Građanska koalicija „Prvi mart“ danas je održala vanrednu konferenciju u Memorijalnom centru Potočari, gdje su iznijeli zajednički stav o Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine.
Zaključak Koalicije je da se Zakon mora vratiti na odlučivanje u redovnom zakonodavnom postupku. U suprotnom, pozivamo delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da bojkotuju rad ovog tijela do odbacivanja prijedloga.
Smatramo da se po povratku u redovnu proceduru, postojeći nacrt se mora mijenjati u više segmenata. Predložene izmjene člana 8. moraju na listu izuzetaka uključiti stav koji utvrđuje: „Povratnici će prijavu prebivališta izvršiti u skladu sa članom 20.“, čime bi se naglasio poseban status koji povratnici imaju Zakonu.
Smatramo da za reviziju prebivališta ne smije biti nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova RS, koje je već dokazano pogrešno primjenjivala propise, vršila diskriminaciju i nije pružila zaštitu povratnicima.
Tražimo da se Uputstvo o reviziji ne donese direktor Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine, budući da isto otvara mogućnost za zloupotrebe te umanjuje mogućnost institucionalne kontrole konkretnih detalja o provedbi revizije. U članu 8a., koje uključuje reviziju prebivališta moraju uključiti stav kojim se utvrđuje: „Ovaj član se ne odnosi na izbjeglice iz Bosne i Hercegovine.“
Potvrđena je podrška rukovodstvu „Prvog marta“, ukazano je na druge probleme povratničke zajednice, te su Deklaracijom za ravnopravnost reafirmirani i utvrđeni ciljevi i misija koalicije „Prvi mart“, kao pokreta koji okuplja povratnike, raseljena lica i izbjeglice na prostoru cijele Bosne i Hercegovine.
DEKLARACIJA ZA RAVNOPRAVNOST
Mi, građani i građanke Bosne i Hercegovine, okupljeni oko zajedničke misije prava povratnika, izbjeglih i raseljenih lica, vođeni idejama na kojima je uspostavljen „Prvi mart“ 18. decembra 2012. godine, uvažavajući naše razlike, te okupljeni na zajedničkim vrijednostima bez obzira na nacionalnu, etničku, vjersku pripadnost ili članstvo u političkim strankama, svjesni teškog stanja u bosanskohercegovačkom društvu te potrebu zajedničkog djelovanja protiv diskriminacije i kršenja građanskih i političkih sloboda, danas, 3. augusta 2013. godine donosimo ovu Deklaraciju, kojom reafirmiramo ciljeve, aktivnosti, viziju i misiju koalcije „Prvi mart“:
1) Osiguranje dostupnosti te prikupljanje podataka o svim povratnicima, raseljenim licima i izbjeglicama koji žele ostvariti pravo glasa na mjestima prijeratnog prebivališta;
2) Zaštita biračkog prava povratnika, raseljenih lica i izbjeglica, sa posebnom pažnjom na saradnju sa Centralnom izbornom komisijom na podizanju izlaznosti i osiguranju prava glasa građanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu, te zaustavljanje donošenja zakonskih rješenja koja mogu ugroziti integritet izbornog procesa;
3) Izvještavanje o kršenjima ljudskih prava i diskriminaciji povratnika uz pokretanje saradnje sa državnim institucijama, međunarodnim misijama i organizacijama za zaštitu ljudskih prava na utvrđivanju odgovornosti, ostvarenju vladavine prava, zagovaranju zakonskih rješenja koja će osigurati zaštitu osnovnih građanskih sloboda i zaustavljanju donošenja propisa koji će ugroziti povratak, pravo glasa i pravo na slobodu kretanja;
4) Donošenje novih zakonskih rješenja kojim će se osigurati trajna zaštita stečenih prava povratnika iz oblasti zdravstvene, socijalne i boračko-invalidske zaštite, kao i drugih propisa kojim će se ohrabrivati i afirmirati faktička i formalna registracija povratnika;
5) Povezivanje političkih stranaka, pokreta, udruženja, organizacija i pojedinaca s ciljem osiguranja većeg stepena političkog učešća povratnika, raseljenih lica i izbjeglica, a kroz zajednički nastup i široki društveni konsenzus o zajedničkim kandidatima ove populacije na lokalnom, entitetskom i državnom nivou;
