U posljednjih nekoliko dana Facebook-om kruži nevjerovatna priča koja nas je potakla da dublje istražimo surovu trgovinu ljudskim organima…
Dakle, horor priča iz Sarajeva ide otprilike ovako:
U Sarajevu je prije možda mjesec dana, u Rajlovcu tačnije, momak sačekao djevojku preko puta Kineske prodavnice da kupi kupaći, ušla je sama, kad se nije dugo pojavljivala, ušao je da pita za nju, tu su bile 2 radnice bosanke, i druge dvije kineskinje, rekle su mu da niko nije ušao u prodavnicu. Bilo mu je pravo čudno… al’ je uspio ostati pribran, nazvao je prijatelja koji radi u specijalcima i rekao šta se desilo. Ovaj mu je rekao da odavno sumnjaju na takva dešavanja. Specijalci su ubrzo došli i opkolili prodavnicu, djevojku su našli u podrumu, nadrogiranu, obrijanu i potpuno golu, i obilježenu za vađenje organa. Sad je na Psihijatriji na Koševu. Znači, mislili su da je sama, jer je momak sačekao malo dalje, i ko bi znao gdje je bila i što joj se dogodilo. Razmislite o tome, i o ovoj djeci koja su nestala u zadnje vrijeme u BiH, a djecu je najlakše svladati. Ovaj horor koji nam je poznat samo iz filmova, je stigao u našu državu, to je činjenica! I nemojte pametovati jedni drugima, nego se čuvajte maksimalno i dobro razmislite gdje ćete otići sami i hoćete li pustiti djecu i do škole same. Zašto niko od ove djece nikad nije pronađen, povađeni su organi, dobro unovčeni, a ostaci ko zna gdje su završili. Smiješno je što policija o ovome šuti, što ne upozori građane, kao da nas koriste ko mamce, da bi se sumnje potvrdile po 100.put…
Svjedok trgovine organima: Kada sam primio srce u svoje ruke ono je i dalje podrhtavalo, bila je to noćna mora
RADIOTELEVIZIJA Srbije emitirala je sinoć snimku izjave zaštićenog svjedoka srpskog tužiteljstva koji je bio direktan sudionik vađenja organa na Kosovu i Metohiji tijekom 90-ih i koji do detalja opisuje čitav proces – od obuke, preko operacija u improviziranim bolnicama do transporta na aerodrom u Tirani, odakle su organi distribuirani na crno tržište. Zamjenik tužitelja za ratne zločine Bruno Vekarić pojasnio je, gostujući na RTS-u, da je taj svjedok, inače bivši pripadnik OVK-a, obučavan u specijalnom kampu u Albaniji.
“Obuke su se vršile na sjeveru Albanije za različite djelatnosti, između ostalog i za medicinske intervencije. Oni su njemu tamo rekli da se obučava jer se može dogoditi da netko od zapovjednika OVK strada na bojištu i da treba naučiti presađivati ljudske organe. Nije mu rečeno kako se radi o kaznenom djelu”, napomenuo je Vekarić.
U svom svjedočenju, koje srpsko tužiteljstvo smatra ključnim za istragu o trgovini organima, zaštićeni svjedok je objasnio kako je vršena obuka za transplantacije i naveo da su se učili na plastičnoj lutki u kojoj su bili plastični ljudski organi.
“Zašto smo to učili? Pa zato što je u to vrijeme bilo tenkova, helikoptera, srpske policije i srpske vojske posvuda, pa nije bilo mogućnosti da se ljudi odvedu u javnu, gradsku bolnicu, jer je bila samo jedna bolnica i nije bilo druge, pa smo, kako smo znali i umjeli, morali raditi sami. Počeli smo obuku kada je liječnik, sada poznat u svijetu i na Kosovu, pričao kako se izvodi transplantacija. Kako se vadi srce iz tijela i kako se ono vakuumira u jednu plastičnu kutiju”, naveo je svjedok.
