ORGINALNI RECEPTI: Pravilno liječenje đumbirom, ono što niste znali

Zaista, zašto je đumbir lijek za mnoge bolesti? Zar nije dovoljna količina ljekovitih korijenja, lišća i trava koje imaju u svom jedinstvenom sastavu sve korisne mikroelemente, vitamine, organske kiseline koje mogu smanjivati upale i t.d

Lista korisnih osobina obične kamilice ili limuna ništa nije manja u odnosu na đumbir. Mnogo se piše o đumbiru, o liječenju đumbirom, dijele se različiti recepti na internetu, ali niko konkretno ne objašnjava zašto baš on može da izliječi mnoge bolesti i u čemu je njegova tajna?

Đumbir posjeduje jedinstvenu sposobnost čišćenja organizma od skoro svih vrsta toksina, koji se unose putem hrane, alkohola, hemikalija i zračenja.

Pitaćete se vjerovatno kakva je veza između toksina i bolesti?

Alternativna medicina decenijama tvrdi da je – direktna. I zvanična medicina počinje polako da prihvata ovu činjenicu.

Toksini su – glavni uzroci mnogih bolesti! Oni truju naš organizam, uzrokuju degeneraciju čelija, što dovodi do onkoloških oboljenja (raka).
Toksini se sakupljaju na zidovima krvnih sudova i postaju uzrok hipertenzije, multiple skleroze, moždanog udara, bolesti srca.
Toksini koji se sakupljaju u crijevima dovode do gastritisa, kolitisa, čira, pankreatitisa, poremećenog metabolizma, endokrine bolesti, dijabetesa.
Soli (i one su takođe toksini) koje se stvaraju u zglobovima, izazivaju artritis i osteoporozu.
Kao što vidite, skoro da ne postoji ni jedna ozbiljna bolest, koja nije izazvana toksinima u organizmu.

Ali, đumbir je taj, koji može “spaliti” svo ovo smeće, očistiti organizam, samim time – dovesti ga do zdravlja na prirodan način, odnosno bez bespotrebne hemioterapije, bez bespotrebnih operacija i bez bespotrebnih strogih procedura.

Povratiti zdravlje, dobro raspoloženje, lijep ten koži i sjaj u očima pomoći će vam đumbir. Čisti krv, pospešuje varenje i “spaljuje” svo nepotrebno smeće u organizmu, usput i oslobađa suvišnih masnih naslaga.

Alternativna medicina toplo preporučuje počinjati bilo koje liječenje sa tretmanom čišćenja, inače svo nakupljeno “smeće” u organizmu će dovoditi do povratka bolesti! Pri tome, sama po sebi, procedura čišćenja organizma može dovesti do potpunog ozdravljenja!

Originalni recepti od đumbira lijekara ruske alternativne medicine

Priprema napitka od đumbira:

1 manji korijen (10-20 gr) đumbira ili 1 kašikica đumbira u prahu zaliti sa 200 ml vrele prokuhane vode i ostaviti da odstoji 10 minuta.
Dodati kašikicu meda i sok od limuna (po ukusu).
Uzimati: pola ujutru na prazan stomak, pola sata prije jela, drugu polovinu u toku dana u manjim gutljajima između obroka.

Ovaj napitak ubrzava metabolizam, neutrališe nagomilane toksine u organizmu i pomaže boljem varenju hrane. Napitak možete konzumirati svakodnevno.

Đumbir za čišćenje jetre

Za dugoročno i sistematsko čišćenje jetre (posebno u liječenju alkoholizma i poslije posledica hemioterapije), koristi se tinktura sa đumbirom.

Tinktura sa đumbirom – Recept:

Dobro oprati srednji korijen đumbira (30 gr) i izrendati ga zajedno sa kožicom.
Poslije toga, izrendani korijen đumbira stavite u posudu od tamnog stakla ili porcelana.
Zaliti sa 200 ml rakije, zatvoriti i ostaviti na tamno toplo mjestu na 10-14 dana.
Razređuje se destilovanom ili hladnom prokuhanom vodom u odnosu 1:1
Tinkturu uzimati na prazan stomak 10-15 minuta prije jela prema slijedećoj šemi:

Treba počinjati sa 10 kapi , povećavajući svaki dan po 2 kapi posle 15 dana.
Kada dođete do 40 kapi dnevno – treba nastaviti piti tinkturu jos 15 dana istu dozu (40 kapi) svaki dan, zatim postepeno smanjivati unos (po 2 kapi dnevno) u suprotnom smjeru, dovodeći ga do 10 kapi dnevno.
Napraviti dvonedeljnu pauzu i ponoviti tretman.
Tinktura od đumbira “Imunitet”

Ova tinktura od đumbira ima izuzetan efekat u poboljšanju imuniteta cijelog organizma i odlično djeluje u vrijeme sezone gripa, prehlada i respiratornih infekcija.

