Ove sedmice odlučio sam pisati o nečemu što se barem po medijskim izvještajima trenutno čini najaktuelnijom temom, a ako mene pitate aktuelno je već 25 godina.
Posmatrajući ljude oko sebe došao sam do zaključka kako je zapravo fašizam taj koji nas koči u svakoj društvenoj sferi. Kako se ova ideologija „udomaćila“ i kako je više zapravo ne možemo niti uočiti, pokušat ću objasniti u nastavku kolumne.
Na stranicama Wikipedie pronađoh ovu definiciju:
Fašizam je veoma širok pojam, a po stručnjacima društvenih nauka definiše se kao treći stadij nacionalizma (nakon nacionalizma i šovinizma) i smatra se radikalnom totalitarističkom ideologijom. Dobio je ime od italijanske riječi fascio što znači savez, odakle i vuče korijene. To je sistem vladanja obilježen centralizacijom autoriteta kojeg personalizira diktator, strogom socio-ekonomskom kontrolom. Ova vrsta vladavine se služi potiskivanjem, sprječavanjem i gušenjem opozicije terorom i cenzorstvom, i tipičnom politikom ratobornog šovinizma i rasizma. Postojao je, ali i postoji u mnogim državama svijeta i dan danas.
Eto, to bijaše neka “službena” deskripcija, ali živjeti fašizam znači mnogo više.
Dozvolit ću sebi da razvrstam u posebne grupe ovu strašnu pojavu, referentne grupe koje su (ne)svjesno najbolji zagovarači spomenutog zla.
Fašizam iz koristi
Primjetili ste to strašno konvertovanje ljevičara u desničare, da ne spominjem imena i primjere. Takvi ljudi ustvari nemaju stav, nisu zagovaratelji nikakve konkretne ideologije, već se adaptiraju stanju iz kojeg mogu izvući korist (politička, ekonomska i sl.)
Od postera Ernesta Che Guevare do svastike kratak je put ukoliko će na tom putu pokupiti korist. Zabrinjavajuća je činjenica da je ovo najopasnija grupa ljudi jer je ista na samom vrhu lanca odlučivanja. Kako god, dobro su informisani i znaju šta će konkretno reći i na čije žrtve i pobjednike će podsjetiti kada se budu branili od sopstvenih gafova.
Fašizam koji misli da je nacionalizam
Koliko ja pročitah, nacionalizam u izvornom značenju predstavlja prvenstveno ljubav prema određenom narodu. Još od Napoleona pa ovamo ta definicija je trebala da zadrži svoj smisao međutim – nije.
Predstavnici ovog oblika fašizma se deklarišu kao nacionalisti koji slave svoje heroje i zastave a pritom omalovažavaju tuđe stavove i uvjerenja.
Tvrdeći da nisu fašisti i braneći se ‘ljubavlju prema svom narodu’ u ovom multietničkom društvu vrše sabotažu neistomišljenika, pa često čujete frazu: “Ma nek’ naš krade, samo da nije njihov”.
U neznanju i brkanju definicija predstavnici ove grupe zaboravljaju idejnu formu nacionalizma koja direktno i nedvosmisleno znači da se pod terminom nacionalizma ne podrazumijeva mržnja, netrpeljivost i sabotaža drugih društvenih kategorija.
Fašizam iz straha
Nisam mogao a da ne primjetim ljude koji koriste fašističke simbole iz straha! To su uglavnom ljudi koji su neposredno prije zastupanja ove ideologije imali loša iskustva sa konkretnim fašistima, iz straha, traume ili bijesa svjesno su počeli da žive ovu ideologiju definišući je kao mehanizam samoodbrane. Ovakve i slične primjere nalazimo na teritorijama gdje je određena etnija manjinski zastupljena, ali ruku na srce, i na određene načine maltretirana od strane većinske populacije.
