Zaboravili ste prave borce, mnoge je vlast ponizila i razočarala, ali uprkos tome, za mene su Bosanci i Hercegovci su ostali najbolji narod u Evropi, kaže u ispovijesti za bh. novinsku agenciju Patria (NAP) Oliver Švajkard (Schweikard), rođeni Nijemac iz Karlsruea, vojnik, novinar, logoraš, diverzant i bivši borac Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Njegova životna priča je na momente nevjerovatna i čudesna. Ali, na razgovor je došao spreman - sa „brdom“ dokumentacije, ratnih novinskih članaka, fotografija i požutjelih ratnih potvrda. Ovaj 44-godišnjak posljednjih dvije godine boravi ponovo u Bosni i Hercegovini gdje je proveo cijeli rat.
Došao je, kako kaže za agenciju Patria, da dovrši ono što je započeo – knjigu o životnoj avanturi koja ga je u cijelosti obilježila. Izdavača još nema, a želi pisati na Bosanskom jeziku. Lektor knjige mu je obećao biti poznati bh. pjesnik Marko Vešović.
Kada je 1992. godine, kao ratni izvještač došao prvo u Hrvatsku, a onda i u sjevernu Bosnu, nije ni sanjao šta ga čeka.
- U BiH sam došao u avgustu 1992. godine. Bio sam sa jedinicama HOS-a kada je Prvi Krajiški korupus napao područje oko Dervente. Došao sam u ovo područje kao novinar i tada sam htio pisati knjigu, ali sam imao vojno obrazovanje i odlikovanje Bundeswehra. Prilikom tog napada život mi je bio ugrožen i priključio sam se odbrani i jedinicama HOS-a. Nisam imao niti htio drugi tražiti drugi izbor – kaže Švajkard na vrlo dobrom Bosanskom jeziku.
No, u borbama je kaže teško ranjen od eksplozije tromblona nakon čega je zarobljen. Švajkard jasno naglašava da mu je od samog početka bilo jasno ko je agresor i šta se događa u BiH, što kaže nije bio slučaj sa njegovim sunarodnjacima i zvaničnom politikom.
- Napadali su nas četnici, agresori. Ja nemam problem da tako kažem i danas, jer je to istina i moja je želja da tu istinu što je moguće više ponavljam i širim – dodaje.
Nakon što je zarobljen, Švajkard je sa ostalim nesrbima bio sproveden u koncentracione logore. Prvo je kažu spoveden u Banja Luku, gdje je ispitivan, a potom u logore u Manjači i Batkoviću. Na koncu sproveden je u logor Kula kod Sarajeva. Proveo je više od 14 mjeseci, 426 dana, u zarobljeništvu.
- Sve vrste mučenja, izuzev seksualnog zlostavljanja, sam preživio. Kako sam bio ranjen, ostavili su me da krvarim sa namjerom da ostanem bez noge. No, bilo je ljudi koji su mi pomogli. U suštini, život mi je spasilo odlikovanje njemačke vojske. Taj medaljon je četnicima bio razlog da vjeruju kako sam neki važan oficir, specijalac NATO, i čuvali su me za razmjenu i pokazivanje – ističe Švajkard.
Doista, Švajkardove izjave se navode u Reutersovim izvještajima od 1993. godine iz logora Manjača. Tada je, kako su prenijeli, on govorio kako se nada brzom oslobađanju. No, za to se morao sam pobrinuti.
- Kada sam bio doveden u Kulu iskoristio sam nepažnju stražara i pobjegao. Nisu znali minirati područje na pravi način, pa sam pronašao put do Butmira. Bez razmišljanja sam se stavio na raspolaganje Armiji RBiH. Uzeli su mi prvo izjavu, a onda sam se priključio odbrani – navodi on.
Prema potvrdi Armije RBiH od 6. decembra 1995. godine, koju je potpisao brigadir Fikret Prevljak, Švajkadr se nakon bijega dobrovoljno priključio Armiji RBiH 17. decembra 1993. godine. Bio je pripadnik 101. slavne motorizovane brigade Armije RBiH. Djelovao je kao diverzant, ali je kako kaže zbog svog vojnog obrazovanja i iskustva iz njemačke vojske obavljao i druge poslove i zadatke. Zašto se, nakon svega odlučio ratu u za njega stranoj zemlji, umjesto da se vrati kući i liječi rane, pitamo ga.
- Imao sam puno razloga. Htio sam se osvetiti za ono što su uradili. Ne možete tek tako krenuti na jednu državu i ubijati ljude. Ja sam izabrao pravu stranu. Nisam imao dileme, iako sam kasnije imao velikih problema, ali ne kajem se. Niko se nije slagao samnom. Pripadnici UN-a su mi govorili da sam poludio – dodaje Švajkard ističući da ga je otac, koji je bio pripadnik Legije stranaca, podržavao u onom što radi.
Prema njegovim riječima, učestvovao je u brojnim akcijama Armije RBiH, uključujući i oslobađanje Nišićke visoravni.
- Član Predsjedništva BiH Željko Komšić je dobio „zlatni ljiljan“ i zaslužio ga je. Ja nisam, iako sam bio predložen, jer bi mi to napravilo problem u Njemačkoj. Ali, teško da bi ta akcija bila uspješna onako kako je to tadašnje vojno rukovodstvo planiralo. Morao sam se uključiti i dati im nekoliko savjeta. Radostan sam što je to koristilo – kaže Švajkard.
Nakon što je rat okončan Švajkard se vratio u Njemačku. Ali, nije naišao na dobar prijem.
- Htio sam odmah objaviti knjigu o ratu u BiH, ali su mi izdavači rekli da ne smiju to učiniti, jer bi ja odmah trebao biti krivično gonjen zbog toga što sam učestvovao u stranim vojnim formacijama. Tražili su od mene da izmjenim puno toga u knjizi, da uvedu cenzuru, rekli su mi da reklamiram stranu vojsku, da pozivan na rat, što sam ja odbio – dodaje.
U godinama nakon rata je kaže nekoliko puta dolazio u BiH. Održava kontakt sa nekim svojim saborcima i logorašima. Na neke je kaže ogorčen zbog nepravde.
- 2012. godine sam odlučio doći ponovo i završiti što sam počeo. I sad mi mnogi govore da to ne radim, jer ne znam jezik ili jer je sve ovo previše čudno. Ali, čudnija je politika ova poslije rata. Mnogi su borci su ostavljeni na cijedilu. Radim na knjizi i pokušavam zaraditi za život. Jedini od bivših komandanata koji mi je pomagao je Jovan Divjak – navodi.
Švajkard kaže da u BiH posljednje dvije godine živi teško, malo je saboraca i ratnih prijatelja koji su još uvijek živi. Tako, navodi za Patriu, veoma dobro razumije kako je većini bivših boraca.
- Mnogo toga se pokvarilo nakon rata, omladina ništa ne zna, pravi borci šute i ovo je moj doprinos istini – poručuje Švajkard za NAP, izražavajući nadu da će njegova knjiga što prije ugledati svjetlo dana.
Nema komentara:
Objavi komentar