Recept za tinkturu za imunitet:

400 gr korijena svježeg đumbira očistiti od kožice, izrendati i zaliti sa 1l alkohola ili kvalitetne rakije .
Ostaviti da odstoji 3-4 nedelje na toplom mjestu, povremeno promućkati. Kada tinktura požuti, procijedite je.
Konzumirajte po 1 kašikicu poslije doručka i ručka. Nemojte je koristiti u večernjim satima.

Možete pripremiti đumbir sa medom, limunom i bijelim lukom. Jednako je efikasno i izuzetno zdravo.

Nećemo da pišem puno, da nabrajam ponovo sve kvalitete đumbira i drugih sastojaka ovog recepta (ima dosta sličnih recepata po društvenim mrežama), ali ovaj je isproban i “vratio” je mnogima u život i toplo vam ga preporučujemo.

Biće potrebno:

500 gr meda (može livadski) i tegla od 700-800 ml (ne manja)
2 srednja ili 1 veći korijen đumbira
sok od 1 limuna ili cijeli limun isječen na kriške
3-4 čena (ili 1 mala glavica) bijelog luka

Izrendajte đumbir, iscjedite sok od limuna ili ga isjecite na kriške, sitno nasjeckajte bijeli luk.

Sve to stavite u teglu sa medom, ali ne punu (napunjenu malo više od polovine), jer limun i đjumbir će pustiti sok.

 Ostavite da odstoji jedan dan (vidite koliko se povećao sadržaj tegle, zbog soka limuna i đumbira).

Tek onda dopunite teglu medom.
Ako ste bolesni, uzimajte po 3 supene kašike dnevno. Zbog pervencije i jačanja imuniteta, dovoljno je 1-2 kašike dnevno.

kosmopolit • muški rod Građanin svjeta, tj. onaj koji cijelio svijet smatra svojom otadžbinom, a sve ljude svojim sugrađanima i svojom braćom.

Austrijski portali: Bosanci pucaju po Beču a prema naglasku otkrivamo da su porijeklom iz Srbije. (VIDEO)

U glavnom gradu Austrije, Beču, 31.8.2015.  je došlo do pucnjave u kojoj su učestvovala dva lica s područja bivše Jugoslavije. Do pucnjave je došlo malo poslije ponoći, a sve je zabilježila kamera jednog od stanovnika kvarta u kojem je došlo do pucnjave. 

Jedan muškarac je izvadio pištolj i uperio ga u drugog. Počeo je pucati, a on mu se obratio s riječima: "Pucaj, rode, pi*ka ti materina. Pucaj". Naoružani muškarac je pucao, a potom je pobjegao. 

Iako austrijski mediji pišu da su u obračunu učestvovali Bosanci,  prema naglasku učesnika u ovom obračun, riječ je o osobama koje vode porijeklo iz Srbije.

Zastrašujuća oluja u Belgiji – prizori kao iz filmova (VIDEO)

Ljeto obično izaziva pozitivne asocijacije kao što su more, sunčanje, plaža. Međutim, nisu rijetki slučajevi kada ljetne oluje znaju pokvariti ugodan i sunčan dan

U videu je prikazana oluja koju su prošle godine snimili građani jednog belgijskog grada.

Šetači i posmatrači imali su priliku vidjeti fascinantu i ujedno zastrašujuću oluju koja se približava obali. Bio je to prizor koji će sigurno dugo pamtiti.

Nevjerovatno je kako se lijep, ponekad i ljetni, dan može pretvoriti u noćnu moru. Jedno je sigurno, ovakve oluje lakše je pratiti na zaslonu ekrana nego se naći u njenoj (ne)milosti.

Oluje su posebno drage fotografima-lovcima na oluje, koji koriste svaki sekund kako bi što bolje uhvatili različite prizore “bijesa“.

Mučio ga zatvor 10 godina, evo šta su ljekari otkrili

Da li poznajete nekoga ko 10 godina ima problema sa konstipacijom?

