Posljednjih godina svjedoci smo odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine. Odliv mozgova je sigurno postala svakodnevnica u BiH. Po našoj staroj izreci, mladi najviše idu „trbuhom za kruhom“ u druge zemlje. Prema zvaničnim podacima, iz Bosne i Hercegovine u zadnje dvije godine iselilo je više od 80.000 ljudi. Još alarmantniji podatak je da je od rata pa do sada iz BiH odselilo oko 150.000 mladih osoba. Naime, prema istraživanju, čak 60-80 posto mladih bi napustilo državu. S pravom možemo postaviti pitanje: Ko je glavni krivac za to? Možda je „maćehinski odnos političara“ prema mladima najbolji odgovor, ali s pravom možemo kazati da jedan dio odgovornosti snose i mladi. Ako uzmemo u obzir da mladi iz BiH najviše odlaze u Austriju i Njemačku, sigurno je onda da su ove dvije države „najveći kradljivci“ naših mladih talenata. Niske plate, slabo razvijena ekonomija i nizak standard najčešći je odgovor mladih na pitanje „zašto želiš napustiti Bosnu i Hercegovinu?“. Da, vjerovatno su upravu. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje, u maju ove godine je bilo 518.857 osoba na evidencijama zavoda službi i zapošljavanja. U zemlji koja broji 3,5 miliona stanovnika, ova cifra je zastrašujuća. Ispravna odluka ili šteta za državu? Mladi možda opravdano napuštaju državu. Koliko je to ispravna odluka? Ako odlaze, a vjerovatno odlaze, iz ličnih interesa, možemo kazati da njihova odluka i nije baš opravdana. Ali, ako odlaze da bi se vratili, da bi donijeli i u državni sistem instalirali nova i bolja iskustva, mnogi će se složiti da onda opravdano odlaze na određeni vremenski period. Gledajući današnju situaciju, mladi najviše odlaze iz ličnih interesa. To svakako ne možemo nazvati opravdanom odlukom jer indirektno nanose štetu BiH. Kako nanose štetu? Pa vjerovatno jer svoje znanje i talenat plasiraju drugoj državi koja će im zauzvrat ponuditi dosta manju platu nego svojim građanima. Jedan od vodećih problema je također i nezainteresovanost mladih za napretkom države. Naime, nakon završenog školovanja u BiH, mladi se u startu daju u potragu na internetu upisujući nama već poznate riječi „posao u Austriji, posao u Njemačkoj, kako do posla u EU“. Šta nam to govori? Iz navedenog možemo zaključiti da je mladima prije svega prioritet u što kraćem roku napustiti BiH prije nego i pokušati promijeniti stanje u državi. A država ne može funkcionisati ako je ne naslijede mladi i talentovani ljudi. Bosna i Hercegovina je ne tako davno izašla iz rata. Slobodno možemo zaključiti da se i dan danas vodi rat, ako ne puškom onda na papiru kada je u pitanju podjela domovine. Našoj državi su sada najpotrebniji mladi ljudi. Oni koji će preuzeti kormilo države i usmjeriti Bosnu i Hercegovinu ka pravom putu. Potrebni su iz razloga jer njima, njihovoj djeci i njihovim unucima ostaje u amanet država. Svojim odlaskom samo će prepustiti državu da je naslijede oni koji su za podjele i koji su za mržnju. Ko nam mlade krade? Danas i nije neki veliki problem napustiti državu. Austrija i Njemačka mladim osobama danas nude velike mogućnosti za zapošljavanje. Vaše je samo da imate završen fakultet ili eventualno srednju stručnu spremu i to vam je već karta za napuštanje domovine. Naravno, ove države uvoze mlade i talentirane ljude kako bi poboljšali zdravstvo, ekonomiju, obrazovanje, informacijske tehnologije i druge stvari. Možda imaju lijepu i pozitivnu namjeru, ali primarna stvar im je poboljšanje svog sistema u državi. Posljednje dvije godine svjedoci smo ogromnog odlaska mladih medicinara u Njemačku. Njemačka kao svjetska i ekonomska sila zapošljava državljane iz drugih zemalja i plaća ih znatno niže u odnosu na svoje građane. Naravno, za osobe koje dolaze iz zemalja Balkana ta cifra je odlična. Mladi naravno ne razmišljajući o perspektivi i budućnosti svoje države prihvataju primamljivu ponudu te tako ostvaljaju svoju domovinu na milost i nemilost onima kojima je primarni interes „komadanje države“. Nije li Bosna i Hercegovina postojala vijekovima? Nisu li uvijek mladi davali svoje živote da sačuvaju ovaj toprak? Ne bi trebalo sada da mladi „padaju na glavnom ispitu“. Na stotine svijetlih primjera možemo pronaći u BiH kako mladi ostaju u državi i kako pokušavaju promijeniti trenutno stanje. Jedna od njih je i Đelaludina Šukalić iz Zenice. Ona će na dodjeli diploma na Univerzitetu u Zenici biti nagrađena nagradom „Povelja rektora“. “Ne znam nikada šta budućnost nosi, ali svoju budućnost ne vidim izvan Bosne i Hercegovine. Bilo bi mi drago da ostanem ovdje i da pokušam nešto napraviti jer vidim koliko mladih odlazi iz ove države. Ne znam šta će biti, tek ću da vidim šta i kako dalje”, rekla je Đelaludina. Nije li ova djevojka motiv svim mladim ljudima da razmisle glavom? Nije li ova djevojka primjer okretanja države u pozitivnom svijetu? Rekao je Dino Merlin; “nije sreća para puna vreća”. Nije tolika sreća otići iz države i poboljšavati tuđi sistem a žaliti se kako država nema sluha za nas mlade. Mi smo ta snaga. Mi smo taj prosperitet. Mi smo oni koji su potrebni državi i kojima je država potrebna. Potrebno nam je samo volje i malo više patriotizma a malo manje želje za napuštanjem jedine nam domovine. Samo i jedino tako ova država će se pokrenuti i postati svijetli primjer kako mladi mijenjaju sistem. Jednog dana završit će se život u Njemačkoj, Austriji, Norveškoj, Danskoj, Belgiji, itd… Morat će se vratiti u zemlju odakle su došli. A kako se vratiti ako su je ostavili u problemima koje su bili dužni a nisu željeli pokušati promijeniti. Država mora imati puno više sluha za mlade ljude. Država mora pokrenuti sve instrumente kako bi osigurala kakav takav život mladih u zemlji. A mladi imaju samo jedan zadatak: da ostanu i poboljšaju ono što im država ima za ponuditi.

