Svijet nikada nije bio bogatiji i prema mnogim parametrima, bolje je nego ikad, a ipak nejednakost je sve veća. Evo kako je to moguće i koja je uloga globalizacije u sve većem jazu između bogatih i siromašnih.
Pokreti kao što su "Okupirajmo Wall Street" u Americi i PEGIDA u Njemačkoj nalaze sa na suprotnim stranama političkog spektra, ali oba imaju isti korijen: gnjev prema grupama za koje misle da profitiraju o njihovom trošku. Na lijevoj strani, ovaj gnjev je usmjeren na ultra bogate koji postaju sve bogatiji, dok ostatak zemlje stagnira i siromaši; na desnoj bijes je okrenut prema imigrantima koji naizgled otimaju poslove domaćem stanovništvu i ugražavaju uspostavljen način života.
Čak i u SAD, koje mogu da se pohvale najvećom ekonomijom na svijetu, prosječni prihodi po porodici jedva da su se pomjerili u posljednjih 20 godina. Sa druge strane, svijet je prema mnogim parametrima u prilično dobrom stanju - životni vijek je duži, produktivnost je veća, dostupnost informacijama i zabavi nezapamćena u historiji.
Pokret Foto: Pokret "Okupirajmo Wall Street", Foto: AP
Odakle onda toliko bijesa kada stvari, prema mjerljivim faktorima, nikada nisu bile bolje? Dio odgovora leži u načinu na koji se globalna nejednakost mijenjala tokom posljednjih 30 godina.
Tokom 80ih, svijet je bio podijeljen na razvijene i nerazvijene, odnosno siromašne zemlje. Evropa, Japan i Sjeverna Amerika spadale su u prvu grupu, dok je ostatak svijeta zaista bio u pravom smislu siromašan. Prema podacima Svjetske banke 1988. godine, prosječna plata u razvijenim zemljama bila je do 30 puta veća nego u nerazvijenim. Istovremeno, nejednakost u bogatim zemljama bila je u padu, a društva su postajala sve uravnoteženija. Od kraja Drugog svjetskog rata do 1975. godine, privredni rast izazvan industrijalizacijom stvorio je veliki broj dobro plaćenih radnih mjesta za radnike srednje stručne spreme, a ekspanzija profesionalnih usluga, kao što su prosvjeta, zdravsto i bankarstvo omogućili su osnov za stvaranje rasprostranjene srednje klase. Kako je rastao srednji stalež, pratio ga je i nacionalni dohodak. U međuvremenu, većina ljudi u siromašnim zemljama bila je zarobljena u ruralnim predjelima, siromaštvu i u sve većem zaostatku u odnosu na bogate dijelove svijeta.
Foto: Reuters, Siromašno kinesko predgrađe
Sa krajem "zlatnog doba" srednje klase, pad globalne nejednakosti je promijenio smijer. To je dovelo do rasta zastupljenosti jeftinih dobara i usluga preko azijske radne snage. Bum u izgradnji pretvorio je siromašne zemlje u zemlje u razvoju koje su polahko počele graditi puteve, pruge, gradove i fabrike. U narednim decenijama, plate u zemljama u razvoju su naglo skočile i iz siromaštva izvukle milione ljudi u Kini, Indiji, Latinskoj Americi i na Bliskom Istoku. Rezultat ovih promjena bila je sve manja i manja razlika između bogatih i siromašnih zemalja.
Do 2011. godine nije se više mogla nikako okarakterisati kao drastična - srednja klasa u zemljama u razvoju bila je u usponu, dok je u razvijenom svijetu ovaj stalež sve više stagnirao.
Zemlje koje su nekada bile beznačajni igrači u globalnoj ekonomiji, odjednom su postale ekonomske sile koje izazivaju dominaciju zapadnog svijeta. Ove promjene su naročito jako pogodile Evropu. Ekonomija Francuske je 1975. godine bila duplo veća od kineske, dok je danas čak četiri puta manja. Ove drastične promjene odigrali su se tokom samo jedne generacije. Posljednjih 40 godina donijele su smanjenje nejednakosti imeđu razvijenih i "nerazvijenih" zemalja", ali i osjetan porast nejednakosti u samim zapadnim društvima. U SAD-u i Evropi, ukupan prihod koji odlazi u džepove najbogatijih 1 odsto se duplirao.
Foto: Reuters, Kineski juan i američki dolar
Pojava interneta, preko kojeg se stotine milijardi dolara razmjenjuju također je doprinijela skoku nejednakosti. Alphabet Inc. korporacija koja u vlasništvu drži Google, ima 61.000 zaposlenih. Nasuprot tome, General Motors je na vrhuncu imao 618.000 radnika. Jednostavno, internet je doveo do toga da više nije potreban ogroman broj radnika da bi se stvarale milijarde. Istovremeno, prebacivanje proizvodnje u zemlje sa jeftinijom radnom snagom ostavile su radnike koji su nekada radili za dobre plate, bez posla. Ekonomisti sa MIT-a iznijeli su podatak da je samo u Americi 2.4 miliona ljudi ostalo bez posla zbog prelaska sa domaće proizvodnje na uvoznu robu.
Usljed toga, posljednjih 30 godina, plodove globalnog rasta ubiraju menadžeri, izvršni direktori i finansijeri, dok srednja i niža klasa ostaju istisnute u svojim sopstvenim zemljama. U zemljama u razvoju, mnogi koji su uspjeli da se obrazuju i steknu neki kapital prešli su u gradove ili emigrirali u razvijene zemlje. Porast migracije donio je dalje nezadovoljstvo srednje klase koja uviđe da je svijet u kojem živi postao neprepoznatljiv.
Okrivljivanjem imigranata za ekonomske teškoće koje je u stvari izazvala globalizacija, okrenula je Amerikance i Evropljane protiv onoga što je u velikoj mjeri doprinijelo njihovom prvobitnom ekonomskom blagostanju i razvijenosti. Bijes osiromašenih prema onima koji zarađuju sumanute količine novca osjeća se na globalnom nivou, pa čak i na nivou država.
Foto: Reuters, Migranti na putu iz Mađarske ka Austriji
Zemlje u razvoju koje su višestruko porasle tokom posljednjih decenija osjećaju da su i dalje izostavljene iz globalnih ekonomskih institucija koje su i dale "Euro-američki klubovi". Taj trend primorava zemlje u razvoju da zauzmu agresivniji stav (ekonomski, diplomatski i vojni), kako bi se nametnule kao neizostavni igrači globalne scene.
Nažalost, nije realno ponuditi jednostavno i lahko rješenje za zaustavljanje rasta nejednakosti, ali dobar početak bilo bi okretanje država osnovnim živoznim potrebama svojih građana - zdravstvu, stambenim pitanjima, obrazovanju, stručnom usavršavanju i raspodjeli rada. Ekonomija bi tako možda postala manje nefer, nejednakost bi polahko počela da se smanjuje i u jednom trenutku bi došla do toga da je najdrastičnija razlika slojeva u modelu automobila koje voze.
Ako se, pak, nastavi sa sadašnjim trendom, nejednakost će izazivati bijes, nestabilnost i nepovjerenje, a svijet će postati još opasniji.
Nema komentara:
Objavi komentar