Očigledna je tendencija bosanskohercegovačkih državnih, policijskih, obavještajnih i sigurnosnih struktura, bar onih kojima, zahvaljajući bošnjačkoj indolentnoj, poltronskoj i kukavičkoj politici, suvereno upravljaju Srbi i Hrvati, među kojima je znatan dio onih koji su obnašali važne političke, civilne i vojne funkcije u paradržavnim tvorevinama „Srpska republika BiH“ i „Herceg-Bosna, da Bosnu i Hercegovinu u očima svjetske javnosti predstave kao utočište/leglo ekstremnih, radiklanih, antidemokratskih i antikršćanskih ideje/ideologija, a Bošnjake muslimane kao potencijalne sljedbenike takvih ideja/ideologija, koji ugrožavaju mir i stabilnost ovog dijela Evrope, kako bi, u „miru“, mogli ostvariti, agresijom na Bosnu i Hercegovinu, započetu otimačinu vjekovne bosanske/bošnjačke zemlje.
Ako državna Agencija za istragu i zaštitu (SIPA), Ministarstvo sigurnosti, policijske i sudske strukture u oba entiteta, nijedan slučaj napada na bošnjačke povratnike, njihove vjerske objekte i imovinu, pa ni one sa smrtnim ishodom, nije okvalificiralo kao terorizam; ako terorističkim djelovanjem nisu proglašeni pozivi raznih radikalnih/četničko-ustaških udruženja, organizacija i pojedinaca na rušenje države i nova klanja Bošnjaka i ako dosad nije uhapšen nijedan pripadnik tih organizacija i udruženja; ako država pravi razliku između srpskih i bošnjačkih dobrovoljaca koji se bore na stranim ratištima; ako se o terorizmu priča isključivo u kontekstu hapšenja Bošnjaka, po različitim osnovama; ako državni mediji govore isključivo o bošnjačkim/muslimanskim teroristima, vrlo teško se, nakon svega toga, oteteti dojmu da spomenute institucije ne rade u interesu države, a posebno njenih građana bošnjačke nacionalnosti i islamskog svjetonazora, da djeluju na diskriminatorskim osnovama, i da su one, bar kada je upravljački kadar u pitanju, nečija produžena ruka, da li američka, ruska, briselska, beogradska ili zagrebačka, svejedeno je!
Samo u posljednjih nekoliko godina desilo se na desetine brutalnih napada na bošnjačke povratnike, sa jasno izraženim nacionalističkim/fašističkim tendencijama i motivima – ne računajući upade srpskih specijalaca u bošnjačka povratnička sela i zastrašivanje žena i staraca – ali nijedan od tih napada, ni iz daleka, nisu okarakterisani kao čin terorizma, nego su nazvani „nemilim događajima“, „incidentima“, „narušavanjem javnog reda i mira“ i sl.
Podsjećamo na neke od njih.
1) 14. januara 2013., miniran je spomenik pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine u Mostaru. Evo kako je hrvatski bjlesak.info prokomentarisao rušenje spomenika: „Nesumnjivo da ćeoštećenje ovog spomenika, u obliku ljiljana, u Mostaru ponovno podići napetosti među političkim strankama koje participaraju u vlasti.
VIDEO: Eksplozivom oštećen spomenik vojnicima Armije BiH; Bošnjak: U eksploziji nema ozlijeđenih
Ko se još sjeća ovog terorističkog akta?
Mostarac:
Prinesimo šutnju u hram Dragana Čovića
Berislav Jurič
Ponedjeljak, 7. siječnja 2013. 18:31
Bitno.ba
U blagdansko i praznično vrijeme, kad političke beljezgarije utihnu, nakon poruka da je ovo vrijeme da se posvetimo obiteljima, pojavi se u medijima poneki mozak, koji nam samo lijepo upakuje sve ono što već znamo. Znamo da se u sjeni beljezgarija uništavaju poduzeća da bi se prodala, da veliki borci za nas gledaju kako uloviti dobre parcele, pa ih prodati ili na njima podići zdanja u slavu svojeg imena i svoje ufoteljene guzice.
Uništavanje svega i svačega, da bi se digao spomenik vladavini beskrupuloznih na tečajevima i plaćenim diplomama izoštrenih umova, za sobom povlači uništavanje tuđih života. Njihove piramide, izgrađene na robovanju naše budućnosti, će ostati da zauvijek prkose zdravom razumu i da budu kao zid između njih i nas. Zid između onih koji imaju sve i onih koji nemaju ništa.
