Nije lako Elviri Abdić Jelenović. Problemi, sve veći od većeg, izniču sa svih strana. Sve ih je ona uzrokovala i sada žanje ono što je sijala.
Piše Edis Pilipović / GlasKladuse.COM
Donedavno sam lično bio član i simpatizer Laburističke stranke. Donedavno. I prije nego što određeni ljudi započnu paljbu po meni, oni koji su donedavno stajali rame uz rame sa mnom, zamolio bi vas da pažljivo pročitate ovu kolumnu do kraja, a onda donesete sud.
Bio sam uvjerenja da ne postoji bolji politički i program ekonomskog razvoja. Nisam čovjek koji je opterećen ratom i ratnim dešavanjima, jednostavno to je prošlost.
Ostavimo prošlost iza sebe!
Pozabavimo se trenutnom problematikom, a to su laži kojim nas obasipaju Fikret Abdić i kreator svih problema i majstor obmana Elvira Abdić Jelenović.
Započnimo priču o AS Agrofenix. Ideja je bila jednostavno fantastična i zbog toga sam pristao da budem dio te price, dio tih ljudi, dio tog kolektiva. Bio bih lud kad bih se bunio protiv gradnje te fabrike, svako bi bio lud. Imali mi simpatije prema Fikretu Abdiću ili ne, ideja je bila na mjestu.
Međutim, ispostavilo se na kraju da je sve prevara!
Prevara je zasnovana na Ponzijevoj šemi. Za one koje ne znaju, Piramidalna ili Ponzijeva shema jest vrsta prevare u kojoj se novac sakupljen od gomile kasnijih "investitora" (čitaj: pušača) koristi za isplatu nekih (dakle ne svih) ranijih "investitora" koji cijeloj prevari daju prividni legitimitet, te privlače daljnje "investitore". U cijeloj se operaciji ništa ne proizvodi niti istražuje ili prodaje, niti se otvaraju radna mjesta. Jedino se pune džepovi inicijatora cijele prevare.
Kako je započelo?
Sve je započelo donacijama ljudi iz dijaspore, a onda donacijama ljudi iz Krajine. To ne može niko opovrgnuti da je drugačije. Iz moga kuta najviše mi je žao ljudi i to onih koji su se svojim dobrovoljnim radom, svojim privatnim sredstvima zalagali za nešto što je unaprijed predviđeno da nikad ne zaživi.
Sjetimo se radnih akcija u Šumatcu kada su kamioni pristizali, sipali pjesak, pripremali teren. Ljudi iz okolnih sela donosili su hranu umornim dobrovoljcima koji su radili besplatno, osjetio se taj duh kao nekada. Otkupljeno zemljište... Sve se činilo kao bajka, i da stvarno dolazi Novi početak.
I tu je se stalo.
Novo poglavlje Edin Behrić i Općinsko vijeće
Nesumnjivo je da su 16 vijećnika u Općinskom vijeću Velika Kladuša u prve dvije godine, kao i načelnik Općine pokazali poslušnost tada već novoformiraj Laburističkoj stranci. Svi uslovi su bili ispunjeni da bi se fabrika nastavila graditi. Imaš Vijeće, imaš Načelnika, sve potrebne dozvole su bile servirane.
Ali, to nije ono što oligarhi žele (Oligarhija (grč.: ολιγαρχία oligarkhia) znači vladavinu klike, male grupe ljudi ili autoritarnu vlast političkog vrha, obično bez poštivanja volje građana.).
Oligarhi žele kaos. Sjetih se odmah jednog citata što mi je prenio jedan moj veliki prijatelj iz politčkog života: "Uzvikni uništi kaže onaj koji se kaosom bori protiv kaosa i pusti pse rata." Shvatite citat kako želite, jer sam se i ja u njemu našao i bio jedan od tih pasa.
To kažem iz razloga što se Ponzijeva prevara ne može pravilno izvesti ako sve ide po planu. Zato je trebalo izmisliti neprijatelja u prijateljima, a prvi je bio sadašnji načelnik Velike Kladuše Edin Behrić.
Narod Velike Kladuše je počeo tražit rezultate, a Abdići nisu imali drugog rješenja nego proglasiti Behrića za neprijatelja da se kod naroda stvori slika da isti taj čovjek koči taj razvoj, a ne da oni budu krivci.
Sada, da stvar bude apsurdnija, Behrić i mimo toga što su ga proglasili neprijateljem riješi potrebne dozvole da ispadne prema glasačima fer, korektan i pošten.
Ovim potezom Abdići su ponovo dovedeni u nezgodan položaj, jer opet je krenulo sve kako treba. Razmišljajući brzo su stigli do nove strategije a to je smanjiti većinu u Općinskom vijeću, jer takve odluke ne mogu se donositi bez odobrenja Vijeća, sad kad su svi proglašeni neprijateljima. Mogla je propaganda da počne: "Edin Behrić nas je izdao, Vijeće nas izdalo, ljudi nas izdali.".
