Samira, petogodišnja djevojčica iz Rašljana kod Brčkog sedam dana je bila u šumi bez vode i hrane. Potraga za njom i starijim bratom koji su nestali intenzivno je trajala danima, brat je pronađen, ali spasilačke ekipe nisu mogle pronaći djevojčicu. Onda se dogodilo čudo.
Damir Kavgić iz Gornjeg Srebrenika je heroj, čovjek koji nije dio spasilačkih ekipa, ali je uspio pronaći djevojčicu. Danima je, kaže, razmišljao o njoj, nije mu to dalo mira, pa je krenuo u potragu.
– Nisam ni u civilnoj zaštiti, ni u gorskoj službi spašavanja, niti bilo šta. Ja sam samo obični čovjek kojem je nešto govorilo da mora poći u potragu za tim djetetom. I ja sam otac, i ja imam djevojčicu njenog uzrasta. Moja supruga je također bila slomljena, često smo razmišljali i pričali o maloj Samiri. Vuklo me je nešto da je krenem tražiti, Bog je tako htio. Pomislio sam, ništa me ne košta da odvojim koji sat slobodnog vremena, sevap je pomoći ako se može i tako sam krenuo put šume – kaže Kavgić u razgovoru za Faktor.ba.
Tu ljudska noga nije kročila
Tog dana, u petak, prije nego će krenuti u potragu kaže kako je čuo da su se spasilačke jedinice povukle iz Rašljana oko tri sata i da su privremeno obustavili traganje za djevojčicom.
– Bilo je negdje oko 15 do četiri kada sam izašao u šumu, sa mnom su bili 13-godišnji sin i komšija od 19 godina. Nakon sedam dana intenzivnog traganja spasilačke ekipe je nisu pronašle a mi smo, hvala Bogu, uspjeli nakon tri sata hodanja po šumi. Kada sam pogledao na karti, spasioci nisu uopće “prečešljali” taj dio šume – kaže Kavgić.
Djevojčica je pronađena u blizini korita riječice Bistrice, na području Majevice, što je od Kavgićeve kuće udaljeno oko 12 kilometara. Kaže kako je petogodišnjakinja bila na izuzetno nepristupačnom terenu gdje ljudska noga vjerovatno nikada nije kročila.
– Hodali smo kroz šumu, dozivali je, ali nije bilo odziva. Onda smo sjeli da osluškujemo neće li se gdje šta čuti. U jednom momentu čuo sam slabašan glasić, trajalo je to tri – četiri sekunde, ličilo je na blago oglašašavanje janjeta. U tom momentu moj sin je skočio i povikao: “Babo ono je curica!”. Čuo sam je i ja i bilo mi je jasno da je to dječiji glas. Zaputio sam se niz šumu nekoliko desetaka metara i tada sam je vidio. Bila je iscrpljena, dehidrirala, u veoma teškom stanju, na njenom tijelu je bio roj muha – opisuje Kavgić potresan prizor.
Kaže da je i sam još uvijek u šoku od onog što je vidio te da će i sina odvesti doktoru, jer je pronalazak djevojčice i stanje u kojem je bila duboko potreslo dječaka.
Dozivala majku
– Ona je držala glavu među koljenima, nije na sebi imala odjeću. Kad sam se približio glasno sam rekao: “Evo je!”. U tome je sin upitao da li je živa i kada sam ja rekao da jeste živa, ona je polako podigla glavu i pogledala u mene. Bila je potpuno izgubljena, prišao sam joj vrlo polako, jer nisam znao kako će djete koje je u takvom šoku postupiti i reagirati na mene. Uzeo sam je u naručje i rekao sam joj: “Dođi lutko moja da te čiko odvede mami i babi”. Uzeo sam je u naručje i onaje lagano, koliko je mogla, stegla ruke oko mene – prisjeća se Kavgić.
Kaže nam kako su se uz Majevicu tako penjali do dva kilometra da bi došli do područja pokrivenog signalom i nazvali policiju i hitnu, koji su brzo došli.
– Dok sam trčao uz Majevicu ona je izgovorila nešto što je zvučalo kao da doziva majku. Na kraju, kada smo stigli gore i kada je došla hitna i policija ja sam pao u nesvjest – kaže Kavgić.
Naš sagovornik je jučer posjetio kuću male Samire i razgovarao je s njenom porodicom, a sutra će pokušati da je posjeti u bolnici.
– Dok sam živ održavat ću kontakt s tim djetetom ako Bog da, to što se desilo se ne može zaboraviti. To je bilo Božije davanje da je nađem – završava Kavgić
Nema komentara:
Objavi komentar