Ovo je šaljivi tekst Matije Bećkovića na temu muškog šovinizma (izašao u časopisu “Eva”1992. godine)
... Vatreni sam borac protiv muškog šovinizma. Zastupnik sam ženskih interesa i veliki pristalica ravnopravnosti polova. Odnos prema ženama pokazujem prije svega u svojoj kući i prema svojoj ženi. Uspijevamo da sve riješimo sporazumevanjem:
Ako je bolesna, mogu da se okupam i sam.
Ako završi sve poslove, može da štrika do mile volje.
Ako sam novine pročitao, odmah sutradan može da ih čita i ona, pod uslovom da to sa mnom ne komentariše.
Ako nisam kod kuće, čim počne jeftina struja može da uključi radio ili tv.
Ako noću primijetim da sam otkriven, pokrijem se sam, a sa njom o tom problemu razgovaram u pogodno vrijeme.
Ako na pantalonama naiđem na dupli šav ne prelazim odmah na fizički obračun, već mirno pokušavam da utvrdim šta je tome razlog. Pomišljam na svašta. Da li je to znak da nije normalna, a u obzir dolaze i druge olakšavajuce okolnosti. Silu primenjujem samo ako se iznerviram ili se uvjerim da to radi namjerno.
Ako se dijete prehladi sama bira koga ću da bijem, njega ili nju.
Ako se kao ljudi dogovorimo kod mene sve može:
- Može da kupi sve sto ja odlučim.
- Može da joj slučajno pregori sijalica.
- Može da pali ringlu čak i kada kuha kafu.
- Može da se kupa i kad sam ja loše raspoložen.
- Može da se javlja na telefon ako ja nisam kod kuće.
- Može da se šminka pod uslovom da šminku ne kupuje.
- Može da pozove u goste svoje roditelje i rođake, ali da pričaju tiše i da postoje ozbiljni razlozi za njihov dolazak.
- Može da pegla i pere prozore kad ona hoće, pod uslovom da sve bude čisto i ispeglano.
Nikad ne zaboravljam da je to moja žena i da smo u svemu ravnopravni:
Našem petom djetetu i ona je predlagala ime, koje zamalo nije usvojeno.
Za praznik uvijek sjedi sa nama za stolom.
Svaka tri mjeseca može da kupi novu metlu.
Ukoliko se pronađe usisivač sa prigušivačem i to ću joj nabaviti, ovako smo najmirniji kad prašinu skuplja rukama.
Jednom je nešto rekla što mi nije bilo sasvim glupo, čak mi se skoro i dopalo, čak mi je bilo i simpaticno, što sam joj kasnije na određeni način stavio do znanja.
Da bi imala socijalno prijavio sam je kao kućnu pomoćnicu.
Sredio sam joj da popodne može čuvati i tuđu djecu.
Često se dešava da potegnem do kuhinje samo da bih ručao, ne insistiram da mi se ručak uvijek servira u postelji.
Dva puta sam joj galantno ustupio okrajak.
Od Nove godine oslobodio sam je obaveze da mi vraća žute metalne pare.
Mnoge obaveze sam preuzeo na svoja pleća: putovanja u inostranstvo, odlazak na godišnji odmor, izlaske u kafane, bioskope, pozorišta.
Brinem o njenom dostojanstvu. Trudim se da nikad ne povrijedim njenu ličnost:
Samo kad sjedim ona stoji. Čim legnem ona može da sjedne i nastavi sa radom.
Kad je gađam tanjirom i u najvećem bijesu pazim da ne okrnjim nov servis, za njeno dobro uveo sam plehane tanjire.
Da bih joj sačuvao ugled nikad je ne bijem pred djecom i gostima.
Pošto nema potrebe da noge perem svaki dan, i njene obaveze su smanjene na dva puta nedeljno.
Naravno, to nije sve. Nikad nisam zadovoljan postignutim. Nikad neće biti dovoljno ravnopravnosti…
Nema komentara:
Objavi komentar