U protekle dvije godine iz Bosne i Hercegovine je trbuhom za kruhom iselilo 80.000 ljudi, podaci su Saveza izbjeglica i raseljenih lica. Specifično je da sada iseljavaju cijele porodice. I sela i gradovi ostaju pusti.
“Sele svi – i Srbi i Hrvati i Bošnjaci”, kaže predsjednica Saveza, Mirhunisa Zukić, te dodaje da najviše odlaze mladi visokoobrazovani kadrovi, te ukoliko se ne preduzmu hitne mjere BiH će za pet godina biti zemlja staraca.
Goraždanin Ervin Dervišević, stručnjak iz oblasti prostornog planiranja, uprkos činjenici da je taj kadar tražen u Bosni i Hercegovini, ne može pronaći zaposlenje. Prinuđen je obavljati fizičke poslove da bi bilo šta zaradio.
“Nije mi teško ni kopati, ako me neko zovne, brati maline i tome slično”, ističe Dervšević.
Edin Dervišević, kao i većina mladih obrazovanih ljudi koji su godinama na birou jer nisu politički angažirani i nemaju članove familije u vlasti, razmišlja o odlasku iz Bosne i Hercegovine, negdje gdje će znati da cijene njegovo znanje.
Inžinjerka biologije, Minela Dragolj, takođe nije mogla pronaći zaposlenje, te je volontirala u humanitarnim organizacijama koje se bave brigom o starim i iznemoglim licima. Nedavno joj se ukazala prilika da ode u Njemačku.
“Dali su mi da radim na odjelu za kardio-vaskularne bolesti i zadovoljna sam. Ovdje sam doživjela i gostoprimstvo, ljubaznost i kolegijalnost što do sada nisam imala priliku da vidim u rođenoj domovini. Ovdje se osjećam baš kao čovjek”, iskreno će Dragolj.
Slična je situacija i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini, navodi Zoran Maksimović stanovnik Višegrada.
“Višegrad je nekada imao 20.000 stanovnika, danas ima oko 5-6.000. Ako se nastavi ovakva migracija stanovnika, za nekih desetak godina Višegrad će biti jedno obično selo i više se neće zvati Višegrad nego Selograd”, smatra Maksimović.
Nema komentara:
Objavi komentar