6) Kreiranje građanske platforme koja će biti predstavljena svim političkim strankama koje zagovaraju integraciju, podržavaju povratak i zalažu se za očuvanje države Bosne i Hercegovine, te će sadržavati jasne zahtjeve povratničke populacije u smislu ostvarivanja ljudskih prava, pristupa institucijama, zapošljavanja, ekonomskog razvoja, održivog povratka i općeg poboljšanja stanja i položaja građana;
7) Osiguranje potrebnih materijalnih sredstava za rad aktivista na terenu u službi ostvarenja misije „Prvog marta“kroz obrazovne programe, podizanje kapaciteta, distribuciju informacija, prikupljanje podataka, te stalnu komunikaciju sa timom za implementaciju;
8) Odgovorno djelovanje uz puno uvažavanje Ustava BiH i zakona, borbu protiv diskriminacije i segregacije, nacionalizma i govora mržnje, saradnju sa institucijama koje žele pomoći na zaštiti ljudskih prava, utvrđivanje pojedinačne odgovornosti za kršenje građanskih sloboda, te osiguranje slobode kretanja, slobode udruživanja i slobode izražavanja za sve građane Bosne i Hercegovine.
Naša misija je građanska, utvrđena na vrijednostima, te se zasniva na ostvarenju pune ravnopravnosti građana Bosne i Hercegovine na cijelom njenom prostoru. „Prvi mart“ je inicijativa koja predstavlja odgovor na kršenja ljudskih prava i diskriminaciju povratnika, te je naš konačni cilj podizanje političke i društvene zastupljenosti povratničke populacije u Bosni i Hercegovini.
Svojim glasovima možemo promijeniti budućnost ove zemlje, svojim djelovanjem možemo učiniti život povratnika boljim, a svojim postojanjem čuvamo ideju opstanka Bosne i Hercegovine kao države. Moj glas, moja zemlja.
Analiza prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine
Sažetek Analize
Koalicija organizacija civilnog društva „Prvi mart“ oštro se protivi prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine, koji je usvojen na Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a sada čeka ocjenu ugroženosti vitalnog interesa konstitutivnog naroda koje je potegnuto od strane delegata iz reda bošnjačkog naroda na posljednjem zasjedanju Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Osnovni stav Koalicije ostaje da ove izmjene nisu potrebne, da se ne može opravdati njihovo donošenje, te da je razlog liberalnog sistema prijave prebivališta utvrđen prije svega zbog mogućih pritisaka koji su usmjereni na povratnike, izbjegle i raseljene osobe, a u neposrednoj je vezi sa njihovim pravom na povratak, a s tim u vezi i pravom glasa.
Dalje, sam Zakon je protivno mišljenju predlagača – ministarstva civilnih poslova, u zakonodavnu proceduru ušao po hitnom postupku, čime je onemogućio organiziranje javne rasprave i učešća javnosti, kao i uskratio mogućnost amandmana, kojim bi se predloženi sadržaj mogao urediti u pravcu zaštite povratnika, raseljenih lica i izbjeglica.
Sama revizija prebivališta ni na koji način ne uzima u obzir položaj brojnih građana i građanki Bosne i Hercegovine u inostranstvu, koji se tamo nalaze zbog nemogućnosti povratka, te u tom smislu posebno treba uzeti u obzir da je njihovo napuštanje zemlje rezultat etničkog čišćenja i ne može se posmatrati kao dobrovoljna emigracija iz države. S tim u vezi, članovi Zakona koji se već bave statusom prebivališta državljana BiH u inostranstvu sadrže stav „ovaj član se ne odnosi na izbjeglice iz Bosne i Hercegovine”.
Smatramo da član 8a. koji predviđa reviziju prebivališta mora uključiti isti stav, kako bi se izbjeglice zaštitile od poništenja, prije svega zbog činjenice da naši državljani u inostranstvu ne mogu pravovremeno reagirati na eventualna postupanja i zloupotrebe koje bi mogle doći od strane Ministarstva unutrašnjih poslova entiteta Republika Srpska, a imajući u vidu dosadašnju praksu MUP-a RS i lokalnih policijskih stanica.
