SDA i njen predsjednik Bakir Izetbegović i dalje zvanično šute, iako je četiri dana prošlo otkako je lider SBB-a Fahrudin Radončić poručio putem saopštenja za javnost da neće ući u Vijeće ministara BiH.
Iako je Radončić u svom saopštenju upakovao, kako je na ostalim nivoima gdje je koalicija SDA-SBB formirala vlast sve uredu te da ne trebaju građani brinuti, jasno je da je ovim potezom dotjerao do zida Izetbegovića, sa kojim je očigledno u „šok sobi“ kod Kibeta kada je sklopljeno „bošnjačko jedinstvo“ postigao u četiri oka dogovor koji prvi čovjek SDA nije ispoštovao.
Bez Radončićevog SBB-a nema većine u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. I eto golemog problema.
Izetbegoviću je poručio, naravno opet sve lijepo spakovano u celofan pa sa mašnom, da ne ulazi u Vijeće ministara sve dok je ministar FMUP-a Aljoša Čampara, predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić, i dok lider SDA ne pritisne državnog tužioca Dubravka Čamparu da zaustavi istrage protiv Radončića.
Za one koji pomnije prate političku scenu u BiH, ovaj Radončićev potez i nije iznenađenje.
Jer, saopštenjem za javnost samo je objelodanio ono što je od Izetbegovića tražio u četiri oka kao uvjet za bošnjačko jedinstvo i ulazak u koaliciji, a ovaj mu to obećao ispuniti.
Prave i lične, a ne principijelne razloge kako ih želi prikazati Radončić, a zbog kojih je i povukao ovaj, po Izetbegovića nimalo prijatan politički potez, znaju i ptice na grani.
Ne ulazeći u to, htjeli ne htjeli, mora se čestitati Radončiću na briljantnom potezu kojim je samo povisio cijenu svojih političkih dionica, a sa druge strane zakucao predsjednika SDA koji je pokazao da se u međustranačkim pregovorima ponaša poput „seoskog varalice“.
Ne tako davno, i sa liderom DF-a Željkom Komšićem imao je Izetbegović dogovor kada su sklapali koaliciju.
No, nije ga ispoštovao, te je Komšić napustio prvo federalnu vlast, a potom su ga istjerali i sa kantonalnog i državnog nivoa. Izetbegović je to pojasnio kako je Komšić htio da mijenja sistem u vlasti kakav je na sceni već 20 godina.
Ne treba zaboraviti, da je i prije koalicije sa DF-om, Komšić pokušavao Izetbegovića ubijediti da u vlast odmah mora ući i SBB, ali to politički nezreli predsjednik SDA nije želio isključivo iz ličnih razloga.
Potom su na red došle „male stranke“, koje je Izetbegović panično pokušao okupiti. Tako je sjeo sa predsjednikom BPS-a Seferom Halilovićem, te obećao da će se uključiti u rješavanje političkih ubistva. Halilović je dao i rok za to, ali naravno, prevaren je kao i Komšić.
Među prevarenima je i predsjednik S BiH Amer Jerlagić, kojem je Izetbegović obećao čvrsto mjesto ministra energetike, rudarstva i industrije, ali ga očekivano nije dobio, već mu je dato nekoliko direktorskih pozicija da mu zadovolji apetite. Prevarena je tu i A-sda, koju više niko i ne spominje. Od obećane ministarske fotelje nema ništa.
U tom svom pohodu političkih prevara, Izetbegović je došao tako i do Radončića, a posredstvom Dragana Čovića koji ih je i pomirio.
Vjerujući kako će se vlast formirati na svim nivoima, a on i dalje pričati bajke u četiri oka da će udovoljiti Radončićevim zahtjevima, Izetbegović je precijenio svoje političke sposobnosti.
No, nije više problem što on vara svoje političke oponente jer takvo šta je ustaljeno u praksi, već što zbog njegovih ličnih ambicija i nedoraslosti funkcijama koje obavlja, uvlači Bosnu i Hercegovinu u do sada najdublju krizu.
Nema komentara:
Objavi komentar