Posljednja ekonomska istraživanja u Francuskoj pokazuju da smo se vratili 250 godina unazad, da je stanje i u Americi i Evropi gore nego 1930. godine kada je bila najveća ekonomska kriza i da su socijalne razlike danas mnogo veće. Sa dolaskom globalizma, svijet je potonuo, u jednu ogromnu nepravdu.
U Republici Srpskoj i BiH, socijalne razlike su ogromne, sa jedne strane su ljudi koji žive u bijedi a sa druge - milioneri.
Da li je socijalna pravda moralna i etička ili duboko ekonomska kategorija?
Prosječna srećna porodica kod nas srećna je najčešće na način da je u njoj jedno zaposleno, a nesrećna jer sa onom platom od 400 ili 500 KM ne može da zadovolji ni šestinu osnovnih životnih potreba.
Potrošačka korpa iznosi 1.800 KM. Ekonomske analize pokazuju da je polovina stanovništva na ivici socijalne bijede a da je 20% socijalno ugroženo. Dobro žive uglavnom oni čiji je posao da se bore da svima bude dobro.
Na pitanje "Ima li danas socijalne pravde?" suštinski različite odgovore nismo dobili, svi su se svodili na isto.
“Nikad se nije manje proizvodilo, a više preraspodjeljivalo i nikad nisu tako brzo rasle socijalne razlike kao sada i to je upozorenje. Istorija opominje da su se sva društva zagušila u nepravdi. Nepravedna društva propadaju a pravedna napreduju i svi koji misle dobro ovom svijetu, oni koji nisu zaslijepljeni pohlepom, jako su zabrinuti za ovo stanje jer ovakve socijalne razlike jednostavno zaustavljaju razvoj”, smatra ekonomista Aleksa Milojević.
Koliko je važna socijalna pravda za razvoj Milojević opisuje primjerom iz BiH:
“Mi imamo šest milijardi maraka štednje, a istovremeno smo jako zaduženi zadužujemo se po skupim cijenama tuđe pare da dobavimo ovdje, a ovaj sloj stanovništva je izvukao te pare i drži ih u banci ne daje u investicije. Zamislte da smo imali progresivne poreze, da smo smanjili poreze stanovništvu, da smo smanjili poreze privredi, da smo oporezovali te visoke dohotke koliko bi bilo više proizvodnje mlijeka, mesa, sira i ostalih namirnica za široku potrošnju, a ova ko te pare su izvučen iz upotrebe ili se troše za luksuzne proizvode iz inostranstva. Sužene socijalne razlike odnosno socijalna pravda je osnovni faktor razvoja zbog toga što ono širi tržište, a čim se širi tržište povećava se razvoj”, dodaje Milojević.
Milojević kaže da je u Srpskoj i BiH poreska politika, koja je osnovna ekonomska politika, izuzetno loša.
“Kod nas su ostali neoporezovani imovina, luksuz, visoki dohodci, visoke plate, a oporezovane su najniže plate i penzije”. Očito je da trebamo ići na PDV sa više stopa, Švedska ima PDV sa 5 stopa i uspjela je od jednog regresivnog poreza, poreza koji po svom sadržaju pritiska siromašni dio stanovništva da napravi jedan progresivan porez. To znači, neko ko je siromašan ko ima neki mali auto plati porez 5% na taj auto, a onaj ko hoće luksuzan auto plati porez 25%”, upoređuje Milojević.
Riješenja postoje, zaključuje Milojević, čak smatra i da bi bilo moguće, uz vlast koja želi da se bavi razvojem zemlje, da za 10 godina svi budemo zaposleni i imamo prosječnu platu od hiljadu i po maraka. Kako stvari danas stoje vjerovanje u preduzimanje koraka za ostvarenje ove pretpostavke je emotivni luksuz, koji mnogi, naviknuti na odricanje, sebi neće priuštiti.
Nema komentara:
Objavi komentar