Također, predložene izmjene člana 8. moraju na listu izuzetaka uključiti stav kojim se utvrđuje da će: “Povratnici će prijavu prebivališta izvršiti u skladu sa članom 20.”, čime bi se naglasio poseban status koji povratnici imaju u Zakonu, a koji je u praksi zanemaren, posebno u slučajevima donošenja rješenja o poništenju, ali i pri samoj prijavi prebivališta.
Za reviziju prebivališta prema predloženim izmjenama bit će nadležna ministarstva unutrašnjih poslova, premda su službena lica MUP-a RS već dokazano pogrešno primjenjivala propise, vršila diskriminaciju i nisu pružili zaštitu povratnicima. Ovdje je riječ o nastavku dosadašnje prakse, te je očigledno da vlasti nisu pokazale interes za zaštitu povratnika od dokazane diskriminacije i pritisaka koje prema njima vrše službenici MUP-a RS zloupotrebom i pogrešnim tumačenjem propisa.
Također, u utvrđivanju relevantnih dokaza za postupak provjere stoji otvorena lista mogućih dokaza, što otvara vrata da u izradi Uputstva koji će isto precizirati, Agencija za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine legalizira tzv. „terenske provjere“, koje nemaju smisla u kontekstu kako slobode kretanja, tako i slobode izbora prebivališta.
Prema predloženim izmjenama uputstvo o reviziji donijet će direktor Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine, što otvara mogućnost za zloupotrebe te umanjuje mogućnost institucionalne kontrole konkretnih detalja na koje bi se revizija provela.
Imajući sve ovo u vidu, prijedlog Zakona mora biti oboren na Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, te ili u potpunosti povučen, ili vraćen u redovni zakonodavni postupak. Za slučaj da se isti vrati na redovni zakonodavni postupak, tražimo da zastupnici i delegati koji žele zaštiti izbjegličku i povratničku populaciju, u amandmanskoj proceduri predlože izmjene (izmjene se odnose na predloženi tekst Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine):
• U član 8. dodati stav: “Povratnici će prijavu prebivališta izvršiti u skladu sa članom 20.”,
• U članu 8a., stav 3., izmijeniti: „Za slučaj da se ne utvrdi ispunjenost uslova iz člana 8., kao dopunski relevantni dokazi mogu se koristiti: matične knjige, evidencije nekretnina, zavoda za zapošljavanje, zdravstvene zaštite, penzijsko-invalidskog osiguranja i komunalnih usluga, o čemu će posebno uputstvo donijeti Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.“
• U član 8a. dodati stav: “Ovaj član se ne odnosi na izbjeglice iz Bosne i Hercegovine”.
Uvodne naznake o slobodi kretanja
Ustav Bosne i Hercegovine garantira slobodu kretanja širom Bosne i Hercegovine, te utvrđuje obavezu države i entiteta da ne ometaju slobodu kretanja lica, roba, usluga i kapitala na njenom prostoru. Također, utvrđuje se pravo na slobodu kretanja i prebivališta u okviru kataloga prava koja će uživati sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Također, Ustav Bosne i Hercegovine predviđa neposrednu primjenu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih protokola, te se u Protokolu 4. utvrđuje pravo na slobodu kretanja i izbora boravišta. Svako ko se zakonito nalazi na teritoriji jedne države ima, na toj teritoriji, pravo na slobodu kretanja i slobodu izbora boravišta, te je svako slobodan da napusti bilo koju zemlju, uključujući i vlastitu.
Nikakva ograničenja ne mogu se postaviti u odnosu na ostvarivanje ovih prava osim onih koja su u skladu sa zakonom i koja su nužna u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti ili javne sigurnosti, radi očuvanja javnog poretka, za sprječavanje kriminala, za zaštitu morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
Posmatrajući ove odredbe naša država je upućena na garantiranje potpune slobode kretanja, a s tim u vezi i formalne registracije prebivališta, budući da samo razumijevanje zakonske prijave prebivališta ne smije biti ograničeno činjenicom da se građanin/građanka kreću, putuju i borave izvan mjesta prijavljenog prebivališta, te s tim u vezi nikakvo postupanje vlasti ne može dovesti u pitanje slobodu kretanja.
