MUNIRA DŽABIJA / dijele nas na sve noguće načine ali kada je u pitanju biti insan, čovjek onda smo svi tu

Sve su duše iste, uvijek željne ljubavi, topline, zagrljaja, bez obzira na godine, pol, rasu i vjeru. Kad se čuje vapaj nesretnika, bolesnog, djeteta ili stare osobe duša želi pomoći ali mogućnosti osobe sa dušom nisu sve iste. Neko ima mogućnost i ponudi pomoć, njegova duša pronadje smiraj i sretna je. Duša je jedno a savjest je već druga priča. Tu je problem, savijest ili svijest insana nije ista, puno se razlikuju. Tu nastaju problemi pa insan nije insan već spodoba u tijelu čovjeka koja želi napraviti razor medju ljudima, insanima koji su svijetla tačka u mraku spodoba kojih je na žalost sve više. Bog nam je podario vid, sluh, osjećaj za dobro i ono manje dobro.

Zašto ovo pišem, ni sama neznam ali znam da želim skrenuti pažnju svim ljudima bez obzira na vjeru, naciju, pol, rasu, imovinsko stanje, želim da bar malo prodrem do naših srca i mozgova, da bar malkice dodjem do razuma svih, život je jedan, suviše je kratak da bi ga trošili štiteći one koji nam zlo čine. Probudimo se narode moj, bez obzira ko smo i šta smo, ljudi smo i poštujmo jedni druge. Dosta smo slušali političke prazne priče, dosta smo zadali tuge i boli jedni drugima, dosta smo života proveli u prazno. Vrijeme je da slušamo nas same, poslušajmo bol i vapaj majke koja želi spasiti svoje bolesno dijete, koja nema novca da ode u bolnicu vidjeti svoga sina koji umire, majku koja želi možda poslednji put zagrliti svoje čedo i poljubiti njegove ručice, majku koja je dala sve što je imala da bi pomogla svom djetetu, poslušajmo vapaj naših roditelja koji su gladni, nemogu zaraditi, nemogu sebi obezbijediti obrok, starih roditelja koji su svoj vijek proveli radeći i boreći se za svoju djecu i budućnost, naših starih roditelja koji su sada kada im je najteže ostali sami, bez igdje ičega, Poslušajmo vapaj svih onih koji su goli, bosi, bez krova nad glavom, bez ikakvih primanja i mogućnosti da zarade, nemojmo se oglušiti jer je to i naš vapaj, naša tuga i naša bol. NEMOJTE DA DOZVOLIMO DA NAS PREVARANTI KUPE ZA BIJEDNI NOVAC, JER DA SU ONI DOBRI UMJESTO ŠTO NAMA NUDE NOVAC ZA NAŠ GLAS U NJEGOVU KORIST TREBALI SU ČUTI VAPAJ I OTIĆI TAMO, KOD MAJKE, RODITELJA, KOD ONOG GLADNOG I ŽEDNOG, KOD ONOG BESKUĆNIKA KOD ONOG DJETETA KOJE SE BORI ZA SVOJ ŽIVOT, TREBALI SU ONI DRAGI MOJ NARODE TAMO OTIĆI I DATI NOVAC, TADA BI NAM BILO JASNO DA ĆE I KADA NAMA ZATREBA BITI UZ NAS. OVAKO TO JE SAMO BACANJE NOVCA U PRAZNO. OSVIJESTIMO SE, MOLIM VAS, MOLIM VAS DRAGI MOJ NARODE PUSTITE DA RAZUM VLADA NAŠIM UMOVIMA. SAMO TAKO MOŽEMO IĆI DO POBJEDE.MI DAJEMO GLAS NEKOME KOME ĆEMO BITI SLUGA, HALOOOO PA ZAR NIJE OBRNUTO, ZAR ONI NISU TU ZBOG NAS.Ovo je moj vapaj svima nama, dragi moj narode, vapaj žene koja je u domu mnogih naših sugradjana i koja nosi tugu, bol i jad svakog pojedinca u svojoj duši. Njihova bol je i moja bol, možda još jača jer sam svjesna da im nemogu pomoći u potpunosti a tako želim da budu i oni sretni. I oni su dio nas bez obzira na njihovo trenutno teško stanje, Oni su naša porodica, naše komšije MI SMO ONI. Volim vas dragi moj narode, bez obzira ko ste i šta ste, volim vas jer smo svi nastali od jednog oca i jedne majke, volim vas jer i kroz vaše vene teče krv kao i kod mene, volim vas jer ste bez obzira na vjeru, naciju, boju kože, kose i neznam čega više jer nas a  dijele nas na sve noguće načine ali kada je u pitanju biti insan, čovjek onda smo svi tu. Kada treba dati krv niko ne pita kome treba već koja je krvna grupa, Bog nam je dao krv, život, pamet, razum i sve ostalo. Poštuj da budeš poštovan. Svaka čast ljudima koji na pošten način rade i zarade, imaju fabrike, žive od poljopivrede, rade korisno, pošteno i dobro ali vrijeme je da TRUTOVE IZBACIMO IZ NAŠIH KOŠNICA. Odakle im toliko bogatstvo a ništa ne rade, nemaju izvor finansiranja a imaju finansije - ODAKLE - OD NAS NARODE, TO JE NAŠ TEŠKO ZARADJEN NOVAC. KAŽU PAMETNOM I IŠARET DOSTA,