Radončić je u koaliciji sa Dodikom. U ovom slučaju ovaj termin treba shvatiti šire od njegovog primarnog političkog značenja. Radončić je sa čovjekom koji je zaustavio euroatlanstke integracije, koji neskriveno poziva na referendum o nezavisnosti Republike Srpske, sa onim Dodikom koji baca zastave države Bosne i Hercegovine i ne dozvoljava da bošnjačka djeca u RS-u uče maternji jezik. Avaz je čak i u svom novinarskom tekstu saopštio da je Dodik uputio posljednji pozdrav preminulom Kemalu Montenu, kako bi ga, valjda, pokazao finim čovjekom mekog srca (Dodika).
Prihvatajući svačije pravo za izbor političkog partnera, ipak sve bh. patriote jednostavno rečeno boli kada neko ko se predstavlja kao Bošnjak, pokušava na političkoj sceni dodatno ojačati Dodika, onog istog koji je nepoželjan Evropskoj uniji, s kim je odlučio ne komunicirati i bivši američki ambasador u BiH Patrick Moon. Kome to treba jedan takav razbiljač države BiH i njenih institucija na njenom čelu? Treba samo onima koji žele u Domu naroda državnog parlamenta osnažiti političku opciju koja će odbijati sve zakone koje izglasa Predstavnički dom. Ovako vlasnik SBB-a Dodiku daje palicu kojom može kočiti napredak BiH, a kako bi dokazao svoju staru tezu da je BiH neodrživa zajednica. Glasanje Radončića za Nebojšu Radmanovića (Dodikov SNSD) za predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne škupštine Bosne i Hercegovine 29. 1. 2015., ne samo da iskazuje koalicijko partnerstvo sa kočničarem BiH, nego i baca novo svijetlo na slučaj “Kebo i zaostali”, pojašnjava zašto svaki dan u Dnevnom avazu ima barem jedna izjava ili vijest o Dodiku, zašto se afirmišu pozitivne vijesti iz RS-a, a forsiraju negativne iz FBiH, zašto je Vučić ličnost godine u tim novinama, a RS uspješnija od FBiH.
Nema komentara:
Objavi komentar