Također, kada govorimo o pravu na izbor prebivališta, potrebno je naglasiti da pored pitanja slobode kretanja, ovo pravo se vezuje i za pravo glasa, te prava koja proizlaze iz zdravstvene i socijalne zaštite. U skladu sa standardima i praksom Evropske unije, kojim se države članice upućuju na suzdržavanje od donošenja bilo kakvih propisa koji mogu ugroziti slobodu kretanja kako unutar svojih granica, tako i prema prostoru cijele EU.
Vođeni ovim principom, zaključuje se da sve dok građanin prati zakonske procedure, ispuni zahtjeve, te registrira svoje prebivalište u skladu sa važećim propisima, ima pravo na prijavu prebivališta po izboru, te je bilo kakvo djelovanje protivno tome, izuzetak koji se može dogoditi samo iz naročito opravdanih razloga, posebno imajući u vidu činjenicu da se funkcioniranje demokratskog društva i izbornog procesa vezuje za pitanje prijavljenog prebivališta građanina/građanke.
Propisi i praksa – Važeći Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine
Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine stupio je 30 dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” u broju 32/01, te danas vrijedi uz izmjene objavljene u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” u broju 56/08.
Ovaj Zakon uređuje prebivalište i boravište državljana Bosne i Hercegovine, kao i status boravišta raseljenih lica u Bosni i Hercegovini. Zakon propisuje da se niti jedna odredba ne smije tumačiti tako da ograničava pravo državljana na slobodan izbor mjesta prebivališta/boravišta. U članu 3. utvrđuje definicije pojmova koji su predmetom obrade samog Zakona, te ćemo ovdje izdvojiti neke najbitnije.
Dokaz o identitetu pruža se bilo kojim dokumentom kojim se pokazuje ime, prezime i datum rođenja, osim ako je drugačije predviđenom odgovorajućim zakonima, te omogućava da se kao dokaz o identitetu koriste dokumenti izdani prije 6.4.1992. od strane nadležnih organa bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ili nadležnih organa bivših socijalističkih republika ili autonomnih pokrajina.
Pod adresom stanovanja smatra se naziv lica i adresa kuće ili stana u mjestu u kojem državljanin ima prebivalište ili boravište. Pod prebivalištem se smatra općina/distrikt u kojem se državljanin nastani s namjerom da tamo stalno živi. Pod prebivalištem prije sukoba smatra se prebivalište prema tada važećim zakonima i koje je raseljeno lice ili izbjeglica napustilo nakon 30.4.1991., bez obzira da li se odjavila ili je bila odjavljena iz tog mjesta.
Prijavljivanje i odjavljivanje prebivališta obavezno je za sve državljane, osim kada državljanin ne namjerava da se stalno nastani u zemlji u kojoj trenutno boravi i održava efektivnu vezu sa Bosnom i Hercegovinom. Isto je uređeno članom 9. koji utvrđuje sve obaveze državljana koji se stalno nastane u inostranstvu ili borave u inostranstvu duže od dvije godine, te je u istom članu naglašeno da se obaveza odjave ne odnosi na izbjeglice iz Bosne i Hercegovine.
Potrebno je naglasiti da se prijavljivanje i odjavljivanje prebivališta vrši putem ministarstava unutrašnjih poslova, te da se stranka nezadovoljna odlukom prvostepenog (policijska stanica) i drugostepenog organa (Ministarstvo unutrašnjih poslova entiteta Republika Srpska) može žaliti Ministarstvu civilnih poslova kao trećestepnom organu. Ova mogućnost stavlja pod kontrolu djelovanje entitetskih MUP-ova, ali se problem pojavljuje u činjenici da ako prvostepeni organ nepravilno utvrdi činjenično stanje, te ne ispoštuje procedure u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku, istekom roka za žalbu kada stranke nisu upoznate sa poništenjem, rješenje postaje pravosnažno te se odbacuju.