Vijest da se Dragan Čović, Kim Jong Un Hrvata u BiH, preselio u velebno zdanje, u koje su stopljeni milijuni i milijuni stvoreni uništenim radnim mjestima, uništenim životima i izbrisanim budućnostima odjednom čudi zabrinute glave. Jednako kao što je na trenutak začudila vijest da je Zlatko Lagumdžija slagao u imovinskom kartonu da nema ono što ima i da je naslijedio nešto što je kupio i da mu žena jedva sklapa kraj s krajem. Jednako i kao što je na trenutak do zgražanja dovela vijest da je Milorad Dodik rodio poduzetnog sina, da je Nedžad Branković kupio stan po zakonu, da je premijerov brat zaposlen onako kako treba biti zaposlen, baš kao i Lijanovićev šura i nečiji zet, kum, sin, susjed, komšija rođak i svjedok prevare zaposlen za šutnju.
Na trenutak nas je zgrozilo to da je ministar u federalnoj vladi koristio privatno i razbio službeni automobil, pa da se s njim odvezao na boks meč do Njemačke, pa da su jednom ministru žena i kći zaglavile u službenom automobilu u snijegu, pa da je on rekao da ne jedemo nego da štedimo. Možda na malo dulji tren nas je zgrozila mala kazna za ministra Lijanovića koji je podijelio poticaje sebi i koji je rekao da je bolje svoju facu polijepiti po entitetu nego taj novac dati poljoprivrednicima.
Zgrozile su nas tisuće i tisuće prevara, na trenutak zamislile usamljene borbe protiv vjetrenjača, i nakon slasne psovke vlasnice utrobe, koja se i valjda sama srami što rodi političara, okrenemo se sebi i šutke uživamo u činenjici da smo prevareni. Zaboravili smo da smo u svih 365 dana prošle godine doživjeli nepravdu jednom dnevno, da vraćamo tuđe kredite, da nemamo staža, mirovinskog i zdravstvenog, da studiramo na fakultetima gdje predaju kupljeni mozgovi i da poslije diplome nema posla.
Jer, lakše nam je postojati s opravdanjem da ne možemo ništa uraditi od njih, da nam ništa ne daju uzimajući sve od nas, pa im šutnjom blagoslivljamo i vile i mutne poslove i zid kojim nas opasavaju dok blejimo. I to sebi u bradu.
Jer, vile velikih vođa nisu nikle preko noći, niti smo tek otkrili da ne vladaju za naše dobro nego za što više soba pod svojim krovom, pa da se tek sad čudimo i zgražamo nad činjenicom da su naši krovovi sve tanji.
Stoga, poželimo Draganu Čoviću, Kim Jong Unu Hrvata u BiH, što udobniji boravak u hramu kojeg neće odnijeti na onaj svijet. A znamo da bi htio. I ponesimo mu na naselje svoju šutnju jer smo je njome zidali kao i vile stotina ufoteljenih bogova.
Prinesimo šutnju u hram Dragana Čovića
Berislav Jurič
Ponedjeljak, 7. siječnja 2013. 18:31
Bitno.ba
U blagdansko i praznično vrijeme, kad političke beljezgarije utihnu, nakon poruka da je ovo vrijeme da se posvetimo obiteljima, pojavi se u medijima poneki mozak, koji nam samo lijepo upakuje sve ono što već znamo. Znamo da se u sjeni beljezgarija uništavaju poduzeća da bi se prodala, da veliki borci za nas gledaju kako uloviti dobre parcele, pa ih prodati ili na njima podići zdanja u slavu svojeg imena i svoje ufoteljene guzice.
Uništavanje svega i svačega, da bi se digao spomenik vladavini beskrupuloznih na tečajevima i plaćenim diplomama izoštrenih umova, za sobom povlači uništavanje tuđih života. Njihove piramide, izgrađene na robovanju naše budućnosti, će ostati da zauvijek prkose zdravom razumu i da budu kao zid između njih i nas. Zid između onih koji imaju sve i onih koji nemaju ništa.