Jedan mladić  upravo je zbog tog problema otišao u bolnicu, gdje su mu ljekari u debelom crijevu pronašli izmet težine 11 kilograma.

Ljekari iz bolnice u Tuzli izjavili su da se srce ovog mladića pomjerilo u desnu stranu zbog masivnog oticanja debelog crijeva. Takođe su mu dijagnostikovali i urođeni megakolon, koji može da zaustavi rad crijeva i povremeno izazove fekalne tumore.

Ovaj dvadesetsedmogodišnjak je i ranije bio u bolnici zbog ozbiljnih bolova u stomaku, ali doktori nisu uspjeli da ustanove uzrok problema.

Dobrota drži Zemlju na okupu "Znam da skoro svi misle da su bolji nego što jesu. Verujem da su meki, nježni, milujući savršenija bića"

"Život je težak. Ovo je velika istina. Jedna od najvećih. Ali kada jednom prihvatimo činjenicu da je život težak, ona nam postaje nevažna" -Put kojim se ređe ide Nije mu bila namjera da uplaši čitaoce već da ih nježno vodi kroz težak i bolan proces promjene, prema višem stepenu samorazumevanja, kombinujući snažnu psihološku pronicljivost i duboku duhovnost.

Život je težak. Skoro svačiji. I moj i životi i mnogi drugi. Mnogi od tih ljudi i njihovih zivota  bili su mi istinska inspiracija, jer su posvećeni voljenju i uzdizanju drugih, pomaganju drugima da se usavrše i nadmaše sebe. Neki su me, prenošenjem sopstvene zrelosti trajno ogrejali, nadahnuli, pogurali prema dobroti, plemenitosti i ljepoti.

Nemam nikakvu potrebu za publicitetom, ali budući da sam pristala na ovaj monolog, pošteno je da i sebi postavim neka od najčešćih pitanja koja sam upućivala svojim sagovornicima. Mnogi od njih su pokazali neverovatnu hrabrost pričajući o svojim najdubljim ponorima, olovno-bolnim uspomenama, ruševinama prošlosti i onome što su iz tih iskustava naučili. Neki su se s pravom hvalili svojim uspjesima, a sve ih povezuje uverenje da čovek u sebi nosi brojne individulane vrijednosti, skrivene mogućnosti koje mu, kada ih prepozna i počne da ih koristi omogućavaju da otkrije smisao svog života.

Rođena sam u BiH,  Zgradu su,  naselili mladi bračni parovi, oficiri i policajaci, pa su se nekoliko godina zatim deca rađala "kao luda".Otac i mati  su bili strogi roditelji, dobri, čestiti ljudi, neobučeni u vještini preživljavanja. Mama je jednom pred bankom pronašla koverat s nečijom penzijom. Satima je po zimi stajala pred vratima banke čekajući da se pojavi neko unezveren. I zaista, dotrčala je žena kojoj je sadržaj te koverte bio sve što je imala...

Tati je bilo 59 godina kada je poginuo u saobraćajnoj nesreći, a meni je, desetak godina kasnije, pripalo da brinem o majci i bratu koji su zbog brojnih bolesti skoro u potpunosti bili zavisni od mene. Zgusnuće nevolja ponekad je bilo preveliko i za troje ljudi. Tada sam se upuštala u hipotetičku vežbu: šta bi bilo da su okolnosti mog života bile drugačije, da sam bila racionalnija, da sam donosila zrelije odluke, da sam se spremala za, mene jednu, za ta prevelika iskušenja i znala da nisam slučajno takva kakva jesam, da je sve bilo kako je moralo biti. Da sam ovakva zato što je ko zna koliko prethodnih generacija vajalo moje biće i moju sudbinu.

U mladosti vam duva promaja kroz glavu, ne znate šta da radite sa svojim osećanjima, a nemate izgrađene kriterijume koji bi vam pomogli da preživite košmare tog doba. Bila sam vaspitavana da svako ko je živ mora da radi u kancelariji i prima državnu platu, ali je moja duša željela da život bude nešto veće i šire. Rokenrol je bio fenomenalna odskočna daska prema nekonvencionalnom sagledavanju sveta. Kroz njega je moja generacija učila kako da govori istinu, on nas je pogurao da smisao svog života trazimo daleko od roditeljskih želja sledeći sintagmu: "Da bi se sjetio ko si - moraš da zaboraviš ko su ti rekli da si".