Šokantna ispovijest o vađenju srca
“Doveli su jednog mladog momka, imao je negdje oko 19-20 godina, bio je vezan, bio je zatvorenik. U tom trenutku sam primijetio da on nije vojnik OVK, i naravno nisam imao pravo pitati jer sam bio mlad, a tu je bilo nadređenih. Oni su mu skinuli poveze i dva vojnika koji su ga doveli, uhvatili su ga i stavili na klupu. Postavili su ga na klupu, kako se inače postavlja u položaj pacijent. Zatim su zvali drugu dvojicu da mu drže noge kako se ne bi micao”, započeo je svoje šokantno svjedočenje zaštićeni svjedok.
“Dali su mi skalpel. Počela mi je muka, gađenje. Kad kažem muka, mislim od te jedne situacije kao ružan san, noćna mora, beskrajna. I sada se sjećam toga, i u tijelu i u mislima mi se ponovo javlja taj osjećaj. Rekao mi je što trebam učiniti, da napravim jednu liniju, da ga izrežem, da napravim operaciju jednom ravnom linijom, rezom, od početka grkljana do kraja rebara. Prije nego što smo to učinili, ovaj poznati doktor donio je jednu kutiju. U toj kutiji su bile gaze i jedna bijela staklena boca, iz koje se osjetio miris alkohola”, ispričao je svjedok.
Prema njegovim riječima, nakon što su očistili taj dio tijela, nadređeni mu je rekao “Počni, nemamo puno vremena”. Međutim, svjedok kaže da je primijetio kako se ne radi o Albancu.
“A kako sam to primijetio? Pa tako što kada sam mu se približio, on se otimao, i oni koji su ga držali morali su ga čvršće držati. Počeo je zapomagati, prizivajući boga, moleći ‘Bože, nemojte me zaklati, nemojte me ubiti!'”, rekao je svjedok.
“Lijevu ruku sam stavio na njegove grudi i krenuo sam rezati. Kada sam stigao do dolje, krv je počela curiti. On je počeo vrištati da ga ne koljemo, ne ubijemo, tu je izgubio svijest. Ne znam je li izgubio svijest ili je umro. Ne znam, jer nisam bio pri sebi”, naveo je zaštićeni svjedok.
“Bio sam jako prestravljen. Jedan od liječnika je zaboravio štipaljke za ‘vene’, da ne krvari iz njih. Uzeli smo najlon i podvezali dijelove tijela. Kada sam primio srce u svoje ruke ono je i dalje podrhtavalo. Stavio sam ga u kutiju koju je ubrzo donio poznanik liječnika”, nastavlja svjedok.
Jedan od visokopozicioniranih starješina mu je rekao: “Svaka čast, pozlatilo ti se, takvi vojnici nam trebaju na Kosovu”, “Samo tako ćemo pobijediti” i rekao mu je da uzme kutiju u koju su stavili srce i da je stavi u vozilo.
Suočavanje sa zločinom
“Tada sam znao za taj frižider i znao sam što je u njemu, mislio sam da će to biti za jednog starješinu kojeg smo dovezli u vojnu bolnicu, ali nam je on umro na putu, pa sam mislio da će to ići u Tiranu, ali ne, nije se tako dogodilo”, ispričao je svjedok.
Prema njegovim riječima, nastavili su put za Rinas, tj. za aerodrom u Rinasu.
“Kada smo stigli, kada su se otvorila vrata aerodroma, dočekala nas je albanska vojska u uniformama. Tu smo vidjeli jedan avion. Iz tog aviona je izašlo jedna osoba, zgodna osoba, imao je kratku bradu, ali nije bio naše vjere, nije bio Albanac. Tamo sam vidio tursku zastavu. Shvatio sam o čemu se radi, da se radi o biznisu. O trgovini organima. Prodaji. Ne radi se o idealima koje sam ja imao, već o nečemu ružnom”, završio je svoju potresnu ispovijest svjedok.
Nema komentara:
Objavi komentar