Nije vas niko izdao, vodite pogrešnu politiku, u tome je problem. Da vodite pravilnu politiku ti ljudi, kao i ja, stajali bi i dalje zajedno i vodili kampanju.
Danas ljudi koju su bili uz vas 2012. i 2014. godine, koji su trpili svašta i borili se za vaše ciljeve i ideale nisu više s vama. Počev od mene, počev od vaše prve komande, druge, treće, ljudi dobre volje, simpatizera, članova, ključnih ljudi, mladih. Ljudima je jednostavno dosta više laži, dosta im je boriti se za uzaludne ciljeve.
Ti ljudi su otišli drugim partijama, neki u matičnu stranku DNZ s Admilom Mulalićem koji se bori za ponovnu titulu načelnika, jer slika iz Velika Kladuše u njegovom periodu je bila drugačija i mnogo bolja, neki u SDP, u Frontu, u KSPP, neki kod Adema Pajezetovića koji je isto kandidat za načelnika i njegovoj Nezavisnoj listi. I sam Adem je nekad stajao uz Abdića, stajali smo zajedno ja i Adem zajedno sa ekipom. Svi imamo tu zajedničku osobinu, a to je da smo uvidjeli da politika koju Abdić vodi nije dobra i vodi uništenju ovog grada.
Jednostavno napravilo se veliko rasulo vođenjem pogrešne politike.
Agrofenix II
Kako su se počeli bližiti Lokalni izbori 2016., Fikret Abdić po prvi put u strahu da bi mogao izgubiti Izbore odlučuje se na prodaju zemljišta u Šumatcu izvjesnom Hrle Ismet iz Cazina. Da li su to bila preklapanja dugova, obična prodaja, ili šta već, to je sada manje važno. Važno je da je novi vlasnik, nekada zemlje za izgradnju Agrofenixa, Hrle a ne budući dioničari tog projekta koji su vjerno davali svoj polog za dio u toj firmi.
Kako su se počeli bližiti Lokalni izbori 2016., Fikret Abdić po prvi put u strahu da bi mogao izgubiti Izbore odlučuje se na prodaju zemljišta u Šumatcu izvjesnom Hrle Ismet iz Cazina. Da li su to bila preklapanja dugova, obična prodaja, ili šta već, to je sada manje važno. Važno je da je novi vlasnik, nekada zemlje za izgradnju Agrofenixa, Hrle a ne budući dioničari tog projekta koji su vjerno davali svoj polog za dio u toj firmi.
U prilog ovoj istini dodajem sliku koja dokazuje i pokazuje ko je novi vlasnik zemlje.
Ovom prodajom priča o Agrofenixu je zapečaćena zauvijek.
Nova priča
Zar se niste upitali zašto su od strane Fikreta Abdića odjednom stale priče o Agrofenixu i opet se vraćaju na Agrokomerc? Zapitajte se to dobro, a kad vam dođu na vrata u ove predizborne dane da traže glas, tražite konkretne odgovore, a ne da vas zavaraju s političkim odgovorima, koji kad vam nešto kažu samo odvuku pažnju da dalje o tome ne pitate jer se prvobitno pitanje izgubi u značenju.
Elvira Abdić Jelenović
Zato kod nas diše i uzdiše Elvira. Gdje ona udahne tu trava više ne raste. A ni kosa. Pejzaži nestaju.
Jelenović je toliko dosadna, predvidljiva, dosadna, očekivana, dosadna, anemična, dosadna, dosadna… monotona do mjere totalnog izluđivanja slušalaca/gledalaca/subjekata/objekata prema kojima usmjerava snop ničega, slap nepovezanih besmislenih riječi, bez naznake znakova interpunkcije, da bi kraj nje čak i Fikret Abdić od muke pojeo tegove. Iako ništa ne razumije, ali nešto u njenom glasu bi ga natjeralo na to.
Sreća pa je u Dnevniku ne puštaju integralno, kolektivna histerija bila bi neizbježna. Epidemija kolere, Španska kuga i crni prišt… nisu joj ravni.
Do te mjere verbalnim sadizmom ispire mozgove svojih nesretnih meta, da objektivni posmatrači mogu greškom zaključiti da vodi seanse destrukcije i samouništenja. I na otvorenom i na zatvorenom. Gdje god stigne.
Sreća pa objektivnih posmatrača nema, što nas čini spasenim od šifre.
Jelenović je infektivna do pandemijskih razmjera, ebola kraj nje djeluje kao mačiji kašalj.
Fikret Abdić ne može definitivno stići da pogasi sva žarišta koja je otvorila. I njoj slični, plus raznorazni i brojne ulizice u njenim redovima.
Fikret Abdić
Da je Fikretu Abdiću do Kladušana nikada od Velike Kladuše ne bi stvorio prostor gdje se prečesto umire, a rijetko rađa i odakle se bježi glavom bez obzira…
Zaista, da li ima iko racionalan ko može povjerovati u Abdićeve dobre namjere?!
Sve što je on do sada činio i što nastavlja činiti vodi ka uništenju Velike Kladuše. I dobro je odmakao na tom putu!