Posljednjih godina svjedoci smo odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine. Odliv mozgova je sigurno postala svakodnevnica u BiH. Po našoj staroj izreci, mladi najviše idu „trbuhom za kruhom“ u druge zemlje. Prema zvaničnim podacima, iz Bosne i Hercegovine u zadnje dvije godine iselilo je više od 80.000 ljudi. Još alarmantniji podatak je da je od rata pa do sada iz BiH odselilo oko 150.000 mladih osoba. Naime, prema istraživanju, čak 60-80 posto mladih bi napustilo državu. S pravom možemo postaviti pitanje: Ko je glavni krivac za to?

Možda je „maćehinski odnos političara“ prema mladima najbolji odgovor, ali s pravom možemo kazati da jedan dio odgovornosti snose i mladi. Ako uzmemo u obzir da mladi iz BiH najviše odlaze u Austriju i Njemačku, sigurno je onda da su ove dvije države „najveći kradljivci“ naših mladih talenata.

Niske plate, slabo razvijena ekonomija i nizak standard najčešći je odgovor mladih na pitanje „zašto želiš napustiti Bosnu i Hercegovinu?“. Da, vjerovatno su upravu. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje, u maju ove godine je bilo 518.857 osoba na evidencijama zavoda službi i zapošljavanja. U zemlji koja broji 3,5 miliona stanovnika, ova cifra je zastrašujuća.

Ispravna odluka ili šteta za državu?

Mladi možda opravdano napuštaju državu. Koliko je to ispravna odluka? Ako odlaze, a vjerovatno odlaze, iz ličnih interesa, možemo kazati da njihova odluka i nije baš opravdana. Ali, ako odlaze da bi se vratili, da bi donijeli i u državni sistem instalirali nova i bolja iskustva, mnogi će se složiti da onda opravdano odlaze na određeni vremenski period.

