Priča diplomiranog inženjera građevine Bilala Kunduklije svjedoči o ‘odljevu mozgova’ iz BiH, ali i drugih zemalja Balkana, ali i šansama za takve stručnjake na tržištu rada EU-a.
“Nisam mogao ni sanjati da ću jednoga dana kao građevinski inženjer raditi u Njemačkoj, zemlji u kojoj sam s obitelji, bježeći od ratnih stradavanja, proveo dvije godine”, priča za Deutsche Welle 31-godišnji Bilal Kunduklija.
Bilal je danas dio velikog i dinamičnog tima čiji je zadatak jedan dio prometne infrastrukture u srcu sjevernorajnske prijestolnice Düsseldorfa s površine zemlje izmjestiti u podzemlje.
“Od veljače radimo na izgradnji 800 metara dugog tunela. Radove izvodi više poduzeća. Imamo brojne sastanke na kojima se sve detaljizira i dogovara. Poslove vode dvije velike firme, a mi smo jedan od nekoliko podizvođača i zaduženi smo za grube građevinske radove”, kaže Bilal.
Goražde-Sarajevo-Hannover
Prvi put je sudbina ovog mladog bosanskohercegovačkog stručnjaka dovela u Njemačku tijekom rata u BiH. Taj boravak s tužnim povodom mu je mnogo pomogao prilikom njegovog drugog, mnogo sretnijeg dolaska u ovu razvijenu zapadnoeuropsku zemlju.
“U ratu smo iz Goražda izbjegli u Sarajevo. Teško se živjelo i otac je pred sam kraj rata odlučio da izađemo iz BiH. Skrasili smo se u jednom mjestu blizu Hannovera, gdje sam dvije godine učio jezik i završio dva razreda škole. Godine 1997. sam se kao 14-godišnjak vratio u BiH. Završio sam srednju građevinsko-tehničku školu, a potom 2009. diplomirao na Građevinskom fakultetu u Sarajevu”, priča mladi inženjer.
U BiH je radio na različitim projektima Koridora Vc, projektima tunela, raskršća, signalizacije, itd. Radeći na Institutu IPSA je, kako kaže, stekao zanimljiva i dragocjena iskustva, a za njegov dolazak u Njemačku bio je presudan jedan slučajan susret u Sarajevu.
Naime, tijekom studija građevine Bilal je bio urednik stručnog studentskog časopisa koji je izlazio dva puta godišnje. Taj časopis je često i on osobno nosio na adrese građevinskih firmi u BiH. Tijekom posjeta firmi BBM je, na nagovor tajnice, ostavio svoje podatke u kojima je, između ostalog, pisalo i da govori njemački jezik.
“Početkom 2012. nazvali su me iz firme BBM i, kako je ta tvrtka imala svoje podružnice i u Njemačkoj, ponudili su mi posao. Zanimljivo je da sam tek pet godina nakon posjete toj tvrtki dobio ponudu za posao”, prisjeća se Bilal.
Težak početak
U Sarajevu je, kaže, s obzirom na prilike u BiH, živio dobro. Kupio je stan, imao solidno plaćen i siguran posao. Međutim, nesigurnost u državi i želja za novim iskustvima su ga, priča, odveli u Njemačku.
Četiri mjeseca je trajala procedura dobivanja papira za rad u Njemačkoj, a nakon toga je uslijedio odlazak ovog mladog stručnjaka iz BiH.
“Kada sam došao u Njemačku bio sam smješten u stanu sa još jednim inženjerom u Herneu. Prvih par mjeseci mi je zaista bilo teško, jer sam se odvojio od djevojke, prijatelja i obitelji. Osim toga, od povratka iz Njemačke u BiH prošlo je 15 godina tijekom kojih nisam koristio njemački. Trebalo mi je pola godine da osvježim znanje jezika, a mnogo energije zahtijevalo je i učenje stručnih izraza, pri čemu su mi kolege ovdje mnogo pomogle”, prisjeća se on.
Prva tri mjeseca je radio kao predradnik na projektu podzemne željeznice u Düsseldorfu, a u međuvremenu je postao rukovoditelj radova ili projektni menadžer na gradilištu.
Bilal ne krije ni zadovoljstvo primanjima, koja su, kako kaže, šest do sedam puta veća nego ona koja je imao u Sarajevu. U Düsseldorfu je podstanar sa suprugom koja je prije nekoliko mjeseci došla iz BiH.
“Teško bih bilo kome preporučio da ide ili da ostane. To je teška i zahtjevna odluka. Ja sam se odlučio na ovaj korak i nisam se pokajao”, zaključuje ovaj inženjer koji je u Njemačkoj našao svoje mjesto pod suncem.
Nema komentara:
Objavi komentar