Vrag je odnio šalu, ako ovog tjedna Europska unija i SAD preko visokog predstavnika Valentina Inzka ne povuku konkretne poteze, vrag bi mogao doći i razvaliti Bosnu i Hercegovinu.
Predsjednik Republike Srpske najavljuje referendum na kojem bi se građani tog entiteta izjasnili za ili protiv Suda BiH i Tužiteljstva BiH. On je precizirao pitanje koje će biti postavljeno na referendumu – da se građani izjasne o svim odlukama, koje su donijeli visoki predstavnici. Ne treba sumnjati kako će u Narodnoj skupštini RS osigurati dovoljan broj glasova za raspisivanje referenduma.
Ništa nije slučajno
- Dodik je prvi put ozbiljan s pričom o referendumu, o Sudu BiH i Tužiteljstvu BiH. Zna li on koji je sljedeći korak, ja ne znam. Imam osjećaj kako misli ozbiljno i da bi referenduma o ovom pitanju, ovog puta moglo biti – upozorava Mladen Ivanić, predsjedatelj Predsjedništva BiH.
Zahtjevom za referendum, Dodik ne čini ništa novo – ponavlja ono što je već uradio, a onda se povukao, malo pod pritiskom međunarodne zajednice, malo iz taktičkih razloga. Sadašnji zahtjev nimalo slučajno dolazi u trenutku najžešće političke i ekonomske krize u državi, koja je nakon općih izbora u listopadu dodatno podijeljena u svakom smislu i u kojoj je sada dovoljna samo jedna iskra za požar, koji bi je progutao.
Podržavate li nametnute zakone od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice, posebno o Sudu BiH i Tužiteljstvu BiH, i njihovu neustavnu verifikaciju u Parlamentu BiH?
Tako je glasilo pitanje koje je precizirala Narodna skupština RS-a u svojoj odluci o raspisivanju referenduma donesenoj 13. travnja 2011. godine. Odluka je objavljena u Službenom glasniku RS broj 45/11.
Ta odluka izazvala je čitav lom u državi pa je intervenirala i Europska unija. U Banju luku je tada hitno otputovala Catherin Ashton, tadašnja visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku i europsku sigurnost, i sastala se sa Dodikom. Smirila ga je kada mu je kazala kako će EU formirati komisiju, koja će ispitati rad pravosudnih institucija BiH. Nakon toga, Narodna skupština RS-a je 11. lipnja 2011. stavila izvan snage svoju odluku o raspisivanju referenduma i to je objavljeno u Službenom glasniku RS-a, broj 61/11.
Priča o referendumu je poslije stala, ali je u još žešćoj formi nastavljena ona o odcjepljenju i izvjesnoj nezavisnosti RS-a, kako bi se sada u puno ozbiljnoj formi vratila.
Zahtjevom za referendum, Dodik ne čini ništa novo – ponavlja ono što je već uradio, a onda se povukao, malo pod pritiskom međunarodne zajednice, malo iz taktičkih razloga. Sadašnji zahtjev nimalo slučajno dolazi u trenutku najžešće političke i ekonomske krize u državi, koja je nakon općih izbora u listopadu dodatno podijeljena u svakom smislu i u kojoj je sada dovoljna samo jedna iskra za požar, koji bi je progutao.
Podržavate li nametnute zakone od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice, posebno o Sudu BiH i Tužiteljstvu BiH, i njihovu neustavnu verifikaciju u Parlamentu BiH?
Tako je glasilo pitanje koje je precizirala Narodna skupština RS-a u svojoj odluci o raspisivanju referenduma donesenoj 13. travnja 2011. godine. Odluka je objavljena u Službenom glasniku RS broj 45/11.
Ta odluka izazvala je čitav lom u državi pa je intervenirala i Europska unija. U Banju luku je tada hitno otputovala Catherin Ashton, tadašnja visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku i europsku sigurnost, i sastala se sa Dodikom. Smirila ga je kada mu je kazala kako će EU formirati komisiju, koja će ispitati rad pravosudnih institucija BiH. Nakon toga, Narodna skupština RS-a je 11. lipnja 2011. stavila izvan snage svoju odluku o raspisivanju referenduma i to je objavljeno u Službenom glasniku RS-a, broj 61/11.
Priča o referendumu je poslije stala, ali je u još žešćoj formi nastavljena ona o odcjepljenju i izvjesnoj nezavisnosti RS-a, kako bi se sada u puno ozbiljnoj formi vratila.
Glasali za zakone
Zakon o Sudu BiH Dom naroda Parlamenta BiH usvojio je 26. lipnja 2002. godine, a Zastupnički dom 3. srpnja 2002. Za Zakon su glasali i zastupnici i izaslanici iz SNSD-a, a oni iz SDS-a bili su protiv i napustili su zasjedanje. Zakon o Tužiteljstvu BiH Parlament je usvojio u listopadu 2003. godine, svoj glas za, dali su i zastupnici i izaslanici iz SNSD-a, a protiv su bili SDS i Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja. Zanimljivo je kako je Nikola Špirić glasao za Zakon o Sudu BiH kao izaslanik PDP-a u Domu naroda, a za Zakon u Tužiteljstvu kao zastupnik SNSD-a u Zastupničkom domu Parlamenta BiH!