Vijest da se Dragan Čović, Kim Jong Un Hrvata u BiH, preselio u velebno zdanje, u koje su stopljeni milijuni i milijuni stvoreni uništenim radnim mjestima, uništenim životima i izbrisanim budućnostima odjednom čudi zabrinute glave. Jednako kao što je na trenutak začudila vijest da je Zlatko Lagumdžija slagao u imovinskom kartonu da nema ono što ima i da je naslijedio nešto što je kupio i da mu žena jedva sklapa kraj s krajem. Jednako i kao što je na trenutak do zgražanja dovela vijest da je Milorad Dodik rodio poduzetnog sina, da je Nedžad Branković kupio stan po zakonu, da je premijerov brat zaposlen onako kako treba biti zaposlen, baš kao i Lijanovićev šura i nečiji zet, kum, sin, susjed, komšija rođak i svjedok prevare zaposlen za šutnju.
Na trenutak nas je zgrozilo to da je ministar u federalnoj vladi koristio privatno i razbio službeni automobil, pa da se s njim odvezao na boks meč do Njemačke, pa da su jednom ministru žena i kći zaglavile u službenom automobilu u snijegu, pa da je on rekao da ne jedemo nego da štedimo. Možda na malo dulji tren nas je zgrozila mala kazna za ministra Lijanovića koji je podijelio poticaje sebi i koji je rekao da je bolje svoju facu polijepiti po entitetu nego taj novac dati poljoprivrednicima.
Zgrozile su nas tisuće i tisuće prevara, na trenutak zamislile usamljene borbe protiv vjetrenjača, i nakon slasne psovke vlasnice utrobe, koja se i valjda sama srami što rodi političara, okrenemo se sebi i šutke uživamo u činenjici da smo prevareni. Zaboravili smo da smo u svih 365 dana prošle godine doživjeli nepravdu jednom dnevno, da vraćamo tuđe kredite, da nemamo staža, mirovinskog i zdravstvenog, da studiramo na fakultetima gdje predaju kupljeni mozgovi i da poslije diplome nema posla.
Jer, lakše nam je postojati s opravdanjem da ne možemo ništa uraditi od njih, da nam ništa ne daju uzimajući sve od nas, pa im šutnjom blagoslivljamo i vile i mutne poslove i zid kojim nas opasavaju dok blejimo. I to sebi u bradu.
Jer, vile velikih vođa nisu nikle preko noći, niti smo tek otkrili da ne vladaju za naše dobro nego za što više soba pod svojim krovom, pa da se tek sad čudimo i zgražamo nad činjenicom da su naši krovovi sve tanji.
Stoga, poželimo Draganu Čoviću, Kim Jong Unu Hrvata u BiH, što udobniji boravak u hramu kojeg neće odnijeti na onaj svijet. A znamo da bi htio. I ponesimo mu na naselje svoju šutnju jer smo je njome zidali kao i vile stotina ufoteljenih bogova.
2) 8. augusta 2013. godine u Zvorniku, na putu prema džamiji (radi obavljanja Bajram-namaza), teško je pretučen Nezir Dardagan (73). “Kad smo naišli vidjeli smo prepriječen automobil bijele boje marke “Audi” i oni su već presreli i maltretirali čovjeka koga znam po imenu Memija Gobeljić. Potom su nas pitali “ima li ovdje selama?”. Otac je odgovorio da ima i onda je dobio jak udarac u lice. Nastavili su ga tući, a druga dvojica su napala mene – kazao nam je Fehim Dardagan. Starac je završio na zemlji i nakon kraćeg naguravanja sa njegovim sinom, napadači su se udaljili. Prema kazivanjima drugih džematlija, potom su se uputili prema stotinjak metara udaljenoj džamiji i uz povike “ustaše, ustaše” i psovke, nastavili vrijeđati vjernike.”
Prije Bajram-namaza pretučen povratnik u Zvorniku
Nezir Dardagan (73) povratnik u Zvornik pretučen je jutros nešto prije 05,00 sati na putu od porodične kuće do džamije Begsuja, gdje je kranuo da klanja Bajram-namaz. Nezira i njegovog sina Fehima, koji inače živi u Austriji, presrela su trojica napadača i nakon vrijeđanja i psovki fizički ih napali kod zgrade MSŠ “Peta Kočić” u Zvorniku i pri tome mu nanijeli ozbiljne tjelesne povrede.