Početkom osamdesetih, otkrivajući svijet s najboljom prijateljicom sam proputovala Evropu autostopom noseći ranac na leđima. Stigle smo do Hamburga na Severnom moru, bilo je uzbudljivo otkrivati nove gradove, predjele, ljude, a najvažnije je što sam na tom putovanju naučila da sam blaženi konformista. I da se nadam da ću biti pametna, pa više nikad neću dobrovoljno pristati da spavam u polju kukuruza pored Autostrade del Sole, pod otvorenim nebom iz koga lije kiša, u vreći za spavanje koja je upija brže nego zemlja, a kad na kratko stane, svi komarci Apeninskog poluostrva slete na mene.

Šta je najvažnije što sam usvojila od onoga što sam čula od sagovornika koji promišljaju o mjestu i sudbini čoveka u vremenu... Mislim da je to uvjerenje da postoji ono što nas nadilazi - Univerzalna inteligencija, Bog... Dugo sam tumarala u pokušaju da odredim svoju duhovnu vertikalu, da zamislim, imenujem, artikulišem taj autoritet. Nikada nisam mislila da smo samo materija u prolazu. Mi živimo u ovoj zajedničkoj realnosti, savladavamo život svakog dana, ali imamo i snažnu potrebu za duhovnošću. Oduvek, u svim vremenima i kulturama, čovek ima potrebu za utehom, odgovorom na pitanja ko sam ja, odakle dolazim, kuda idem, kome pripadam i kakvo je moje mesto u Univerzumu, a to se nalaze u osnovi svakog traganja za boljim uputstvima, za znakovima šire zamišljenog plana.

U nama dakle postoji upražnjeno mesto za Boga, i moramo da pazimo šta će na tom mjestu zasjati. Meni nisu bili potrebni posrednici, nijedna dzamija , crkva, ni ona kojoj bih kao verujuća osoba po rođenju trebalo da pripadam, zato što sam videla da je ona srebroljubiva, vlastoljubiva i licemerna. Iako na balkanskim prostorima, okupanim iracionalnošću, istorijom i politikom skoro da nema bezbrižnih perioda, u poslednje dve teške decenije od priloga vernika i državnih davanja izgrađena je crkva i dzamija po glavi stanovnika, bezbrojne kuce za imame i parohijski i vladičanski dvorovi, a nijedno sirotište ili bolnica.

TREBA LI BIH NESTATI ZBOG LOSE POLITIKE.. BiH nestaje zbog monstruozne politike... Kolumna: Jesmo li odustali od Bosne i Hercegovine

TREBA LI BIH NESTATI ZBOG LOSE POLITIKE

BiH nestaje zbog monstruozne politike...

BiH nestaje zbog monstruozne politike. Već četvrt vijeka aktuelna politikantska bratija bezdušnim reketiranjem svirepo uništava ovu zemlju i živote njenih ljudi, prekrivajući svoje nedjelo blještavim plaštom zaštite od strahova, koje jezivo precizno dnevno doziraju svaka svome narodu.

Stanovništvo BiH, i narodi i građani, nestaje. Rano umiremo, sve manje se rađamo. Oboljeli od PTSP-a se samoubijaju, loše ceste i gora ulica nemilice uzimaju svoj danak. Mladi, oni najsposobniji, odlaze. Utučeni ostaju. Populacija se topi dok broj nezaposlenih raste.

Privreda bez podrške, s teretom, nema snage masovnije zapošljavati. Budžeti i fondovi sve su prazniji. Glomazni i nefunkcionalni državni aparat troši puno a daje premalo. Dugovi rastu i otplaćuju se novim dugovima. Zapušteno obrazovanje ne odgovara aktuelnoj potrebi. Socijalna davanja, iako nemala, nepravedno su raspodijeljena i samo produbljuju siromaštvo i nezadovoljstvo. Skupo plaćeno zdravstvo ne liječi. Sport, koji već nekoliko puta pokazuje da može uspjeti, prepušten je humanitarnim telefonima. Mogli bismo u nedogled, o stanju kulture, sigurnosti, komunalnih usluga, infrastrukturi, javnim nabavkama, potrošačkoj korpi, primanjima …

Skoro će godina od Izbora a ne vidimo još ništa osim stranačkog preslaganja moći i pozicija. Pokoje sporadično riješenje koje ponudi aktuelna do kraja neutvrđena vlast nije nikakav odgovor krizi. Ne tako mali broj ljudi od pameti i pera, koji javno ukazuju na katastrofu, međusobno se glođu, dok politikantska mreža besprijekorno funkcioniše. Dobronamjerni profesori, intelektualci, struka, privrednici, sindikalisti, vjerski radnici, urednici, novinari, aktivisti, pa i mlađa generacija političara zasjenjena glavarima, svi uz prateći puk, kao da traže svaku razliku po kojoj se mogu podijeliti, namjesto minimuma javnog interesa oko kojeg se mogu okupiti. Zlonamjerni se istovremeno čvrsto drže agende izdiktirane iz centrale kojoj služe.

