Nakon što je ambasada Austrije u Bosni i Hercegovini na čelu sa ambasadorom Martinom Pammerom odlučila da Nacionalni dan svoje države obilježi u BiH centralnom svečanošću u sarajevskoj Vijećnici i koncertima u Mostaru i Banjaluci u dijelu domaće javnosti pojavio se niz oštro intoniranih i neargumentovanih kvalifikacija na račun takvog poteza Njegove ekselencije gospodina Martina Pammera.
Tvrdi se naime, da je takvo obilježavanje aluzija na trodjelnu podjelu unutar Bosne i Hercegovine. Takvi populistički istupi koji potiču iz nacionalističkih krugova domaće javnosti, nažalost naišli su i na prijem kod bošnjačkog člana Predsjedništva BiH gospodina Bakira Izetbegovića, koji umjesto da u jednom diplomatskom maniru koji priliči državničkom vladanju smiri bespotrebno izazvane tenzije, svojom izjavom da : "to nije dobra poruka", podilazi onom dijelu javnosti koja optužujući za aluzije, lišena bilo kakve odgovornosti za iznošenje takvih neutemeljenih stavova, čini ogromnu štetu na račun i ugled države.
Dva su osnovna pitanja koja je postavljaju nakon što je dio nacionalističke bh.javnosti gospodina Pammera skoro bezrezervno optužio da se njegova misija u Bosni i Hercegovini sastoji u mimikrijskom nastojanju u cilju podjele BiH. Da li takvi krugovi kreiraju zvanične stavove gospodina Izetbegovića ili se gospodin Izetbegović okorištava intelektualnom i političkom nerealiziranošću onih krugova koji u svome populističkom nadripatriotizmu, ne mareći za dalekosežene posljedice svojih istupa, od osvjedočenih prijatelja Bosne i Hercegovine svojim neopreznim, moglo bi se i reći histeričnim nastupima nadripatriotizma, prave neprijatelje. Trebalo bi se zapitati šta dobro donose takvi agresivni istupi posebno kada imamo u vidu delikatan geopolitički trenutak u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi. Svaka razumna državnička politika nastoji i tamo gdje nema naročito dobre odnose da iste popravi u cilju općeg interesa građana te države, samo nerazumne politike, vođene emocijama i Ad hoc zaključcima kvare odnose sa onima za koje tvrde da su im osvjedočeni prijatelji nepromišljenim i nezrelim potezima.
Zaista je paradoksalno i van svake logike za nekoga tvrditi da je osvjedočeni prijatelj države u čije ime govoriš i u čiju odbranu navodno staješ a pri tome prijatelju te države pripisivati zadnje namjere koje nisu u korelaciji sa tim osvjedočenim prijateljstvom. Takva kontradiktorna tvrdnja na najbolji način razotkriva svu nezrelost takvih političkih pogleda. Da li je takva politička nezrelnost proizvod svjesnog ili nesvjesnog, to je u poređenju sa negativnim indikacijama takvog nastupa sasvim irelevantno jer kao što je i u međuljudskim odnosima, tako se i u historiji međunarodnih političkih odnosa toliko puta pokazalo da ono što se izdaje za visoko moralno u svojoj suštini može biti duboko nemoralno. Napad na ambasadora Pammera eklatantan je primjer toga.
Ono što nas dodatno kao društvo treba zabrinuti jeste jedno flegmatično držanje većine akademske javnosti, posebno kada se ima u vidu da je takav napad prevashodno i potekao od jednog njenog dijela i to onog koji treba da buduće generacije studenata podučava politici kao disciplini. Zbog čega takva zabrinutost? Pomenuti ili ne znaju ili su zaboravili konkretan doprinos države Austrije u borbi za opstojnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine u odustnom trenutku kada je dnevnom redu bilo pitanje hoće li ova država opstati ili nestati. Ako ne znaju onda to ide na račun njihovih akademskih titula. Ako su zaboravili onda to ide na račun njihovog intelektualnog i moralnog poštenja.
Bivši vicekancelar Republike Austrije, Alios Mock, u najodustnijem trenutku za sudbinu ove države dao je nemjerljivu podršku borbi za nezavisnost BiH kao i u posljeratnom razdobolju kada se dosljedno zalagao za afirmaciju građanskog društva u BiH. Ustupajući svoje resurse i stavljajući ih na raspolaganje bh. patriotama koji su se borili za ovu državu Mock je postao razlogom zbog kojeg danas Austriju nazivamo osvjedočenim prijateljem Bosne i Hercegovine.
