Zašto je srozan ugled Sarajeva: Glavni grad BiH na političkom i finansijskom dnu

Vijest da bi i drugo zamjeničko mjesto gradonačalenika Sarajeva mogla uzeti SDA, potvrdila je da glavni grad BiH tek ulazi u budućnost u kojoj će vladati stranački dizajniran mrak.  

Sjetimo se bivših gradonačelnika Sarajeva od Fadilpašića, Ćurčića, pa poslije Drugog svjetskog rata Bluma, Selimovića, pa Sučića, Uzelca i svih onih koji su držali taj visoki nivo ugleda ove funkcije.

Na kraju niza, nakon agresije na BiH sjećamo se Muhidina Hamamdžića, Muhameda Kreševljakovića, Tarika Kupusovića. Sadašnji gradonačelnik, profesor Ivo Komšić, po mnogo čemu je čovjek za gradonačelničko mjesto. Prije svega po onome što je do sada radio, kako je djelovao i stvarao. I za Sarajevo i za BiH.  

Naime, jasno je da je gradonačelnik Sarajeva u rangu člana Predsjedništva ove države. To je upravo portvrdio izbor profesora Komšića, koji je bio član ratnog Predsjedništva ove države.  

Gradonačalnici moralne gromade

Ti ljudi, gradonačalnici Sarajeva su bili i ostali moralne vertikale i ljudske gromade. Ugled koji su uživali bio je sastavni dio sistema funkcionisanja glavnog grada. Sarajevo ni po čemu nije zaostajalo za drugim evropskim državama. I u evropskim metropolama, gradonačelnici su, podrazumijeva se, među najuglednijim ljudima u njihovim državama.

Recimo, popularnost gradonačelnika Londona Borisa Džonsona gotovo je ravna onoj premijera Dejvida Kamerona. Gradonačelnik se u mnogim evropskm državama bira direktno, pa je i to jedan od razloga izuzetnog legaliteta i ugleda ove pozicije.

U Parizu je gradonačelnik bio i Žak Širak, koji je nakon toga postao i predsjednik Republike Francuske. Širak je pomalo izdvojen primjer.

Gotovo je pravilo da se gradonačelnici najvećih evropskih gradova nikada ne kandidiraju za neke državne funkcije. Najprije zato što oni njihovim izborom na tu poziciju, postaju gradonačelnici svih građana i kao takvi se potvrđuju. Nakon te pozicije nemoguće je govoriti o njihovoj političkoj aktivnosti i političkom opredjeljenju. Njihov ugled je pozicijom gradonačelnika prerastao svaku politiku. Zbog toga ih i malo ko iz stranaka želi direktno unutar svog tabora, jer su u međuvremenu postali neka vrsta univerzalne moralne vrijednost svih građana.

U rangu Posušja, Laktaša i Kladuše

Za razliku od ove prakse evropskih metropola, u Gradu Sarajevu politika je uvijek tu da zagadi što se zagaditi može i razgradi što se razgraditi da. Već odavno je Grad Sarajevo postao poput političkog bircuza, balkanske krčme u kojoj se i ne treba gasiti svjetlo.

Poništavati ili brisati ono što su istinske vrijednosti i sve učini profanim, to je izgleda funkcija SDA, stranke koja praktično vlada i gradom, preko paralelnih izvršnih pozicija od Kantona do Federacije.

Ranko Čović, doktor iz Opće bolnice, je dogradonačelnik, postavljen je od SDA. Sada SDA želi imenovati i drugog zamjenika Abdulaha Skaku.

Ukupan budžet Grada Sarajeva je 6,5 miliona maraka i to je rijetko viđena bijeda. Budžet grada Zagreba je oko 1,8 milijardi maraka. Budžet Grada Beograda je 1,38 milijardi maraka. Naravno, tu u paraleli postoji i budžet Kantona Sarajevo. Kanton je politička konstrukcija, prazna ljuštura napunjena novcem građana Sarajeva. Ali, Grad Sarajevo je reprezentativno ime, historijski brend, olimpijski grad, glavni grad BiH.

SDA, međutim, misli sasvim drugačije. Da Grad Sarajevo vrijedi 220 do 280 puta manje negoli gradovi Zagreb i Beograd.

Budžet od 6,5 miliona je recimo daleko manji od budžeta opština Posušje, Laktaša, Foče, daleko iza Velike Kladuše, Orašja i da ne nabrajamo manje gradove po Bosni i Hercegovini.   

Time se pokazuje kako sirotinjski budžet Grada Sarajeva nije slučajan. Baš kao što nije slučajna najava lidera SDA Bakira Izetbegovića da će se federalne institucije preseljavati iz Sarajeva u Mostar.

Kako nam glavni grad bacaju u sirotinju, postavljaju zamjenike gradonačelnika po svojim mjerilima ugleda, po istom modelu nam nepovratno srozavaju glavni grad države