Fašizam kao idetentifikacioni dokument i segment mentaliteta
Najveći broj predstavnika ove kategorije fašizam je naslijedio od roditelja ili eventualno užeg okruženja. Nakaradno formirajući svoje ličnosti uz svesrdnu pomoć okruženja i ljudi koji su predstavnici ovih ideala, mladi ljudi srastaju u predstavnike fašizma. Slušajući o nemilim događajima iz prošlosti već u ranom životnom dobu dožive određeni atak ksenofobije ili netrpeljivosti.
Zbog prisutnosti fašizma u medijima, okruženju pa čak i školama, sistemski izrastaju u konformistički tretman gdje prestaju biti empatični prema određenoj grupi ljudi. Nažalost u ovom konformističkom sistemu zastupljen je efekat generalizacije što im (pod)svjesno opravdava postupke koji nisu opravdani ljudskom razumu.
Fašizam izazvan neposjedovanjem članske kartice gradske biblioteke
Skoro pročitah da čitanje knjiga znatno pomaže razvijanju suosjećajnosti. Najveći nivo fašizma se nalazi upravo među strukturama koje imaju jako nizak nivo obrazovanja i sklonosti ka čitanju.
Zbog identitetske krize i nedostatka informacija članovi ove grupe doživljavaju fašizam kao prihvatljivu formu jer tako misle steći reputaciju među drugim ljudima. Izbjegavanje sticanja novih saznanja i informacija o drugom i drugačijem pokazalo se kao kobno, jer upravo je ovo uzrok koji za posljedicu ima ljude koji su prije svega opasni za društvo, kulturu, ali i za budućnost zajednice u kojoj djeluju i žive.
Fašizam iz dijaspore.
Prije neki dan slušam jednog prijatelja koji veli kako je zabrinut za svog poznanika koji je bio sasvim normalan dok nije otišao u Austriju da ‘ono standardno’ obavi neki posao. Veli on meni, prvih mjesec dana je bilo sve u redu, a onda uočih da je počeo slušati ratne pjesme i što je zanimljivo primjetio sam i sliku na kojoj se hvali svojom novom tetovažom koja je, ni više ni manje, lijepo iscrtana zastava.
Zaista i to je jako uočljivo, naročito kada su odmori i slično, često sam viđao, uslovno rečeno, djecu kako uživajući propagiraju ovu radikalnu ideologiju. Puna im usta priče o ratu iako su rođeni uveliko poslije ovog nemilog događaja. Često se srećem i sa izjavama tih određenih ljudi i zaista moram priznati da me isto plaši jer sam očekivao da će integracija ovih ljudi u novo društvo dati pozitivan ishod, a ne nove varnice.
Naravno da ne generalizujemo, postoje i ljudi koji su se pozitivno adaptirali u takve sredine i danas su pravi ponos matičnih zemalja, koje izgledaju puno ljepše vani zahvaljujući njima.
Dakle, problem fašizma je uveliko zastupljen, ali nažalost i jako ignorisan. Moramo se složiti da ova ideologija konstatno širi svoju zarazu i da je epidemija na prostoru Balkana već uzela maha. Krenuvši od medija koji koriste istu ideologiju kako bi zaradili na klikovima, političara koji koriste fašizam kao promotivnu kampanju i kao izvrstan instrument da skrenu pažnju sa pravih problema, pa sve do “novih” ljudi i generacija koje sebe definišu i svoj identitet grade na ovoj ideologiji.
Fašizam je prisutan, neminovno, upakovan u lijepu kutiju i nažalost toliko ustaljen da ga više skoro i ne primjećujemo. Da bi pokazali da smo spremni za nove uspjehe neophodno je da prepoznamo, uočimo i sa konkretnim instrumentima pobijedimo ovog neprijatelja koji je prava kočnica za ovo napaćeno društvo.
Priznali mi sebi ili ne, broj fašista je ogroman, a to znači da su ogromni i problemi u kojima se nalazimo.
)
Nema komentara:
Objavi komentar