Godišnji izvještaj američkog State Departmenta o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini prilično je pesimističan. Izvještaj odaje sliku zemlje u kojoj je korupcija duboko ukorijenjena, gdje policija prekoračuje svoje ovlasti, a mediji teško opstaju zbog političkih i finansijskih pritisaka.
Iako su sloboda govora i medija zagarantovani zakonom, nadležni u BiH čine malo na zaštiti ovih prava. Šta više, i političari na vlasti često se direktno miješaju, a posljedica je i samocenzura u medijima, jedan je od zaključaka godišnjeg izvještaja State Departmenta o stanju ljudskih prava u BiH.
Američki State Department svake godine izdaje izvještaj o stanju ljudskih prava u svijetu. Krajem prošle sedmice, državni sekretar John F. Karry, predstavio je izvještaj za 2014. godinu napomenuvši kako su “život, sloboda i potraga za srećom ideali koji ne mogu biti ograničeni nacionalnim i drugim granicama”.
“Zbog toga je izuzetno zabrinjavajuće da toliko ljudi na toliko mjesta u svijetu se suočavaju sa grotesknim restrikcijama svojih sloboda i prava i to od vlasti”, rekao je Karry.
Bosna i Hercegovina našla se na spisku zemalja koje ograničavaju slobode i prava svojih građana. Ta uloga je naglašena u odnosu prema medijima i pravu građana na slobodu govora. Jak pritisak primjetan je u Republici Srpskoj, ali je značajno primijetiti istu tendenciju i u Federaciji. Naime, vlasti pokušavaju da vrše kontrolu nad vodećim medijima i tako obeshrabriti isticanje različitih stavova.
To je bilo naročito istaknuto tokom prošlogodišnjih protesta kada su vlasti u RS-u putem svojih medija obilježile pokušaje organizovanja mirnih protesta u tom dijelu BiH kao namjeru osoba iz Federacije, odnosno Bošnjaka, da nipodaštavaju bosanske Srbe. “Provladini mediji u RS-u ponašali su se u skladu sa vladom i diskreditirali demonstrante i organizatore protesta, te su odbacivali proteste u Federaciji kao anti-RS”, navodi se.
Puno bolje nije bilo ni u Federaciji gdje su se političarima bliski mediji u izvještajima o protestima fokusirali skoro isključivo na nasilni dio protesta, često nazivajući demonstrante “huliganima” i “kriminalcima”. Istovremeno, mediji bliski hrvatskim strankama na vlasti okarakterisali su proteste kao isključivo bošnjačke, podstičući na taj način nacionalnu netrpeljivost, posebno u Mostaru.
Istovremeno, desio se niz napada na novinare, naročito u Zenici i Tuzli, na što su upozorila novinarska udruženja. Vlasti nisu uradile puno da to spriječe, kao što nisu uradile ništa da spriječe korištenje jezika mržnje.
“Nezavisni mediji i dalje izražavaju čitav niz stavova, ali su često meta uticaja vlasti, političkih partija i privatnih interesnih grupa. Mediji su i dalje podijeljenji po političkim i etničkim linijama”, zaključuje se u izvještaju o stanju ljudskih prava za 2014. godinu.
Dio prostora posvećen je i javnim servisima koji su pod konstantnim političkim pritiskom godinama “prije svega kroz finansijske pritiske”.
“Takva vrsta pritiska limitira nezavisnost javnih emitera i vodi do subjektivnih i politički obojenih vijesti… Institucionalna nestabilnost unutar upravljačkih struktura FTV-a i RTRS-a ostavljaju javne emitere podložne kontinuiranom političkom pritisku. FTV iskazuje nekoliko slojeva političke pristrasnosti. Kontinuirana nesigurnost mandata upravnog odbora čini ovu instituciju još ranjivijom i otvorenijom za politički pritisak.”
U međuvremenu, nastavljaju se i pritisci na Regulatornu agenciju i privatne medije. “Mnogi privatni mediji su bili u mogućnosti da izražavaju različite stavove. Jedan broj nastavlja prolaziti kroz financijske problem koji ugrožavaju njihov opstanak", zaključak je u Izvještaju.