Gledajući današnju situaciju, mladi najviše odlaze iz ličnih interesa. To svakako ne možemo nazvati opravdanom odlukom jer indirektno nanose štetu BiH. Kako nanose štetu? Pa vjerovatno jer svoje znanje i talenat plasiraju drugoj državi koja će im zauzvrat ponuditi dosta manju platu nego svojim građanima. Jedan od vodećih problema je također i nezainteresovanost mladih za napretkom države. Naime, nakon završenog školovanja u BiH, mladi se u startu daju u potragu na internetu upisujući nama već poznate riječi „posao u Austriji, posao u Njemačkoj, kako do posla u EU“. Šta nam to govori? Iz navedenog možemo zaključiti da je mladima prije svega prioritet u što kraćem roku napustiti BiH prije nego i pokušati promijeniti stanje u državi. A država ne može funkcionisati ako je ne naslijede mladi i talentovani ljudi.

Bosna i Hercegovina je ne tako davno izašla iz rata. Slobodno možemo zaključiti da se i dan danas vodi rat, ako ne puškom onda na papiru kada je u pitanju podjela domovine. Našoj državi su sada najpotrebniji mladi ljudi. Oni koji će preuzeti kormilo države i usmjeriti Bosnu i Hercegovinu ka pravom putu. Potrebni su iz razloga jer njima, njihovoj djeci i njihovim unucima ostaje u amanet država.

Svojim odlaskom samo će prepustiti državu da je naslijede oni koji su za podjele i koji su za mržnju.

Ko nam mlade krade?

Danas i nije neki veliki problem napustiti državu. Austrija i Njemačka mladim osobama danas nude velike mogućnosti za zapošljavanje. Vaše je samo da imate završen fakultet ili eventualno srednju stručnu spremu i to vam je već karta za napuštanje domovine. Naravno, ove države uvoze mlade i talentirane ljude kako bi poboljšali zdravstvo, ekonomiju, obrazovanje, informacijske tehnologije i druge stvari. Možda imaju lijepu i pozitivnu namjeru, ali primarna stvar im je poboljšanje svog sistema u državi. Posljednje dvije godine svjedoci smo ogromnog odlaska mladih medicinara u Njemačku. Njemačka kao svjetska i ekonomska sila zapošljava državljane iz drugih zemalja i plaća ih znatno niže u odnosu na svoje građane. Naravno, za osobe koje dolaze iz zemalja Balkana ta cifra je odlična. Mladi naravno ne razmišljajući o perspektivi i budućnosti svoje države prihvataju primamljivu ponudu te tako ostvaljaju svoju domovinu na milost i nemilost onima kojima je primarni interes „komadanje države“. Nije li Bosna i Hercegovina postojala vijekovima? Nisu li uvijek mladi davali svoje živote da sačuvaju ovaj toprak? Ne bi trebalo sada da mladi „padaju na glavnom ispitu“.

Na stotine svijetlih primjera možemo pronaći u BiH kako mladi ostaju u državi i kako pokušavaju promijeniti trenutno stanje. Jedna od njih je i Đelaludina Šukalić iz Zenice. Ona će na dodjeli diploma na Univerzitetu u Zenici biti nagrađena nagradom „Povelja rektora“.

“Ne znam nikada šta budućnost nosi, ali svoju budućnost ne vidim izvan Bosne i Hercegovine. Bilo bi mi drago da ostanem ovdje i da pokušam nešto napraviti jer vidim koliko mladih odlazi iz ove države. Ne znam šta će biti, tek ću da vidim šta i kako dalje”, rekla je Đelaludina. Nije li ova djevojka motiv svim mladim ljudima da razmisle glavom? Nije li ova djevojka primjer okretanja države u pozitivnom svijetu?

Rekao je Dino Merlin; “nije sreća para puna vreća”. Nije tolika sreća otići iz države i poboljšavati tuđi sistem a žaliti se kako država nema sluha za nas mlade. Mi smo ta snaga. Mi smo taj prosperitet. Mi smo oni koji su potrebni državi i kojima je država potrebna. Potrebno nam je samo volje i malo više patriotizma a malo manje želje za napuštanjem jedine nam domovine. Samo i jedino tako ova država će se pokrenuti i postati svijetli primjer kako mladi mijenjaju sistem. Jednog dana završit će se život u Njemačkoj, Austriji, Norveškoj, Danskoj, Belgiji, itd… Morat će se vratiti u zemlju odakle su došli. A kako se vratiti ako su je ostavili u problemima koje su bili dužni a nisu željeli pokušati promijeniti. Država mora imati puno više sluha za mlade ljude. Država mora pokrenuti sve instrumente kako bi osigurala kakav takav život mladih u zemlji. A mladi imaju samo jedan zadatak: da ostanu i poboljšaju ono što im država ima za ponuditi.