– Kad smo naišli vidjeli smo prepriječen automobil bijele boje marke “Audi” i oni su već presreli i maltretirali čovjeka koga znam po imenu Memija Gobeljić. Potom su nas pitali “ima li ovdje selama?”. Otac je odgovorio da ima i onda je dobio jak udarac u lice. Nastavili su ga tući, a druga dvojica su napala mene – kazao nam je Fehim Dardagan.
Starac je završio na zemlji i nakon kraćeg naguravanja sa njegovim sinom, napadači su se udaljili. Prema kazivanjima drugih džematlija, potom su se uputili prema stotinjak metara udaljenoj džamiji i uz povike “ustaše, ustaše” i psovke, nastavili vrijeđati vjernike.
Nezir Dardagan je odveden u Opću bolnicu u Zvorniku gdje su mu je konstatovane “lakše” tjelesene povrede, pa je pušten kući. Utvrđeno je da nije bilo lomova, ali mu je zbog velike natekline na lijevom oku preporučen specijalistički pregled. Napadnuti povratnik, koji je inače pretrpio više srčanih i moždanih udara se veoma loše osjeća i za vrijeme naše posjete je konstantno povraćao.
Saznali smo da su iste osobe prethodno presrele i malterirale i još nekoliko zvorničkih Bošnjaka, među njima i Elnura Mehmedovića, koji je inače kao student Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu bio na ramazanskoj praksi u Zvorniku.
– S obzirom na vrijeme i način napada, očigledno je da je sve ranije dobro bilo pripremljeno da se zastraše muslimani u Zvorniku- kaže Mustafa ef. Muharemović, predsjednik Medžlisa IZ Zvornik.
On najavljuje da će se danas sastati sa načelnikom općine Zoranom Stevanovićem i tražiti da se pronađu i počinioci i organizatori ovog ataka, jer se ovo ne može smatrati sporadičnim incidentom kakvih je ranije bilo u gradu.
3) 21. aprila 2014. ubijen je Ahmet Hasanović (81) iz Kozluka. Ubio ga je njegov komšija Nikola Josić sjekirom. Popularni sarajevski portal klix.ba, Ahmetovo svirepo ubistvo smjestio je u hroniku „Crne vijesti“, ne usudivši dati mu bilo kakvu kvalifikaciju. „Iz policije i Okružnog tužilaštva u Bijeljini nisu željeli iznositi bilo kakve detalje u vezi sa ubistvom Ahmeta Hasanovića ‘do okončanja istrage’.“
Kozluk: Zategnuti međunacionalni odnosi nakon ubistva povratnika Ahmeta Hasanovića
Povratnik u Kozluk Ahmet Hasanović (81) ubijen je u dvorištu porodične kuće u Kozluku, gdje ga je jučer ujutro pronašao komšija koji je slučaj prijavio policiji.
MJESTO UBITSTVA
Policija je potom uhapsila osumnjičenog za ovo ubistvo Nikolu Josića, te pretresla njegovu kuću i objekte koje koristi. Tom prilikom su oduzeti predmeti koji se mogu dovesti u vezu sa ovim krivičnim djelom.
Mještanin Kozluka i Ahmetov prijatelj, Halil Melezanović, u razgovoru za Klix.ba je kazao kako su se Ahmet i Nikola posvađali u kafani u nedjelju navečer, nakon čega su obojica otišli kućama.
"Ahmet je narednog jutra pronađen mrtav u dvorištu svoje kuće, a pored njega je bila veća lokva krvi, što ukazuje na to da je iskrvario i umro. Njega je Nikola ubio udarivši ga sjekirom u glavu", kazao je Melezanović za naš portal, dodajući da su na glavi ubijenog uočeni i drugi tragovi.
Dodaje kako je Nikola nakon ubistva odnio Halilov novčanik, ali i sjekiru kojom je počinio ubistvo.
"Iako je sjekira bila oprana, policija je utvrdila da je Nikola njome počinio ovo ubistvo", dodao je Melezanović.
Naš sagovornik je naveo i kako su u posljednje vrijeme napeti međunacionalni odnosi između Bošnjaka i Srba u Kozluku, te očekuje da će to posebno biti izraženo nakon ovog ubistva.
Podsjetimo, u prilog Melezanovićevim riječima govori i činjenica da je u augustu prošle godine u Zvorniku, na čijoj se teritoriji nalazi i Kozluk, zapaljena i kuća ugledne zvorničke porodice Nožinović. Riječ je o kući koja je u Zvorniku poznata kao "Vila Nožina", a koju vlasnik nakon rata nikako nije želio prodati, iako je imao nekoliko ponuda.
