Kada se bošnjačka dobrosusjedska gesta pretvori u skrnavljenje vlastitih uvjerenja

BIH

Taman kada pomislimo da nas bošnjački portali i novine ne mogu više ničim iznenaditi i uvrijediti, pojavi se tekst/naslov od kojeg se, svakom istinskom vjerniku muslimanu, zaledi krv u žilama. Jutros je na jednom sarajevskom portalu (ime ne navodimo jer poenta ove kritike nije vođenje kampanju protiv portala), koga uređuju i vode Bošnjaci, osvanuo naslov „Katolici danas slave Božić: Bog je postao smrtnikom, da bi ljudi postali besmrtnici“. Najbolji komentar na ovaj naslov su riječi Uzvišenog: „Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete.“ (Merjem, 90-92)
Zar su bošnjački intelektualci i novinari spali na tako niske grane da u skrnavljenju temelja čistog islamskog vjerovanja, traže naklonost i simpatije svojih kršćanskih/hrišćanskih komšija.
Može li se desiti, gospodo bošnjački novinari obrnuta situacija: da naše katoličke ili pravoslavne komšije, njihovi mediji, vjerski službenici i političari, u ime dobrih komšijskih odnosa, na sličan način, „pogaze“ svoje učenje/vjerovanje, i Bošnjacima muslimanima čestitaju rođenje Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem; ili ga nazovu poslanikom; ili u svojim čestitkama/izjavama/tekstovima, a u povodu muslimanskih blagdana, istaknu/naglase neko učenje islama koje se kosi sa njihovim učenjem, kao što je vjerovanje u Božiju jednoću – tevhid, i vjerovanje da je Isa sin Merjemin samo čovjek i Božiji vjerovjesnik, a ne „bogočovjek“, i da je njegova majka „siddika“ – iskrena, čestita i čedna vjernica, a ne Božija majka? Čak i da se desi, oni time, u suštini, ne bi oskrnavili izvorno kršćansko/hrišćansko učenje, koje, kao i islam, počiva na vjerovanju u Božije poslanike i velike objave, za razliku od kasnijeg kršćanskog vjerovanja (ustanvoljenog Nikejskim saborom 325. godine), kojim je Isa/Isus i zvanično proglašen Božijim sinom i „istobitnim“ Bogu/Ocu.
Katolici/Hrvati i pravoslavci/Srbi, vjekovima u Sarajevu, i u cijeloj Bosni i Hercegovini, u punom kapacitetu, uživaju svoja ljudska i vjerska prava, i trebaju da uživaju, jer to je lična karta Bosne i Hercegovine, i Bošnjaka muslimana, kao njenog najbrojnijeg/većinskog stanovništva, i to nikada nijedan Bošnjak musliman nije i neće dovesti u pitanje, ali nije mi jasno čemu služe ovi „izljevi“ samoponižavanja i samonegiranja, koji su prije izraz slabosti, nemoći, pogubljenosti, totalne dezorjentiranosti i kukavičluka nego dobre volje i dobrosusjedskog senzibiliteta.