U agoniji koju živimo podjela može biti samo na dobro i zlo, ili da izbjegnemo idealiziranje, na društveno neprihvatljivo i prihvatljivo, na štetno i korisno. Trenutne podjele i netrpeljivosti društva – nacionalne, ideološke, religijske, klasne – imaju duboke političke korijene i sistemskim institucionalnim pothranjivanjem vremenom su se čvrsto utemeljile, to je fakta koju je opasno zanemarivati, ali i precjenjivati. Međutim, za nepotrebne i neprimjerene trakavice i netrpeljivosti dobronamjernih utjecajnih pojedinaca i grupa, malih i velikih, ukoliko se sebi i svojoj djeci želi imalo dobro, više, jednostavno, nema mjesta.

Zlo ove zemlje, taj neprihvatljvi štetni tabor je jak, brojan i organizovan. Opstanak dvadeset i kusur godina na vlasti istih likova i interesnih grupa u različitim dresovima dokazuje tu snagu i organizovanost, ali danas i zadnjoj naivčini otkriva da je riječ o uvijek istoj predstavi s istim glumcima. Mučnoj predstavi s preskupim kartama. Ta politikantska zajednica ima svoju poziciju i opoziciju, s privjescima, koje polarizirani i svjesno politički neopismenjeni narod vješto izvaraju u svakoj prilici za ikakvu promjenu. Dvodecenijska strategija napada pozicijom i opozicijom (prisjetimo se samo da najžešći “neprijatelji“ uglavnom završavaju u koaliciji), uz satelite iz različitih sfera društva, narodu je duboko u svijest uklesala rečenicu “Svi su isti!”, koja rezultira političkom apstinencijom i masovnom apatijom.

Taj prizivani i (još) vjerujem postojeći drugi tabor, dobronamjerni, prihvatljivi, društveno korisni, zasigurno ima i pameti i broja, ali rascjepkanost i za situaciju u kojoj jesmo neopravdana podijeljenost oduzima mu svaku snagu. Dočekati zlatne sportiste BiH, ili susjednih nam zemalja, prizivati Sutorinu, ljutiti se zbog zabrane izvoza mlijeka, isticati zastavu/e, braniti svoje, opsovati politiku, sve to na svojevrstan način pokazuje patriotizam, ali ne rješava problem. Pa i javne prozivke, analize nerada vlasti, javno serviranje dobrih rješenja, protesti, naprave poneki korak naprijed, ali, pokazalo se, nisu adekvatan odgovor urušavanju zemlje. Vlast je ta koja upravlja svim procesima, volan je u njenim rukama, samo ona ima mandat i resurese povesti državu naprijed. Ali ova nije i, očito je, neće, jer lovcima u mutnom red nikako ne odgovara.

I, šta sad, šta dalje? Ima li volje, snage, znanja, vještine, energije, ljudstva, resursa, zainteresovanosti, makar nade, da se barem jednom, ozbiljno i odlučno, dobro u ovoj zemlji suprotstavi zlu i pokaže mu da je zamjenjivo? Ima li tabor dobronamjernih ikakvu ideju da se politički organizuje, pokaže mudrost i jedinstvo oko zajedničkog interesa, stavi na sto rješenje koje uvjerljivoj većni odgovara i nikog ne ugrožava, i ponudi stvarnu mogućnost izbora? Za zlo ili dobro.

Bolje sutra, samo, nepozvano, neće doći, oko toga se valjda svi slažemo. Pametna borba ili koferi – izbora, barem teoretski, još ima. Ili nema? Iz ličnih, sebičnih razloga, tako bih volio saznati! Ukoliko je sva ova priča utopija, i alternative zlu i stanju koje za većinu postaje sve manje izdrživo ne može biti, je li pravo reći ljudima, prvenstveno omladini od koje se uglavnom puno očekuje a malo daje, čak i kad zlato nosi, da nije izdaja napustiti zemlju. Jer od bolje BiH se odustalo. Ili, ipak, nije? Većina će sama znati.