Ambasador Pammer u svjetlu takve tradicije i dosljedne podrške Bosni i Hercegovini kao cjelovitoj državi nebrojeno puta se na direktan način suprostavio Miloradu Dodiku, koji je kao niko drugi pobornik trodjelne podjele Bosne i Hercegovine. Suprostavljajući se Miloradu Dodiku, gospodinu Pammeru nisu bile potrebne nikakve aluzije kako bi iskazao svoju opredjeljenost za Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu državu, kao što te aluzije danas trebaju onima koji hoće putem običnih insinuacija da ubijede u suprotno.
Dva su osnovna pitanja koja je postavljaju nakon što je dio nacionalističke bh.javnosti gospodina Pammera skoro bezrezervno optužio da se njegova misija u Bosni i Hercegovini sastoji u mimikrijskom nastojanju u cilju podjele BiH. Da li takvi krugovi kreiraju zvanične stavove gospodina Izetbegovića ili se gospodin Izetbegović okorištava intelektualnom i političkom nerealiziranošću onih krugova koji u svome populističkom nadripatriotizmu, ne mareći za dalekosežene posljedice svojih istupa, od osvjedočenih prijatelja Bosne i Hercegovine svojim neopreznim, moglo bi se i reći histeričnim nastupima nadripatriotizma, prave neprijatelje. Trebalo bi se zapitati šta dobro donose takvi agresivni istupi posebno kada imamo u vidu delikatan geopolitički trenutak u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi. Svaka razumna državnička politika nastoji i tamo gdje nema naročito dobre odnose da iste popravi u cilju općeg interesa građana te države, samo nerazumne politike, vođene emocijama i Ad hoc zaključcima kvare odnose sa onima za koje tvrde da su im osvjedočeni prijatelji nepromišljenim i nezrelim potezima.
Zaista je paradoksalno i van svake logike za nekoga tvrditi da je osvjedočeni prijatelj države u čije ime govoriš i u čiju odbranu navodno staješ a pri tome prijatelju te države pripisivati zadnje namjere koje nisu u korelaciji sa tim osvjedočenim prijateljstvom. Takva kontradiktorna tvrdnja na najbolji način razotkriva svu nezrelost takvih političkih pogleda. Da li je takva politička nezrelnost proizvod svjesnog ili nesvjesnog, to je u poređenju sa negativnim indikacijama takvog nastupa sasvim irelevantno jer kao što je i u međuljudskim odnosima, tako se i u historiji međunarodnih političkih odnosa toliko puta pokazalo da ono što se izdaje za visoko moralno u svojoj suštini može biti duboko nemoralno. Napad na ambasadora Pammera eklatantan je primjer toga.
Ono što nas dodatno kao društvo treba zabrinuti jeste jedno flegmatično držanje većine akademske javnosti, posebno kada se ima u vidu da je takav napad prevashodno i potekao od jednog njenog dijela i to onog koji treba da buduće generacije studenata podučava politici kao disciplini. Zbog čega takva zabrinutost? Pomenuti ili ne znaju ili su zaboravili konkretan doprinos države Austrije u borbi za opstojnost i nezavisnost Bosne i Hercegovine u odustnom trenutku kada je dnevnom redu bilo pitanje hoće li ova država opstati ili nestati. Ako ne znaju onda to ide na račun njihovih akademskih titula. Ako su zaboravili onda to ide na račun njihovog intelektualnog i moralnog poštenja.
Bivši vicekancelar Republike Austrije, Alios Mock, u najodustnijem trenutku za sudbinu ove države dao je nemjerljivu podršku borbi za nezavisnost BiH kao i u posljeratnom razdobolju kada se dosljedno zalagao za afirmaciju građanskog društva u BiH. Ustupajući svoje resurse i stavljajući ih na raspolaganje bh. patriotama koji su se borili za ovu državu Mock je postao razlogom zbog kojeg danas Austriju nazivamo osvjedočenim prijateljem Bosne i Hercegovine.
Ambasador Pammer u svjetlu takve tradicije i dosljedne podrške Bosni i Hercegovini kao cjelovitoj državi nebrojeno puta se na direktan način suprostavio Miloradu Dodiku, koji je kao niko drugi pobornik trodjelne podjele Bosne i Hercegovine. Suprostavljajući se Miloradu Dodiku, gospodinu Pammeru nisu bile potrebne nikakve aluzije kako bi iskazao svoju opredjeljenost za Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu državu, kao što te aluzije danas trebaju onima koji hoće putem običnih insinuacija da ubijede u suprotno.
Nema komentara:
Objavi komentar