Ti nisi korisnik internet-koncerna, ti si njihov proizvod.“
Tako je stvar, i to dobro, opisao pionir interneta Jaron Lanier. Tu ključnu poruku šalje i naslovna strana njegove knjige „Kome pripada budućnost?“ (Who Owns the Future?) U toj knjizi Lanier analizira aktuelne trendove u internet-ekonomiji. Rezultat je sljedeći: trend se razvija u stilu „Big Data“, u smjeru potpune kontrole i daljeg komercijalnog eksploatisanja.
Facebook taj trend dodatno pojačava svojim novim uslovima korištenja.
Kad smo kod budućnosti: očekivanjima od budućnosti trguje se na finansijskim tržištima, a ona vrijednost Facebooka procjenjuju na gotovo 200 milijardi dolara, 65 posto više nego prije godinu dana. Na berzi su očigledno čvrsto uvjereni da će Facebook da vlada velikim dijelom budućnosti. To im se ne može zamjeriti, jer Facebook je prošle godine ostvario dobitak od oko tri milijarde američkih dolara zahvaljujući reklamama – personalizovanim reklamama, usmjerenim tačno prema određenim klijentima, a sve prema podacima o osobinama korisnika dobijenim preko algoritama Facebooka. Ti podaci jesu tajna, ali mnogo toga se može zaključiti već samo na osnovu onoga na šta korisnici Facebooka „lajkuju“, pokazalo je ovog januara objavljeno istraživanje naučnika sa univerziteta Stenford i Cambridge., prenosi B92.
„Lajkovi“ otkrivaju ličnost
Američko-britanski tim razvio je algoritam prema kojem se, nakon analize 100 do 150 klikova na dugme „lajk“ (Sviđa mi se), dolazi do pouzdanijih informacija o karakteru nekog čoveka, nego što ih ima njegov bračni partner. Pri tom nas Facebook ne poznaje samo po klikovima na „lajk“. Mi na svoj profil stavljamo informacije, fotografije, šaljemo poruke, pišemo o svojim strastima i interesovanjima. Gotovo 900 miliona korisnika svakodnevno se brine za to da im profili budu stalno aktuelni, a oko milijardu i 400 miliona ljudi je najmanje jedanput mjesečno na toj društvenoj mreži. Ali Facebookovu pohlepu za informacijama ne može da zadovolji čak ni ta, prilično velika količina ličnih informacija. Ta društvena mreža sada uvodi nove Uslove korištenja. Najvažnija novina jeste to da Facebook želi da zna šta korisnici interneta rade i kad nisu na Facebooku. I Facebook želi da zna gdje se mi zaista nalazimo u realnom životu – jer četvrtina korisnika odlazi na tu mrežu uz pomoć pametnih telefona“. A što bi imalo veće izglede na uspjeh nego da nas obasipaju reklamama firmi koje su baš u našoj blizini?
„Jedi ili umri“
Novim pravilima Facebooka pozabavio se čak i njemački parlament, Bundestag. U Odboru za zakonodavstvo, poslanici i komesari za zaštitu ličnih podataka kritikovali su Facebook zbog njegovog načina korištenja podataka korisnika. Ali, Facebook je i ranije pokazivao da je debelokožac kada je riječ o sličnim kritikama – uostalom, on nije ništa drugačiji od Googlea i sličnih. Internet giganti navikli su da sami određuju pravila u digitalnom svijetu. Nacionalna zakonodavstva ih ne interesuju. Korisniku se, istina, uvek obraćaju drugarski, na „ti“, ali ga za saglasnost ne pitaju.
Jedina alternativa jeste: prestati da se koriste te usluge. Što je duže neko bio na nekoj društvenoj mreži, što je više fotografija postavio, što više kontakata tamo ima i njeguje, to će teže biti da se napusti mreža. Isto kao što je zavisniku od droge teško da ode od onog ko ga drogom snadbijeva. Pa na šta onda čovjek da pomisli kad se „drugarski“ stavi pred dilemu u stilu: „jedi ili umri?“ Pa na „Velikog brata“.
Jedina alternativa jeste: prestati da se koriste te usluge. Što je duže neko bio na nekoj društvenoj mreži, što je više fotografija postavio, što više kontakata tamo ima i njeguje, to će teže biti da se napusti mreža. Isto kao što je zavisniku od droge teško da ode od onog ko ga drogom snadbijeva. Pa na šta onda čovjek da pomisli kad se „drugarski“ stavi pred dilemu u stilu: „jedi ili umri?“ Pa na „Velikog brata“.
