Pomozimo porodici Doglod u Vrselju

Pomozimo porodici Doglod u Vrselju – Ni sunčano prijepodne i ljepota bosanskih sela nije mogla popraviti raspoloženje još na putu ka “kućerku na kraj Vrselja”, gdje smo na preporuku hrabrog rudara Mehmeda Dizdarevića, potražili porodicu Doglod. Vrselje, planinsko i rudarsko selo u području Stranjana uglavnom u medije dospije kad se piše o rudarima, o njihovom stradanju.

Nema pelene za Admira

Tako je bilo i prije nekoliko godina, kad je upravo Mehmed teško stradao. Prije i poslije toga upravo je on pomagao gdje je stizao. Zato se odlučio da nas pozove i predloži da posjetimo porodicu Doglod. Na kraju sela, pored blatnjavog puta za planinski vrh Lisca, nalazi se skromni kućerak na broju 63. U dijelu kuće živi Fatima Doglod sa sinovima Almirom (4) i Admirom (2). Dječaci su stidljivo provirivali nepoznate, ali su se ubrzo odobrovoljili uz “mito” u vidu čokolade.

Doglodi žive u trošnoj prostoriji bez valjanog šporeta, struje, kako nam Fatima Kaže već sedmicama čak i bez pelena za Admira. Muž Rašid (24) je prije pola godine završio u zatvoru, po višestrukoj prijavi šumara, jer je porodici pokušavao osigurati ogrijev nelegalnom sječom.

– Mi smo u selu vjerovatno jedini koji nemamo traktor, mašine, motorke. Radio je što je radio da preživimo, na kraju će odležati za cijelo selo, kroz suze govori Fatima. Prosto nevjerovatno zvuči da je osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora, jer mu je objedinjeno nekoliko presuda po prijavama za šumske krađe. Na upit da nam potvrdi priče iz sela da se jedino on nije složio da “nagradi” šumara, Fatima odmahuje rukom i kaže “Allah sve vidi, valjda će vidjeti i to kako moj Rašid odrobija za cijelo selo…”

Nedostaje svega

Komšije su njoj i djeci pomagali tokom Ramazana, ali zima koja je već stigla u selo biće kobna za Doglode, ako im se hitno ne pomogne. U dijelu kuće u kojoj su se smjestili vlažno je, tamno i hladno, pa svaki “komadić” sunca mališani koriste da budu vani, u igri. Na upit šta joj je prioritet, čega joj nedostaje najviše, Fatima gleda u svoje dječake i kaže – ma za njih, svega, ja ću lako.