Ima mladih Sarajlija koji ulijevaju nadu svojim razmišljanjem
SARAJEVO - Na televiziji Mreža u hrvatskoj emitira se emisija Perspektiva. Oni koji nisu gledali i ne mogu jasno znati o čemu se radi ali u nedjelju večer, na sami Uskrs, emitirana je emisija o Sarajevu u kojoj su o suživotu u tom gradu govorili učenici Četvrte gimnazije na Ilidži. Ako je ta emisija neke druge televizije koju je Mreža preuzela ili ako se ne radi o nekom dugom projektu već samostalnom programu, nema veze. Bitno je što je bilo u samom sadržaju na uskršnju večer.
Pred kamerama snimatelja i novinara izmjenjivali su se Amir, Lamija i ostali učenici, ponešto govoreći o vlastitom porijeklu i odakle su, ako nisu iz Sarajeva govorili su o tome na koji su način u Sarajevo došli, i govorili su o tome što oni sami misle o suživotu u tom gradu, o ratu su govorili to što im je prenešeno pošto nisu ni bili rođeni kada je Sarajevo preptrpilo najveća razaranja.
Ali, ono što su rekli o suživotu u jednoj multietničkoj sredini, o suživotu više vjera i nacija, ostavlja neku nadu da u ovoj državi ima mladih ljudi koji misle svojom glavom, onih koji neće dopustiti da im bliža okolina napuni glavu mržnjom prema drugom i drugačijem i nadasve, ima nade da će taj suživot u miru biti moguć u skoroj budućnosti te da neće doći do novih sukoba.
Tako je jedna djevojka rekla da joj otac govori kako smo svi drukčiji i da je negativno što se miješamo jer je njegovu kuću srušio Srbin a majka joj govori kako trebamo živjeti zajedno i u tome nema ništa loše a mamina sestra joj je čak i udana za pravoslavca. Ta djevojka ističe da ni sama ne zna što da misli. Ali, to je i dokaz da roditelji uspješno usađuju u svoju djecu i mržnju i suživot, što im god pokušali prenijeti, u tome i uspiju. Jer bi spomenuta djevojka prihvatila suživot ili bi ga odbacila da joj oba roditelja govore isto. Bitno je, kada čovjek odraste, ipak sam donijeti odluku o tome što je dobro a što loše.
Nadu ulijeva i dečko koji je rekao da su ljudi sa svojim različitostima u Sarajevu, a tako i u ostalim multietničkim sredinama, živjeli i prije i to 300 godina pa zašto ne bi mogli i danas početi tako. Još jedan primjer kako mladi trebaju razmišljati ali to je moguće samo pod uvjetom da se stare sjekire zakopaju a stare rane zacijele i da krivicu ne snosi ničiji kolektiv.
Koliko će vremena i generacija trebati proći da Sarajevo, čak i u svojoj podijeljenosti na dva dijela, ponovno zaživi kao jedan bar u srcima ljudi ako ne na papiru, teško je reći. Ali, barem bi bilo dobro imati nove generacije mladih ljudi koji ne dijele druge prema imenu i vjeri. To je veliki korak naprijed. I vidjeti baš na Uskrs da takvih ima, pa neka taj Uskrs i ne slave, još je značajnije jer je ovo blagdan mira i pobjede života nad smrću. Ono što nam i treba u globalu. Ovi mladi sarajlije koji su istaknuli da im je suživot sviju primaran, ulijevaju nadu da će život pobijediti. Jer nemaju razloga lagati kad kažu da im je to primarno, taj suživot.
Nema komentara:
Objavi komentar