Kada spasiš čovjeka spasio si cijelo čovječanstvo vele svete knjige. Srđan Aleksić je spasio čovjeka. Nebitno koje nacije. Spasio je ponavljam čovjeka. Ima li većeg čojstvenog, religijskog, moralnog postupka od toga?! Nema!!!
Mnogi predsjednici, uključujući i bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, predsjednika entiteta RS Milorada Dodika su posthumno odlikovali Srđana. Morali su!
U cjelom regionu postoje ulice, bulevari Srđana Aleksića.
I nagrade za humanost, novinarstvo nose njegovo ime.
Samo u Trebinju nema ništa!
Prije četiri godine si me zaustavio da napravim spomen ploču u gradskom parku sa ćiriličnim natpisom Srđan Aleksić – čovjek. Ljudi iz Elektroprivrede BiH su odobrili sredstva za to, a izvođač radova trebao je biti gospodin Pantović iz Trebinja.
A onda si ti drvljem i kamenjem udario po meni. Pričao si da sam ludak, da ćeš se ti odužiti Srđanu, da trebaju posebne skupštine grada, koje nikada na tu temu nisi sazivao. Prevario si i Rada, Srđanovog oca, koji ti je možda oprostio. Ja ti Srđana neću oprostiti. Srđanov grob je trebinjsko svetilište. Što bi rekao njegov školski drug, monah Sava Janjić, Srđan je primjer čovječnosti. I ja umjesto tebe, svako dva dana dočekujem mnoge delegacije iz regiona, ali i ambasadore, pa i visokog predstavnika, odvedem da se pomole na Srđanov grob.
I sada te izazivam ništarijo jedna, da mi daš metar sa metar zemlje u gradskom parku da postavim spomen ploču. Ti feninga ne trebaš ulagati.
Slavko Vučureviću, ti si kod pojedinih boračkih kategorija napravio bespotreban gnjev zbog Srđana. Ljude si nahuškao da budu protiv filma o Srđanu. Sve sam saznao. To si ti. Dupli igrač. E, ja sam boračkim kategorijama objasnio da nije bitno što je Srđan branio muslimana, bitno je da je branio čovjeka. Mogao si to biti i ti, no za vrijeme rata ti si hvatao zjale daleko od Trebinja.
Slavko ne srbuj. Znam ti i te kapacitete. Već primiri i pomire se sa činjenicom da si lažima da ćeš se odužiti Srđanu, napravio bruku i sramotu po ambasadama širom regiona, kod gospodina Incka, koga si prozivao zato što se sa mnom sastaje na Srđanvom grobu i zato što je veliki prijatelj vladike Grigorija. Slavko, glup si, Grigorije je intelektualac. Zato Incko ide kod njega. Ti i Incko niste zajedno ovce čuvali.
No da skratim, Marko Miljanov reče “Čojstvo je braniti drugoga od sebe”! Srđan to uradi. Hoću, zahtjevam da s grupom Trebinjaca postavim spomen ploču Srđanu. Neka vide turisti koji dolaze u naš grad da smo imali heroja.
Hajde kada si frajer, ti daj život za drugoga. Nikad. Ti si veliki egocentrik i još veći narcis, kome malo fali da se ubije, ako ne dobije izbore. Baš kao i narcis. A bojiš se i Tantalovih muka, kada ćeš biti daleko od zgrade opštine deset metara, a niko te ništa neće pitati. Slavko davaj ostavku.
Prevario si Bošnjake, uzeo im velike pare i ništa im na kraju nećeš dati.
Ljudi su ti nažalost povjerovali.
Ko stoji iza tvog lanca Bingo znaju trebinjski generali, eksperti za bezbjednost, školovani u JNA. A znaju dobro i žrtve iz sela Zalazje.
Prema tome, Slavko ne igraj se ni Srbina ni muslimana, sve ti je džaba.
Ti nisi čovjek!
Kada je čovjek čovjek, onda je sve!
Srđan je bio i ostao čovjek.
On mrtav, a živ.
Ti živ, a mrtav.
To je sudbina malih ljudi kao što si ti.
Slavko, Srđana ti neću oprostiti, ali ću mu napraviti spomen ploču ako ne milom, onda silom.
Ja se ne bojim likova kao što si ti.
I ne treba niko da se tebe boji.
Ukratko – primitivac.
Eto, to si ti.
Srđane počivaj u miru. Ima nas mnogo koji mislimo na tebe!
Nema komentara:
Objavi komentar