Iz policije i Okružnog tužilaštva u Bijeljini nisu željeli iznositi bilo kakve detalje u vezi sa ubistvom Ahmeta Hasanovića "do okončanja istrage".
Kako smo saznali, obdukcija bi trebala biti rađena u Tuzli, a od nje ovisi i datum klanjanja dženaze ubijenom Ahmetu Hasanoviću.
Mještanin Kozluka i Ahmetov prijatelj, Halil Melezanović, u razgovoru za Klix.ba je kazao kako su se Ahmet i Nikola posvađali u kafani u nedjelju navečer, nakon čega su obojica otišli kućama.
Ubica odnio sjekiru i novčanik
"Ahmet je narednog jutra pronađen mrtav u dvorištu svoje kuće, a pored njega je bila veća lokva krvi, što ukazuje na to da je iskrvario i umro. Njega je Nikola ubio udarivši ga sjekirom u glavu", kazao je Melezanović za naš portal, dodajući da su na glavi ubijenog uočeni i drugi tragovi.
Dodaje kako je Nikola nakon ubistva odnio Halilov novčanik, ali i sjekiru kojom je počinio ubistvo.
"Iako je sjekira bila oprana, policija je utvrdila da je Nikola njome počinio ovo ubistvo", dodao je Melezanović.
Naš sagovornik je naveo i kako su u posljednje vrijeme napeti međunacionalni odnosi između Bošnjaka i Srba u Kozluku, te očekuje da će to posebno biti izraženo nakon ovog ubistva.
Obdukcija u Tuzli
Podsjetimo, u prilog Melezanovićevim riječima govori i činjenica da je u augustu prošle godine u Zvorniku, na čijoj se teritoriji nalazi i Kozluk, zapaljena i kuća ugledne zvorničke porodice Nožinović. Riječ je o kući koja je u Zvorniku poznata kao "Vila Nožina", a koju vlasnik nakon rata nikako nije želio prodati, iako je imao nekoliko ponuda.
Iz policije i Okružnog tužilaštva u Bijeljini nisu željeli iznositi bilo kakve detalje u vezi sa ubistvom Ahmeta Hasanovića "do okončanja istrage".
Kako smo saznali, obdukcija bi trebala biti rađena u Tuzli, a od nje ovisi i datum klanjanja dženaze ubijenom Ahmetu Hasanoviću.
4) 6. juna 2014. godine, dva srpska policajca fizički su zlostavljala Mejru Tuhčić (60) iz zvorničkog naselja Divič. „Prvo su pitali za mog supruga, ja sam rekla da nije kući, a zatim su svoj bijes iskalili na meni, pa i fizički me napadajući. Lijepo sam ih zamolila da se udalje od moje kuće i da me ostave na miru, međutim oni su me tada počeli da vuku za kosu i uvrću mi ruku. Onda su me odevli u stanicu, gdje su me zadržalli više od sat vremena. U tom vremenu niko mi se nije obratio niti su me ispitivali, samo sam neke papire potpisivala, a zatim su mi rekli da mogu da idem kući i da nema potrebe za sekiracijom – izjavila je za Agenciju Fena povratnica Mejra Tuhčić.“
5) 8. decembra 2014. četnički huligani oskrnavili su turbe Hasana Kaimije u Kula Gradu u Zvorniku. „Po zidovima turbeta huligani su ispisali riječi „balije“, što je uvredljiv naziv za Bošnjake. Ostavili su i druge poruke kojim Bošnjacima poručuju da ih ne žele u Zvorniku. Dvije sedmice ranije huligani su ispisali uvredljive poruke i na gradskoj džamiji Begsuja u Zvorniku, koje su također uznemirile Bošnjake. Umjesto formiranja tijela koji bi spriječavali ovakve događaje, i neko novo ubistvo, policijska stanica u Zvorniku oformila je odsjek koji treba da prati potencijalne teroriste, ali isključivo islamske vjeroispovijesti, preciznije vehabije.“
Četvrti napad na Bošnjake, a policija u Zvorniku oformila tim za praćenje vehabija
Klub odbornika Stranke demokratske akcije (SDA) Skupštine opštine Zvornik osudio je napade na vjerske objekte u Zvorniku, saopćeno je iz ovog kluba.