Član 8. utvrđuje da lice prilikom prijavljvanja i odjavljivanja prebivališta da tačne i istinite podatke. Lice uz zahtjev za prijavu prebivališta dostavlja ličnu kartu ili drugi dokaz o identitetu. Po prijemu zahtjeva za prijavu prebivališta, nadležni organ podnosi zahtjev za odjavu prebivališta po službenoj dužnosti i to bez odlaganja u mjestu ranijeg prebivališta. Postupak od podnošenja zahtjeva za prijavu prebivališta do odjave ranijeg prebivašlita i od prijave novog prebivališta ne može trajati duže od 15 dana.
Nadležni organ je dužan državljaninu odmah izdati potvrđenu kopiju obrasca prijave, koja će služiti kao dokaz da je lice izvršilo priajvu prebivališta. Potvrđeni obrazac služi kao dokaz da je nadležni organ omogućio odjavu ranijeg prebivališta državljanina.
U članu 8a. uvrđuje se osnov za poništenje prebivališta, gdje stoji da ako nadležni organ u postupku provedenom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke koja ima pravni interes utvrdi da je državljanin BiH prijavio prebivalište suprotno odredbama člana 8., stav 1. ovog Zakona (dužnost davanja istinitih i tačnih podataka), rješenjem će se poništiti prebivalište. Član 31. propisuje kazne u ovom smislu za prekršaj, koje iznose od 30 KM do 300 KM.
Ono što postojeći zakonsko rješenje u samom zakonskom tekstu ne regulira jeste način postupanja i utvrđivanja “istinitosti i tačnosti podataka”. Namjera zakonodavca je bila da se ovo pitanje prije svega vezuje za pitanje dokaza o identitetu i podataka dostavljenih u zahtjevu za prijavu prebivališta.
Dakle, rješenje o poništenju prebivališta donosi se u slučaju dalo neistinite i netačne informacije o svom jedinstvenom matičnom broju, imenu, prezimenu, spolu, datumu i mjestu rođenja, općini rođenja, državi rođenja, poštanskom broju, ulici, kućnom broju/broju stana, ulici, entitetu, kantonu prebivališta, kao i podacima o tome da li posjeduje državljanstvo BiH ili promjeni imena.
Lice se po svim ovim pitanjima može “braniti” dokazom o identitetu, te bi pored tog dokaza, organ pri prijavi prebivališta u izuzetnom slučaju mogao zatražiti potvrdu o državljanstvu ili rodni list, premda ovo ne stoji eksplicitno u samom Zakonu. U praksi Osnovnog suda u Srebrenici i Okružnog suda u Bijeljini, službena lica su navodila i tzv. “terensku provjeru” kao legitimno sredstvo provjere.
Međutim, ova praksa je odbačena, te se opet – izuzetno, provjera tačnosti i istinosti adrese prebivališta može utvrditi posjedovnim listom, ugovorom o podstanarstvu, te samom izjavom lica vlasnika kuće/stana na kojoj je lice prijavljeno. Isto, nije uređeno Zakonom, već se koristilo kao dokazni materijal u izuzetnim okolnostima, kada je MUP RS-a već pokrenuo postupak, a ne može nikako biti redovno postupanje pri prijavi prebivališta.
Ovdje se ne smije zaboraviti i činjenica da povratnici imaju povlašten status po ovom pitanju. U poglavlju IV, posebne odredbe utvrđuju položaja raseljeni lica i povratnika. U slučaju da u prebivalištu prije sukoba nadležni organ ne posjeduje evidenciju koja sadrži podatke o prebivalištu za određenog državljanina, nadležni organu u prebivalištu prije sukoba dužan je utvrditi mjesto u kojem je lice imalo prebivalište prije sukoba kod organa koji trenutno posjeduje navedenu evidenciju. U praksi vidimo da se pri registraciji u policijskoj stanici Srebrenica nije postupalo na ovaj način, ali i generalno da izbjeglice imaju problem pri ponovnoj uspostavi prebivališta, posebno kada je riječ o licima čije predratno prebivalište nije u evidencijama, a danas se nalaze u inostranstvu.
