Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH) je prva institucija koja je započela provoditi testove na stres u finansijskom sistemu BiH i jedina institucija koja provodi testove na stres za bankarski sektor u BiH. Proces izrade testova na stres formalizovan je u 2013. godini potpisivanjem dokumenta „Smjernice za izradu testova na stres i korištenje prudencijalnih instrumenata u CBBiH, Agenciji za bankarstavo Federacije BiH (FBA) i Agenciji za bankarstvo Republike Srpske (ABRS)” od strane ove tri institucije.
Testovi na stres u CBBiH su prvi put provedeni 2007. godine kada su korišteni scenariji iz MMF-ove misije za Program procjene finansijskog sektora (Financial Sector Assessment Program - FSAP) 2006. Scenariji i agregirani rezultati testova na stres objavljeni su u Izvještaju o finansijskoj stabilnosti (FSR) 2007. Nakon Tehničke misije MMF-a iz aprila 2009., promijenjena je metodologija i kreirani su novi scenariji za testove na stres, koji su korišteni za testove na stres za 2008. godinu i prezentirani u FSR za 2008. godinu. Treća (aktuelna) generacija „Top-down“ testova na stres na bazi makroekonomskih pretpostavki je zaživjela nakon regionalnog testiranja na stres u jesen 2009. koje je proveo MMF u saradnji sa Svjetskom bankom. Promijenjena je frekvencija izrade testova na stres sa godišnje na kvartalnu tako da CBBiH od drugog kvartala 2010. godine kontinuirano provodi testove na stres na kvartalnoj osnovi. Kvartalni testovi na stres se provode za dvije godine unaprijed, s tim da se posebna prilagođavanja vrše za testove na stres koji se rade na bazi kvartalnih podataka u toku godine.
Testiranje na stres se provodi za sve komercijalne banke u bankarskom sistemu. Podaci koji se koriste za testove na stres su podaci iz bilansa stanja, podaci iz bilansa uspjeha, podaci iz izvještaja o stanju kapitala, podaci o sektorskoj strukturi kredita prema kategorijama kvaliteta kreditnog portfolija, podaci o rezervisanjima po sektorima i kategorijama kvaliteta kreditnog portfolija, te ostali prudencijalni podaci. Glavni rezultati testova na stres se ispoljavaju u vidu dokapitalizacijskih potreba. Pretpostavke korištene za izradu testova na stres mogu se klasificirati u pet grupa: pretpostvake makroekonomskih varijabli (kretanje BDP-a, inflacija), pretpostavke o kreditnom rastu, pretpostavke o rastu nekvalitetnih kredita (NPL), pretpostavke o rastu zaduženja entitetskih vlada, pretpostavke o kamatnim stopama (aktivne i pasivne kamatne stope). Pretpostavke od kojih u najvećoj mjeri ovise rezultati testova na stres su kreditni rast i rast NPL-a, koji je implicitno izveden iz kretanja BDP-a. Predložene pretpostavke od strane CBBiH se kalibriraju u saradnji sa agencijama za bankarstvo, posebno pretpostavke o kreditnom rastu, rastu aktive, rastu NPL i kamatnim stopama. Iste pretpostavke vrijede za sve banke u sistemu.
Testovi na stres se provode u dva scenarija: osnovni (eng. Baseline scenario) i ekstremni (Extreme scenario) scenario. Osnovni scenario bazira se na projekcijama osnovnih makroekonomskih varijabli i očekivanim reakcijama bankarskog sektora na promjene u makroekonomskom okruženju. Ekstremni scenario pretpostavlja niz događaja male vjerovatnoće ali snažnih negativnih efekata po finansijski sistem u BiH. Fokusiranost je na kreditnom riziku, kao dominantnom riziku u bankarskom sektoru BiH. U testove na stres je uključen i rizik kamatnih stopa, kao indirektni rizik koji se manifestuje pojačanim kreditnim rizikom. Polazna pretpostavka u testu na stres je da je direktni kreditni rizik posljedica usporavanja ekonomske aktivnosti u zemlji i inostranstvu, dok je indirektni kreditni rizik posljedica promjena u kamatnim stopama. Scenariji testova na stres su podijeljeni na dva šoka: Šok A pretpostavlja povećanje NPL uslijed usporavanja ekonomske aktivnosti i Šok B pretpostavlja povećanje NPL uslijed rasta kamatnih stopa. Osnova modela je projekcija bilansa uspjeha preko koje se dobija promjena na kapitalu pojedinačnih banaka kako bi se odredio koeficijent adekvatnosti kapitala (CAR). Rast NPL-a, tj. transmisija negativnih kretanja realnog sektora u kvalitet aktive bankarskog sektora u modelu se odvija u nekoliko koraka: projicirani rast NPL-a se raspoređuje srazmjerno učešću pojedinačne banke u određenoj industriji; za novodobijeni nivo NPL-a utvrđuju se rezervisanja za kreditne gubitke prema prosječnom rezervisanju po svakoj kategoriji i iznos se uspoređuje sa postojećim nivoom rezervisanja na početku perioda. Utvrđena razlika je efekat na bilans uspjeha u smislu rezervisanja koja je potrebno izvršiti za kreditne gubitke i predstavlja najznačajniju poziciju koju je moguće projicirati uvažavajući specifičnosti bh. bankarskog sistema. Izračunati efekti na brojnik i nazivnik koeficijenta adekvatnosti kapitala (regulatorni kapital i ukupni ponderisani rizici) se uspoređuju sa minimalnim koeficijentom adekvatnosti propisanim od strane regulatora (12%), te se na taj način izračunavaju dokapitalizacijske potrebe pojedinačne banke. Po završteku testiranja na stres rezultati se dostavljaju i raspravljaju sa entitetskim agencijama za bankarstvo.
Agencije za bankarstvo koriste rezultate testiranja na stres kao dodatni alat za ocjenu rizika u bankama i prezentiraju ih bankama koje pokažu slabosti prilikom testiranja. Agregirani rezultati testova na stres su sastavni dio Izvještaja o finansijskoj stabilnosti. Testovi na stres predstavljaju vježbu osjetljivosti bankarskog sektora na pretpostavljene šokove. Rezultati stres testova trebaju se interpretirati u pogledu sistemskih rizika, a ne potreba pojedinačnih banaka za dokapitalizacijom i ne predstavljaju jedini i dovoljan instrument na osnovu čijih rezultata bi se, bez ikakvih dodatnih analiza, pojedinačnim bankama trebao dati nalog za dokapitalizaciju.
Nema komentara:
Objavi komentar