Ljudski život ima dostojanstvo

Zato što je nezamjenljiv

IKEDA: Vrijednosni standardi na kojima čovjek zasniva svoja djela individualno variraju. Neki tvrde da je to potpuno pitanje ukusa. Neki nalaze kriterij za djelovanje u vrijednostima rođenim u društvenim sustavima - bogatstvu, statusu, i tako dalje. Drugi naglašavaju ljubav, žeđ za znanjem i potčinjavanje gramzivosti. Koncept poštovanja života Albert Schweitzer jedan je primjer potonjeg pristupa. Mislim, možda u suglasju sa Schweitzer, da najviša vrijednost mora biti pridata dostojanstvu života kao univerzalnom standardu. Ne može biti veće vrijednosti od dostojanstva života, a svaki pokušaj, bio religijski ili društveni, da se nešto drugo više poštuje, mora konačno donese ugnjetavanje ljudi. (...)

Kant kaže: "U kraljevstvu ciljeva sve ima ili vrijednost, ili dostojanstvo. Što god ima vrijednost može se zamijeniti nečim drugim što je jednako; s druge strane, što god ima dostojanstvo, iznad je svake vrijednosti i stoga ne priznaje sebi ravna. "(Temeljni principi metafizike morala)

Dostojanstvo života nema ekvivalenta: ništa ga ne može zamijeniti. Sada ljudi zahtijevaju mnoštvo vrijednosti; svaki čovjek stremi razvijanju vlastitog vrijednosnog sustava. Iako je, zato što može osloboditi koncept vrijednosti od takvih usko ograničavajućih okvira kao nacionalizam, ovaj trend dobrodošao, čini mi se da, dok priznajem vrlinu raznolikosti, također moramo tragamo za pogledom na samu vrijednost koja može služiti kao zajednička osnova koja obuhvaća mnogo vrsta vrijednosti. Bez takve zajedničke osnove, međuljudsko povjerenje i suradnja ne mogu nastati. U konačnoj analizi, vjerujem da vrijednost čovjeka i dostojanstvo života ispunjavaju uvjete za ovu zajedničku osnovu.

Tojnbi: Opet se slažem s tvojim vjerovanjem is budističkim pogledom na život. Razlika između vrijednosti i dostojanstva, navedena u pasusu iz Kantovih djela, je prosvjetljujuće. Vrijednost je relativna, a sve što ima vrijednost može se razmijeniti za nešto podjednake vrijednosti (to je funkcija novca). Nasuprot tome, dostojanstvo (alias čast) je apsolutno, ne relativno; a nema ničeg, koliko god vrijednog, što se može razmijeniti za dostojanstvo ili čast. Ljudsko biće preziru, a ono prezire samo sebe, ako proda dostojanstvo i čast da bi dobilo bogatstvo ili društveni status, ili čak da spasi svoj život. Gubitak dostojanstva i časti je cijena moralnog i fizičkog kukavičluka. Dostojanstvo je nezamjenjivo; stoga je gubitak dostojanstva nezamjenjiv ako je dostojanstvo nepovratno izgubljeno. Mislim da je to značenje pasusa u kršćanskom Novom zavjetu: "Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? Ili kakav će otkup dati čovjek za svoju dušu? "(Matej, 1626; Marko, 8,36-37).

Čovjek gubi svoje dostojanstvo ako ga proda. Također gubi svoje dostojanstvo ako ne poštuje dostojanstvo drugih ljudi. Nečasno je pokušati natjerati bližnjeg da se ponaša nečasno, bilo progoneći ga ili ga podmićujući. Progonilac - i iskušavalac - lišava se svog dostojanstva i časti bilo da njegova žrtva očuva svoje dostojanstvo i ponos, ili da ne uspije ih očuva pod moralno nelegitimnim pritiskom.

IKEDA: To što si rekao je vrlo istinito. Priroda stvari kojima čovjek pridaje najveću vrijednost karakterizira odnos tog čovjeka prema svekolikom životu.

Tojnbi: Suglasan sam s tezom da je dostojanstvo vrijednost koja, za razliku od svih ostalih vrijednosti, ne može biti razmijenjena za bilo što drugo. Iz toga zaključujem da bi naša svijest o ljudskom dostojanstvu trebala učiniti da se osjećamo skromno. Ljudska priroda ima dostojanstvo, ali je njeno dostojanstvo nestalno i nikada potpuno. Ljudsko biće je učinjeno dostojanstvenim u onoj mjeri u kojoj je zainteresirano, altruistično, suosjećajno, u kojoj voli, iu kojoj je odano drugim živim bićima i svemiru. Lišeno je dostojanstva ukoliko je pohlepno i agresivno. Spremnost s kojom dopuštamo sebi da budemo pohlepni i agresivni je ponižavajuća, a bijedu našeg etičkog nastupa čini još više ponižavajućim kontrast s našom tehnološkom vještinom.

IKEDA: Svakako, zato što je nezamjenjiv, ljudski život ima dostojanstvo. Ali, kao što si rekao, za to da se život učini dostojanstvenim u najistinitiji i najstvarnije smislu, potreban je neprekidan napor. Svaki čovjek mora snositi odgovornost za vlastito dostojanstvo. Dostojanstvo ljudskog života postojalo je otkako je čovjek postao sposoban za svijest visoke razine, ali je čovjek hodao povijesnom stazom punom razdora, mržnje i ozljeda. Jedini način da ljudi na praktičnom planu daju dostojanstvo svim aspektima svojih života jeste da napuste mržnju i uvrede i da streme djelovanju u skladu s ljepotom i ljubavlju.

Tojnbi: Čovjekov etički nivo je bio nizak i nije rastao. Razina njegove tehničke vještine je rastao uzlaznom krivuljom, koja se u naše vrijeme uzdizala brže nego u bilo koje prethodno zabilježeno vrijeme. Zato je disparitet između naše tehnologije i našeg morala danas veći nego što je ikad bio. To nije samo ponižavajuće; to je smrtno opasno.
Naša sadašnja situacija trebalo bi da nas učini skromnim, a taj osjećaj skromnosti treba da nas potakne da dostignemo dostojanstvo bez koga naš život nema vrijednost i bez koga naš život ne može biti sretan. Ljudsko dostojanstvo se ne može postići na polju tehnologije, za koje su ljudska bića tako stručna. Ono se može postići samo na polju etike, a etičko dostignuće se mjeri stupnjem do koga našim djelima upravljaju ljubav i suosjećanje, a ne pohlepa i agresivnost.