Za slučaj da povratnik ne može predočiti dokument kojim dokazuje svoje identitet i prebivalište prije sukoba, ima pravo dokazati isto drugim sredstvima, uključujući izjavu ili izjave drugog lica u korist povratnika. Isto je regulirano članom 20., 21. i 22. Mnogi povratnici nisu bili upoznati sa ovim mogućnostima, ali i MUP RS-a nije poštovao ove odredbe u dosadašnjoj praksi. Također, Policijska stanica Srebrenica je koristila procedure “utvrđivanja istinitosti i tačnosti prijave” koji se vodi izuzetno pred sudovima i u redovnoj proceduri prijave povratnika, čime se zapravo potvrđuje da nisu priznavali olakšanu proceduru u praksi, te su sve svoje provjere vodili isključivo vodeći se članom 8. i 8a. ne uzimajući u obzir poseban status povratnika.
Same “terenske provjere” su bile nelegalne, te su zaključci iz tih provjera falsificirani, poput navodnog utvrđivanja “da vlasnik stana/kuće ne zna za osobu prijavljenu”, ili da se poništenje vrši na osnovu toga što neko nije pronađen na prijavljenoj adresi prebivališta, što je pogrešno tumačenje propisa.
Za isto su predviđene i kazne, kroz član 30., za odgovorna lica koja ne izdaju potvrđen primjerak propisanog obrasca kao dokaza da je državljanin prijavio prebivalište, ako ne utvrdi po službenoj dužnosti podatke o prebivalištu lica kod organa kod kojeg se evidencija sada nalazi, ako odbije izvršiti olakšanu prijavu prebivališta povratnika ili raseljenog lica koje ispunjava uslove, ako ne dozvoli povratniku da dokaže svoje prebivalište drugim sredstvima, uključujući i izjave koje daje osoba koja je u pitanju, ili druge osobe u korist te osobe u slučajevima kada se ne može pribaviti dokument kojm se dokazuje prebivalište prije sukoba.
Predviđene su kazne u iznosu od 200 KM do 1000 KM, te bi oštećeno lice trebalo zatražiti pokretanje prekršajnog postupka pred mjesno nadležnim osnovnim sudom protiv službenika. Ovo se do sada nije događalo u praksi, premda postoji niz izjava svjedoka, te smo u našim izvještajima govorili i ranije o nepoštivanju ovog dijela Zakona.
Komentar na Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine
Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine dio je zacrtanog Programa rada Vijeća ministara za 2013. godinu. Predlagač izmjena je ministarstvo civilnih poslova, odnosno ministar Sredoje Nović. U konsultacijama su dostavljena mišljenja Ureda za zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine.
Ipak, sam prijedlog nije zadovoljio standarde procesa javnih konsultacija postavljenih Pravilima o javnim konsultacijama, budući da su se konsultacije vršile samo sa drugim državnim organima, bez učešća organizacija civilnog društva i mogućnosti da dostave svoje primjedbe u vezi sa nacrtom, premda je riječ o važnom zakonu za koji bi bilo zainteresiranih strana za dostavljanje komentara. Ipak, potrebno je reći da je ministar Sredoje Nović u dostavljanju nacrta dao prijedlog da se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine razmatra u redovnom zakonodavnom postupku. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije inicirala održavanje javne rasprave, te je usvojeno da se prijedlog razmatra po hitnom postupku.
Pored ove činjenice, sama mišljenja ministarstava dolaze u pitanje, a posebno ono ministarstva finansija, budući da je naznačeno da Zakon neće imati nova finansijska opterećenja, premda će predložene revizije koje su predviđene izmjenama znatno opteretiti entitetska i kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova.
Po svom sadržaju, prijedlog Zakona donosi niz različitih promjena u različitim poljima svoje primjene. Prva izmjena podrazumijeva mogućnost elektronske prijave kod nadležnih organa što predstavlja olakšanu proceduru u tom smislu.
Najveći problem predstavljaju izmjene člana 8. U članu 8., stav 1., se ne mijenja gdje ostaje standard obaveze davanja “tačnih i istinitih podataka”. Međutim, uvodi se obaveze da su u postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja građani dužni priložiti valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju.