Huligani su tokom vikenda oskrnavili turbe Hasana Kaimije u Kula Gradu u Zvorniku. Po zidovima turbeta huligani su ispisali riječi „balije“, što je uvredljiv naziv za Bošnjake. Ostavili su i druge poruke kojim Bošnjacima poručuju da ih ne žele u Zvorniku.
Dvije sedmice ranije huligani su ispisali uvredljive poruke i na gradskoj džamiji Begsuja u Zvorniku, koje su također uznemirile Bošnjake.
Ranije je ubijen povratnik Ahmed Hasanović u Kozluku kod Zvornika, a nešto ranije napadnut je Nezir Dardagan u gradu prilikom polaska na Bajram namaz.
- Umjesto formiranja tijela koji bi spriječavali ovakve događaje, i neko novo ubistvo, policijska stanica u Zvorniku oformila je odsjek koji treba da prati potencijalne teroriste, ali isključivo islamske vjeroispovijesti, preciznije vehabije – navodi se dalje u saopećnju Kluba osbornika SDA u Zvorniku.
- Za napade iz vjerske i nacionalne mržnje ne postoji nikakav odgovor osim demagogije i skretanja pažnje sa očiglednog problema koji ima potencijal da izazove ogromne probleme koji će se kasnije teško zaustaviti.
Bošnjaci pozivaju sudske organe i policiju da što prije pronađu počinioce i adekvatno ih kazne kako bi se ova očigledno orekstrirana grupa huligana pravovremeno zaustavila i kako bi se spriječili događaji iz prethodnog perioda
6) 15. jula 2015. brutalno je pretučen Nerko Hanifić, povratnik u mjesto Vrbanjci kod Kotor Varoši. Nerki su, nakon fizičkog zostavljanja, srpski nasilnici urezali četiri S na stomaku. “Bili su maskirani, imali su fantomke i kapuljače. Zustavili su me na cesti u Usjeku kod Kotor Varoši u momentu kada sam krenuo po robu za svoju radnju. Izveli su me iz auta, onesvijestili me, pisali po meni nečim oštrim, udarali me…”
Pretučeni povratnik Nerko Hanifić: Onesvijestili su me, udarali i po meni urezivali "četiri S"
Nakon što je Nerko Hanifić, povratnik u mjesto Vrbanjci kod Kotor Varoši, jučer je brutalno izudaran te mu je na stomaku urezano četiri S. Banjalučka policija još uvijek nije pronašla nasilnike koji su Hanifića najprije onesvijestili, a potom se iživljavali nad njim.
Kazao je ovo za Klix.ba i sam Hanifić istaknuvši kako, koliko je njemu poznato, policija još uvijek traga za nasilnicima. Ne može Nerko, kako je istakao za Klix.ba, ni pretpostaviti ko su osobe koje su ga napale, niti zbog čega.
"Bili su maskirani, imali su fantomke i kapuljače. Zustavili su me na cesti u Usjeku kod Kotor Varoši u momentu kada sam krenuo po robu za svoju radnju. Izveli su me iz auta, onesvijestili me, pisali po meni nečim oštrim, udarali me...", priča me Hanifić.
Ne može pretpostaviti ni zašto su ga nasilnici zaustavili, s obzirom na činjenicu da, iako je kod sebe imao veću količinu novca, nije opljačkan.
"Pošao sam u nabavku, imao sam novca i stajao je na vidnom mjestu iznad volana pa su ga mogli slobodno uzeti. Ali nisu", kazao je Hanifić.
Kako je naglasio, čuo je samo jednu riječ.
"Rekli su mi 'vanka', a potom mi se sve zacrnilo pred očima. Uslijedio je udarac nakon kojeg sam izgubio svijest. Potom su me udarali, urezivali mi četiri S na stomaku, a onda me ostavili i otišli“, kazao je on.
Priča Nerko da je vidio tri osobe, jedna od njih je u njega uperila pištolj kako bi ga natjerala da izađe iz kombija kojim je upravljao kada je zaustavljen. Kada je izašao, drugi nasilnik mu se našao iza leđa te ga je udario i onesvijestio. Pao je pokraj vrata vozila izgubivši svijest.