Tokom godine je bilo kredibilnih izvještaja o zastrašivanju i politički motivisanim napadima na novinare zbog njihovog izvještavanja o liderima”, navodi se u Izvještaju, u kojem je naročito naglašen negativna uticaj koji Milorad Dodik ima na medije.
“Neke političke partije pokušavaju uticati na uredničke politike i medijski sadržaj kroz pravne i financijske mjere. Rezultat je da neki mediji praktikuju samocenzuru… U nekim slučajevima je primjećeno da su zvaničnici pokušali prijetiti medijima gubitkom reklama ili limitrajući im pristup informacijama… Preovladavajuća praksa ukazuje na bliske veze između glavnih oglašivača i političkih krugova što dozvoljava pristrasnu distribuciju marketinškog prostora. Javne kompanije, od kojih je većina pod kontroloim partija, ostaju glavni oglašivači. Mediji koji su kritični prema vladajućim partijama tvrde da imaju puno problema da dobiju reklame.”
Izvještači State Departmenta primijetili su i probleme u nepostojanju jasne razdvojenosti jurisdikcije i odgovornost između pravosudnih i sigurnosnih snaga “što je bilo naročito primjetno tokom protesta u februaru 2014.”
Konstatuje se i kako korupcija u vlasti ostaje među najozbiljnim problemima u zemlji, a posljedica su kontinuirana politička i ekonomska stagnacija. “Takvo stanje je bilo uzrok najvećih građanskiuh protesta od nezavisnosti zemlje.”
Također je navodi kako “neki politički lideri manipulišu ukorijenjenim etničkim razlikama, što slabi demokratiju i zanemaruje vladavinu zakona, podstiče diskriminaciju u većini aspekata svakodnevnog života, skreće u drugom pravcu javni i medijski diskurs, te opstruira povratak raseljenih lica”.
I dalje opstaju problemi u procesuiranju ratnih zločina, što je posljedica da veliki broj počinilaca ostaje nekažnjen. Provedba strategije za procesuiranje ratnih zločina i dalje je u ozbiljnom zaostatku “a glavni razlog je generalna operativna neefikasnost državnog tužilaštva i njihov neuspjeh da daju prioritet procesuiranju ratnih zločina”.
Korupcija je pak problem na čijem rješavanju se malo radi. U izvještaju stoji kako zakon predviđa mjere, ali vlasti ne provodi te zakone. “Zvaničnici su često uključeni u slučajeve korupcije, bez da su kažnjeni za to, te korupcija preovladava u mnogim političkim i ekonomskim institucijama. Javnost vidi korupciju kao epidemiju u javnom sektoru… Prema profesorima i studentima, korupcija postoji na svim nivoima obrazovanja. Način ocjenjivanja nije transparentan i često otvara vrata korupciji. Profesori na jednom broju univerziteta su ukazali na postojanja mita, te su rekli kako su iskusili pritisak kolega i nadređenih da daju veće ocjene studentima koji imaju porodiče ili političke veze.”
Vlasti generalano malo sarađuju sa institucijama koje izdaju preporuke kada je riječ o poštivanju ljudskih prava.
Primijećeni su problemi zbog policijskog zlostavljanje (naročito u RS-u gdje su neke od zabilježenih policijskih metoda na granici mučenja); teški uslovi u zatvorima i pritvorima, uključujući prenapučenost i fizičko zlostavljanje zatvornika i pritvorenika; policija koja ne informiše pritvorenike o njihovim pravima ili im ne dozvoljava pristup advokatu i pravnim savjetnicima; nedostatak predstavnika manjina u političkom životu; negiranje prava na pristup javnim informacijama; diskriminacija i nasilje nad ženama i manjinama; trgovina ljudima; diskriminacija osoba sa invaliditetom, te homoseksualne, biseksualne i transgender populacije.
Nema komentara:
Objavi komentar