Prvi valjan osnov za prijavu je dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanja. Riječ je o posjedovnim listovima, koji se naplaćaju i čime bi se značajno podigla cijena registracije prijave prebivališta. Drugi alternativni osnov je ovjeren ugovor o zakupu ili podstanarskom odnosu, čime se može riješiti problem lica koja nemaju imovinu u vlasništvu. Treći osnov je potvrda da se vodi spor o vlasništvu, čime se izbjegava mogućnost da neriješeni imovinski sporovi budu prepreka prijavi prebivališta.
Ono što umanjuje troškove procedure je stav 3. i stav 4. istog člana, koji omogućava da lica podnesu zahtjev za prijavu prebivališta bez pribavljanja dokaza iz stava 2. ovog člana, ako stanodavac ovjerenom izjavom potvrdi ispunjene uvjeta, odnosno ako su se bračni ili vanbračni srodnici već prijavili na istoj adresi uz pribavljeni dokaz o “valjanom osnovu”.
Za slučaj da lice nije obuhvaćeno na ovaj način, stav 5. ovog člana predlaže alternative za utvrđivanje prebivališta. Dakle, stav 5. o utvrđivanju podataka kroz informacije od organa socijalnog staranja, staračkih domova, gerijatrske ili druge specijalizirane zdravstvene ustanove, postavlja se kao alternativa za slučaj nedostavljanja podataka ili nedostatka osnova za prijavu iz stava 2., 3. ili 4.
Dalje se omogućava da licima koja su u stanju socijalne potrebe i ne mogu osigurati dokaze, a nisu registrirani kao korisni pomoći, mogu od nadležnog organa zahtjevati pomoć u pribavljanju dokaza o valjanom osnovu za prijavu prebivališta na adresi na kojoj se prijavljuju.
Cijeli član 8. preciznije utvrđuje “valjani osnov” prijave prebivališta, te bi po prijavi prebivališta u praksi trebalo značiti da MUP-ovi ne mogu donositi rješenje o poništenju prebivališta kada lice ima valjan osnov. U praksi se u PS Srebrenica tražio ovaj “valjani osnov” prema građanima bez obzira što toga trenutno nema u propisima, te smo već ovo pitanje obradili u analizi dosadašnje prakse, ali je bez obzira na dostavljanje istog, kasnije doneseno rješenje o poništenju prebivališta.
Dakle, u primjeni novih uslova za prijavu prebivališta, primarni problem je činjenica da se u implementaciji ovakvog propisa ne zaustavlja pogrešno tumačenje na terenu, koje prolazi nekažnjeno, kao što je bio slučaj sa poništenjima u Srebrenici, Foči, Višegradu i drugim gradovima entiteta Republika Srpska.
Ovo se nastavlja na izmjenu člana 8a., gdje se sada u stavu 1. navodi obaveza provjere ispunjenosti uslova iz člana 8., stav 2., 3. i 4., odnosno postojanja valjanog osnova za prijavu prebivališta za svakog državljanina u roku od pet godina. Sve dalje navedeno u stavu 2 i 3. iz člana 8a. zapravo se odnosi na ugrožene kategorije, s tim da stav 3. nabraja “matične knjige, evidencije nekretnina, zavoda za zapošljavanje, zdravstvene zaštite, penzijsko-invaldiskog osiguranja, korisnika komunalnih i drugih usluga i slično”.
Ovdje bi trebalo zatražiti da se u ovom stavu 3. naglasi da će se pri provjeri ispunjenosti, ovi izvori koristiti alternativno, ukoliko se ne dobiju dokumenti na drugi način, te je potrebno zatvoriti listu mogućih izvora, odnosno sa “korisnici komunalnih usluga” zatvoriti listu.
Također, ono što je poseban problem u ovom slučaju jeste i činjenica da će posebno uputstvo o relevantnim dokazima i samoj reviziji dati direktor Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine, gdje se zapravo prevelika moć za utvrđivanje detalja revizije daje jednom čovjeku, te da su pritome ignorirane brojne alternative, koje uključuju i mogućnost da sam predlagač Zakona, Vijeće ministara, utvrdi sadržaj Uputstva, kako isto ne bi dalje moglo naštetiti građanima i građankama koji će biti predmetom provjere.
