Amela Topuz : Zbogom ljudožderi!

Ovih dana nekako se trudim da žmirim i da ne izgovorim sve one riječi koje vidim, čujem i osjetim… I danas je avion prepun mladosti, nade, ambicije i razočarenja poletio iznad ove lijepe zemlje i otišao daleko na Zapad. 

Oči kroz prozor aviona nisu pogledale ni vijugavu Bosnu, niti plavi Vrbas, niti Bjelašnicu, visoki Vlašić, niti ravnu, zelenu Posavinu. Dok lajkam i ispisujem komentare sreće na statuse svih onih koji su odlučili otići odavde jednom zauvijek, gutam knedle i onako pitam se zašto nemam snage da rukama zdrobim sve one koje… Gle, pa ti imaš apsolutno sve predispozicije da uspiješ. Da budeš uspješan! Tvoj otac je dao život za ovaj grad. Njegovo ime je na tabli tamo gdje je svojim tijelom stao ispred tenka bez metka. Njegove ruke stajale su u zraku. Želio je mir. Tražio je mir. Ti si sve ovo vrijeme borio se za petice, kao da niti jedna druga ocjena ne postoji i ne smije biti u tvom svjedočanstvu. Ti si sve ovo vrijeme bio primjer svima. Ti, baš ti, bio si pravi primjer svima u rečenicama, i nastavnicima, i roditeljima i svojim vršnjacima. Ti si sve ovo vrijeme nekako imao i sreću da ne studiraš po bolonjskom procesu, pa te s pravom zovu diplomirani, VSS. Ti si sve ovo vrijeme trudio se raditi i za minimalac, i za određeno, i za prekovremeno… Jedino u ovom gradu mogao nisi…raditi, stvarati, za sebe, za druge, za svoju djecu. Dok kod table sa imenom tvoga oca budu stajali ljudi u čistim, markiranim odijelima sa blještećim kravatama bez obraza i prljavim, lopovskim rukama izgovarajući napamet naučene prazne riječi, ti ćeš biti daleko. Dok budu pričali kako su najbliži ljudi tvoga oca zaboravljeni zbog ovih ili onih, nikad zbog njih, ti ćeš i tada biti daleko. Dok budu tražili tvoje ime upisano na blijedoj teci, davno bačenoj u ladicu, u toku izborne kampanje, ti ćeš tada biti daleko. I dok si pakovao kofere u koje si mogao spakovati samo svoje znanje, srdžbu i gnjev prema svemu što ostavljaš, niti jedna ruka nije te zaustavila, niti jedne usne nisu prošaputale:“Stani“ Ni jedna suza, nimalo volje Ni jedna slutnja, ni glas A moglo je bolje…