Dodikov cilj uopće nije mutan – hoće preko referenduma kao demokratskog izražavanja volje građana, isposlovati nepriznavanje Suda BiH i Tužiteljstva BiH, što bi značilo bar deset koraka više ka odcjepljenju RS-a od BiH. Istovremeno, to bi značilo i kako su sve dosadašnje odluke, rješenja i presude te dvije državne pravosudne institucije ništavne na predjelu RS-a, odnosno, kako taj entitet nema ništa s državom BiH i njenim pravosudnim i svim drugim institucijama.
U tom kontekstu treba gledati i na njegovu izjavu od prije tri dana kako "Vojska Republike Srpske nije otišla u povijest" uz izražavanje ogromne zahvalnosti Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
S obzirom na ulogu i ovlaštenja visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, jasno je kako je na potezu Valentin Inzko. Iako Dodik njega ne uvažava i naziva ga "ispraznim faktorom", Inzko ima zadatak, u interesu očuvanja ustavnog poretka države i provođenja državnih zakona, hitno i oštro intervenirati.
Međutim, Inzko se davno odrekao korištenja širokih bonskih ovlaštenja, potpuno svejedno je li samovoljno ili po nalogu Vijeća za provedbu mira (PIC). To je OHR dovelo u ulogu da uglavnom priopćenjima za javnost izražava zabrinutost i samo verbalno poziva na provođenje ustava i zakona.
Budući da, na Dodikovu najavu referenduma, koju Ivanić ocjenjuje vrlo ozbiljnom, uglavnom šuti, otvoreno je pitanje smije li Inzko uopće zaustaviti predsjednika RS-a u rušilačkom pohodu na BiH ili još bolje – plaši li se Valentin Inzko Milorada Dodika, a ako se boji zbog čega? Visoki predstavnik prekjučer je kazao da pravosudnim institucijama mora biti omogućen nezavisan rad i dodao: "Ustavna je obaveza entiteta poštovati ustavne nadležnosti državnog nivoa i provode odluke institucija BiH". Međutim, iskustvo pokazuje kako ta i takve poruke nisu nikakvo jamstvo očuvanja ustavnog poretka BiH niti da bez konkretnih poteza, bez obzira za koga osobno bili bolni, ova zemlja može barem korak naprijed
Dodikov cilj uopće nije mutan – hoće preko referenduma kao demokratskog izražavanja volje građana, isposlovati nepriznavanje Suda BiH i Tužiteljstva BiH, što bi značilo bar deset koraka više ka odcjepljenju RS-a od BiH. Istovremeno, to bi značilo i kako su sve dosadašnje odluke, rješenja i presude te dvije državne pravosudne institucije ništavne na predjelu RS-a, odnosno, kako taj entitet nema ništa s državom BiH i njenim pravosudnim i svim drugim institucijama.
U tom kontekstu treba gledati i na njegovu izjavu od prije tri dana kako "Vojska Republike Srpske nije otišla u povijest" uz izražavanje ogromne zahvalnosti Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
S obzirom na ulogu i ovlaštenja visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, jasno je kako je na potezu Valentin Inzko. Iako Dodik njega ne uvažava i naziva ga "ispraznim faktorom", Inzko ima zadatak, u interesu očuvanja ustavnog poretka države i provođenja državnih zakona, hitno i oštro intervenirati.
Međutim, Inzko se davno odrekao korištenja širokih bonskih ovlaštenja, potpuno svejedno je li samovoljno ili po nalogu Vijeća za provedbu mira (PIC). To je OHR dovelo u ulogu da uglavnom priopćenjima za javnost izražava zabrinutost i samo verbalno poziva na provođenje ustava i zakona.
Budući da, na Dodikovu najavu referenduma, koju Ivanić ocjenjuje vrlo ozbiljnom, uglavnom šuti, otvoreno je pitanje smije li Inzko uopće zaustaviti predsjednika RS-a u rušilačkom pohodu na BiH ili još bolje – plaši li se Valentin Inzko Milorada Dodika, a ako se boji zbog čega? Visoki predstavnik prekjučer je kazao da pravosudnim institucijama mora biti omogućen nezavisan rad i dodao: "Ustavna je obaveza entiteta poštovati ustavne nadležnosti državnog nivoa i provode odluke institucija BiH". Međutim, iskustvo pokazuje kako ta i takve poruke nisu nikakvo jamstvo očuvanja ustavnog poretka BiH niti da bez konkretnih poteza, bez obzira za koga osobno bili bolni, ova zemlja može barem korak naprijed
Nema komentara:
Objavi komentar