Mirsad Đonlagić, profesor na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli na predmetima Energija i okolina, Obnovljivi izvori energije i Racionalno korištenje energije, doktorirao je na Tehnološkom fakultetu a redovni je profesor na Fakultetu elektrotehnike. Energija i okolina? U Tuzli to može. Univerziteti u Beogradu i Zagrebu ne poznaju ovaj predmet ali Univerzitet u Tuzli da. Dakle, tehnolog na fakultetu elektrotrotehnike?
Nakon što je na početku rata pobjegao u Njemačku odjednom se kao tehnolog pojavio na Elektrotehničkom fakultetu, i još stekao zvanje redovnog profesora na tom fakultetu. Procedura kaže da od asistenta do zvanja redovnog profesora treba proći 20 godina. Đonlagiću je za to trebalo puno manje. Pitanje Đonlagićeve stručnosti je još jedna zanimljiva tema. U njegovoj biografiji stoji da je objavio više od 90 radova. No niti jedan se, pretragom interneta, ne može naći.
Na internetu se mogu naći radovi njegove supruge Nusrete Đonlagić, koji se nađu kada se uz njeno ime ukuca riječ „journal“. Mogu se naći i radova Amira Tokića, dekana Elektrotehničkog fakulteta. Đonlagićevih, međutim, nema. Upitno je kakvi su to radovi i kojeg kvaliteta i iz koje uže naučne oblasti. Možda hemijskih disciplina, jer u Đonlagićevoj biografiji piše da je i iz te oblasti objavljivao radove. Đonlagićeva biografija sadrži i spisak radnih mjesta. Tuzlacima je poznato da je prije rata zbog svoje nesposobnosti istjerivan iz svake firme u kojoj je radio, istjeran čak i iz Saveza komunista. Do rata je živio u zajednici s puncem, no Univerzitet u Tuzli omogućio je Đonlagiću sticanje ogromnog profita, pa se sukladno tome njegova imovinska karta znatno poboljšala svih ovih godina rada na Univerzitetu.
Preko noći je postao kolekcionar satova, stanova, garaže, vikendice, auta… Sve od profesorske plaće. Đonlagić je bio siva eminencija koja je vedrila i oblačila Tuzlanskim univerzitetom. Supruga Nusreta je u doba njegove vladavine bila dekanesa Tehnološkog fakulteta. Priča se da je nakon isteka njenog mandata profesorica Marić, nova dekanesa, odmah okrečila kancelariju kako bi isprala brojne mutnje radnje svoje prethodnice. Ubrzo nakon toga Nusreta Đonlagić nije više bila član kolektiva Tehnološkog nego Prirodno-matematičkog fakulteta.
Obje kćerke Đonlagić je zaposlio na Univerzitetu. Sabina, kojoj se nije radilo u Turkish banci, skrasila se na Ekonomskom fakultetu. Studenti su se žalili na njen nekorektan odnos prema njima i neodržavanje nastave, ali Đonlagić je uspio to zataškati. Jasmina je asistent na Odsjeku za njemački jezik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. O njoj se puno ne priča. Ona je, kažu, više na mamu. Đonlagić je otišao u federalni Parlament nakon što je rektor Enver Halilović počeo ispitivati detalje rada. Đonlagić je bio prorektor i u doba Izudina Kapetanovića koji mu je postavio suprugu za dekanesu, a kada je Kapetanović smijenjen, Đonlagić se kandidirao za rektora.
Ipak, zbog njegove sumnjive historije dolaska na fakultet i dobijanja zvanja redovnog profesora nije uspio proći. Imenovan je profesor Džemo Tufekčić. No, Đonlagić je i poziciju prorektora za međunarodnu saradnju dobro koristio. Njegov ured bio je odgovoran za međunarodne projekte u koje je Đonlagić redovito bio uključen i za što je dobijao naknadu. U isto vrijeme je i svojoj veoma bliskoj fakultetskoj suradnici Jasni Hivziefendić obezbijedio mjesto savjetnice premijera Tuzlanskog kantona. Danas je Đonlagić potpredsjednik SBB BiH, zastupnik i šef kluba SBB-a u Predstavničkom doma Parlamentarne skupštine BiH
Đonlagić je, kako tvrde izvori SB, navodno dužan 280 hiljada maraka sarajevskoj firmi Ires s kojom je zajednički u Tuzli otvorio prodavnicu Yves Rocher. Kasnije je uz prodavnicu otvoren i restoran u samom centru grada, za koji je plaćana visoka kirija, no novac supruga rahmetli Sabahudina Resića nikada nije dobila, iako je prodavnica otvorena zajedničkim ulaganjem.
Nema komentara:
Objavi komentar