Abdićev poziv Kladušanima na izlazak na Izbore 2016. je poziv na samouništenje, na prihvatanje da se svaki pojedinac iz Velike Kladuše žrtvuje za Abdićeve lične interese i interese Zadrigle Oligarhije, koja je uništila sve čega se dotakla.
Nije problem samo u Abdiću, već i u kukavnoj Opoziciji, koja nema snage ni smjelosti da kaže šta je na djelu, makar ih to koštalo karijera zauvijek.
Neće reći, jer su to sitni kalkulanti, što se više plaše optužbi za “izdaju”, kojima ih gađaju stvarni Izdajnici. Prihvatanje takve uloge Izdaja je sama po sebi.
Fikret Abdić nije div, junak, već preispoljna kukavica, koja zadnji put pokušava da izmanipuliše narod, brutalno udarajući na njegova osjećanja, ne bi li žrtvovanjem Kladušana spasao sopstvenu kožu i kožu svoje djece.
Pobjedi li Fikret Abdić na izborima, Kladušane preskupo će to koštati; Cijenu će, kao i obično, platiti Narod, a prevaranti, neljudi i nesoj koji ga vodi će, kao i obično, naplatiti svoje pogrebne usluge.
Ako vam je to kako treba, onda ništa!
Sljedi nastavak...
Nova priča
Zar se niste upitali zašto su od strane Fikreta Abdića odjednom stale priče o Agrofenixu i opet se vraćaju na Agrokomerc? Zapitajte se to dobro, a kad vam dođu na vrata u ove predizborne dane da traže glas, tražite konkretne odgovore, a ne da vas zavaraju s političkim odgovorima, koji kad vam nešto kažu samo odvuku pažnju da dalje o tome ne pitate jer se prvobitno pitanje izgubi u značenju.
Elvira Abdić Jelenović
Zato kod nas diše i uzdiše Elvira. Gdje ona udahne tu trava više ne raste. A ni kosa. Pejzaži nestaju.
Jelenović je toliko dosadna, predvidljiva, dosadna, očekivana, dosadna, anemična, dosadna, dosadna… monotona do mjere totalnog izluđivanja slušalaca/gledalaca/subjekata/objekata prema kojima usmjerava snop ničega, slap nepovezanih besmislenih riječi, bez naznake znakova interpunkcije, da bi kraj nje čak i Fikret Abdić od muke pojeo tegove. Iako ništa ne razumije, ali nešto u njenom glasu bi ga natjeralo na to.
Sreća pa je u Dnevniku ne puštaju integralno, kolektivna histerija bila bi neizbježna. Epidemija kolere, Španska kuga i crni prišt… nisu joj ravni.
Do te mjere verbalnim sadizmom ispire mozgove svojih nesretnih meta, da objektivni posmatrači mogu greškom zaključiti da vodi seanse destrukcije i samouništenja. I na otvorenom i na zatvorenom. Gdje god stigne.
Sreća pa objektivnih posmatrača nema, što nas čini spasenim od šifre.
Jelenović je infektivna do pandemijskih razmjera, ebola kraj nje djeluje kao mačiji kašalj.
Fikret Abdić ne može definitivno stići da pogasi sva žarišta koja je otvorila. I njoj slični, plus raznorazni i brojne ulizice u njenim redovima.
Fikret Abdić
Da je Fikretu Abdiću do Kladušana nikada od Velike Kladuše ne bi stvorio prostor gdje se prečesto umire, a rijetko rađa i odakle se bježi glavom bez obzira…
Zaista, da li ima iko racionalan ko može povjerovati u Abdićeve dobre namjere?!
Sve što je on do sada činio i što nastavlja činiti vodi ka uništenju Velike Kladuše. I dobro je odmakao na tom putu!
Abdićev poziv Kladušanima na izlazak na Izbore 2016. je poziv na samouništenje, na prihvatanje da se svaki pojedinac iz Velike Kladuše žrtvuje za Abdićeve lične interese i interese Zadrigle Oligarhije, koja je uništila sve čega se dotakla.
Nije problem samo u Abdiću, već i u kukavnoj Opoziciji, koja nema snage ni smjelosti da kaže šta je na djelu, makar ih to koštalo karijera zauvijek.
Neće reći, jer su to sitni kalkulanti, što se više plaše optužbi za “izdaju”, kojima ih gađaju stvarni Izdajnici. Prihvatanje takve uloge Izdaja je sama po sebi.
Fikret Abdić nije div, junak, već preispoljna kukavica, koja zadnji put pokušava da izmanipuliše narod, brutalno udarajući na njegova osjećanja, ne bi li žrtvovanjem Kladušana spasao sopstvenu kožu i kožu svoje djece.
Pobjedi li Fikret Abdić na izborima, Kladušane preskupo će to koštati; Cijenu će, kao i obično, platiti Narod, a prevaranti, neljudi i nesoj koji ga vodi će, kao i obično, naplatiti svoje pogrebne usluge.
Ako vam je to kako treba, onda ništa!
Sljedi nastavak...
Nema komentara:
Objavi komentar