Ne zna koliko je bio u nesvjesnom stanju. No, sam se probudio na cesti, a potom pokušao i nekoga nazvati.
"Nisam mogao vidjeti koliko je sati, koliko sam vremena proveo u nesvijesti, nisam uopće mogao gledati u telefon. Saprao sam krv sa sebe koliko sam mogao i malo došao sebi, a potom se odvezao do Hitne pomoći u Kotor Varoši. Ljekari su pozvali policiju“, kazao je on.
Na brutalni napad na Hanifića počinjen iz čiste obijesti reagovao je Ramiz Salkić, ali i udruženje Prvi mart.
"Smatramo krajnje problematičnom činjenicu da su politički predstavnici u Sarajevu ostali nijemi na ovaj napad te tražimo da se svi očituju o konkretnom slučaju te izvrše pritisak kako bi bili privedeni počinioci napada koji su Hanfiću, prema navodima medija, urezali '4 S' na stomaku.
Koalicija "Prvi mart" poziva na zaustavljanje svih oblika etnički ili vjerski motiviranog nasilja, te traži od zajednice da reaguje i djeluje na zaštiti povratnika koji dolaze iz brojno manjinske skupine", istaknuto je u saopćenju ovog Udruženja.
"Bili su maskirani, imali su fantomke i kapuljače. Zustavili su me na cesti u Usjeku kod Kotor Varoši u momentu kada sam krenuo po robu za svoju radnju. Izveli su me iz auta, onesvijestili me, pisali po meni nečim oštrim, udarali me...", priča me Hanifić.
Ne može pretpostaviti ni zašto su ga nasilnici zaustavili, s obzirom na činjenicu da, iako je kod sebe imao veću količinu novca, nije opljačkan.
"Pošao sam u nabavku, imao sam novca i stajao je na vidnom mjestu iznad volana pa su ga mogli slobodno uzeti. Ali nisu", kazao je Hanifić.
Kako je naglasio, čuo je samo jednu riječ.
"Rekli su mi 'vanka', a potom mi se sve zacrnilo pred očima. Uslijedio je udarac nakon kojeg sam izgubio svijest. Potom su me udarali, urezivali mi četiri S na stomaku, a onda me ostavili i otišli“, kazao je on.
Priča Nerko da je vidio tri osobe, jedna od njih je u njega uperila pištolj kako bi ga natjerala da izađe iz kombija kojim je upravljao kada je zaustavljen. Kada je izašao, drugi nasilnik mu se našao iza leđa te ga je udario i onesvijestio. Pao je pokraj vrata vozila izgubivši svijest.
Ne zna koliko je bio u nesvjesnom stanju. No, sam se probudio na cesti, a potom pokušao i nekoga nazvati.
"Nisam mogao vidjeti koliko je sati, koliko sam vremena proveo u nesvijesti, nisam uopće mogao gledati u telefon. Saprao sam krv sa sebe koliko sam mogao i malo došao sebi, a potom se odvezao do Hitne pomoći u Kotor Varoši. Ljekari su pozvali policiju“, kazao je on.
Na brutalni napad na Hanifića počinjen iz čiste obijesti reagovao je Ramiz Salkić, ali i udruženje Prvi mart.
"Smatramo krajnje problematičnom činjenicu da su politički predstavnici u Sarajevu ostali nijemi na ovaj napad te tražimo da se svi očituju o konkretnom slučaju te izvrše pritisak kako bi bili privedeni počinioci napada koji su Hanfiću, prema navodima medija, urezali '4 S' na stomaku.
Koalicija "Prvi mart" poziva na zaustavljanje svih oblika etnički ili vjerski motiviranog nasilja, te traži od zajednice da reaguje i djeluje na zaštiti povratnika koji dolaze iz brojno manjinske skupine", istaknuto je u saopćenju ovog Udruženja.
Zastupnici iz RS-a, u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nisu prihvatili da se u dnevni red, na zasjedanju koje održano 22. jula 2014., uvrsti tačka koja se odnosi na napad na Nermina Hanifića, a bošnjački političari, po svom starom kukavičkom običaju, im to blagodarili.
