18. je siječnja og. u vjesnikovoj rubrici Stajališta objavljen članak gospodina Berislava Andrijevića pod naslovom: Desetgodišnjica Daytona: Nepravedan mir uopće nije mir. Slažem sa svime što je tu napisano, ali smatram za nas poraznim da je gospodin Andrijević, nakon svega što je poduzimao, morao izgubiti vjeru u politiku RH, pa se u očajanju nada da će ga podržati predstavnik svjetske zajednice gospodin Paddy Ashdown.
Istina, slanje gospodina Ashdowna u BiH je najbolje što je do sada učinila Svjetska zajednica. Zahvaljujući ogromnim ovlaštenjima, on je učinio iznimno mnogo, uključujući tu i dokidanje mnogih atributa državnosti RS. No on ima jasna ograničenja, pa napominje da sebi ne može dozvoliti «luksuz» po savjesti učiniti i više. Gospodin Paddy dobro znade stvarnu pozadinu Daytonskog sporazuma.
Raspadom Varšavskog pakta i moćni NATO savez je izgubio smisao postojanja, a to SAD, koja na vojsku troši preko milijardu dolara dnevno, ne želi dozvoliti! Da bi to opravdala, ona mora stalno stvarati i održavati krizna žarišta. To je jedan od razloga dugog trajanja rata u BiH, a daytonska tvorevina Rrepublika srpska je unaprijed ciljano programirana.
Tragediju sukobâ među braniteljima u BiH pratim od samog početka. Spomenut ću samo da sam još 03. travnja 1992. u beha tisku objavio članak pod naslovom Kantonalno samoubijstvo BiH, a 27. 10. 1993. – Mato ne dam Derventu. U vjesnikovoj sam rubrici Stajališta objavio tri članka: 14. 10. 2002. – Pomući Bosni da se oslobodi daytonskog terorizma,10. 07. 2003. – Bosna, nekad ponosna, prodala ponos za preživljavanje, i 06. 08. 2004 – Jadna Bosno, što si dočekala: da te Dayton svojom pravdom hrani.
Politika svih političkih struktura RH prema BiH je obična demagogija. Nikakvim se ustupcima ne može popraviti čak ni samo položaj beha Hrvata. Simbol nepravde je Republika srpska. Sve i kada bi Hrvati i Bošnjaci dobili u RS veća prava od Srba, oni bi osjećali nepravdu, a to je moćan pokretač nemira. Bez ukidanja RS i uspostavljanja racionalno organizirane BiH, sva druga, parcijalna rješenja, predstavljaju nagradu teroristima.
Dok političari Hrvatske papagajski ponavljaju da se svi problemi u BiH mogu i moraju rješavati «u duhu Daytona», taj «duh» učinkovito obavlja zadatak koji su mu dali; u daytonski asimetrično organiziranoj BiH ne može biti mira i stabilnosti.
Daytonski sporazum se mora mijenjati, a formalno-pravni uvjeti za to postoje. Pod izrazito nenormalnim okolnostima potpisan je štetan međunarodni sporazum. Bošnjaci su bili prisiljeni, ovlašteni predstavnik beha Hrvata Zubak nije htio potpisati, ali su Amerikanci prihvatili potpis neovlaštenog Jadranka Prlića? Kao supotpisnici, odnosno jamci, potpisali su (s kojim pravom?) Tuđman i Milošević.
Po tom «sporazumu» BiH nikada ne može nikada postati stabilnom državom, a već bi nam po svome zemljopisnom položaju, bez obzira na sve ostale razloge, stabilnost te susjedne države morala biti najvišim prioritetom. Stoga Hrvatska mora službeno zahtijevati (ne moljakati) promjenu sporazuma, ili pak povući svoj potpis; čime sporazum automatski postaje pravno nevažećim.
U skladu s čovječnošću i dostojanstvom, ali i u općem vlastitom interesu moramo naći snage za ispravljanje velike daytonske nepravde. Toliko smo dužni Bosni, ali i poštovanju vlastitog suvereniteta – a povijesna konstelacija strateških okolnosti izrazito je povoljna.
Amerikancima Bosna više nije važna. Imaju Irak i druga potencijalna žarišta. Bez obzira na sve kontraverze oko Stipe Mesića, korisno je što je on ponovno izabran za predsjednika RH. On ne ovisi o strankama, zadnji mu je mandat, stalno tvrdi da mu je važna politika prema Bosni, a neki bosanski mediji ga nazivaju prijateljem Bosne – premda za Bosnu, zapravo, ništa nije učinio. Sada mu je prigoda i moralna dužnost iskoristiti povijesni trenutak, te kao predsjednik RH pokrenuti postupak za povlačenje potpisa RH iz Daytonskog sporazuma.
Osakaćena Bosna to čeka, a do uspostave prave državnosti – dan upada koljačkih horda u Srebrenicu, tamošnji Srbi proslavljaju kao «Dan oslobođenja»! U skladu s kojim to moralom mi pozivamo prognanike da se vrate u takvu Bosnu?
Nema komentara:
Objavi komentar