petak, 1. svibnja 2015.

Ekskluzivno ko je vlasnik “Gold mignona” firme koja je odgovorna za trovanje djece


bakir_hadziomerovic_velika_139771682_680_510_s_c1

SARAJEVO – Juče za ručkom upitam ozbiljnog sarajevskog ugostitelja iz mlađe garde da li je ikada čuo ili, ne daj Bože, radio sa firmom koja je otrovala djecu iz sarajevskih vrtića? Kaže mi da je za firmu “Gold mignon” čuo, ali da nikada ništa s njima radio nije.
Hajde onda da se opustimo, rekoh mu i zagrabih zalogaj čimbura kojeg nam je friško pripremio.
I zaista, o tome da je skoro dvije stotine sarajevskih mališana završilo u bolinici zbog trovanja salmoleom manje-više svi sve znamo. Znamo i to da su nedužna djeca kao i njihovi očajni roditelji postali žrtve jednog bahatog privatnika koji je u vječitoj kapitalističkoj trci između profita i dječijeg zdravlja, izabrao ono prvo. Pa je onda jaja ili špinat (ili se, ipak, radi i o jajima i o špinatu?) sa istaklim rokom trajanja, higijenski neispravnim i krivično kažnjivim, dakle, uvalio u stotine obroka namijenjenih najmlađim stanovnicima grada koji uzaludno pokušava postati evropskom metropolom.
Osobno imam divna iskustva sa zaposlenicama u jednom od sarajevskih vrtića. Beskrajno sam zahvalan tim predivnim vaspitačicama, skidam kapu posvećenim kuharicama, damama koje vole svoj posao i daju sve kako bi naša djeca, i mi roditelji, bili zadovoljni. Stariji mi je sin “odvalio” tri godine staža u vrtiću Javne ustanove “Djeca Sarajeva” prije nego je stasao za osnovnu školu. Kćerka mi je i danas u istom vrtiću. Proteklu smo sedmicu strepili i osluškivali moguće simptome trovanja salmonelom. Srećom, nju nije zakačilo, iako je tog spornog dana (a bio je, ako me sjećanje ne vara, ponedjeljak) tražila “viška” na ručku u vrtiću.
Živimo u zemlji u kojoj postoji više medija nego je otrovane dječice u posljednjem “minjonskom” tsunamiju. I nijedan od tih medija još uvijek nije, a prošlo je dana i dana, odgovorio na najvažnije pitanje: Ko je zapravo vlasnik firme “Gold mignon”?
Negdje sam pročitao da ista firma, osim “JU Djeca Sarajeva”, hranom opskrbljuje i najprofitabinije SDA preduzeće “BH telecom”, Ima tu još važnih preduzeća, ali u čitavoj aferi posebno je zanimljivo da trovači djece iz “Gold mignona” obroke pripremaju i za Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH!
Ima li otrovanih salmenolom u OSA-i, još uvijek ne znamo (i teško da ćemo saznati, jer kakvu bi poruku poslali svijetu i našim partnerima iz EU ako bi objavili da OSA neko vrijeme neće raditi zbog trovanja!?); međutim, malo je reći da je nevjerovatno da o vlasniku ili više njih iz trovačke firme pojma nemamo.
U posljednjih mjesec dana kantonalni premijer Dino Konaković, SDA-ov ublehaški odgovor na srbijanskog premijera Aleksandra Vučiča, hoda okolo i najavljuje “odlučnu borbu protiv kriminala i korupcije”. Osim što je u slučaju trovanja sarajevske djece brže-bolje zatražio odgovornost aktuelne direktorice “JU Djeca Sarajeva”, od premijera Konakovića nismo mogli čuti ništa o eventualnoj odgovornosti firme koja je našu djecu potrovala.
Ne zanima premijera ko je otrovnu hranu dostavio u vrtiće. Njemu je važno da se ustanovi odgovornost zaposlenih vaspitačica, kuharica i, najbitnije, direktorice Mirjane Jovanović-Halilović.
Ohrabrena Konakovićevim stavovima, iz naftalina nam se se ukazala i notorna Arzija Mahmutović. nekadašnja vladarica sarajevskih vrtića koja je cijeloj aferi dala dodatne političke konotacije. Arzija bi očigledno ponovo u direktorsku fotelju, a čini mi se da ni Konakovićevoj SDA ta ideja nije naročito mrska.
Ako zaista žele učiniti nešto konkretno u raksrinkavanju i sudskom procesuiranju odgovornih za trovanje sarajevske djece, aktuelna vladajuća SDA-DF koalicija bi nam, za početak, morala otkriti ko je vlasnik “Gold mignona”, dostavljača koji je umjesto na smetljište,pokvarenu hranu serivrao u dječije tanjire.
Ako to već ne mogu otkriti otrovana djeca i njihovi roditelji, nemam nikakvih dilema da to znaju inspektori OSA-e.
Ili je vlasnik “Gold mignona” ipak toliko moćan, da je po nalogu mračnjaka iz SDA, postao nevidljiv i nadležnim kantonalnim tužiteljima…?!
Piše: Bakir Hadžiomerović
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje.

Nema komentara:

Objavi komentar