7) 19. jula 2015., u Vlasenici su napadnuta četiri bošnjačka mladića. „Grupa od tridesetak Srba, predvođena agentom srbijanske BIA-e Slobodanom Vasiljevićem i Stevanom Garićem, sinom ratnog zločinca Rade Garića, koji se sumnjiči da je 1992.godine učestvovao u ubijanju i progonu Bošnjaka u Vlasenici, napala je četiri bošnjačka mladića. Nažalost, najgore je prošao Mehmed Kuljančić koji je zadobio ozbiljne povrede ruke i ramena. Napad se dogodio u centru Vlasenice kada su Slobodan Vasiljević i Stevan Garić počeli gađati praznim bocama bošnjačke mladiće. Nakon toga uslijedio je opći napad na Mehmeda Kuljančića i njegove drugove. Svjedoci napada bile su čak dvije policijske patrole, međutim policija se nije miješala, mirno su posmatrali kako trideset srpskih mladića udara Mehmeda Kuljančića. Tokom napada, Kuljančić je zadobio nekoliko jakih udaraca, ali se nekako uspio izvući i pobjeći pred policijsku stanicu. Napadači su došli za njim pred policijsku stanicu u želji da ga dokrajče, a onda je jedan policajac repetirao automatsku pušku i nekako zaustavio rulju. Kuljančić je sinoć završio u zvorničkoj bolnici, a danas je otputovao u Tuzlu na detaljne preglede. Vlasenička policija nije poduzela ništa da se sankcioniraju napadači, nisu napisali čak ni izvještaj o napadu. Umjesto toga, napisali su prijavu Mehmedu Kuljančiću za drsko ponašanje.“
Vlasenica: Grupa od tridesetak Srba napala bošnjačke mladiće
Sinoć oko ponoći grupa od tridesetak Srba, predvođena agentom srbijanske BIA-e Slobodanom Vasiljevićem i Stevanom Garićem, sinom ratnog zločinca Rade Garića, koji se sumnjiči da je 1992. godine učestvovao u ubijanju i progonu Bošnjaka u Vlasenici, napala je četiri bošnjačka mladića.
Najgore je prošao Mehmed Kuljančić koji je zadobio ozbiljne povrede ruke i ramena. Napad se dogodio u centru Vlasenice kada su Slobodan Vasiljević i Stevan Garić počeli gađati praznim bocama bošnjačke mladiće. Nakon toga uslijedio je opći napad na Mehmeda Kuljančića i njegove drugove.
Svjedoci napada bile su čak dvije policijske patrole, međutim policija se nije miješala, mirno su posmatrali kako trideset srpskih mladića udara Mehmeda Kuljančića. Tokom napada Kuljančić je zadobio nekoliko jakih udaraca, ali se nekako uspio izvući i pobjeći pred policijsku stanicu. Napadači su došli za njim pred policijsku stanicu u želji da ga dokrajče, a onda je jedan policajac repetirao automatsku pušku i nekako zaustavio rulju.
Kuljančić je sinoć završio u zvorničkoj bolnici, a danas je otputovao u Tuzlu na detaljne preglede. Vlasenička policija nije poduzela ništa da se sankcioniraju napadači, nisu napisali čak ni izvještaj o napadu. Umjesto toga, napisali su prijavu Mehmedu Kuljančiću za drsko ponašanje
Svi ovi, i mnogobrojni drugi napadi, koji u sebi sadrže jasne elemente/motive terorizma (terorizam je, prema Wikipediji, smišljena upotreba nezakonitog nasilja ili prijetnje nezakonitim nasiljem radi usađivanja straha, s namjerom prisiljavanja ili zastrašivanja vlasti ili društva kako bi se postigli ciljevi koji su općenito politički, vjerski ili ideološki), nisu, od naših nadležnih institucija prepoznati kao terorizam, pa ni kao djela širenja nacionalne i vjerske mržnje i netrpeljivosti, nego im je, vješto, eufemistički, obučena odora „incidenta“ i „nemilog događaja“, a terorizam je, ekskluzivno, najvjerovatnije smišljeno i planski, „prikačen“ Bošnjacima i islamu.
Terorizam je pošast, i protiv njega se treba boriti svim legitimnim/zakonskim sredstvima, a neljudski je, nemoralno, nezakonito i kontraproduktivno vezivati ga za određenu vjersku i etničku skupinu, kao što se to čini u slučaju Bosne i Bošnjaka, istih onih Bošnjaka koji su bili najveće žrtve, sistemskog/organizovanog, terorizma u novijoj svjetskoj povijesti.
Nema komentara:
Objavi komentar