Žalosno, ova pametna djevojka rasplakala region. Završila Medicinski fakultet sa ocjenom 8,93 a uhljebljenje našla sipajući gorivo. Mlada ljekarka nikom ne treba, kad pređeš 30. godini je vrijeme da se čovjek zaposli.
STUDIJE medicine završila je kao jedna od najboljih u klasi, sa prosjekom 8,93. Imala je mnogo planova za budućnost, a trenutno “stažira” na jednoj benzinskoj pumpi u samom centru.
Zatičemo je na radnom mjestu dok toči gorivo u jedan kombi.
– Završila sam studije u roku, na fakultetu kroz suze u očima, jecaji i zastajkivanje u riječima – s pauzama da usluži mušterije priča nam ova mlada fakultetski obrazovana radnica.
– Završila sam fakultet sa teškim finansiskim prolemima. Moji su sve što su imali u mene ulagali, dok smo svi samo od suhog hljeba živili sve te godine. Poslije završenog fakulteta samo sam volontirala godinu dana, to je džabni rad bez tolog obroka prevoza u Zdravstvenom centru, i položila državni ispit, sa desetkom. Poslije je usljedilo – čekanje dok oni koji su godinama studirali ili su jedva prolazili na fakultetu ili su privatne fakultete završili gdje su mnogi kupili diplomu su se zaposlili ali za mene radnog mjesta nema i poslije 7 godina čekanja.
Tako da sma primorana da radim bilo šta, pošto moji roditelji pored toliko ulaganja u mene i moje školovanje ne mogu da me više finansiraju i pomažu ostarili su žive od penzije koja je i njima malo za život pored bolesti, koja s godinama dolaze i skupih lijekova, nisam imala izbora morala sam da prihvatim bilo šta, čak sam čistila i po kućama. Iako me nervira kad znam kako su mnogi završili i kupili diplome a oni rade u struci dok ja iako sam imala mnogo planova na usavršavanju svog školovanja zaustavljena sam nemam uslova a i godine mi prolaze kad dobijem zaposlenje bit će kasno. Za dalje moje školovanje i usavršavanje.
Mnogi mi koji nismo podobni, nemamo rodbinu ili prijatelje u vlasti ostali bez svog konačnog zacrtanog cilja, to nam je vlada sasjekla u korijenu iako smo imali mnogo planova a sad u nama ostala je samo praznina više i mi neznamo šta želimo i gdje je naš cilj, pravac i put kojim bi trebali ići. Izgubili smo svoj duševni mir, kad vidiš kakva nepravda i korov je zarazio naše društvo da pametni i željni postignuća u svojoj karijeri i napredovanje u životu završavaju ovako...
Bez nade, volje i više smisla za život u BiH.
Nema komentara:
Objavi komentar