Predloženi član 8b. bavi se prijavom i odjavom prebivališta, gdje se pojavljuje da “odjavu prebivališta može izvršiti i nadležni organ po službenoj dužnosti”, te je ovo ključna razlika u odnosu na ranije utvrđivanje ove materije koja je stajala u članu 8., kao i u članu 7., gdje stoji da prijavljivanje i odjavljivanje vrši lice, odnosno ovlašteni zakonski zastupnik, te da nadležni organ može po prijavi prebivališta zapravo obavještava nadležni organ u mjestu ranijeg prebivališta državljana, radi odjave prebivališta.
Član 8c. utvrđuje da “ukoliko nadležni organ u postupku provedenom po službenoj dužnosti po zahtjevu fizičkog ili pravnog lica koje ima pravni interes utvrdi da je državljanin Bosne i Hercegovine prijavio prebivalište suprotno odredbama člana 8. stava 1. ovog Zakona, rješenjem će poništiti prebivalište”. Ovo je po tekstu zapravo raniji član 8a., što ne zatvara prostor za slobodna postupanja lokalnih policijskih stanica i službenih lica MUP-a.
U članu 9. ostaje obaveza odjavljivanja državljanina koji se stalno nastani u inostranstvu, te je skraćen njegov boravak sa jedne godine na tri mjeseca kao uslov za odjavu prebivališta. Međutim, ostaje izuzetak kao i u ranijem tekstu, gdje državljanin “nije dužan da odjavi prebivalište u BiH, ne oduzima mu se lična karta državljanina BiH, ali je dužan kod nadležnog diplomatsko-konzularnog predstavništva da prijavi mjesto boravka u inostranstvu, gdje ostvaruje konzularne i druge usluge.” Ovo je zasnovano na postojanju djelotvorne veze sa BiH, koja stoji i u trenuntnom tekstu sa primjerima: “ako ima prodocu ili članove porodice, ili ako ima kuću, stan ili preduzeće u vlasništvu i slično.” Također, ostaje odredba koja kaže da se član 9. ne primjenjuje na izbjeglice iz Bosne i Hercegovine.
Zaključci i preporuke
U vezi sa predloženim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine, zaključujemo i preporučujemo:
- Zakon nije prošao javne konsultacije te nije otvoren prostor za održavanje javne rasprave, te tražimo od nadležnih institucija da se stvore uslovi za učešće organizacija civilnog društva u debati o izmjenama;
- Zakon je pred Predstavničkim domom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojenom po hitnom postupku, unatoč preporuci Ministarstva civilnih poslova BiH da se isti donese u redovnom zakonodavnom postupku, te u skladu s tim tražimo da se vrati u redovni zakonodavni postupak;
- Predložene izmjene član 8. moraju na listu izuzetaka uključiti stav kojim se utvrđuje da će: “Povratnici će prijavu prebivališta izvršiti u skladu sa članom 20.”, čime bi se naglasio poseban status koji povratnici imaju u Zakonu, a koji je u praksi često zanemaren, kada službenici posmatraju samo član 8.
- Za reviziju prebivališta prema predloženim izmjenama bit će nadležna ministarstva unutrašnjih poslova, premda su službena lica MUP-a RS već dokazano pogrešno primjenjivala propise, vršila diskriminaciju i nisu pružili zaštitu povratnicima;
- Tražimo da se u utvrđivanju relevantnih dokaza za postupak provjere utvrdi zaključena lista: matične knjige, evidencije nekretnina, zavoda za zapošljavanje, zdravstvene zaštite, penzijsko-invalidskog osiguranja i komunalnih usluga, te da se ista koriste isključivo za dalju provjeru onih lica koja nisu pri prijavi prebivališta ili po reviziji dostavila nadležnim organima dokument koji potvrđuje valjani osnov iz člana 8.
- Prema predloženim izmjenama uputstvo o reviziji donijet će direktor Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine, što otvara mogućnost za zloupotrebe te umanjuje mogućnost institucionalne kontrole konkretnih detalja na koje bi se revizija provela;
- Predložene izmjene člana 8a. koje uključuje reviziju prebivališta moraju uključiti stav kojim se utvrđuje: “Ovaj član se ne odnosi na izbjeglice iz Bosne i Hercegovine”.
Nema komentara:
Objavi komentar