Živi u selu kraj Montabaura
– Došla sam gore i nisam imala nikakvu podršku. Morala sam sve iskusiti na svojoj koži. Bilo je puno suza, puno plača, no ipak je sreća bila ta da sam prvih godinu dana živjela kod tete, pa smo jedna drugoj pomagale. Igrom slučaja upoznala sam njemački bračni par kod kojeg trenutno živim, već proteklih šest mjeseci, u prekrasnom selu Hübingenu, pokraj grada Montabaura. To su divni ljudi, ja sam njima poput kćeri, i doslovno mogu reći da živim u raju i da imam ljude koji su uvijek tu za mene.
Rekli su mi sada kad sam odlazila u Hrvatsku: ‘Idi kući, ali vrati se kući”. Nevjerojatno je kako odeš u drugu zemlju, upoznaš ljude, klikneš s njima, iako ih nikada prije nisi vidio. I kada sam došla, dobila sam od Nijemaca toliko namještaja, dobivala sam odjeću, baš se vidi koliko su voljni pomoći. Koliko vidim, Hrvati baš ne vole Nijemce, jer misle da su oni hladni. Ne, oni su samo rezervirani, vole svoju privatnost, k njima ne možeš doći kao kod nas, ‘Došao sam ti na kavu'. Obavezno se moraš najaviti. Isto tako, ne ostvaraju se svakome, ali, po meni, to sve ovisi o tome kakva si ti osoba. Oni vole život, vole hranu, vole putovanja, a najviše vole duge šetnje prirodom – opisuje Ivana.
U slobodno vrijeme zato šeta prirodom, rekreira se, putuje, a ubrzo po dolasku u Njemačku počela je pisati i blog Zagorska Njemica. U stranoj zemlji ne nedostaje joj mnogo toga, jedino možda nedjeljni ručak s obitelji. U Hrvatsku se zasad ne bi vratila, želi još zarađivati, putovati i otkrivati svijet, no povratak u rodni kraj svakako je u planu u nekoj daljoj budućnosti. Za sada će Hrvatska ostati samo odredište za godišnji odgovor pa je tako u Krapini boravila i protekla dva tjedna.
– Ljudi me ovdje drugačije gledaju, u smislu: ‘Blago tebi, ti si otišla, tebi je lako'. Da, ali nije mi bilo lako. Otišla sam sa zadnjih 200 eura i s dva kovčega. Da si nisam našla auto u dogledno vrijeme, razmišljala sam već o tome da prodam auto koji sam imala u Hrvatskoj. I ništa mi nije palo s neba i još se uvijek moram jako truditi da bih nešto postigla – zaključuje Ivana.
Nema komentara:
Objavi komentar