekli svog suvereniteta,ali ga nismo dali bjanko!
Svim zastupnicima koji su svjesno radili protiv interesa onih zbog kojih jesu u saboru, dakle građana, države i društva u cjelini, treba skinuti imunitet i moraju materijalno, moralno i kazneno odgovarati, a također im doživotno treba zabraniti dalji rad obavljanja bilo koje javne tj državne ili društvene funkcije.
Ne manje je važno da im se doživotno ukine aktivno i pasivno biračko pravo, dakle da ne mogu više učestvovati u procesu bilo kojih izbora na bilo kom nivou, bilo kao kandidati bilo kao glasači.
Za početak treba osnovati neovisno tijelo koje bi se bavilo imovinom istih, i da se sva imovina za koje ne mogu dokazati porijeklo konfiscira. Isto važi i za sve nositelje javne vlasti kako zakonodavne, tako izvršne i naročito sudske.
Ta sredstva bi bila dovoljna da se napuni proračun, da se dalje ne uzimaju nove kreditne linije, da punjenje i trošenje proračuna bude potpuno javno i transparentno, da se ukine daljnja “privatizacija” jer je vlasništvo naroda (per capitta) nelegalno i nelegitimno i bez ikakvog pravnog osnova pretvoreno iz društvenog u državno (kao prelazni oblik) sa krajnjim ciljem da bi bilo poklonjeno sistemskim polugama. Vlasničko pravo se ne može prenijeti prostim otimanjem i bez suglasnosti nositelja (titulara) vlasništva.
Nije to ni legalno niti legitimno.
Nije to ni legalno niti legitimno.
Ta sredstva bila bi dovoljna da se pokrene novi investicioni ciklus bez daljeg zaduživanja od strane MMF-a, Svjetske banke, Europske banke za obnovu i razvoj i ostalih komercijalnih banaka pod vrlo nepovoljnim i štetnim uvjetima po građane, državu i društvo u cjelini.
Vidi još: Zašto 1. svibnja slavimo Praznik rada?
Svi koji su učestvovali u tom procesu sistemske korupcije i kriminala, koji je vrlo organiziran, ali nikako transparentan, moraju odgovarati i vratiti na taj način sva sredstva uz kamatu, izgubljenu dobit i nadoknaditi svu pričinjenu štetu.
Narodni veto, također poznat i kao građanski veto, abrogativni ili suspenzivni referendum je podvrsta zakonodavnog referenduma putem kojeg birači ukidaju važenje postojećeg zakona. U slučaju da do narodnog glasovanja dođe i na njemu postojeći zakon bude odbačen, smatrati će se kao da nikada nije ni bio donesen. To znači da veto naroda na zakon ima povratno djelovanje, jer se smatra da zakon koji je njime odbačen nije nikada ni postojao.
Pravno gledano, narodni veto je raskidni uvjet (condition résolutoire), kojem je podvrgnut odnosni zakon, koji svoju egzistenciju zasniva na tome što je izglasan u zakonodavnom tijelu. Uloga narodnog veta je da poništi zakon koji već postoji, zašto je potrebna većina upisanih birača. Apstinenti, svojim neizlaskom na glasanje, stavljaju do znanja da prihvaćaju status quo, tj. da su oni za to da na snazi bude zakon koji je izglasalo zakonodavno tijelo.
Ima autora koji smatraju da je narodni veto vrsta fakultativnog naknadnog zakonodavnog referenduma. Međutim, učešće birača u naknadnom referendumu (ratifikacija) daleko je naglašenije nego u narodnom vetu i ima drugačije pravno značenje. U slučaju narodnog veta zakon je donesen, on je isključivo djelo parlamenta. Parlament je taj koji samostalno, glasanjem, dodjeljuje tekstu koji je usvojio kvalitetu i snagu zakona. Birači, kad po osnovu narodnog veta interveniraju imaju pred sobom zakon koji je u svemu pravovaljan i u čijem stvaranju oni ni na koji način nisu pozvani da uzmu učešće.
Sve što oni mogu činiti je da ga ponište. Putem narodnog veta birači ne vrše nikakvu kreativnu vlast nego jednostavno, kako je to ovlaštenje nazivao Montesquie, vlast sprječavanja (faculté d’empecher), tj. pravo da se poništi odluka koju je donio neko drugi.
Birači raspolažu zakonom koji je donio neko drugi izvan njih!
Na referendumu, za razliku od narodnog veta, građani učestvuju aktivno u stvaranju zakona. Oni su zakonodavac sa parlamentom.
Na referendumu, za razliku od narodnog veta, građani učestvuju aktivno u stvaranju zakona. Oni su zakonodavac sa parlamentom.
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima ( Universal Declaration of Human Rights)
Član 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
Član 19.
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvaća i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavijesti i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice. Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
Podsjećamo na prisegu zastupnika
“Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak te da ću se zauzimati za svekoliki napredak”.
“Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak te da ću se zauzimati za svekoliki napredak”.
Nema komentara:
Objavi komentar